Depresija u BiH

[anais_nin]

i zar depresija nije hemijski poremecaj, prije svega, disbalans tecnosti u mozgu? zato se uzimaju hemijska sredstva, na preporuku u nakon posjete ljekaru specijalisti.

sam svoj majstor u ovakvim situacijama ne bih preporucila....kao ni "daj mi bobu da mi bude bolje"

znam anais, nisam to ni rekla nikada za depresiju, nego za lijecenje hemijom pod vodstvom ljekara. dakle, "priznavanje da smo bolesni i posjet ljekaru" zapravo nuzno u slucaju depresije vodi uzimanju lijekova. to je sve sto sam htjela reci, kao repliku na arslanovo misljenje - odmah po tabletama umjesto da priznas da si bolestan.
cim odes doktoru (priznas ) da ti lijekove, uz adekvatnu terapiju. e sad, ne znam ti pravo jer nisam nikada imala klinicku depresiju pa niti znam tretmane do u detalje, ali u nasKE to ti je tako i nikako drukcije... pa hos, nes...

ovo gore nisam ni mislila da si ti to zagovarala....ali si sama spomenula tetu u apoteci koja je kupovala lijekove "jace od apaurina" to se odnosilo na takve ljude....

A Arslanova reakcija nije daleko od mene, zato sto se nagledas svega u praksi. Da, u teoriji, a i onako kako nas u skoli uce, to bi sve trebalo da izgleda onako kako si ti opisala...."da ti lijekove, uz adekvatnu terapiju"....

ja samo kazem da u praksi nije tako....cak ni u Bosni....znam "n" kolega koji sada "operisu" po ovom "zapadnom sistemu" suradnje sa farmaceutskim, koji sam gore opisala....a u glavi mnogih ljudi tabletica je jos uvijek manji bauk nego terapija....kad sve to gore sastavis zajedno jasan ti je krajnji rezultat.....

Uz to kako smo poceli pricati o ovoj temi sinoc sam pocela razmisljati o ljudima koje znam kojima su "porodicni doktori" prepisali antidepresive, bez uputnice psihijatru, i skontala sam da medju rajom znam vise ljudi koji su makar jednom uzimali antidepresive nego one koji nisu....ovo je bila posebno cesta praksa dok smo bili na faksu....

A posebna stazica konverzacije bi trebala biti posvecena predrasudama koje postoje posebno kod nas u BiH prema terapiji, mentalnim poremecajima i generalno njihovom lijecenju.....

[anais_nin]

a znam jako puno slucajeva i u Kanadi, a i u BiH, u kojima su ljudima prepisani lijekovi i to je bio pocetak i kraj njihovog ljecenja....s tim se ne slazem....

zasto ne?
znam i ja masu slucajeva gdje su ljudima propisani lijekovi za dijabetis -- i to je bio pocetak i kraj njihovog lijecenja...

zato sto u vecini tih slucajeva kad se pacijent jednom "skine" s lijekova simptomi se vrate....i onda se taj isti pacijent vrati kod doktora koji mu ponovo prepise lijekove, i tako u krug....i onda ti zavrsis na smjeni u gluho doba noci tjeseci uplakanu majku i objasnjavajuci kako je doslo do toga da je njena kcerka izvrsila samoubistvo, jer ona je isla kod doktora i to vise puta (samo za obnavljanje recepta)....eto zasto....
ili "u sretnijim slucajevima" sjedis preko puta osobe koja ti prica o istoriji svog tretmana, i o tome kako se boji suociti sa zivotom BEZ lijekova, jer samo na njima pobogu funkcionise....sve ostalo je strava i uzas....jer godine kljukanja istim su pomogle toj osobi da vjeruje da bez lijekova ne moze.....

postoji procenat populacije kojima je dovoljno kratkorocno lijecenje medikamentima.....iz mog klinickog iskustva procenat takvih "jednostavnih" je jako mali.....

