Desavanja u Hrvatskoj

Post Reply
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#1 Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

Mislim da je vrijeme da napravimo temu i o "lijevim" (mislim zapadnim :mrgreen: ) nam susjedima, slicnu onoj o Srbiji sto je uglavnom odrzava @pesak.

Hrvat u emigraciji
SVETA VODICA DAJE TI KRILA


Piše: Boris Dežulović
Objavljeno: Sub, 27. 12. 2008. 13:56

Slovo U je simbol ustaškog pokreta čak i bez ljupkog dekorativnog detalja u obliku križa. Zašto se onda crta s tim dodatkom? Zato što se time želi poručiti: Isus je na našoj strani, Crkva je na našoj strani. Slobodno prevedeno – uz Isusa Krista protiv srbokomunista. U osnovi, dakle, križ umetnut u simbol ustaškog pokreta nije ništa drugo doli marketinški trik. Pojednostavljeno, to bi značilo da Isus razapet na križu prodaje ustašku ideju onako kako mali Isus u jaslicama prodaje red bull


Da sam marketinški stručnjak i copywriter, i da radim u agenciji čiji je klijent poznati proizvođač energetskih napitaka Red Bull, predložio bih naručiteljima sljedeću efektnu televizijsku reklamu, koja bi se, kako sam ja to zamislio, emitirala uoči ramazanskog Bajrama.

U kratkom animiranom spotu vidimo proroka Muhameda a.s. kako na kraju čudesnog putovanja iz Meke u Jeruzalem vezuje svoga umornog konja Buraka, te sjeda na nekakvu crnu stijenu. Vidjevši Proroka iscrpljenog i žednog, prilazi melek Džibril i nudi mu limenku red bulla, govoreći: „Red bull' daje ti krila!“ Zapanjenom proroku Muhamedu a.s. limenka, međutim, od uzbuđenja padne na tlo i prolije se. Njegov iznureni konj odmah halapljivo ispije lokvicu i učas mu narastu krila, te krene da će poletjeti. Vidjevši da će mu vjerni Burak odlepršati, Prorok skače na njega, te zajedno uzlete na nebo. Na tom čuvenom noćnom putovanju – Midžri – Muhamed a.s. će vidjeti dženet i Božju Svjetlost, iz koje će mu duboki glas Alaha dž.š. poručiti: „'Red bull' daje ti krila!“

Nisam siguran koliko bi takva reklama bila marketinški mudra – ne znam, naime, koliko se red bull prodaje u arapskim zemljama i da li bi imalo smisla emitirati je, recimo, na Al-Jazeeri pred tradicionalni muslimanski hadžiluk u Meku, kad hiljade iznurenih i žednih hodočasnika skapavaju na plus milijardu celzijusa – ali slutim da ne bismo napravili neki posao. Ne bih ja, međutim, tu reklamu ni radio zbog toga.

Ne bih tu reklamu radio ni zato da provociram islamske fundamentaliste. Dobro, možda malo. Mogu, uostalom, prilično vjerno zamisliti bijes muslimanskih vjerskih vođa u Hrvatskoj i regiji, vjerojatno i šire – pokrenula bi Islamska zajednica u Hrvatskoj široku akciju „Zaustavimo blasfemiju Bajrama“, tražeći zabranu sporne reklame, a pala bi i koja fetva – i nije da me ne bi veselio. Ali ne bih, uza sve neznabožačko veselje, takvu reklamu napravio zbog toga. Mogu, naime, prilično vjerno zamisliti i užas hrvatskih slobodnomislećih intelektualaca nad tim primitivnim, agresivnim i militantnim islamom: zbog toga, zbog tih lica i rečenica o „muslimanima koji ne shvaćaju da religija na zapadu ima drugačije mjesto u društvu“, ja bih, eto, snimio reklamu s Muhamedovim uzašašćem na nebo.

Zgodno je zamisliti takvu situaciju, baš kao što je zgodno Hrvatsku zamišljati slobodnom i svjetovnom državom, u kojoj religija ima drugačije mjesto nego u primitivnim islamskim društvima. U sekularnoj državi Hrvatskoj svatko, eto, može umjetničkim i alternativnim sredstvima polemizirati s katoličkim dogmama, svatko se može čak i zajebavati s općim mjestima kršćanstva. Jasno, sve dok ne prisvoji slobodu da polemizira s katoličkim dogmama, ili se – sakloni Bože – zajebava s općim mjestima kršćanstva.

Pokazao je to i najnoviji slučaj s televizijskom reklamom u kojoj malome Isusu u betlehemskim jaslicama hodočaste četiri mudraca, noseći mirise, zlato, tamjan i cijeli karton limenki red bulla. Već nakon prvog prikazivanja, uoči Božića, Kaptol je preko katoličkog tjednika Glas Koncila pokrenuo široku, takozvanu građansku akciju „Zaustavimo blasfemiju Božića“, optužujući proizvođača popularnog napitka i televizijske kuće da „pred najveći katolički blagdan vrijeđaju vjerske osjećaje građana“. Pod snažnim pritiskom Crkve i katoličke javnosti sporna je reklama iz programa sve tri hrvatske nacionalne televizije – HTV-a, RTL-a i Nove TV – povučena nakon svega nekoliko dana.
Red Bull Banned Chrismas Ad
Što je uvredljivo u prizoru mudraca s kartonom limenki i desetak anđelčića koji nebom nad Betlehemom lepršaju krilima držeći u ručicama red bull, ljudima koji su skloni polemizirati s katoličkim dogmama i zajebavati se s općim mjestima kršćanstva nije do kraja jasno. Isus se u reklami ne prikazuje upišanih pelena ili kao retardirano dijete – a bilo bi jako zanimljivo čuti zašto bi, recimo, to bilo uvredljivo, jer bilo bi, kao što je svojedobno hrvatske katolike duboko uvrijedila i BBC-jeva serija koja Isusov pravi izgled znanstveno rekonstruira kao nimalo ljepuškasti i nimalo manekenski. Djevica Marija nije u reklami prostitutka koja popunjava kućni budžet obitelji siromašnog nazarećanskog drvodjelca, niti su tri mudraca koja kucaju na vrata njene mušterije. Ničeg takvog u spornoj reklami nema. Ona je, međutim, i dalje skaradna, blasfemična i uvredljiva. Zašto? Zato – objasnit će nam teolozi, laici i građani iz takozvane građanske inicijative – što na neprimjeren i uvredljiv način koristi Svetu obitelj u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe.

Pa da vidimo, za početak, kako stoje stvari s tim naročitim oblikom blasfemije – korištenjem katoličkih svetinja i općih mjesta kršćanstva u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe.

Cijela je Hrvatska, na primjer, išarana osebujnim grafičkim simbolima: veliko slovo U kojemu je među krakove umetnut klasični kršćanski križ, simbol žrtve raspetog Isusa. To je znak ustaškog pokreta, totalitarnog nacističkog režima koji je samo u jasenovačkom logoru likvidirao preko sedamdeset hiljada civila, ljudi nevinijih – hajde da budem blasfemičan – čak i od subverzivnog Isusa Krista. Slovo U je simbol ustaškog pokreta čak i bez ljupkog dekorativnog detalja u obliku križa. Zašto se onda crta s tim dodatkom? Zato što se time želi poručiti: Isus je na našoj strani, Crkva je na našoj strani. Slobodno prevedeno – uz Isusa Krista protiv srbokomunista. U osnovi, dakle, križ umetnut u simbol ustaškog pokreta nije ništa drugo doli marketinški trik. Pojednostavljeno, to bi značilo da Isus razapet na križu prodaje ustašku ideju onako kako mali Isus u jaslicama prodaje red bull.

Pa ipak, i Crkva i ja složit ćemo se da nije tako. Niti ja mislim da je limenka red bulla u rukama malih anđelčića uvredljiva kao križ uglavljen u zločinački simbol, niti Crkva misli da je križ uglavljen u ustaški simbol uvredljiv kao limenka red bulla u rukama malih anđelčića. Nije, naime, Crkva u Hrvata, ili Biskupska konferencija, nije ni Glas Koncila, na primjer, nikad javno poručio da križ umetnut u slovo U vrijeđa vjerske osjećaje građana. Nisam čuo da je pokrenuta građanska inicijativa pod radnim naslovom, šta ja znam, „Zaustavimo blasfemiju Križa“, niti sam čuo da su katoličke udruge pisale bijesna pisma i apele državnom vrhu ili gradskim poglavarstvima, pozivajući vlast da spriječi i ukloni simbole koji na neprimjeren i uvredljiv način koriste najsvetiji simbol kršćanstva u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe, dapače za reklamiranje nacizma, sasvim sigurno najzločinačkije i najbezbožnije ideje u cjelokupnoj povijesti čovječanstva.

Dobro, reći će odvjetnici Kaptola, križ u U, a U na čelu u načelu je reklamni trik nepoznatog marketinškog stručnjaka i Crkva se ne može osvrtati na svaku pojedinačnu zloupotrebu svojih svetinja. Čak i ako prihvatimo ovo bijedno opravdanje, hajde da vidimo kako onda stoje stvari s korištenjem katoličkih svetinja i općih mjesta kršćanstva u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe od srane Crkvi poznatih fizičkih i pravnih lica.

Desničarski trubadur Marko Perković zvani Thompson, recimo, već godinama koristi katoličke svetinje u jeftine i vrlo sekularne marketinške svrhe, prodavajući uz pomoć kršćanskih simbola ne samo svoju muziku nego i političke ideje. Najsvježiji primjer su album i turneja „Bilo jednom u Hrvatskoj“, čiji je grafički zaštitni znak – što je preplavio izloge, zidove, televiziju i čitav hrvatski javni prostor – zlokobni mač oko čije je drške s medaljonom svetog Benedikta isprepletena klasična krunica s nehajno prebačenim križem.

Mač, kako znamo, ne služi za sjeckanje luka ili mazanje nutele, već isključivo kao hladno oružje za uništavanje žive sile, pa ipak – ni Crkva ni Glas Koncila nisu našli uvredljivom manipulaciju kršćanskim simbolima ljubavi, mira i života u dizajnerskom slavljenju rata i smrti: nije ih osobito uvrijedio na maču niti medaljon svetog Benedikta, a kamoli najsvetiji kršćanski simbol. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju katoličke inteligencije da je neki nadobudni dizajner krunicu omotao oko, recimo, vibratora. Sa zgodno ugraviranim medaljonom svetog Benedikta na ružičastom glaviću.

U krunici omotanoj oko sprave za rezanje ljudske utrobe neprimjerenu su igru kršćanskim simbolima, međutim, prepoznali samo bosanski franjevci. A njih ni u rođenoj Crkvi nitko ništa ne pita: tamo, poznata je stvar, nemaju ništa protiv vješanja krunica na oružje, niti protiv Marka Perkovića Thompsona, koji ukrašen medaljonima i krunicama pozdravlja svoju publiku starim katoličkim pozdravom „Za dom – spremni!“.

