Desavanja u Hrvatskoj

[spreca]

Još da im ovaj redikul postane premijer.

http://www.index.hr/black/clanak/moze-l ... 41981.aspx

Sjecam se tog malog nadobudnog hrvatica jos kad je pocinjao svoju "karijeru".
Isto govno kao i Pernar.

Vise Keruma postujem, s njim barem znas na cemu si odmah.

Nemislis valjda ozbiljno?

[Bloo]

Još da im ovaj redikul postane premijer.

http://www.index.hr/black/clanak/moze-l ... 41981.aspx

Sjecam se tog malog nadobudnog hrvatica jos kad je pocinjao svoju "karijeru".
Isto govno kao i Pernar.

Vise Keruma postujem, s njim barem znas na cemu si odmah.

Nemislis valjda ozbiljno?

Kad sam ja neozbiljna bila

[bleee_sa]

Kerum je pravi čovik.

[spreca]

Kad sam ja neozbiljna bila

Zato i pitam

[kakavdanakneiskustvu]

https://www.klix.ba/vijesti/regija/hrva ... /180504137

[radostan dan]

gledao sam sinoć - ustav republike hrvatske -...strašan film. malo prebrz, u smislu da nauštrb istog (brzine) drugi likovi nisu došli do izražaja koliko su mogli, da budu -dublji-...al dobro.
glogovac briljira, a grlić standardno bode...

[Toffee karamela]

Propao, kako nije, ne vidi se naravno kad površno gledaš, onaj klasični purgerski pederluk je zadržan, špica, advent, đir i ostale pederastije, ali gdje je scena, gdje je sloboda gdje je bilo šta? niđe, a kamoli u poređenju sa onim šta je Zg bio samo prije 30-tak godina, pa jebote, jedan Štulić je tu hodao tek tako, opjevao taj grad, Rundek, peti deseti, dns jebote piceki svršavaju na Halida Bešlića, kojem su se smijali kad je tek krenuo iz mraka Bosne.

Sarajevo se vratilo na ono što je i bilo, balkanska provincija, Beograd je svakako prevelik, Zg je jedini fkr grohnuo.

naravno, zato je '92 komplet Dalmacija ostala bez struje kad je rat krenuo u toj "mračnoj" Bosni...kačili ste se na naše resurse i povlačili (neplaćene!!!) struje dovoljne za Las Vegasa, sve u ime bratstva i jedinstva

što je najgore kačite se i sad (opet bez plaćanja!)

http://www.dnevnik.ba/vijesti/busko-jez ... amo-mrvice

[Kolinda]

Zagreb, mjesto koje je imalo najviše potencijala u bivšoj Jugi i jedino koje je zaista propalo od tada.

I ovo kmečanje nad tf radiom je dio toga, fol gnušaju se, a javnu scenu im tvore Enis Bešlagić i Halid Bešlić

Mittel Balkan.

E svašta čuti u ovoj avliji. Jeli ti to netko pričao ili si bio i vidio.

[Chmoljo]

Steta sto se mladi ljudi koji su potrebni u politici kao svjeza krv na sceni u sustini pokazu govnima.

veća je šteta što se stalno ljudi zanose kako negdje obitava ta neka mlada snaga koja je pametna, progresivna i sposobna da zauzme mjesto ovim aktuelnim krvopijama.

ljudi ba, to ne postoji. uhavizajte se već jednom.

[animals]

Postoji, postoji..
samo ne u politici..
jer jebe se mladim, progresivnim snagama za kaljuzom politike..
tu obitavaju najveca govna ovi prostora...

[Bloo]

Steta sto se mladi ljudi koji su potrebni u politici kao svjeza krv na sceni u sustini pokazu govnima.

veća je šteta što se stalno ljudi zanose kako negdje obitava ta neka mlada snaga koja je pametna, progresivna i sposobna da zauzme mjesto ovim aktuelnim krvopijama.

ljudi ba, to ne postoji. uhavizajte se već jednom.

Mlado kao relativan pojam sve do 45 godina.
Pa, tehnicki i nema te imaginarne mlade snage jer su od početka govna

Pusti me ba da živim u bajkama!