[anais_nin]

kako vidim, neki ovdje na depresiju ne gledaju kao na bolest (sto ona jeste), drugi je opet gledaju kao nesto za sto nisu obavezni farmakoloski lijekovi, treci (najblizi istini) da i depresija ima razlicitih vrsta, pa prema tome se treba i ravnati.

postoji i depresija koju mogu dijagnosticirati jedino iskusni klinicki strucnjaci za mentalno zdravlje i takva se obavezno lijeci kombinacijom medikamenata i psihoterapijom. psiholosko savjetovanje (bez lijekova) moze pomoci samo onima koji imaju blagu depresiju, ali ne mnogo i onima koji pate od "teske" depresije.

o depresiji mozemo i trebamo razgovarati, ali mislim da dijagnosticiranje ipak treba ostaviti onima koji su za to profesionalno obuceni.

inace, slazem se da medju b/h stanovnistvom ima jako mnogo onih koji pate od depresije, a prilican broj ih se jako dobro maskira pred drugima, ukljucujuci i clanove obitelji. ipak, kod kuce se sve ne moze sakriti i takve treba ohrabriti da pomoc potraze kod specijalista za mentalno zdravlje.

kontraverzija i rasprava o tretmanu u praksi ce biti jos dugo vremena....postoje razne vrste pristupa, moje ogorcenje se odnosi na velike velike propuste u praksi....ali da ne bi citava tema otisla u tom pravcu jer onima kojima pomoc treba to u ovom momentu nece puno pomoci....

Mislim da je bitnije da progovorimo o predrasudama koje postoje generalno prema mentalnim poremecajima kod nas....kako neke stvari mjenjati......
a najvaznije od svega kako prepoznati simptome, kako prepoznati da nekome stvarno treba pomoc i kako mu pomoci da zatrazi tu istu strucnu pomoc.....

[danas]

a znam jako puno slucajeva i u Kanadi, a i u BiH, u kojima su ljudima prepisani lijekovi i to je bio pocetak i kraj njihovog ljecenja....s tim se ne slazem....

zasto ne?
znam i ja masu slucajeva gdje su ljudima propisani lijekovi za dijabetis -- i to je bio pocetak i kraj njihovog lijecenja...

zato sto u vecini tih slucajeva kad se pacijent jednom "skine" s lijekova simptomi se vrate....i onda se taj isti pacijent vrati kod doktora koji mu ponovo prepise lijekove, i tako u krug....i onda ti zavrsis na smjeni u gluho doba noci tjeseci uplakanu majku i objasnjavajuci kako je doslo do toga da je njena kcerka izvrsila samoubistvo, jer ona je isla kod doktora i to vise puta (samo za obnavljanje recepta)....eto zasto....
ili "u sretnijim slucajevima" sjedis preko puta osobe koja ti prica o istoriji svog tretmana, i o tome kako se boji suociti sa zivotom BEZ lijekova, jer samo na njima pobogu funkcionise....sve ostalo je strava i uzas....jer godine kljukanja istim su pomogle toj osobi da vjeruje da bez lijekova ne moze.....

postoji procenat populacije kojima je dovoljno kratkorocno lijecenje medikamentima.....iz mog klinickog iskustva procenat takvih "jednostavnih" je jako mali.....

opet se ne slazem -- jedina 'terapija' koja daje trajne efekta kod tretmana depresije je CBT, te nema razloga idealizovati psihoterapiju kao generalnu kategoriju kao nesto sto ce pomoci svima i uvijek... jer jednostavno -- nece... relapse je uvijek moguc, a najcesce se desava kad se ljudi osjecaju bolje, pocnu glumiti psihijatra i prestanu uzimati lijekove ranije nego sto im je to doktor rekao...

teske klinicke epizode mogu biti cisto organski uzrokovane, i nema razloga da se organski i ne lijece.... odredjene podvrste, poput bipolar II recimo, skoro da i nemaju socijalnih uzroka... a vidjela sam i ja svasta, ukljucujuci i roditelje kojima je bilo 'sramota' staviti kcerku na wellburtin (jer nije njihova kcer zaboga 'luda') pa su zavrsili na njenoj dzenazi... te smatram da je pogresna postavka da je ljude eto 'sramota' ici na terapiju a eto nije ih 'sramota' uzeti anti-depresiv. jer ima onih kojima je uzeti taj lijek ravno priznanju da su 'ludi'...