Naprotiv, Crkva i Thompson vole se prilično javno. Marko svira po katoličkim misijama i prikuplja novac za gradnju crkava, a biskupi i svećenici rado se druže s njim. Prije nekoliko dana, baš nekako u vrijeme dok su katolička srca preskakala šokirana reklamom za red bull, štinjanski župnik don Vinko Puljić na misi za mlade rekao je kako „Thompson štiti mir, dobrotu i domoljublje“, te najavio njegova tri koncerta u Pazinu. „Nisu mu u Istri dozvolili jedan koncert, pa će sada imati tri, kao sveto Trojstvo“, rekao je nadahnuti don Vinko. I opet, pogađate, nitko se u Crkvi nije našao pogođenim ovom rijetko kretenskom uvredom Oca, Sina i Duha Svetog.

Zašto je, dakle, za Crkvu uvredljiva limenka red bulla na Isusovo babinje, a nije uvredljivo korištenje kršćanskih simbola u propagandi nacizma, šovinizma, rata i kulture smrti? Zato što se u potonjem slučaju radi o – ne znam kako bih to jednostavnije objasnio – prebijanju. Iliti, kako bismo mi iz marketinške branše rekli, kompenzaciji. I to je ključna razlika: Red Bull nema ugovor s Crkvom, reklamni stručnjaci tamo su na svoju ruku preuzeli zaštićene trade-markove kršćanstva bez ikakve obaveze. Neće nijedan tinejdžer, privučen reklamom za svoj omiljeni energetski napitak, ujutro nakon cjelonoćnog rave-partyja otići kod don Vinka na misu za mlade. U slučaju Marka Perkovića Thompsona radi se o uredno ovjerenom ugovoru, obje strane tu imaju koristi: Crkva u svoje krilo privlači mlade s Thompsonovih koncerata, a Thompson prodaje svoj militantni nacionalizam u paketu s katoličkim accesoirom.

Stvar funkcionira otprilike kao teleshopping prodaja: srednovjekovni hrvatski mač od nerđajućeg čelika s tisućljetnom garancijom, pouzdani kuhinjski set za mazanje očiju i rezanje ušiju. Pogledajte – podjednako oštro reže rajčicu, drvo ili kamen kao i dušmanski vrat, i nakon sedamdeset hiljada puta još je oštar kao prvi put. Ako nazovete odmah, ovaj ćete pouzdani mač dobiti s prekrasnim medaljonom svetog Benedikta na glavi drške. Ali to nije sve: prvih stotinu tisuća kupaca uz ovaj set će dobiti i kvalitetnu krunicu od bukovine, sa certifikatom kojim jamčimo da je blagoslovljena svetom vodicom u zagrebačkoj katedrali.

Zato, eto, Crkva i njene građanske inicijative nemaju ništa protiv blagoslovljenog slova U, a imaju protiv red bulla. Red bull simbolizira kulturu koja je sotonska, mladi se na tim partyjima, naliveni limenkama đavolske vodice, tresu i skaču kao obuzeti, nema tu ni Boga ni Domovine ni Nacije. Slovo U blagoslovljeno križem, shvatili ste, simbolizira upravo to: Boga, Domovinu, Naciju. Sveto Trojstvo.

Zato sutra, u nedjelju 28. prosinca, neće na televiziji biti blasfemične reklame za red bull, ali će u Zagrebu, Splitu i još ponegdje biti održana misa zadušnica za poglavnika Antu Pavelića i nitko se neće naći uvrijeđenim, ničije vjersko osjećanje neće zadrhtati znanim reklamnim sloganom patera Vjekoslava Lasića – „Poglavnik je svojom ljubavlju prema Bogu i hrvatskom narodu očistio svoje srce i sad s nevinom dječicom gleda Boga u lice“.

I da sam ja marketinški stručnjak i copywriter, da radim u agenciji čiji je klijent poznata kompanija Kaptol d.d, predložio bih naručiteljima sljedeću efektnu televizijsku reklamu, koja bi se, kako sam ja to zamislio, emitirala negdje oko Božića.

U kratkom animiranom spotu vidimo poglavnika Antu Pavelića kako u Jasenovcu, na obali Save, vrijedno nožem kolje Srbe, Židove, Rome, antifašiste, tko mu dođe ruku. Nakon nekog vremena Poglavniku, umornom i iscrpljenom, prilazi fra Miroslav Majstorović i pruža mu limenku blagoslovljene vodice. Pavelić halapljivo iskapi limenku i – gle čuda – stanu mu rasti krila. U posljednjem kadru vidimo Poglavnika kako s nevinom dječicom na nebu zuji oko dobroćudne sijede glave, s dubokim glasom u offu: „Crkva u Hrvata daje ti krila!“.

e-novine: http://www.e-novine.com/sr/kultura/clanak.php?id=20641
Umjetnik a
Posts: 3078
Joined: 20/01/2007 10:26
Location: Sarajevo

#2 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Umjetnik a »

ma nije to to

ovo nije zanimljivo
u srbiji nikad nije dosadno i zato tema opstaje,a hrvatska,a ma tamo su stvari jasne, još da uvedu bošnjake u ustav i to je to :thumbup:
The__Doctor
Posts: 456
Joined: 07/02/2008 19:28
Location: Capajebo

#3 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by The__Doctor »

sta ima u hrvatskoj dosadno, eno neki pop odrz`o misu za Antu Pavelica onog zlocinca
Uhoda
Posts: 208
Joined: 15/09/2008 22:44
Location: metropola

#4 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Uhoda »

Znam da je neki slovenski političar za Global izjavio da nema nikakvog smisla da Hrvatska uđe u EU prije ostalih zemalja Balkana, jer hrvatski standard nije ništa viši od onog makedonskog ili albanskog. I ja ga tu potpuno podržavam iako mislim da bi 28. članica EU trebala postati Bosna i Hercegovina. :bih:
User avatar
dalmatinka
Posts: 2882
Joined: 31/07/2005 22:30
Location: Krešimirov Grad

#5 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by dalmatinka »

Uhoda wrote:Znam da je neki slovenski političar za Global izjavio da nema nikakvog smisla da Hrvatska uđe u EU prije ostalih zemalja Balkana, jer hrvatski standard nije ništa viši od onog makedonskog ili albanskog. I ja ga tu potpuno podržavam iako mislim da bi 28. članica EU trebala postati Bosna i Hercegovina. :bih:
Ma slobodno! Ja trenutno ne vidim niti jedan jedini razlog za ulazak Hr u EU ( ne znam, možda dobro ne gledam) i znam već što ću zaokružiti kad dođe do referenduma. Koliko ja vidim oko sebe velika je razlika u htjenju našeg premijera i nas običnih ljudi.
Umjetnik a
Posts: 3078
Joined: 20/01/2007 10:26
Location: Sarajevo

#6 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Umjetnik a »

Uhoda wrote:Znam da je neki slovenski političar za Global izjavio da nema nikakvog smisla da Hrvatska uđe u EU prije ostalih zemalja Balkana, jer hrvatski standard nije ništa viši od onog makedonskog ili albanskog. I ja ga tu potpuno podržavam iako mislim da bi 28. članica EU trebala postati Bosna i Hercegovina. :bih:

ti nisi normalan
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#7 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

Ratno stanje u sektoru potrošnje

BORBENI SHOPPING


Piše: Viktor Ivančić
Objavljeno: Pon, 29. 12. 2008. 12:39

Ako se neka država ponaša kao gad, pošteno je uzvratiti joj istom mjerom. Slovenija se prema Hrvatskoj ponijela kao gad, blokiravši joj pregovore za pristup Europskoj Uniji, pa su Hrvati uzvratili istom mjerom, kao gadovi. Bojkotiraju slovenske proizvode u dućanima, ignoriraju Alpsko mlijeko, u širokome luku zaobilaze namještaj Lesnine, otkazuju već plaćene aranžmane za zimovanja na Bledu i Bohinju, nogometna reprezentacija odustala je od priprema u jednim slovenskim toplicama, žene u najboljim godinama prevrću stranicu kada u Gloriji nalete na fotografiju Zorana Predina, s mobitela ministarskih pomoćnika šalje se sms-poruka "Ne kupujte slovensko"... Sve izgleda dosta pravedno, pošto se slovenska država, prema građanima susjedne i neprijateljske zemlje, ponijela kao dobar komad administrativnog gada.

Ipak, ima već nekoliko mjeseci otkako mi se u glavi zavrtjela opaka pomisao. Ponaša li se i hrvatska država ponekad prema ponekome kao gad? To jest, što ako se hrvatska država ponaša kao gad prema meni, kao Hrvatu koji živi u Hrvatskoj? To jest, što ako ja, kao Hrvat koji živi u Hrvatskoj, uzvratim istom mjerom i bojkotiram hrvatske proizvode?

Iz perspektive promišljenoga građanskog otpora, moguće je nanijeti mnogo efikasniju štetu ako bojkotiraš proizvode države u kojoj živiš. Najprije zato što ti se pruža mnogo komotniji prostor za borbu i neusporedivo širi asortiman proizvoda koje nećeš htjeti kupiti. Umjesto da, kad bojkotiraš Sloveniju, odbijaš kupiti Fructalove sokove, kad bojkotiraš Hrvatsku možeš ne kupovati sokove od Vindije, Done, Jamnice ili sirup od bazge s poljoprivrednog imanja Ivana Zvonimira Čička. Da ne govorimo o vinima, kulenu, siru & vrhnju, maslinovu ulju, fašizmu... ili mogućnosti da se, u slučaju kolektivnog otpora, Plivini lijekovi dilaju još samo na kriminalnom tržištu kao zamjena za tablete ecstasyja.

Naravno da to do neslućenih razmjera uvećava izglede za stvarno postizanje cilja. Ako bi se odgovarajuće mnoštvo Hrvata, koji žive u Hrvatskoj, ujedinilo u bojkotu hrvatskih proizvoda uspjeh bi bio praktički zajamčen. Slom nacionalne ekonomije nastupio bi za manje od mjesec dana, ministar gospodarstva ustrijelio bi se u svome radnom kabinetu, Vlada bi abdicirala, parlament bi bio raspušten, bijesna rulja priredila bi ritualna vješanja političkih odličnika na zagrebačkom Markovu trgu. Njihove isplažene modre jezike djeca bi gađala strelicama za pikado proizvedenim u Kini.

Jedna moja prijateljica, osoba od najfinije prosvjetiteljske sorte, ovih dana intenzivno razmišlja o strategijama "dobrih ireverzibilnih promjena". Što bi to bile "dobre ireverzibilne promjene"? Pervertiramo li u nijansama osnovnu ideju, recimo ovo: ako dovoljno velik broj ljudi dovoljno dugo ne kupuje Gavrilovićeve salame, tvornica Gavrilović u dogledno će vrijeme propasti i tih odvratnih suhomesnatih splačina uopće neće biti. Ako se ne prestravimo, možemo zamisliti i onu idealnu soluciju da dovoljno velik broj ljudi koji žive u Hrvatskoj dovoljno dugo ne kupuje ništa hrvatsko, pa u perspektivi nestane Hrvatske kao takve. A? Nije li to logičan put koji bi doveo do poništavanja razloga za revolt? Ukoliko ne bi bilo Hrvatske, uostalom, nitko joj ne bi mogao sprječavati pristup Europskoj Uniji, pa ne bismo imali razloga mrziti Slovence.