[pici]

Četvrtinu stoljeća nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske, došli smo do razvojnog stadija u svojoj demokraciji, gdje su se "percipirani" politički osloboditelji Lijepe Naše iz "okova SFRJ" vrlo brzo transformirali u tamničare vlastitog naroda. U 25 godina dva glavna politička aktera HDZ i SDP "uspjeli" su transformirati Hrvatsku iz nekada vodeće ekonomske sile Evrope (za vrijeme Jugoslavije) u državu koja se nalazi na samom dnu EU-a, uz bok Bugarskoj i Rumuniji. Kriminalna privatizacija, manjak strukturnih reformi, nepotizam, korupcija i zapošljavanje u sve aspekte društva preko političkih veza doveli su Hrvatsku u iznimno nepovoljnu situaciju i ako ne bude strukturnih promjena, država će biti na korak do grčkog scenarija.

Države koje se ne mijenjaju - nestaju


Ekonomija je darvinizam – evolucija. Kako u prirodi, tako i u ekonomiji: države koje se ne mijenjaju nestaju. RH neće nestati s lica zemlje u doslovnom smislu, nego u smislu ekonomskog suvereniteta – kupit će nas strane zemlje. Taj proces već je napola gotov. Odnos duga i BDP-a je oko 80 posto, što znači da od 10 kuna koje ste danas zaradili 8 kuna nije vaše, odnosno morate ih vratiti našim kreditorima, a tako ćete morati još dugi niz godina. Ali kako smo uopće došli u ovu situaciju? Kako to da su se neke zemlje uspješno transformirale? Kako to da je Češka uspješno provela tranziciju i ima najnižu stopu nezaposlenosti od 2,8 oisti u cijelom EU-u?

Upravo zbog ovog razloga, na Sveučilištu Princeton održana je konferencija "Political Economy of Post-Civil War Transitions", a cilj joj je bio identifikacija glavnih prepreka ekonomskog razvoja tranzicijskih zemalja iz regije. Predstavljeni su radovi s prostora bivše Jugoslavije lokalnih stručnjaka koji rade ili su stekli svoje doktorate na najboljim inozemnim univerzitetima kao što su Oxford, London School of Economics, Boston, Cambridge, Princeton i sl. Zanimljivi zaključci konferencije su da su isti strukturni problemi prisutni u svim zemljama regije i da su to ujedno i glavne kočnice demokratskih procesa i ekonomskog razvoja.

Netransparentna privatizacija


Ako počnemo od devedesetih, prvi strukturni problem regije je netransparentna privatizacija, gdje je kapital preko noći dospio u ruke pojedinaca. Vjerojatnost dobivanja kapitala više je korelirala sa stranačkom pripadnošću nego individualnom poduzetničkom kvalitetom, jer da nije, danas bismo bili Švicarska. Da se razumijemo, ovo je kolektivna odgovornost HDZ-a i SDP-a jer ako vjerujete u hipotezu da je privatizacija isključivo produkt HDZ-a, onda ih je dosad SDP trebao pravno procesuirati. Ali budimo realni, većina tih političara bili su drugovi i drugarice u CKSK i devedesetih su prešli u redove svojih političkih stranaka.

Drugi strukturni problem je posljedica prvog – zapošljavanje preko političke podobnosti, a ne stručnosti. Ovo je posebno izraženo u javnom sektoru, ali, nažalost, i u privatnom sektoru. Zašto?

Preko noći smo prešli s planske na tržišnu ekonomiju, ali mentalni sklop još je ostao u socijalizmu/komunizmu. HDZ i SDP su sa svakom novom garniturom zapošljavali svoje ljude u državni sektor koji je rastao iz godine u godinu. Proračunski deficit postao je s vremenom toliko velik da se prelio u javni dug, tako da je velik dio od 80 posto duga otišao na plate političkih podobnika. Dalje, privatni sektor devedesetih dopao je u ruke političkih "kapitalista" koji su zapošljavali manje "kvalitetne" menadžere u vlastita poduzeća, podsjetimo se samo Agrokora. Kapital u krivim rukama i loša politika zapošljavanja proizveli su vrlo nizak nivo produktivnosti, odnosno situaciju u kojoj se nalazimo.

ma za sve su krivi mali zeleni

[pici]

TRI U JEDAN
Fratar, imam i paroh iz BiH pronašli zajednički dom u hrvatskom Kordunu

Ivo, Admir i Željko tri su predstavnika svojih naroda, svojih religija i dobri prijatelji iz BiH koji su napustili domovinu i došli živjeti u hrvatski Kordun. U priči Jutarnjeg lista fratar, imam i paroh simbol su zajedništva Bosne, ali izvan nje.
Fra Ivo Bošnjak rođen je u Rami-Prozoru, nakon ređenja 2009. godine tri godine je službovao u Kreševu, isto toliko potom u Dubravi kod Brčkog pa godinu i po u Tolisi kod Orašja, te je preko jedne od župa gradišćanskih Hrvata koju je vodio stigao u oktobru prošle godine u Vojnić i preuzeo Župu svetog Antuna Padovanskog, kako bi zamijenio bolesnog fratra Antu Ivanovića. Brine o 2.339 članova svoje župe, a u tih nekoliko mjeseci koliko je ovdje odselilo se petnaestak mladih župljana.