i da -- ima ljudi koji moraju ostati na anti-depresivima cijeli zivot, bas kao sto ima onih koji moraju ostati na lijekovima za 'visok pritisak' cijeli zivot... ima onih kojima nista ne pomaze, ni terapija ni lijekovi, pa idu na ECT da 'sprze mozak' -- i gle cuda, to im istinski pomogne... ima i onih koji postanu 'ovisni' o svom terapeutu pa ne znaju ni a ni be bez da se prvo sa njim konsultuju, bas kao sto ima i onih koji postanu ovisni o svojim 'bobama'...

[uvjek dobar gost]

Dosta raje oko mene je na nekim anti-depresivima... veliki broj te raje nema motivacije neke posebne, odrađuju dan za danom a čim ispadne neka prilika srede se. Popiju koju il zapale... dosta nekih poznanika je izgubljeno u ovoj tranziciji... nisu prebolovali ni PTSp ni zaboravili podrume, linije, ikare... i sve ostale reperkusije agresije a već ih je dočekao ovaj divlji kapitalizam i parola ko je jamio jamio je... ako tome dodam otkaze koje su nekim od njih uručili jer nisu politički podobni il su u ratu bili svjedocima nekih zbivanja.....

Šta toj raji treba od ovog bolesnog društva..... da im da vremena i prostora da dođu sebi... da malo prebrode ovo sve oko nas.... lako je mlađima i onim što nisu bili baš na ovim prostorima... jebeno je ljudima kojim još pred očima il u ušima zvone jauci... blješti krv ... il jebeno je ljudima na čijim su rukama umirali ljudi... danas živjetu u Sarajevu gradu vještačkog JET seta... jeftinih cura i još jeftinijoh momaka....

kako sebi na racionalan način objasniti neke (mnoge) stvari a i dalje živjeti ovdje....??? a pri tome ne biti depresivan.....

[danas]

kako sebi na racionalan način objasniti neke (mnoge) stvari a i dalje živjeti ovdje....??? a pri tome ne biti depresivan.....

ima puno istine u ovome... ja prijateljima i rodjacima, pogotovo onima koji su prezivjeli rat i sve te strahote cesto znam reci -- jedina 'normalna' reakcija u svemu tome je zapravo biti depresivan...

[roki]

OXETIN tablete zakon za depresiju

Oxetin ti je Prozac koji pravi Bpsnalijek samo sto je Prozac zasticeno ime pa se pojavljuje pod razlicitim nazivima.Ima i boljih antidepresiva jer prozac spada u stariju (pa i manje savrsenu) grupu anidepresiva.

[uvjek dobar gost]

kako sebi na racionalan način objasniti neke (mnoge) stvari a i dalje živjeti ovdje....??? a pri tome ne biti depresivan.....

ima puno istine u ovome... ja prijateljima i rodjacima, pogotovo onima koji su prezivjeli rat i sve te strahote cesto znam reci -- jedina 'normalna' reakcija u svemu tome je zapravo biti depresivan...

Lično ja puhikam jointe.... nekad gurnem glavu u pijesak i aktivista sam pokreta Dosta, pomognem kome god mogu... kome ne mogu neću mu odmoći sigurmo... čist obraz...

Ali većina nije takva i ... eto...

Over and out....