Image

Općenito je čudna navada da pojedini narodi vole bojkotirati proizvode drugih - najčešće susjednih - država, a ne svoje vlastite. To mi miriše na psihopatologiju, na nekakvu plemensku žudnju za sigurnim porazom. Drugome, zapravo, ne možeš ozbiljno nauditi, jer svatko razuman zna da slovenska ekonomija ne može propasti ako hrvatski nogometni bojovnici ne odu na pripreme u Terme Čatež. Ali da Hrvati, primjerice, umjesto što će izbjegavati Mercator, odbiju kupovati robu u Konzumovim prodavaonicama, pa u rekordnome roku sjebu majmuna koji živi u dvorcu s četrdeset soba, e to bi već bila realistična inicijativa vrijedna svakog poštovanja.

Aktualno zavijanje ratnih truba, podizanje nacionalnog adrenalina i borbene gotovosti u miljeu potrošača, utoliko je puno rupa i nelogičnosti. Za ilustraciju, u Hrvatskoj se već godinama provodi akcija Gospodarske komore pod parolom "Kupujmo hrvatsko". Mada u Gospodarskoj komori to nerado ističu, "Kupujmo hrvatsko" također znači "Ne kupujmo slovensko, bosansko, talijansko, francusko, niti bilo čije drugo". Što bi onda imao značiti taj nagli kapric tipa "Ne kupujmo slovensko" ako smo i dosad nagovarani da "kupujemo hrvatsko", odnosno da ne kupujemo ni slovensko ni ičije drugo?

Prema sugestiji visoke državne institucije, građani Hrvatske u permanentnoj su borbi protiv tržišnih udara svih zemalja članica Ujedinjenih naroda. Ni jedna od nacionalnih ekonomija tih zemalja, ipak, nije doživjela iole vidljivu štetu. Nasuprot tome, akcija "Ne kupujmo hrvatsko", provedena od strane Hrvata u Hrvatskoj, rezultirala bi upravo veličanstvenim trijumfom.

U slučaju tekuće protuslovenske ofenzive, donekle bode oči i problem legitimnosti motiva. Zanimljivo je, naime, da Hrvati bojkotiraju slovenske proizvode baš zbog toga jer je Slovenija blokirala Hrvatskoj pristup Europskoj Uniji. Cijeli niz godina, međutim, pristup Hrvatske Europskoj Uniji blokirali su Franjo Tuđman, šef njegova kabineta Ivo Sanader i oveća skupina kurvinih sinova koji su i danas na vlasti, pa se nešto poput bojkota hrvatskih proizvoda - kao osviješteni odgovor građana na mjere evidentnoga političkog nasilja - nikada nije dogodilo.

S druge strane, najnovije ankete pokazuju da se natpolovična većina Hrvata protivi ulasku svoje zemlje u Europsku Uniju. Takvi bi mogli prezirati Slovence zbog njihovih neobičnih pogleda na granična pitanja, ali bi trebali zdušno pozdraviti njihovo sprječavanje da nas se privede u monstruoznu europsku tamnicu naroda, pa ih onda i adekvatno nagraditi povećanom potrošnjom njihovih roba. Trebali bi više Donata kupovati nego što Jamnica mogu popiti.

Osobno, moram priznati da se hrvatska država, mnogo više nego slovenska ili bilo koja druga, prema meni ponaša kao gad. Toliko da bih je katkada ispsovao na javnome mjestu, u novinama ili kolodvorskom zahodu, ali ne znam kakvoga bi to smisla imalo. Štoviše, spreman sam jamčiti da je svakome Hrvatu neusporedivo više zla nanijela hrvatska nego slovenska ili bilo koja druga država. Hrvati su apsolutno najveće žrtve hrvatske države, a pritom je stalno snaže lošim potrošačkim navikama, pa se radi o paklenoj spirali koja stremi masovnome suicidu.

Već mjesecima, dakle, ne kupujem ništa hrvatsko. Vegeta, ogulinsko kiselo zelje, slavonski čvarci, Dukatovi jogurti, Zvijezda majoneza, neretvanske mandarine, Varteksova odijela, izdanja Naklade Pavičić, izdanja Europapress holdinga, pita od šljiva iz Vinceka, Franckova kava, drniški pršut, Oriolikove sobne garniture, domaći krastavci, domaći kupus, domaći paradajz, Thompsonove koračnice... ništa od toga neće izmamiti kunu iz moga džepa. Imam određenih problema s kruhom i vodom - pošto je teško naći zamjenske proizvode iz uvoza - ali nisam lud da pružam toliko radikalan otpor da ugrozim biološku egzistenciju. Bojkotiram hrvatske proizvode na način na koji je Branimir Glavaš štrajkao glađu. U potaji ipak preživljavam, jer moram zadržati vitalnost za daljnje bitke.

A onda mi se, u žaru aktivizma, izoštrila moć zapažanja. Otkad ne kupujem hrvatske proizvode, pa dakle obraćam na to pažnju, primjećujem da to ne čine i neki drugi. I to sve više i više njih. Izgleda da se kanali podzemnoga otpora ipak šire, da metastaziraju u svim boljim trgovačkim punktovima. Tihi bojkot postupno uzima maha. Jedan za drugim Hrvati se pridružuju nijemoj i odlučnoj potrošačkoj gerili. Dođu u samoposlugu, vide Kraševu bombonijeru i - ne kupe je. Ili uzmu s police sardinu s povrćem od Mirne iz Rovinja, prevrću je po rukama, pa onda ostave i odu. Ili prošetaju do tržnice, pola sata kolutaju očima, i vrate se praznih ruku. Ne podnose svoju zemlju, ali ne žele to isticati na sav glas. Ili čine nešto još podmuklije: ne kupuju hrvatske proizvode, a izjavljuju da ne žele kupovati slovenske. Rade u strogoj ilegali.

Prvi rezultati već su vidljivi, jer država grca u dugovima i neimaštini. Stopa nezaposlenosti je sve veća. Grašci znoja na čelu predsjednika Vlade sve su kompaktniji. Tmurni oblaci su se nadvili, ekonomski krah sasvim je blizu. Već sada se zna da će za mjesec dana više od deset tisuća brodograditelja ostati bez posla jer građani iz protesta nisu htjeli kupovati tankere.

Izlaz je, elem, ipak na vidiku. Bolja budućnost je pred nama i valja samo biti strpljiv i otporan da je uspiješ dočekati. Sjedit ćeš sa svojim malodobnim djetetom na nekoj klupi uz more i promatrati ljubičastu iluminaciju zalaska sunca. Mladunac će ti nasloniti glavu na rame i, sjećajući se da je tog jutra naletio na čudnu riječ u udžbeniku iz povijesti, verbalno uobličiti svoju znatiželju:
- Tata, što je to nacionalizam?
- Nacionalizam? Nacionalizam ti je, sine, kurac od ovce.
- Da, ali čija je ovca?
I onda sve može krenuti ispočetka.

*Tekst objavljen u BH Danima, prenosimo uz dozvolu autora i redakcije BH Dana.

e-novine: http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=20692
Uhoda
Posts: 208
Joined: 15/09/2008 22:44
Location: metropola

#8 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Uhoda »

dalmatinka wrote:
Uhoda wrote:Znam da je neki slovenski političar za Global izjavio da nema nikakvog smisla da Hrvatska uđe u EU prije ostalih zemalja Balkana, jer hrvatski standard nije ništa viši od onog makedonskog ili albanskog. I ja ga tu potpuno podržavam iako mislim da bi 28. članica EU trebala postati Bosna i Hercegovina. :bih:
Ma slobodno! Ja trenutno ne vidim niti jedan jedini razlog za ulazak Hr u EU ( ne znam, možda dobro ne gledam) i znam već što ću zaokružiti kad dođe do referenduma. Koliko ja vidim oko sebe velika je razlika u htjenju našeg premijera i nas običnih ljudi.
Ma kao da gledam razvoj situacije u budućnosti: Makedonija i Albanija postaju punopravne članice EU, Hrvatska dobija crveno svjetlo, a Sanader izjavljuje: Pa šta! Mi, Švicarci i Norvežani smo iznad prosjeka EU i iz principima nećemo tamo. :lol:
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#9 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

DIVLJI SEKS DRŽAVE I CRKVE

Objavljeno: Sub, 10. 01. 2009. 13:42
Piše: Boris Dežulović
Image

Postoji više teorija o tome kad je točno Smojin malomišćanski Split postao ozbiljan grad. Prema jednima, bilo je to 1962, kad je u Lovretu sagrađena Pomgradova zgrada, čudo suvremene arhitekture – prvi neboder u Splitu. Prema drugima, pak, to je moralo biti 1968, kad je Davor Grčić Gaga, penzionirani centarhalf onog slavnog Bearinog i Vukasovog Hajduka, na pjaceti iza stare vjećnice otvorio Balun bar, prvi kafić u bivšoj Jugoslaviji. Postoje mišljenja da sve sve ipak zbilo desetak godina kasnije, kad je Split dobio Mediteranske igre, a komunistički moćnik Ante Skataretiko ga zaokružio asfaltnim prstenom s novim marjanskim tunelom, novim bazenom, velikom dvoranom i najljepšim stadionom na svijetu, ali i Koteksovim kompleksom na Gripama – prvim modernim trgovačkim centrom.

Mogao je taj historijski trenutak biti i onaj kad je na Rivi otvorena mala knjižara Jugoslavija, u kojoj smo kupovali strane novine – novi Musical Express i Melody Maker usred Splita! – ili kad je na izlazu iz kalete Pusti me proć, najuže ulice na svijetu, otvorena pizzerija Fortuna, prva splitska pizzerija. Najozbiljnijom teorijom, međutim, čini se ona prema kojoj je Split postao ozbiljan grad onoga dana kad je, godinu-dvije kasnije, na Cankarovoj poljani iza Teatra otvoren – Opskrbni centar.

Danas, naime, teško da postoji shopping centar pred čijom se raskoši, bogatstvom i milijunima blještavih kvadrata može osjetiti uzbuđenje s kakvim smo mi, splitski klinci početkom osamdesetih, ulazili u Opskrbni centar – dućan tek malo veći od obične samoposluge. U tom smo se dućanu osjećali dijelom modernog svijeta, i to ne samo zato što se moglo kupiti strano pivo ili talijanski njoki: kultni je Opskrbni centar, naime, bio prva splitska butiga koja je radila do 22 sata, ali – što je u to vrijeme bilo ravno buržoaskoj revoluciji – i prva trgovina koja je radila nedjeljom.

Mlađim naraštajima to može izgledati smiješno, ali kupovina piva, vina ili higijenskih uložaka nedjeljom djeci komunizma bio je civilizacijski iskorak ravan slušanju Ramonesa. Do otvaranja Opskrbnog centra, u Splitu su nedjeljom radile samo crkve i Hajdukov stadion: nedjeljom nisu radile čak ni trafike, jer na sveti tjedni praznik radničke klase ni novine nisu izlazile. U svijet u koji smo te davne nedjelje zakoračili kroz pomična vrata modernog dućana na Cankarevoj poljani konačno smo tako ušli kad se genijalni urednik Joško Kulušić, na užas menadžera udruženog rada, uskoro odlučio na dotad nezamisliv korak: nedjeljno izdanje Slobodne Dalmacije.