Admir Muhić je iz Busovače, a od 1992. godine živio je u Puli, prvo radno mjesto 1998. mu je u Varaždinu, gdje se oženio, a godinu kasnije jednom sedmično putovao je u Cetingrad držati vjeronauk. Dvije godine poslije se tamo preselio, a onda za još dvije formirao džemat u Bogovolji, preselio se u Maljevac na službu te je od 2008. formiran medžlis Karlovac s tri džemata, a 2012. on je postao glavni imam karlovačkog Medžlisa. Muhić voli pisati pjesme, nekoliko zbirki je i ukoričio, a široj javnosti postao je poznat nakon toplog i dirljivog pisma dobrodošlice papi Franji prilikom njegova posjeta Sarajevu 2015. godine.

Željko Vidaković rođen je u Zvorniku, nekoliko godina je predavao vjeronauk u mjestu nedaleko od rodnog grada, a onda je 2011. stigao u Vojnić i postao paroh Kolarićko-veljunske parohije, sjedište mu je Kolariću, a brine o ljudima na terenu udaljenom 30 kilometara na svaku stranu svijeta. Uglavnom se radi o staračkim domaćinstvima, njih 600 koji izumiru, mladih je malo, a oni koji jesu, gledaju da isele.

cuvajte nam u dijaspori bratstvo i jedinstvo ko zjenicu oka svoga...

[Chmoljo]

Mlado kao relativan pojam sve do 45 godina.
Pa, tehnicki i nema te imaginarne mlade snage jer su od početka govna

Pusti me ba da živim u bajkama!

jes', pa će nas zeko iskatanati kad se probudi

ma to da dođu novi i mladi mi se popelo na vrh nečega prvo što su ti mladi majmuni, drugo što me natjeraju da žalim za onim trogloditima, jer su ipak na višem stepenu razvoja.

[Bloo]

Mlado kao relativan pojam sve do 45 godina.
Pa, tehnicki i nema te imaginarne mlade snage jer su od početka govna

Pusti me ba da živim u bajkama!

jes', pa će nas zeko iskatanati kad se probudi

ma to da dođu novi i mladi mi se popelo na vrh nečega prvo što su ti mladi majmuni, drugo što me natjeraju da žalim za onim trogloditima, jer su ipak na višem stepenu razvoja.

Jedino gdje bih podržala mlade u ovoj državi je da se odluče na neki pokušaj udara a la Baader-Meinhof grupe
Ali generalno sam rezignirani pesimista što se tiče političke situacije.

[Banksy]

veća je šteta što se stalno ljudi zanose kako negdje obitava ta neka mlada snaga koja je pametna, progresivna i sposobna da zauzme mjesto ovim aktuelnim krvopijama.

ljudi ba, to ne postoji. uhavizajte se već jednom.

To. Najgore i najgori tek dolaze.

[Banksy]

KLASA OPTIMIST

KAKO JE MALI RADIO UKALJAO NAŠU TAKOZVANU KULTURU

Opazili ste možda, isti su na koncertu Mitru Miriću i na misi za godišnjicu ukazanja u Međugorju

Ante Tomić
OBJAVLJENO: 05.05.2018.


Isus, kao što znamo, mrzi kad muškarci liježu s muškarcima i ako mu se koji takav obrati otvorenog srca, iskreno se kajući, Isus će ga izliječiti. Očistit će ga od prljavih želja. U američkim crkvama homoseksualce redovito vraćaju na ispravan put. Svakih nekoliko mjeseci kod oca Matthewa dođe nekakav nesretni Jerry, kojega je supruga Patricia zatekla kako se dira gledajući gdje susjedov mali gol do pasa plavim gumenim crijevom zalijeva hortenzije. Cijela metodistička župa u predgrađu Detroita onda moli da Isus njihovog brata Jerryja iščupa iz kandži gnjusnog demona pohote. Amerikanci to zovu “pray the gay away” i uvijek im upali. Grešnik se na misi stane tresti, suze mu obliju lice, padne na koljena i, aleluja, slavimo Gospodina, homoseksualnost ode, takoreći, kao da si je rukom odnio. Jerry se spokojan i sretan vrati supruzi Patriciji i njihovo troje djece, Stevenu, Lucy i malom Josephu.