[anais_nin]

opet se ne slazem -- jedina 'terapija' koja daje trajne efekta kod tretmana depresije je CBT, te nema razloga idealizovati psihoterapiju kao generalnu kategoriju kao nesto sto ce pomoci svima i uvijek... jer jednostavno -- nece... relapse je uvijek moguc, a najcesce se desava kad se ljudi osjecaju bolje, pocnu glumiti psihijatra i prestanu uzimati lijekove ranije nego sto im je to doktor rekao...

teske klinicke epizode mogu biti cisto organski uzrokovane, i nema razloga da se organski i ne lijece.... odredjene podvrste, poput bipolar II recimo, skoro da i nemaju socijalnih uzroka... a vidjela sam i ja svasta, ukljucujuci i roditelje kojima je bilo 'sramota' staviti kcerku na wellburtin (jer nije njihova kcer zaboga 'luda') pa su zavrsili na njenoj dzenazi... te smatram da je pogresna postavka da je ljude eto 'sramota' ici na terapiju a eto nije ih 'sramota' uzeti anti-depresiv. jer ima onih kojima je uzeti taj lijek ravno priznanju da su 'ludi'...

i da -- ima ljudi koji moraju ostati na anti-depresivima cijeli zivot, bas kao sto ima onih koji moraju ostati na lijekovima za 'visok pritisak' cijeli zivot... ima onih kojima nista ne pomaze, ni terapija ni lijekovi, pa idu na ECT da 'sprze mozak' -- i gle cuda, to im istinski pomogne... ima i onih koji postanu 'ovisni' o svom terapeutu pa ne znaju ni a ni be bez da se prvo sa njim konsultuju, bas kao sto ima i onih koji postanu ovisni o svojim 'bobama'...

pa u vecini se slazemo gdje zapelo? za CBT pogotovo....i za slucajeve kada su uzroci organske prirode....i za predrasude bilo od strane samog pacijenta, porodice, ili okoline....pa o tome i diskutujemo....

nema idealnih, a ni zagarantovanih solucija.......
samo ljudi i drustvo su cesto puni predrasuda prema mentalnom zdravlju kao i lijecenju.....u BiH posebno su ti stavovi primjetni.....i citav sistem je jos uvijek na klimavim nogama....


moja frustracija i dalje stoji....frustriraju me porodicni doktori koji se igraju "specijalista" (na isti nacin na koji blokiraju pacijentkinjama odlazak kod ginekologa o cemu se pricalo na drugoj temi) i kad treba i kad ne treba....frustriraju me doktori koje vise brine bonus koji ce dobiti prepisivanjem nekog lijeka nego sam pacijent....i da, frustira me vrlo cesta nebriga i neozbiljno shvatanje mentalnog zdravlja, kao i sve vrste predrasuda koje idu s tim ruku pod ruku, i one prema medikamentima, i one prema posjetama zdravstvenim radnicama, kao i one prema samim poremecajima.....


I mislim da nisam jedina u tim svojim frustracijama.....sudeci po knjigama tipa Prozac Nation, kao i sve cescim novinskim clancima, ta klima se uzburkala i u SAD, ne samo u Kanadi....ovde se jos uvijek ispituje silne dijagnoze ADHDa medju djecom kao i prepisivanje ritalina toj istoj djeci, ponekad na samu zalbu roditelja da je dijete "van kontrole" itd itd itd....sada se pokusava ispraviti ono sto je vec zbombano, zataskavaju se sudski procesi, lete glave, preispituje se sistem, odgovornosti....ali to ne mjenja cinjenicu da je pozamasan broj djece hodao okolo nadrogiran bez stvarne potrebe za tim....


I naravno da ne mislim da ima bilo kakve sramote ni u terapiji ni u lijekovima, ni u samom poremecaju....da to mislim ne bih uopste bila u ovom poslu....ali mislim da imamo problem "daj mi brzo rijesenje za problem" U SVEMU!!!!! Kad se okrenes oko sebe svaka druga osoba se kljuka tylenolom, advilom, i sa jos 16 boba za svaku sitnicu....to nam je postalo normalno....ja smatram da je to problem....sto ne znaci da sam u pravu....mozda ja vidim problem tamo gdje ga nema.....ali ipak znam da nisam jedina u toj percepciji....