Četvrt stoljeća kasnije, na vrijeme naivnog socijalizma i ranog „nedjeljnog kapitalizma“ podsjeća još samo Torcidina ritualna procesija gradom uoči utakmice, na kojoj je i danas obavezna stanica i mjesto okupljanja navijača upravo Cankareva poljana – mjesto gdje su se tih davnih nedjelja, pred odlazak na Poljud, kupovala nedjeljna Slobodna, a grla zagrijavala hladnim pivom iz Opskrbnog centra.

Image
Protivprirodni blud Države i Crkve: Kardinal Bozanić i Ivo Sanader u akciji

Danas, rekoh, to može izgledati smiješno, pa ipak, ne izgleda: odlukom Sanaderove vlade od 1. siječnja 2009. godine svi su opskrbni centri moderne, liberalnokapitalističke Hrvatske zatvorili vrata. Pod krinkom brige za napaćene i potplaćene blagajnice u shopping centrima i malim kvartovskim butigama, a zapravo pod snažnim pritiskom katoličke crkve – hrvatski gradovi od Nove godine ponovo izgledaju kao sivih sedamdesetih. Čak ni stadioni ne rade nedjeljom – hrvatska se liga već godinama igra subotom – pa na sveti tjedni praznik radničke klase rade još samo crkve.

Program je prilično revolucionaran i nema sumnje da će netko iz hrvatske vlade jednoga dana – kad sav razvijeni svijet bude kopirao hrvatski model – dobiti Nobelovu nagradu za ekonomiju. Kao što problem rada nedjeljom nije riješen onako kako bi ga rješavali brucoši ekonomije – tako da se, recimo, prisili poslodavce da prekovremeni rad bogato plaćaju – već jednostavnim zatvaranjem trgovina nedjeljom, tako je problem izrabljivanja blagajnica u shopping centrima riješen tako što će blagajnice dobiti – otkaz. Zbog neradne nedjelje i očekivanog pada prometa Magma je raskinula već 155 ugovora o radu, Getro dvije stotine, a i ostali trgovački lanci uskoro će objaviti svoje liste prekobrojnih. Radnici u trgovačkom sektoru sada, na oduševljenje svojih najbližih, za obitelj imaju ne samo nedjelju, već cijeli tjedan.

Kao i svaka odluka svake vlade u svakom kapitalističkom društvu, i ova je osmišljena tako da se uzme od siromašnih i podijeli bogatima. Tranzicijskoj aristokraciji, ratnim profiterima i nouveau-riche tajkunima kamen sa srca pao je točno na nogu radničkoj klasi: otkaze – koje su zbog svjetske recesije ionako planirali – sada mogu dijeliti beljeći se sindikatima u oči, mašući odlukom vlade o neradnoj nedjelji. Ministri Sanaderove vlade rado bi pak radnicima objasnili da to ne rade zbog bogatih, ali ne mogu, jer bi onda morali reći zbog koga to rade. Ne mogu, jer glava im je duboko u guzicama članova Hrvatske biskupske konferencije na čelu s kardinalom Bozanićem. U tako nezgodnom položaju, poznato je gastroenterološko načelo, svako otvaranje usta podrazumijeva jedenje govana, pa Sanaderova vlada za nedjeljni ručak nije mogla izbjeći – svetu stolicu.

Valjda iz tog razloga – jer ne priča se punih usta – hrvatska vlada ne smije priznati da je neradna nedjelja ustupak agresivnoj katoličkoj intifadi, čiji su napaljeni križari u skromnim mramornim dvorima godinama maštali divlji seks Države i Crkve, svršavajući na prizore sretnog novog društva u kojemu blagajnica iz Getroa i njezin suprug, vozač viljuškara u Konzumu, u plamene nedjeljne zore, pjevajući psalme, na biciklama odlaze na misu da se pomole za posao, a onda spremaju skromni kršćanski ručak za svojih dvadeset sedmoro djece.

Jer ni Crkvi, kao ni Državi, nije do sretnog hrvatskog radnika i njegove sretne hrvatske obitelji, nego do demonstracije ustavnog poretka u kojemu je iznad Vlade samo Crkva. A u takvom poretku Država je – kako je i red u skladnom braku – uvijek dolje. Trebalo je, istina, mnogo vremena, gotovo dvadeset godina trebalo je demokratskoj vlasti nove, sretne Hrvatske da se zatvori Opskrbni centar na Cankarevoj poljani, ali s glavom duboko u biskupskom dupetu, poznato je gastroenterološko načelo, bilo je samo pitanje vremena kad će HDZ-u doći iz dupeta u glavu.

Valjda iz tih razloga – jer ne skače se u vlastita usta dok se jedu govna – hrvatska vlada ne može objasniti kakva je to briga za obitelj obespravljenog hrvatskog radnika kad i onim sretnicima što neće dobiti otkaz ostaje cijeli tjedan, s paklenim radnim vremenom u kojemu će djecu viđati tek u obiteljskom albumu, a u redovne nabavke odlaziti subotom poslije posla, umorni i nervozni, ali puni kršćanske ljubavi za bližnjeg, baš kao i nervozna i umorna radnica na blagajni, koja u devet navečer jedva čeka da sutra na misi podijeli višak te kršćanske ljubavi.

Iz istih razloga valjda – jer ne napada se vlast dok je u govnima – neće Crkva nikad reći da su komunisti bili bolji, jer su poštovali obitelj, jer je obitelj ručkom bila na okupu, jer je radno vrijeme bilo od 6 do 14 i jer se nedjeljom nije radilo. Hoće li sada hrvatske crkve nedjeljom biti punije? Neće, naravno, jer blagajnica iz Getroa i vozač viljuškara iz Konzuma, sad kad nemaju što raditi nedjeljom, neće u nedjelju ujutro pjevajući hrliti u crkvu. Nikad zapravo o tome nije ni bila riječ. Moć crkve ne računa se brojem glava u hramu Božjem, nego – shvatili ste – brojem glava u biskupskom dupetu.

Kada je to točno Hrvatska od sekularne republike postala katolička džamahirija? Postoji više teorija o tome. Prema jednima, bilo je to onoga dana kad je Franjo Tuđman prekršio ustav, dodajući na svoju ruku u tekst predsjedničke zakletve aneks „Tako mi Bog pomogao“. Prema drugima, pak, to je moralo biti 1997, kad je hrvatski Sabor ratificirao vazalni ugovor s Vatikanom. Mogao je taj historijski trenutak biti i onaj kad je u jednoj zagrebačkoj gimnaziji časna sestra na satu vjeronauka prikazala brutalan dokumentarni film o abortusu ili kad je na Hrvatskoj televiziji zbog protesta Crkve zabranjena bogohulna reklama za Red Bull. Najozbiljnijom teorijom, međutim, buduće će generacije držati onu po kojoj je Hrvatska postala katolička džamahirija prve nedjelje 2009. godine, onoga dana kad je na Cankarovoj poljani iza Teatra zatvoren Opskrbni centar.

Budućim naraštajima – kojima će tihe nedjelje ozvučene brecanjem crkvenih zvona i prazni gradovi u kojima na taj sveti blagdan ne rade trgovine, trafike, pekare, barovi, restorani i nogometni stadioni biti sasvim normalna stvar – to će možda izgledati smiješno, ali grozničava kupovina piva, vina ili higijenskih uložaka subotom uvečer za djecu katoličke demokracije civilizacijski je iskorak ravan povratku u naivni, sretni komunizam.

e-novine: http://www.e-novine.com/sr/kultura/clanak.php?id=21049
:lol: :lol: :thumbup:
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#10 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »


Ni Zagreb nije...

Piše: Fuad KOVAČEVIĆ
22/01/09

Ne tako davno su hercegovački kadrovi vrlo rado izlazili na izbore u susjednoj Hrvatskoj i grabili se za saborski mandat. Ljubav prema drugoj (ili prvoj, svejedno) domovini bila je tu najmanje važna, ključ su bile zastupničke prinadležnosti i visoke plate u Hrvatskom saboru. Računica je pokazala da bi se za četverogodišnjeg mandata u Zagrebu moglo „po strani“ ostaviti „čistih“ 150.000 maraka.

No, vremena se mijenjaju, pa se saborski Eldorado preselio u prvu/drugu domovinu, odnosno Sarajevo. Trenutno zastupnici Hrvatskog sabora mjesečno primaju 16.000 kuna (oko 4.400 KM), poreska politika je rigorozna i progresivna, naknade za rad u komisijama, paušali, topli obroci... svedeni su na razumnu (evropsku) mjeru, a prvi čovjek zakonodavne vlasti u Hrvatskoj Luka Bebić najavljuje smanjenje plata. Koliko će ono biti za sada se ne zna, ali i kresanje od samo deset posto će rezultirati mjesečnom apanažom ispod 4.000 KM.

I dok se u (normalnom) svijetu, zbog ekonomske krize i recesije, sve češće i snažnije udara po džepovima birokratije, kod nas je situacija dijametralno suprotna. U državnom Parlamentu, doduše, najavljuju smanjenje plata, ali će to čudo neviđeno realizirati tek kada usvoje novu (višu) osnovicu. Dakle, kada vajni zastupnici i delegati uskoro usvoje budžet, automatski će povećati svoja primanja, pa će, umjesto sadašnjih u prosjeku 6.000 KM («časni» izuzeci imaju i više), mjesečno inkasirati oko 6.500 KM. Ah, da, zaboravih linearno (koja šuplja!) smanjenje primanja za 1,2 posto, koje će naše zakonodavce mjesečno zakinuti za haman 100 KM.

Pa ti sad vidi gdje ti je bolje: u Zagrebu ili Sarajevu.

Oslobodjenje - http://oslobodjenje.ba/index.php?option ... &Itemid=46
Ma pametni su ovi nasi politicari, nema sta. Povecanjem plata zaustavili su odliv "politicke pameti" u Hrvatsku. :-)
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#11 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

Za one koji nisu upoznati sta se desilo novinarima Culicu i Ivancicu evo prvo kratak opis dogadjaja a zatim slijedi kolumna koju je rijecki Novi List (ciji je novi gazda inace clan HDZ-a :shock: , oh kakvo iznenadjenje :-) :lol: ) odbio objaviti.
Nova cenzura za feralovce

Piše: Redakcija Oslobodjenja - http://oslobodjenje.ba/index.php?option ... &Itemid=51
02/02/09

Novinari Marinko Čulić i Viktor Ivančić, nekadašnji urednici splitskog Feral Tribunea, primljeni su, kao kolumnisti, u stalni radni odnos u riječkom Novom listu od 16. augusta prošle godine, i to na traženje uredništva lista i tadašnje uprave poduzeća. Prema dogovoru s uredništvom i upravom, trebali su pisati za Novi list, te kasnije i za planirani tjednik, kada ovaj bude pokrenut. Zapošljavanja su, kao “velika novinarska pojačanja“, slavodobitno objavljena na stranicama Novog lista.