Ali, prođe neko vrijeme i Jerryja ponovno obuzme ludilo. Prevrće se nemirno po postelji kraj žene pa napokon ustane. Na prstima, da ne probudi Stevena, Lucy i najmanjeg Josepha, ode u garažu, upali motor i odveze se na drugi kraj grada, u klub gdje muškarci plešu s muškarcima i ne prođe puno, on se uhvati maziti s jednim slatkim Ramonom. Pored njih se na plesnom podiju otac Matthew raskopčane košulje golim prsima trlja o nekog mišićavog plavokosog mladića, ali niti otac Matthew vidi Jerryja, niti Jerry vidi oca Matthewa.

Ako želite, ovako bi nekako mogla ići i priča o Hrvatima i turbofolku. Hrvati, naravno, mrze turbofolk ili, kako ga posprdno zovu, cajke. Nadmoćno obrazovani, njegovanog ukusa, čvrsto ukorijenjeni u srednjoeuropskoj i mediteranskoj kulturi, sve goli akademik do akademika, namršte se na odurno istočnjačko lelekanje kao da je tkogod prdnuo u prostoriji. Muzika koju oni vole potpuno je drugačija. Umirovljeni general i višekratno odlikovani junak Ljubo Ćesić, recimo, obožava free jazz. I u ponoć i u podne, da se milijun saksofona čuje, on bi uvijek prepoznao onaj Ornettea Colemana. S druge strane, Đuri Glogoškom, stopostotnom ratnom invalidu, više je pri srcu lutnja.

“Svaka čast i operi i free jazzu”, kaže Glogoški, “ali kad je društvo, kad se skupimo mi branitelji, pa se i popije, nema, pajdo, do barokne glazbe.” Ugledni se poduzetnik i hadezeovski zastupnik Franjo Lucić opet sasvim raspameti kad god čuje Gudački kvartet u E-molu Felixa Mendelssohna. “Joooj, Felixe, đe me nađe!” zaviče on zadovoljno lijepeći slinom sto eura na čelo violinisti, dok Josipu Rimac valja držati da krhotinom čaše ne rasiječe vitalne krvne sudove kad zapjeva Jacques Brel.

Preseravaju se tako zemljaci u smrtnoj stravi da ne bi tko pomislio da su Srbi, pretvarajući se kako slušaju sve čudniju muziku, Jacquesa Houdeka i Franku Batelić, beskrvni domaći dance, slaboumni funk, sladunjave slavonske tamburice ili čak pseudotradicijsko dalmatinsko tuljenje Tomislava Bralića i klape Intrade, no onda padne noć i oni se iskradu iz postelje, upravo kao onaj nesretni homoseksualac Jerry s početka priče, i odu u nekakav neožbukani pajzl na periferiji, nadomak šuma i oranica, gdje se predaju svom mračnom užitku. Sladostrasno ciče, podvriskuju, šire ruke, trgaju odjeću i njišu sisama na turbofolk. Desetljećima u narodu živi to licemjerje.

Zgađeno stiskaju nos na cajke kao da se ne sjećaju gdje su u subotu bili, kao da su nekako u snu, mjesečareći u pidžami završili na koncertu Mitra Mirića, zajedno s desetak tisuća drugih, redom valjanih Hrvata i katolika. Opazili ste možda, isti su na koncertu Mitru Miriću i na misi za godišnjicu ukazanja u Međugorju. Svi branitelji, invalidi i udovice, hadezeovci, pravaši, ustaše, domobrani, svećenici i časne idu na cajke i svi glume da jedni druge tamo ne vide.

Pojavio se nedavno u Hrvatskoj radio koji emitira isključivo prezrenu srpsku muziku, a domoljubi su se uznemirili kao pilići od jastreba, premda nije jasno zašto se to doživljava opasnim? Kraj stotina stanica s kojih dvadeset četiri sata na dan, sedam dana u tjednu bubnjaju hardcore punk, death metal, speed metal, power pop, electro pop, garažni rock, tex mex, latino, country, americana, blues, rhythm’n’blues, soul, hip-hop, disco, dance, techno, valceri, austrijske polke, talijanske kancone, španjolske šansone i tužne ruske balade, kako bi jedan mali radio sa srpskim cajkama mogao okaljati našu takozvanu kulturu? Ako vas neka muzika ne zanima, ona se može sasvim dobro ignorirati. Osvjedočio sam se u bezbrojnim prilikama.