[anais_nin]

Dosta raje oko mene je na nekim anti-depresivima... veliki broj te raje nema motivacije neke posebne, odrađuju dan za danom a čim ispadne neka prilika srede se. Popiju koju il zapale... dosta nekih poznanika je izgubljeno u ovoj tranziciji... nisu prebolovali ni PTSp ni zaboravili podrume, linije, ikare... i sve ostale reperkusije agresije a već ih je dočekao ovaj divlji kapitalizam i parola ko je jamio jamio je... ako tome dodam otkaze koje su nekim od njih uručili jer nisu politički podobni il su u ratu bili svjedocima nekih zbivanja.....

Šta toj raji treba od ovog bolesnog društva..... da im da vremena i prostora da dođu sebi... da malo prebrode ovo sve oko nas.... lako je mlađima i onim što nisu bili baš na ovim prostorima... jebeno je ljudima kojim još pred očima il u ušima zvone jauci... blješti krv ... il jebeno je ljudima na čijim su rukama umirali ljudi... danas živjetu u Sarajevu gradu vještačkog JET seta... jeftinih cura i još jeftinijoh momaka....

kako sebi na racionalan način objasniti neke (mnoge) stvari a i dalje živjeti ovdje....??? a pri tome ne biti depresivan.....

u pravu si....neko je otvorio temu o PTSDu u BiH na ovom podforumu, ta ista tema je naravno pala u zaborav nakon svega 2 stranice a povezanosti izmedju PTSD-ija i depresije u BiH ima na toliko nivoa Igrom slucaja ja sam pisala magistarski rad bas na tu temu iskreno, mi u BiH nismo napravili ni prvi korak ka rijesavanju tog problema

[danas]

opet se ne slazem -- jedina 'terapija' koja daje trajne efekta kod tretmana depresije je CBT, te nema razloga idealizovati psihoterapiju kao generalnu kategoriju kao nesto sto ce pomoci svima i uvijek... jer jednostavno -- nece... relapse je uvijek moguc, a najcesce se desava kad se ljudi osjecaju bolje, pocnu glumiti psihijatra i prestanu uzimati lijekove ranije nego sto im je to doktor rekao...

teske klinicke epizode mogu biti cisto organski uzrokovane, i nema razloga da se organski i ne lijece.... odredjene podvrste, poput bipolar II recimo, skoro da i nemaju socijalnih uzroka... a vidjela sam i ja svasta, ukljucujuci i roditelje kojima je bilo 'sramota' staviti kcerku na wellburtin (jer nije njihova kcer zaboga 'luda') pa su zavrsili na njenoj dzenazi... te smatram da je pogresna postavka da je ljude eto 'sramota' ici na terapiju a eto nije ih 'sramota' uzeti anti-depresiv. jer ima onih kojima je uzeti taj lijek ravno priznanju da su 'ludi'...

i da -- ima ljudi koji moraju ostati na anti-depresivima cijeli zivot, bas kao sto ima onih koji moraju ostati na lijekovima za 'visok pritisak' cijeli zivot... ima onih kojima nista ne pomaze, ni terapija ni lijekovi, pa idu na ECT da 'sprze mozak' -- i gle cuda, to im istinski pomogne... ima i onih koji postanu 'ovisni' o svom terapeutu pa ne znaju ni a ni be bez da se prvo sa njim konsultuju, bas kao sto ima i onih koji postanu ovisni o svojim 'bobama'...

pa u vecini se slazemo gdje zapelo? za CBT pogotovo....i za slucajeve kada su uzroci organske prirode....i za predrasude bilo od strane samog pacijenta, porodice, ili okoline....pa o tome i diskutujemo....

nema idealnih, a ni zagarantovanih solucija.......
samo ljudi i drustvo su cesto puni predrasuda prema mentalnom zdravlju kao i lijecenju.....u BiH posebno su ti stavovi primjetni.....i citav sistem je jos uvijek na klimavim nogama....


moja frustracija i dalje stoji....frustriraju me porodicni doktori koji se igraju "specijalista" (na isti nacin na koji blokiraju pacijentkinjama odlazak kod ginekologa o cemu se pricalo na drugoj temi) i kad treba i kad ne treba....frustriraju me doktori koje vise brine bonus koji ce dobiti prepisivanjem nekog lijeka nego sam pacijent....i da, frustira me vrlo cesta nebriga i neozbiljno shvatanje mentalnog zdravlja, kao i sve vrste predrasuda koje idu s tim ruku pod ruku, i one prema medikamentima, i one prema posjetama zdravstvenim radnicama, kao i one prema samim poremecajima.....