Storniranje

Glavni urednik Novog lista Goran Kukić, te izvršna urednica Nela Vlašić dogovorili su s Viktorom Ivančićem kolumnu koja će se objavljivati svakog ponedjeljka, a trebala je startati od 1. septembra prošle godine. Tri dana uoči objavljivanja prve kolumne, međutim, dojavljeno mu je da se “pisanje stornira do daljnjeg“ - kako za njega, tako i za kolegu Marinka Čulića - i to po nalogu novog većinskog vlasnika Novog lista. Većinski vlasnik Novog lista zove se Robert Ježić, u svom posjedu ima firme Dioki i Dina, koje se ne bave novinskim izdavaštvom, i dugogodišnji je član HDZ-a. “Storniranje do daljnjeg“ potrajalo je nekoliko mjeseci, da bi u decembru prošle godine novopostavljena direktorica poduzeća Nataša Mijačika zatražila od Marinka Čulića i Viktora Ivančića da pristanu na sporazumni raskid ugovora o radu. Pod ponuđenim okolnostima, oni na to nisu pristali.

Poslovni dogovori

Uslijedilo je maltretiranje, pozivanje u Rijeku na izmišljene “poslovne dogovore“ svakih nekoliko dana, i to u vrijeme Božića i Nove godine. Naposljetku, na sastanku održanom 29. decembra, glavni urednik Novog lista naručio je od Marinka Čulića i Viktora Ivančića tekstove, s obećanjem da će oni biti objavljeni 5. januara. Dvije sedmice kasnije, glavni urednik Goran Kukić obavijestio je Marinka Čulića i Viktora Ivančića da se sastao s većinskim vlasnikom Robertom Ježićem, te da se ovaj kategorično protivi objavljivanju njihovih tekstova, čemu se on - premda je po funkciji odgovoran za uređivačku politiku lista - nije u stanju suprotstaviti. Inače, Ivančićev cenzurirani tekst proteklog su vikenda, i to bez znanja autora, objavile E-novine, uz sarajevske Dane jedini medij u kojem se od gašenja Ferala mogu pročitati Ivančićevi članci.


Tekst koji je cenzurisan
u Novom listu

POKRET POTPORA


Objavljeno: Sub, 31. 01. 2009. 16:20
e-novine: http://www.e-novine.com/sr/region/clanak.php?id=22006

Uzaludno pisao: Viktor Ivančić
Image




Hrvatska vlada ima specifičnih problema s prezentiranjem svoje aktivnosti zbog toga što se skoro cjelokupna njena aktivnost svodi na prezentaciju. Ministarstva nalikuju reklamnim biroima specijaliziranim za posebne namjene, a sama Vlada ustrojena je kao oveća PR-agencija, na čelu s Velikim iluzionistom, koja u četverogodišnjoj kampanji stvara marketinški pomno razrađenu predodžbu obnašanja vlasti

Image
Junak neobjavljenog teksta: Dragan Primorac


– Mateo, mislim da je bilo dosta za danas. Ja bih sada otišao kući.
– U tome, ministre, imate moju punu potporu.
– Još samo da prije odlaska svratim u WC.
– ...
– Mateo?!
– Da, ministre?
– Pa dobro, jel ti sjediš na ušima? Rekoh ti da ću prije odlaska svratiti u zahod da se popišam...
– Ah, da, i u tome imate moju punu potporu, gospodine ministre.

Tako bi valjda trebao izgledati radni učinak budućega načelnika Odjela za potporu ministru u kabinetu Dragana Primorca. Mateo je fakultativan lik, shvatili ste, s jednakim šansama to bi mogao biti Romeo, Gino ili neki drugi Hrvat. Ali sve ostalo zvuči kao suhi realizam.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, kojim rukovodi Dragan Primorac, raspisalo je na Badnjak interni natječaj za mjesto načelnika Odjela za potporu ministru u kabinetu, pa će sada taj kabinet – koji broji rekordnih dvanaest članova, a među njima čak šest savjetnika – biti značajno kadrovski osnažen. Kabinet ministra Primorca mogao bi postati brojčano nadmoćan čak i uredu premijera Ive Sanadera, gdje je uhljebljeno četrnaest ljudi.

Što bi točno bio „Odjel za potporu ministru u kabinetu”, kao potpuna novost u domaćoj administrativnoj praksi, teško je sa sigurnošću reći, osim što se može nagađati da će unutar kabineta – koji bi trebao u cijelosti podupirati ministra – neki od zaposlenika ministru davati snažniju potporu nego ostali. To jest, radni zadaci podupiranja ministra kod nekih se činovnika neće nazivati „potporom” već nekako drugačije. Tu valja dodati da u kabinetu Dragana Primorca već postoji Odjel za strategije i odnose s javnošću, a osim njegova šefa zaposlen je i glasnogovornik kojem u poslovima public relationsa pomaže još troje ljudi.

Na prvi pogled se čini da ministar koji osniva odjel za potporu samome sebi mora imati ozbiljnih problema sa samopouzdanjem. S druge strane, ministar Primorac ne izgleda kao osoba bez samopouzdanja. S treće strane, iskustvo nas uči da hrvatski ministri izgledaju utoliko uvjereniji u sebe što imaju manje pojma o resoru koji im je povjeren. To će reći da hrvatski ministri sve svoje adute polažu na imidž, kako u vanjskome izgledu, tako i u poslu kojim se bave.

Budući da je Dragan Primorac – s onim infantilnim pogledom koji tali čelik, gardom nobelovca palog s Marsa i hrabrošću da odvali polusatno trabunjanje o bilo kojoj temi što se stavi na dnevni red – izgradio imidž koji zrači s najviše samopouzdanja, sigurno je da mu potpora treba više nego ikome drugom. Mora biti da je nezamislivi napor predstavljati se samouvjerenim i svaki dan donositi presudne odluke o materiji koja ti je poznata kao špansko selo: takvu složenu zadaću bez snažnoga tima za samopomoć praktički je nemoguće izdržati.

Zamislite sebe u sličnoj situaciji. Supruga (ili suprug) vam kuha ručak, upravo dinsta teletinu s lukom, a vi – koji ne znate ispeći jaje – prilazite s leđa i glasom vrhovnog autoriteta naređujete: Sada to ugasi! Supruga (ili suprug) vrhom kažiprsta kruži oko sljepoočnice i pita vas jeste li malo skrenuli, ali vi još odlučnije ponavljate zahtjev: Sada to ugasi, jer reformiramo čitav proces! Supruga (ili suprug) se još pokušava opirati, dobacuje vam da ste staljinistički ignorant, ali tada nastupa vaš Odjel za potporu, u vidu par dobro dresiranih derišta, koji gospođu (gospodina) s goropadnim navikama prisilno odvode od štednjaka. Za ručak je sirovo meso, jelo koje snaži samopouzdanje.

Vi takvo što nećete činiti, naravno, najprije zato jer je sasvim glupo, a osim toga spadate u obične građane, lišene šire društvene odgovornosti. Dragan Primorac, međutim, nema izbora. Za razliku od vas, njega društvena odgovornost itekako opterećuje, čovjek je ministar, upravlja resorom o kojemu ne zna skoro ništa, pa je s tim obilnim neznanjem dužan donositi egzekutivne uredbe, rješavati probleme i pokretati inicijative. A pritom još svaki svoj katastrofalni potez mora predstaviti vrhunaravnim uspjehom. Naravno da za to treba imati moćnu logistiku. Naravno da u sklopu ministarstva, kojem je kao ministar na čelu, mora raspolagati i odjelom za potporu ministru.

Šire gledano, Vlada Republike Hrvatske ima vrlo specifičnih problema s prezentiranjem svoje aktivnosti zbog toga što se skoro cjelokupna njena aktivnost svodi na prezentaciju. Ministarstva nalikuju reklamnim biroima specijaliziranim za posebne namjene, a sama Vlada ustrojena je kao oveća PR-agencija, na čelu s Velikim iluzionistom, koja u četverogodišnjoj kampanji stvara marketinški pomno razrađenu predodžbu obnašanja vlasti.

Hrvatski građani već su se priviknuli na takvo stanje stvari, pa izvještaje u televizijskim dnevnicima o postignućima pojedinih segmenata vlasti doživljavaju poput informacije koju su saznali desetak minuta ranije, da Ariel pere bolje od ostalih deterdženata. Samo što se ovdje ne radi o prljavome rublju, nego o metodičnom ispiranju mozga.

Cjelokupni mandat Sanaderove administracije najrealnije je sagledati kao višegodišnji reklamni spot, u kojem glumci i statisti ulažu nadljudske napore da uvjere publiku kako doista obnašaju dužnosti koje igraju. A kada spot dođe svome kraju, krenut će nova kampanja i parlamentarni izbori, nešto poput internog nacionalnog natječaja, kako bi se angažirao narod u svojstvu Odjela za potporu premijeru.

U stvarnosti, imamo ministra vanjskih poslova koji s europskim birokratima komunicira uz pomoć žmirkanja, klimanja glavom i blentavih osmijeha, pa se to predstavlja kao neviđeno diplomatsko umijeće. Ili ministricu obitelji koja svakoga dana trčkara od bolnice do ubožnice, nariče od kamere do kamere, pa pokušava stvoriti dojam da njeno ministarstvo ima još neku drugu svrhu osim te putujuće bačve suza. Ili samoga Velikog iluzionista, koji će dan-dva po objavljivanju ove kolumne pred pravoslavnim vjernicima izvesti svoj tradicionalni „Hristos se rodi” performans, pa će onda srpskim prognanicima konfiscirati zemlju za potrebe gradnje igrališta za golf.

Image
Aplauz za cenzuru: Ivo Sanader

Dragan Primorac u svome je djelokrugu ostvario seriju kapitalnih neuspjeha – od primjene tzv. bolonjskog procesa, preko državne mature i seksualnog odgoja u školama, do otvorenog rata s vodećim domaćim znanstvenicima – pa bolje od drugih razumije potrebu za širim timom koji će sve to preobratiti u veličanstvene pobjede. Angažiravši sada i profesionalne davatelje potpore, ostalima je pokazao put i nametnuo se kao avangarda hrvatske administracije.

Tamo gdje je marketing na vlasti, veličina tima obrnuto je proporcionalna količini i kvaliteti realno obavljenog posla. Primorčev tim još uvijek je malen s obzirom na sve što njegovo ministarstvo nije u stanju učiniti. Jer tim je tu da stvara privid kao da je obavljeno nešto što nije; više toga neobavljenog znači više posla za tim. Moglo bi se čak reći kako Dragan Primorac s nešto više savjesti ne radi svoj posao nego ostali ministri. Makar, s potporom nekad valja rukovati oprezno...

– Mateo, hoćeš li zamoliti Iris da mi donese kavu sa šlagom?
– Odlična odluka, gospodine ministre.
– Ustvari, radije bih kavu s mlijekom, šlag mi je previše pjenast.
– Sjajna zamisao, ministre.
– Mateo, nekad mi toliko dižeš živce da mi dođe da se ubijem!
– Ministre, i u tome imate moju punu po...

No, tu ćemo završiti. Zbog ministra manje-više, ali glupo je da radi jednog teksta Mateo završi na burzi rada.
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#12 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

Ovog puta dosta kraci tekst...
Don Mikićeva borba za čistoću nacije

ZA PODOBNA IMENA 1.000 KUNA


e-novine: http://www.e-novine.com/sr/entertainmen ... p?id=22143
Objavljeno: Sre, 04. 02. 2009. 13:08

Image

Kako bi sprečio „uništenje nacije” župnik iz Ploča don Petar Mikić dosetio se da novcem natera vernike da daju deci imena kakva odgovaraju Katoličkoj crkvi, odnosno koja su u duhu hrvatskog naroda * Ako se dete zove Ante, Luka ili Ivan dobiće 1.000 kuna (oko 140 evra), a ako se zove Dušan može dobiti pare samo ako mu je to dedino ili očevo ime


Proglasom okačenim na ulaznim vratima crkve župnik je apelovao na roditelje da deci daju hrvatska imena kako bi sprečio razvodnjavanje i nestajanje Hrvatske.