Premda neumjereno volim muziku, o turbofolku ne znam baš ništa. I ne kažem to da bih se hvalio, već kao činjenicu. Ponekad bi mi u beogradskim taksijima ili iz nekog tranzistora na Kalenića pijaci došao zanimljiv isječak neke pjesme i pomislio kako bi svakako vrijedilo jednom posvetiti pozornost takvoj čulnoj, besramnoj pučkoj umjetnosti, ali sve je bilo džaba. Već desetak metara dalje nisam se sjećao ni ritma ni melodije. Znam svaki stih koji je Bob Dylan ikad snimio, ali Milu Kitića, Cecu Ražnatović ili Seku Aleksić ne bih mogao citirati ni da mi prislonite pištolj na sljepoočnicu.

To postoji negdje kraj mene i ni na koji način me ne ugrožava. Muzika vas zaista može uznemiriti samo ako vas nekako dira. Kao što se liječenim alkoholičarima osuše usta kad opaze bocu vinjaka, ili kao što potisnutu lezbijku ispuni vrućina i gnjev ako se ispred nje dvije žene uzmu za ruke, prave Hrvati izluđuje da im se turbofolk sviđa, a ne bi im se smio sviđati. I onda žive u laži, umjesto da opušteno uživaju u muzici i sebi pošteno priznaju da su Srbi.

[wewa]

KLASA OPTIMIST

KAKO JE MALI RADIO UKALJAO NAŠU TAKOZVANU KULTURU

Opazili ste možda, isti su na koncertu Mitru Miriću i na misi za godišnjicu ukazanja u Međugorju

Ante Tomić
OBJAVLJENO: 05.05.2018.




“Svaka čast i operi i free jazzu”, kaže Glogoški, “ali kad je društvo, kad se skupimo mi branitelji, pa se i popije, nema, pajdo, do barokne glazbe.” Ugledni se poduzetnik i hadezeovski zastupnik Franjo Lucić opet sasvim raspameti kad god čuje Gudački kvartet u E-molu Felixa Mendelssohna. “Joooj, Felixe, đe me nađe!” zaviče on zadovoljno lijepeći slinom sto eura na čelo violinisti, dok Josipu Rimac valja držati da krhotinom čaše ne rasiječe vitalne krvne sudove kad zapjeva Jacques Brel.

mene ovaj dio raskucio

[kakavdanakneiskustvu]

[Bloo]

Preseravaju se tako zemljaci u smrtnoj stravi da ne bi tko pomislio da su Srbi

Vječni strah Hrvata i ulaganje suludih napora da se razlikuju od Srba - circa 1991 sa razlikovnim rječnikom...

[archi_a]

Događaj se održava pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, Ministarstva hrvatskih branitelja i Grada Zagreba.

Manifestacija će započeti u petak, 11. maja, svečanim otkrivanjem ploče s imenom hrvatskog branitelja - Prilaz Šefika Pezerovića, nakon čega slijedi odavanje počasti poginulim braniteljima i komemorativni program.

Drugog dana programom je predviđena posjeta mjesta stradavanja i odavanje počasti na spomen-obilježju prvom poginulom Bošnjaku branitelju Domovinskog rata Šefiku Pezeroviću u mjestu Kuljani, Općina Dvor, saopćili su organizatori.

[vernes81]

Steta sto se mladi ljudi koji su potrebni u politici kao svjeza krv na sceni u sustini pokazu govnima.

veća je šteta što se stalno ljudi zanose kako negdje obitava ta neka mlada snaga koja je pametna, progresivna i sposobna da zauzme mjesto ovim aktuelnim krvopijama.

ljudi ba, to ne postoji. uhavizajte se već jednom.

[radostan dan]

Još samo farmerke iz Pazara, i donji su...

[bach]

Kakva kretenska država...

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... a/7326432/

[Toffee karamela]

Ludilo se nastavlja...Nakon verbalnih i fizičkih ataka na ljude koji ne misle poput njih babe iz Markićkine udruge udarile su i na Mirka Filipovića alias Cro Copa ...

Razlog: uslikao se u krevetu s vlastitim pekinezerom i okačio sliku na FB. Poslušajte daljnji tok sulude katotalibanske svijesti...

https://vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska ... ke-markic/