I mislim da nisam jedina u tim svojim frustracijama.....sudeci po knjigama tipa Prozac Nation, kao i sve cescim novinskim clancima, ta klima se uzburkala i u SAD, ne samo u Kanadi....ovde se jos uvijek ispituje silne dijagnoze ADHDa medju djecom kao i prepisivanje ritalina toj istoj djeci, ponekad na samu zalbu roditelja da je dijete "van kontrole" itd itd itd....sada se pokusava ispraviti ono sto je vec zbombano, zataskavaju se sudski procesi, lete glave, preispituje se sistem, odgovornosti....ali to ne mjenja cinjenicu da je pozamasan broj djece hodao okolo nadrogiran bez stvarne potrebe za tim....


I naravno da ne mislim da ima bilo kakve sramote ni u terapiji ni u lijekovima, ni u samom poremecaju....da to mislim ne bih uopste bila u ovom poslu....ali mislim da imamo problem "daj mi brzo rijesenje za problem" U SVEMU!!!!! Kad se okrenes oko sebe svaka druga osoba se kljuka tylenolom, advilom, i sa jos 16 boba za svaku sitnicu....to nam je postalo normalno....ja smatram da je to problem....sto ne znaci da sam u pravu....mozda ja vidim problem tamo gdje ga nema.....ali ipak znam da nisam jedina u toj percepciji....

pa diskusija ide sad u nevezanom pravcu -- a pocela je tvrdnjom da je neko neodgovoran (ili sta li vec) jer nije isao strucnjaku nego uzlima lijekove... sto je ipak bila neosnovana tvrdnja, jer malo ko moze uzimati anti-depresiv na svoju ruku, bez prethodne dijagnoze i recepta... to je komentar koji mi nije bio jasan i na koji sam reagovala -- pogotovo mi nije imao smisla jer vecina psihijatara (koji su MD) preferiraju organski pristup mentalnim poremecajima... to da GP moze prepisati anti-depresiv ne nalazim posebno problematicno da budem postena, jer bih i dalje radije da mi lijekove prepisuje MD umjesto social workera... taj GP prepise i lijek za pritisak a da te ne salje kardiologu... ovo govorim znajuci da postoji razlika izmedju zdravstvenih sistema...

sindrom 'quick fixa' i ocekivanja rezultata preko noci, te proliferacija kojekakvih poremecaja za koje se do jucer nije ni znalo su nesto sasvim drugo, i mislim da se toga nisam ni dotakla u svojim postovima... ali reci cu da koliko god je ovo problematicno i predstavlja rezultate odredjene ideologije, tako postoji i dijametralno suprotan pogled (takodje rezultat odredjene rigidne ideologije) po kome je eto uzeti advil jer te boli glava, ili poslati trudnicu sa breech djetetom na carski -- haman pa nekakv 'moralni' problem... jer treba se patiti valjda

[anais_nin]

pa diskusija ide sad u nevezanom pravcu -- a pocela je tvrdnjom da je neko neodgovoran (ili sta li vec) jer nije isao strucnjaku nego uzlima lijekove... sto je ipak bila neosnovana tvrdnja, jer malo ko moze uzimati anti-depresiv na svoju ruku, bez prethodne dijagnoze i recepta... to je komentar koji mi nije bio jasan i na koji sam reagovala -- pogotovo mi nije imao smisla jer vecina psihijatara (koji su MD) preferiraju organski pristup mentalnim poremecajima... to da GP moze prepisati anti-depresiv ne nalazim posebno problematicno da budem postena, jer bih i dalje radije da mi lijekove prepisuje MD umjesto social workera... taj GP prepise i lijek za pritisak a da te ne salje kardiologu... ovo govorim znajuci da postoji razlika izmedju zdravstvenih sistema...