„Tko svom djetetu dade ime djeda, bake, najbližeg sveca datumu rođenja ili neko od popisanih narodnih imena, na dan djetetova krštenja primit će od župnika tisuću kuna”, piše u proglasu župnika iz Ploča don Petra Mikića, kojem nije bilo teško i da ispod tog obaveštenja okači listu od 80-ak muških i ženskih imena za koje smatra da su „narodna”.

Na spisku se nisu našla imena Dušan, Aleksandar, Mile jer podsećaju na srpska a mogu doći u obzir samo ako ih je nosio deda ili otac deteta. Takođe, ni Janez i Franc nisu imena za koja će roditelji biti nagrađeni sa 1.000 kuna.

„Sve što je sumnjivo ne dolazi u obzir! Treba spriječiti razvodnjavanje i nestajanje Hrvatske, a upravo se po imenu mora znati kojem narodu pripadate. Janez i Fritz nikada ne mogu biti hrvatska imena”, kaže don Petar.

Za hrvatska imena on smatra da su sva svetačka imena i ona koja su nasleđena od porodice.

„Davanjem djeci narodnih imena, koja su redovito svetačka, poštuje se vjera, ali i naši stari običaji, jer se imena naših djedova i baka otimaju zaboravu, a u brakovima gdje roditelji žele sačuvati sva imena predaka rađa se i više djece", smatra don Petar.

Župnikovu inicijativu podržavaju i pločanski vernici koji to smatraju očuvanjem običaja. Don Ivan Čubelić, generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije, za don Petrovu inicijativu nije čuo, ali kaže da nema potrebe da se buni ako neko pokušava da podstakne davanje imena svetaca.
Kako se ovoga niko kod nas nije sjetio?! :shock: :-)
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#13 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

Džefri Kuhner vs Ivo Sanader

LAŽOV, LOPOV, AUTOKRATA...


Objavljeno: Sre, 11. 02. 2009. 16:21
Pripremili: Žarka Radoja i Dejan Kožul
e-novine: http://www.e-novine.com/sr/region/clanak.php?id=22462

Kulumnista „Washington Timesa“ Džefri Kuhner (Jeffrey T. Kuchner) koji je do sada u više navrata kritikovao aktuelnu hrvatsku politiku na čelu sa Ivom Sanaderom, ponovo je preko vašingtonskog lista „oblatio“ dr Ivu tvrdeći da je Hrvatsku pretvorio u mafijašku državu u kojoj se bogate samo njemu bliski saradnici. E-novine u celosti prenose Kuhnerov tekst.


Od Islanda do Letonije, finansijska kriza počela je da izaziva sve veće revolte. Nekoliko evropskih vlada je na rubu pada. Međutim, rastuća kriza nezadovoljstva najteže posledice može ostaviti na Balkanu.

Krvavi raspad Jugoslavije ostavio je za sobom države naslednice, s izuzetkom Slovenije, zaglibljene u ekonomskoj stagnaciji. Ipak, najveće razočaranje u regionu je Hrvatska, koja zaostaje za susednom Slovenijom zbog ogromne političke korupcije.

Hrvatski premijer Ivo Sanader naglašava kako će zemlju uvesti u Evropsku uniju do 2011. Umesto toga, Hrvatsku je pretvorio u mafijašku zemlju. Nekompetentnost vlade preti da gurne zemlju u potpuni ekonomski kolaps. Zato nije čudno što je u decembru prošle godine na ulice izašlo hiljade demonstranata zahtevajući prevremene izbore.

Od dolaska na vlast 2003. Sanader i njegova vladajuća partija Hrvatska demokratska zajednica rukovodile su puzajućom autoritarnom kleptokratijom. Podmićivanje, provizije i postavljanje na položaje stranačkih pajtaša i pristalica svakodnevna su pojava. Većina starijih političara poseduje ogromna bogatstva za koja nije utvrđeno odakle im.

Sam Sanader ima neverovatno privatno bogatstvo, uključujući kuću u Zagrebu koja vredi oko 10 miliona evra i luksuznu kolekciju satova vrednu oko 150 miliona evra. Ovakvo nesrećno preterivanje bi i osramoćenog bivšeg guvernera države Ilinois Roda Blagojevića nateralo da pocrveni.

Sanader se obrušio i na nezavisne medije. Njegov režim kontroliše državni radio i televiziju, istiskujući suprotna mišljenja, posebno bilo kakvo istraživanje korupcije na visokim nivoima HDZ-a. Pod Sanaderovom vladom, novinari su ubijani i fizički napadani.

Sanader je takođe i nepopravljivi lažov. Njegovi saveznici se očajnički trude da diskredituju kritičare njegovog režima, posebno one na zapadu, poput mene. Iskoristio je prohadezeovski internet portal Javno da širi laži o meni.

Na stranici Vikipedije pod mojim imenom nalazi se mnoštvo lažnih izjava. Cilj: uprljati ugled mog oca i dede i na taj način moju reputaciju dovesti u pitanje. Na toj stranici se tvrdi da je moj otac „Nemac” poreklom iz Slavonije u Hrvatskoj. Takođe se navodi da je moj deda emigrirao u Brazil, odbijajući da se pridruži svojoj ženi i deci u Kanadi. Ide se dotle da pišu „da je Kuhner generalno zapažen kao antibošnjak” i kritikuju me „da imam preduboke emotivne i nacionalne veze da bi mogao da pišem o dešavanjima na Balkanu”.

Skoro svaka izjava je laž. Moj otac nije Nemac nego Hrvat. Moj deda je emigrirao u Kanadu sa svojom ženom i decom ali se kasnije sa mojom bakom preselio u Brazil kad je penzionisan, gde je i umro. Bio sam branilac bosanskih Muslimana (Bošnjaka) i Hrvata u vreme rata koji su vodili protiv srpske agresije devedesetih godina. Kako me to čini antibošnjakom potpuno mi je nedokučivo. Što se tiče kritike o mojim emotivnim i nacionalnim vezama, konstatacija ne samo da je potpuno neosnovana nego je puna predrasuda.

Kada Amerikanac irskog, jevrejskog, arapskog, kineskog porekla ili Angloamerikanac piše o pitanjima vezanim za mesto rođenja svojih roditelja, njegova obaveza prema istini nije uopšte upitna. Oni su na prvom mestu ljudska bića, a zatim Amerikanci, čije poreklo im daje samo više senzitiviteta kada pišu o temama koje ih se na taj način tiču.

I u tom grmu leži zec: Sanaderovi prijatelji i saradnici me preziru ne zato što sam previše emotivno angažovan da bi pisao o slučaju Hrvatske, nego zato što odbijam da moje krvna veza i etnička pripadnost služe kao izgovor da bih podržao njegovu vladu. Odbijam da se povinujem primitivnom balkanskom atavizmu koji karakterišu krv, teritorija i nacija.

Ironično, razlozi za ovakav stav su upravo moji preci. Istorija Kuhnerovih stara je u Hrvatskoj skoro 800 godina. Tokom stoleća oni su prolivali svoju dragocenu krv kako bi branili Katoličku crkvu i svoju domovinu. Moj deda, isti onaj koji prema propagandistima HDZ-a napustio svoju ženu i decu, bio je obični hrvatski seljak, posvećeni hrišćanin, porodičan čovek i patriota. Voleo je Hrvatsku seljačku stranku. Sudili su mu nacisti.

Pobeda komunista u Jugoslaviji u Drugom svetskom ratu, koju je vodio brutalni diktator Tito, rezultovala je uništenjem ne samo klana Kuhnerovih nego i Hrvatske kakvu je moj deda voleo i koju je na mnogo načina gradio. Titovi partizani su sistematski ubili na hiljade Hrvata – sveštenike, časne setre, seljake... Njihova zemlja je konfiskovana a ustanovljeni su i robovlasnički logori.

Brat moga dede – sveštenik – ubijen je u sopstvenoj crkvi, obešen žicom od klavira. Moj deda, njegova žena i porodica završili su u koncentracionom logoru, gde su bili tri godine. Njih dvojica su preživeli, ali većina mojih predaka nije. Nakon napuštanja logora smrti, moj deda je pokrenuo malu farmu, a njegova porodica je pobegla u egzil. Uprkos svim tim mučenjima i stradanjima, moj deda i baka uspeli su da ponovo pokrenu život za sebe i svoju porodicu.

Ukratko, moji preci su bili sve što g. Sanader i njegovi saveznici nikada neće niti se mogu nadati da da će biti – samopouzdani, puni života i nadasve hrabri hrišćani koji se nisu bojali da kažu istinu bez obzira na posledice. Postoji nešto ne samo groteskno već i patetično u režimu koji pokušava da minimizira kritiku.

Hrvatska može i mora bolje. Zagonetka Hrvatske je da ima centralno evropsko nasleđe kombinovano sa balkanskom političkom klasom. Njena kultura je kultura Beča i Praga ali njena politika je politika Beograda ili Sarajeva.

Zagreb bi trebalo da bude model za svoje susede, predvodnik u ekonomskim reformama, političkoj odgovornosti i liberalnoj demokratiji – koja će demonstrirati održivu alternativu pajtaškom kapitalizmu i gangsterizmu, koji preovlađuje u regionu.

Sanaderov kriminalni režim predstavlja mrlju hrvatske nacije. Hrvati moraju da se zapitaju žele li nešto bolje ili su se pomirili s tim da budu uvučeni u bolni balkanski bezdan.
Gdje su ovi sto se zalazu za treci entitet? E jest' vam vozd genijalac, ni Tadic mu nije ravan. :-)
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#14 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

Da malo podignem temu...
Kad kapitalizam boluje od tahikardije

POTEZANJE ZA DVORAC


e-novine: http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=23528
Objavljeno: Ned, 08. 03. 2009. 11:15
Piše: Viktor Ivančić
Image


Hrvatski kapitalizam pati od tahikardije: razum stremi ka gomilanju profita, zavođenju potrošača, štimanju bilanci i beskrupuloznom mrvljenju tržišta, ali srce kuca za inscenacije feudalne nadmoći – dvorac na vrhu brijega, par tisuća kvadrata monumentalnog kiča, izbrijani travnjaci koji osiguravaju distancu, ograda od kovanoga željeza s pozlaćenim šiljcima, kirurški podrezani voćnjaci, osoblje i članovi posluge s refleksima dresiranih pasa, te ljudski mravinjak u podnožju, kolektivni organizam koji postoji samo zato da bi služio gospodaru. Zdanje na padinama zagrebačke Medvednice, poput golemoga prišta pokrivenog crvenim crijepom, svakim svojim detaljem svjedoči o tom sretnom spoju: materijalni trijumf biznismena i duhovni obzor vlastelina. Tu obitava Ivica Todorić, većinski vlasnik egzotične zemlje što graniči s Europskom Unijom, čovjek koji se ustoličio kao Franjo Tahi hrvatske tranzicije.

Dva autobusa puna turista zaustavila su se u četvrtak, 26. veljače, pred kapijom čuvenog Kulmerova dvorca. Iskrcavši torbe i ruksake, putnici su se obratili zbunjenim pripadnicima osiguranja: „Došli smo u hotel. Želimo uzeti sobe.” Neki su namjeravali ostati samo preko vikenda, a neki tjedan ili dva, pošto su čuli da je smještaj odličan, usluga vrhunska, a ambijent čaroban, „s pogledom koji nudi Zagreb na dlanu”. Izbrijani momci sa slušnim aparatima i poluautomatskim naoružanjem ispod crnih sakoa u panici su pozvali „nadležnu osobu”, a ova je pak namjernike upozorila da su se dužni udaljiti jer se nalaze na privatnome posjedu. Kada su ovi ustrajali na tome da nisu došli na privatni posjed, nego u hotel, te da žele uzeti sobe, „nadležna osoba” – shvativši igru – predstavila se kao „voditelj projekta” i objasnila da „hotel, nažalost, nije u funkciji”, pošto je „kategorizacija još u tijeku”.

Lažni turisti, naravno, bili su aktivisti Zelene akcije i Prava na grad – dviju najagilnijih i najosvještenijih skupina građanskog otpora u Zagrebu i Hrvatskoj – a autobusnim pohodom u podsljemensku zonu željeli su ukazati na problem privatne uzurpacije javnih prostora. Problem je, u detaljima, sljedeći: prema lokacijskoj dozvoli i postojećem Generalnom urbanističkom planu (GUP), dvorac Kulmer imao bi biti hotel, odnosno „objekt javne namjene u zoni zaštićenog zelenila”, ali obitelj Todorić, koja ga je kupila, već pet godina koristi ga kao privatnu rezidenciju.

Štoviše, pokrenuta je i procedura izmjene GUP-a pomoću koje će se obaviti „prenamjena”, pa dvorac više ni formalno neće imati javnu nego privatnu svrhu, i to uz mogućnost dodatne izgradnje. Novi GUP, naime, predviđa da se „složene rezidencijalne građevine” (što je svježa urbanistička kovanica) mogu podizati na „parcelama koje su veće od 15.000 četvornih metara”. Aktivisti Zelene akcije i Prava na grad ispravno su zaključili da je čitava administrativna operacija, uz angažman mnogih političkih grla na lokalnoj i državnoj razini, pokrenuta samo zato da bi se zadovoljili privatni interesi Ivice Todorića: njegova parcela zauzima točno 15.100 četvornih metara.

Dvorac grofa Todorića, koji se sablasno uzdiže nad Zagrebom, tako se ukazuje kao dio spomeničke baštine koja obilježava hrvatsku kapitalističku rutinu: kupiš od države dvorac s hotelskom namjenom, s obavezom da ga kao hotel i koristiš, pa ga onda pretvoriš u 40-sobno obiteljsko stanište, a zatim ti vlast izda potrebne papire da hotel koji si kupio više nije hotel, nego je ono što je u zamisli i bio, elitni brlog državnoga feudalca, tek da te zlobnici lišeni kmetske poniznosti ne bi mogli zajebavati. Tako je Todoriću, u okolici njegove vile kod Lovrana, dodijeljena i koncesija za javnu plažu, da bi je ovaj onda ogradio našiljenim gvožđem i pretvorio u privatno kupalište dugačko nekoliko kilometara. Tako je Todorić dobivao koncesije za lovišta na dalmatinskim otocima i padinama Biokova, gdje s poslovnim partnerima puca u muflone i ubija građane u pojam...

Performans zagrebačkih aktivista, atraktivan i medijski efektan, nisu zabilježili najtiražniji dnevni listovi: izvještaj o happeningu objavili su rijetki portali i neka regionalna glasila. Tiražne novine žive od marketinške milosti grofa s Medvednice, na njihovim stranicama on je zaštićen bolje od medvjeda u svojim lovištima. Sljedećih dana valja očekivati protuudar, pa će, kao i u slučaju prosvjeda zbog devastacije Cvjetnog trga, streljački stroj izabranih kolumnista – društvo na izravnoj financijskoj apanaži kod tipova kao što su Ivica Todorić ili Tomislav Horvatinčić – predvodnike građanskoga otpora rasturiti kao nostalgičare za socijalizmom, klaune, primitivce i neprijatelje progresa.

„Progres” je, dakako, tehnički termin za učinak korupcijskog lanca. Politička administracija omogućit će Todoriću uzurpiranje javnoga prostora za privatne potrebe; Todorić će financijski podupirati vladajuću politiku; vodeći mediji opsluživat će taj savez, jer su interesno spareni s klikom na vlasti, a istovremeno žive od Todorićevih oglasa; k tome, Todorić je monopolistički vlasnik prodajne mreže, pa od medijske industrije ubire znatan profit, postajući njezin neformalni suvlasnik...

A građani? Građanima je bačena kost u vidu predstavničke demokracije: svake četiri godine oni mogu izaći na izbore, te u slobodnom i tolerantnom ozračju odlučiti koji će od ponuđenih muljatora svojim političkim odlukama dohranjivati Todorićevo carstvo, a u međuvremenu – pošto su iscrpili mogućnosti djelovanja u korist zajednice – šutjeti i trpjeti. Odluče li se aktivirati u ekstremističkim skupinama poput Zelene akcije ili Prava na grad, prokazat ćemo ih u demokratskim novinama kao anarhoidne budale i neradnike koji se, zbog egzibicionističkih pobuda, pentraju autobusima po ekskluzivnim brdima i remete društveni mir. Ili, još efektnije, tretirati ih kao da ne postoje.

Ako u tranziciji postoji nešto kao njeno temeljno obilježje, onda je to sustavno gaženje javnih interesa za račun onih privatnih. Teror privatnoga vlasništva, inače prirođen kapitalizmu kao takvom, prostire se u tranziciji na cjelokupnu javnu sferu – jer zakoni koji bi imali štititi interese građanstva služe tome da se mogu uspješno zloupotrijebiti, za račun onih koji su „važniji za zajednicu” – sve dok se „građanski interes” ne svede na farsu, a mentalna matrica društvenog života na klasičan feudalni odnos gospodara i njegovih slugu.

Image

Razlika između kapitalističkog multimilijunaša u Francuskoj ili Švedskoj i Ivice Todorića u Hrvatskoj, u tome je što se Francuz ili Šveđanin – koliko god moćni bili – moraju pridržavati francuskih ili švedskih zakona, a u Hrvatskoj se zakoni moraju pridržavati Ivice Todorića. Ta inverzija, dostojna šibicara na periferijskim tržnicama, osnovna je pretpostavka za uzgoj hodajućih bogova tranzicije.

Tisuće Zagrepčana prosvjedovale su protiv uništenja najljepšega gradskog trga, ali danas su tamo bageri i skele, a šljakeri Tomislava Horvatinčića razvaljuju simbole javnoga dobra i kamionima ih odnose na otpad, jer je gradska uprava promijenila legislativu da bi zadovoljila tajkunov privatni interes. Gotovo je zabavno promatrati kako cjelokupna vladajuća struktura, politička, ekonomska i medijska, simulira lojalnost tekovinama suvremenog kapitalizma – liberalnom tržištu, jednakosti pred zakonom i predstavničkoj demokraciji – dok zapravo ostvaruje svoje feudalne snove.

Grofa Todorića, kao i druge slične njemu, možemo dakle potegnuti za dvorac. Raskošno zdanje na padinama Medvednice, nesuđeni hotel, nesuđeni „objekt javne namjene”, s milijunskim gradom u podnožju, samo je mjesto odakle nas velikaš drži na oku.

*Tekst objavljen u BH Danima, prenosimo uz dozvolu autora i redakcije BH Dana.
Ivica Todorovic :arrow: Big Brother :lol:
User avatar
pici
Posts: 44094
Joined: 19/07/2007 23:17
Location: zbrinut u kupleraju...
Grijem se na: Ženske gHuzove
Vozim: Trajvan
Horoskop: Djevac

#15 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by pici »

Slažem se u potpunosti da Hrvatska je odustala od pretenzija za komad BiH zemlje,ljudi su stavili prioritet a to je NATO i EU i to nema alternative o tobože Velikoj Hrvatskoj osim u malim mozgovima malih naci-stranaka.Stipe je jasno stavio do znanja Hrvatima u BiH da njihova buducnost leži u dogovoru unutar BiH i da se okrenu Sarajevu a ne Zagrebu.Zagreb gazi prema EU i NATO-u velikim koracima,mada malo koce Slovenci al to je vec stvar kompromisa i dogovora izmedju susjeda.
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#16 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

Nije Hrvatska jos potpuno ozdravila od nacionalizma. Jos uvijek se tamo pokusavaju zataskati zlocini jer koje je drugo objasnjenje zasto su porodice Bulovica i Knezevica krisom primili novcanu nadoknadu?
PRVA NOVČANA ODŠTETA ZA ZLOČIN U LORI

Objavljeno: Ned, 08. 03. 2009. 11:25
e-novine: http://www.e-novine.com/sr/region/clanak.php?id=23539

Image

Bulović i Knežević su 1992. odvedeni iz svojih stanova u Splitu i Kaštelima, pod optužbom da su pomagali srpsku pobunu. Umrli su u Lori zbog slomljenih rebara i teških unutrašnjih povreda nastalih gnječenjem, šaketanjem, šutiranjem i premlaćivanjem tupim predmetima. U Loru su dovedeni, kako je istraga kasnije pokazala, bez razloga, da bi se stražari njima „zabavljali”.

Ministarstvo obrane Hrvatske potvrdilo je da je za duševnu bol uplatilo na račun porodica novac u toku prošle godine, i to je prva odšteta za zločine u Lori.

Kako piše SD, dokazni postupak je izveden prilično lako, jer je postojala pravosnažna presuda Županijskog suda u Splitu prema kojoj je dvojac neopravdano zatvoren (iako su bili lojalni hrvatskim vlastima), a potom i mučki ubijen u objektu u vlasništvu RH, odnosno Hrvatske vojske.

Za razliku od slučaja Zec, kada je Vlada obaveštavala javnost o odštetama, ovo je prećutano.

Novost u celom slučaju, sem da Vlada nije obavestila javnost o isplaćenim obeštećenjima, jeste i to da je MORH preko Općinskog državnog odvjetništva u Splitu zatražio od osuđenih policajaca da državi nadoknade plaćeni novac jer je „odšteta isplaćena zbog njihova brutalnog postupanja prema civilima”.


Prema pisanju Slobodne Dalmacije, pretpostavlja se da će Odvjetništvo, uz blagoslov glavnog državnog odvjetnika, i od ostalih optuženih za ratni zločin tražiti nadoknadu ukoliko porodice njihovih žrtava budu odlučile da traže odštetu od hrvatske. Tonći Majić iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, koji je prvi progovorio o zločinima u Lori, kaže da se slična situacija može dogoditi i Mirku Norcu.

„Sada se očekuje da će nakon ovih pozitivnih rješenja rodbina ubijenih i u Gospiću i u drugim krajevima dobiti parnice na sudovima na ime duševnih boli, pa će potom država, baš kao u slučaju osuđenika iz Lore, tražiti i od Mirka Norca, kojemu se na dušu stavlja smrt nevinih civila, da nadoknadi te milijunske odštete”, kaže Majić za Slobodnu.

To je potvrdio i jedan od advokata koji vodi proces protiv države Hrvatske i traži nadoknadu za porodice žrtava ratnog zločina.

„I mi imamo informaciju da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zatražilo naknadu isplaćene odštete. Država ima pravo tražiti naknadu štete, tj. regres, od osoba koje su u vojnoj odori počinile kazneno djelo. Realno je očekivati da i Mirko Norac i ostali vojnici i časnici plate milijunske odštete”, rekao je advokat koji je želo da ostane anoniman.

Porodice ubijenih traže od države Hrvatske i nadoknadu jer su izgubile uzdržavanje zbog nasilne smrti, tako da će, sem isplaćenih 1, 8 miliona kuna, verovatno biti još nadoknada. Kako piše SD, supruga Nenada Kneževića Marija, njena ćerka i sin dobili su svako po 250 hiljada kuna (oko 34.000 evra) za duševnu bol, dok su supruga Gojka Bulovića Željka i njene dve ćerke i sin dobili svako po 220 hiljada kuna (oko 30.000 evra).
User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

#17 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by osa »

da ih ne počnu salijetati silna rodbina i prijatelji sa zahtjevima za posudbu.
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#18 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

Evo jos vijesti sa zapada...

Županijski sud u Požegi

ŠESTORICI ZA RATNI ZLOČIN 46,5 GODINA ZATVORA


http://www.e-novine.com/sr/region/clanak.php?id=23759
Objavljeno: Pet, 13. 03. 2009. 16:35

Šestorica bivših hrvatskih vojnika optuženih za ratni zločin nad civilnim stanovništvom krajem 1991. u blizini Pakraca osuđena su u petak Županijskom sudu u Požegi na ukupno 46,5 godina zatvora

Prvooptuženi Damir Kufner (42) nepravosnažno je osuđen na četiri i po godine zatvora, drugooptuženi Davor Šimić (43) na godinu dana, Pavao Vancaš (62) na tri, Tomica Poleto (41) na 16, Željko Tutić (41) na 12 i Antun Ivezić (37) na 10 godina zatvora.

Svi su bili optuženi da su kao bivši pripadnici voda vojne policije iz sela Kipa i Klise u novembru i decembru 1991. godine u odbrani šireg pakračkog područja od oružanih napada srpskih vojnih jedinica i JNA odvodili srpske civile u improvizirani zatvor radi ispitivanja, te ih tamo fizički i psihički zlostavljali.

Od 24 srpska civila, koje su optuženi zatvorili u jednoj kolibi pokraj Marina Sela, ubijeno je njih 18, dok su šestorica preživela mučenje.

Prvooptuženi Damir Kufner i drugooptuženi Davor Šimić, koji se jedini od šestorice branio sa slobode, osuđeni su po komandnoj odgovornosti, jer su im, po presudi, kao komandirima svi navedeni dogadjaji morali biti poznati.

Suđenje šestorici optuženih počelo je 28. oktobra prošle godine, a tokom procesa saslušano je 50-ak svedoka i pročitano isto toliko izjava.

Advokati sve šestorice osuđenih najavili su žalbe na nepravosnažne presude, a državna tužiteljka Božena Jurković izjavila je da je zadovoljna jer je Županijski sud ispravno utvrdio činjenično stanje i da je sve okrivljene proglasio krivima.

"Kad dobije objašnjenje presuda, tužilaštvo će odlučiti hoće li uložiti žalbu Vrhovnom sudu ili ne", izjavila je posle rasprave tužiteljka.
Nesto ovi "nasi" sudovi malo daju ovim u komandi. :x
Replay
Posts: 135
Joined: 13/01/2009 18:54

#19 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Replay »

A što si se ti fiksirao na Hrvatsku? :-D

I fine si izvore našao ,Dežulović ,Ivančić ,ostali Feralovci... oni su izgubili svaki minimum kredibiliteta ,njima nitko više ni ne vjeruje ,ako meni ne vjeruješ odi na jutarnji.hr ,index i pročitaj kako ljudi komentiraju njihove umotvorine.

Feral nije nitko čitao ,pa je propao ,ali izgleda da nije dovoljno samo ne čitati Feral.
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#20 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

Replay wrote:A što si se ti fiksirao na Hrvatsku? :-D

I fine si izvore našao ,Dežulović ,Ivančić ,ostali Feralovci... oni su izgubili svaki minimum kredibiliteta ,njima nitko više ni ne vjeruje ,ako meni ne vjeruješ odi na jutarnji.hr ,index i pročitaj kako ljudi komentiraju njihove umotvorine.

Feral nije nitko čitao ,pa je propao ,ali izgleda da nije dovoljno samo ne čitati Feral.
Pa postoji tema o Srbiji pa sto nebi imali i temu o Hrvatskoj.
User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

#21 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by osa »

želje njemačke premijerke.



Stranka nemačke kancelarke Angele Merkel zauzela stav
CDU: Posle prijema Hrvatske, obustaviti proširenje EU
Autor: Blic online | Foto:AFP | 17.03.2009. - 14:36
Hrišćansko-demokratska unija (CDU), stranka nemačke kancelarke Angele Merkel, od juče i zvanično podržava jedino još prijem Hrvatske u punopravno članstvo Evropske unije u dogledno vreme. BiH, Srbija i Crna Gora moraće očigledno da sačekaju, piše "Dojče Vele".


"Želimo stabilizovanu Evropu i jasno se zalažemo za političku integraciju. Uvereni smo da je u procesu proširenja EU neophodan period konsolidacije. Izričito smo za prijem Hrvatske, dok smo u slučaju Turske za povlašćeno partnerstvo", izjavila je Merkel, dodajući da "perspektiva pristupa ostaje otvorena".
Posle prijema Hrvatske proširenje EU, bar privremeno, mora biti obustavljeno, navodi se, između ostalog, u programu CDU za evropske parlamentarne izbore, koga je Predsedništvo stranke usvojilo u Berlinu. Proširenje Unije sa 15 na 27 članica u roku od nekoliko godina bio je veliki napor za EU, te se CDU sada zalaže za pauzu na neodređeni rok.
"Jačanje identiteta i institucija mora imati prednost pred širenjem EU. Odstupanje od tog pravila moguće je samo u slučaju Hrvatske," piše u izbornom programu stranke za Evropski parlament.
Program je sastavila grupa stručnjaka za evropsku politiku na čelu s generalnim sekretarom CDU Ronaldom Pofalom.
Ovo je, ukazao je "Dojče Vele" poruka upućena pre svega Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, da od željno očekivane integracije u Evropsku uniju u skoroj budućnosti nema ništa.
dallton
Posts: 7739
Joined: 31/07/2008 08:49

#22 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by dallton »

zelje slovenije - hrvatska u EU skupa sa srbijom

zelje holandije, francuske i finske (da ne bude sve po slovencima) - nema u EU do pune saradnje sa ICTY i zavrsetka rada ICTY (koji nece nastupiti 2010)....

bez zluradosti, posto mi je to posao, mogu samo konstantovati da hrvatska nece skoro u EU - sto zbog protivljenja iznutra, sto zbog zamora prosirenjem, sto zbog uloge koju ce je eu natjerati da odigra na balkanu...geopolitika ipak preteze iznad vrijednosti
User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

#23 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by osa »

dallton wrote:zelje slovenije - hrvatska u EU skupa sa srbijom

zelje holandije, francuske i finske (da ne bude sve po slovencima) - nema u EU do pune saradnje sa ICTY i zavrsetka rada ICTY (koji nece nastupiti 2010)....

bez zluradosti, posto mi je to posao, mogu samo konstantovati da hrvatska nece skoro u EU - sto zbog protivljenja iznutra, sto zbog zamora prosirenjem, sto zbog uloge koju ce je eu natjerati da odigra na balkanu...geopolitika ipak preteze iznad vrijednosti
iskreno, hrvatska nije spremna biti članica eu, ima u njoj posla još dobrih godina na uspostavljanju standarda prvenstveno u politici i pravosuđu, osobno mislim da članstvo u eu treba biti strateški cilj a taktički cilj podizanje standarda građana i same države u svakom pogledu.
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#24 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by Abacija »

osa wrote:želje njemačke premijerke.



Stranka nemačke kancelarke Angele Merkel zauzela stav
CDU: Posle prijema Hrvatske, obustaviti proširenje EU
Autor: Blic online | Foto:AFP | 17.03.2009. - 14:36
Hrišćansko-demokratska unija (CDU), stranka nemačke kancelarke Angele Merkel, od juče i zvanično podržava jedino još prijem Hrvatske u punopravno članstvo Evropske unije u dogledno vreme. BiH, Srbija i Crna Gora moraće očigledno da sačekaju, piše "Dojče Vele".


"Želimo stabilizovanu Evropu i jasno se zalažemo za političku integraciju. Uvereni smo da je u procesu proširenja EU neophodan period konsolidacije. Izričito smo za prijem Hrvatske, dok smo u slučaju Turske za povlašćeno partnerstvo", izjavila je Merkel, dodajući da "perspektiva pristupa ostaje otvorena".
Posle prijema Hrvatske proširenje EU, bar privremeno, mora biti obustavljeno, navodi se, između ostalog, u programu CDU za evropske parlamentarne izbore, koga je Predsedništvo stranke usvojilo u Berlinu. Proširenje Unije sa 15 na 27 članica u roku od nekoliko godina bio je veliki napor za EU, te se CDU sada zalaže za pauzu na neodređeni rok.
"Jačanje identiteta i institucija mora imati prednost pred širenjem EU. Odstupanje od tog pravila moguće je samo u slučaju Hrvatske," piše u izbornom programu stranke za Evropski parlament.
Program je sastavila grupa stručnjaka za evropsku politiku na čelu s generalnim sekretarom CDU Ronaldom Pofalom.
Ovo je, ukazao je "Dojče Vele" poruka upućena pre svega Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, da od željno očekivane integracije u Evropsku uniju u skoroj budućnosti nema ništa.
Ja sam davno rekao da BiH nece nikada uci u EU
dallton
Posts: 7739
Joined: 31/07/2008 08:49

#25 Re: Desavanja u Hrvatskoj

Post by dallton »

osa wrote:
dallton wrote:zelje slovenije - hrvatska u EU skupa sa srbijom

zelje holandije, francuske i finske (da ne bude sve po slovencima) - nema u EU do pune saradnje sa ICTY i zavrsetka rada ICTY (koji nece nastupiti 2010)....

bez zluradosti, posto mi je to posao, mogu samo konstantovati da hrvatska nece skoro u EU - sto zbog protivljenja iznutra, sto zbog zamora prosirenjem, sto zbog uloge koju ce je eu natjerati da odigra na balkanu...geopolitika ipak preteze iznad vrijednosti
iskreno, hrvatska nije spremna biti članica eu, ima u njoj posla još dobrih godina na uspostavljanju standarda prvenstveno u politici i pravosuđu, osobno mislim da članstvo u eu treba biti strateški cilj a taktički cilj podizanje standarda građana i same države u svakom pogledu.
nismo ni inace mislili drugacije, samo sto ce dalje podizanje standarda tesko ici bez nekog eu poticaja
Post Reply