sindrom 'quick fixa' i ocekivanja rezultata preko noci, te proliferacija kojekakvih poremecaja za koje se do jucer nije ni znalo su nesto sasvim drugo, i mislim da se toga nisam ni dotakla u svojim postovima... ali reci cu da koliko god je ovo problematicno i predstavlja rezultate odredjene ideologije, tako postoji i dijametralno suprotan pogled (takodje rezultat odredjene rigidne ideologije) po kome je eto uzeti advil jer te boli glava, ili poslati trudnicu sa breech djetetom na carski -- haman pa nekakv 'moralni' problem... jer treba se patiti valjda

u Kanadi veliki problem sa ovim sistemom je cinjenica da su GP placeni po broju pacijenata koje prime....i ostavlja se njima na diskreciju da li da te upute specijalisti....sto oni VECINOM nece uraditi.....o sujeti u ovoj profesiji bih mogla doktorat da napisem i sta su u stvari faktori koji najvise uticu na nedostatak "proslijedjivanja" pacijenata koji se pojave sa ovakvim simptomima u "adekvatne" ruke".....socijalni radnici i psiholozi nemaju uopste tu opciju da prepisuju lijekove (barem ne u kanadi), znam da kao klinicki psiholog to mozes raditi samo ukoliko u medjuvremenu zbavis diplomu farmakologije

to sto smo skrenule s puta, nejma veze dan naobrazbe sve sto ste zeljeli da znate o depresiji, a i zdravstvu, a ne bi vam palo na pamet da pitate

i samo da upisem da se slazem i priznajem postojanje i ovog drugog extrema nisam pobornik "pacenja" eto da se zna

[danas]

socijalni radnici i psiholozi nemaju uopste tu opciju da prepisuju lijekove (barem ne u kanadi), znam da kao klinicki psiholog to mozes raditi samo ukoliko u medjuvremenu zbavis diplomu farmakologije

naravno da ne mogu oni prepisivati nista -- a ovo su uglavnom ljudi kojima se ide na 'terapiju'... te i oni, bas kao i lijecnici, imaju zivotni interes u propagiranju stava i prakse da je 'terapija' (sto duza sto bolja ) u pacijentovom interesu... nemojmo se lagati da nije tako...

[anais_nin]

socijalni radnici i psiholozi nemaju uopste tu opciju da prepisuju lijekove (barem ne u kanadi), znam da kao klinicki psiholog to mozes raditi samo ukoliko u medjuvremenu zbavis diplomu farmakologije

naravno da ne mogu oni prepisivati nista -- a ovo su uglavnom ljudi kojima se ide na 'terapiju'... te i oni, bas kao i lijecnici, imaju zivotni interes u propagiranju stava i prakse da je 'terapija' (sto duza sto bolja ) u pacijentovom interesu... nemojmo se lagati da nije tako...

uh de otvori pandorinu kutiju tek tu imam materijala za "lajanje" o onima sto muzu ljude, stvaraju kod njih ovisnosti o terapiji, a o raznoraznim formamam "marine mrdzale" terapija da ne govorim (pohlepa, zarada, a u srzi svega takodje i sujeta....ako ja znam da ja ne mogu pomoci toj osobi, a da neki moj kolega moze, zasto je toliko tesko uputiti tu osobu dalje????) samo to jos uvijek nije problem koji je zahvatio BiH (jos smo u stadiju kad je i samo trazenje pomoci veliki korak)....mislim da je jos uvijek sindrom pretezno prisutan u Sjevernoj Americi a vec duze vrijeme razmisljam o otvaranju teme posvecene epidemiji raznoranznih gurua, self-help za ovo, self-help za ono, "magicne energije", rijesenja preko noci za sve probleme (ukljucujuci zdravstvene), i kolicini novca koju ljudi iskeshiraju da dodji da proizvoda ovih osoba ili njih samih

[danas]

evo ja se javljam da budem neciji life coach

[pitt]

evo ja se javljam da budem neciji life coach

joj.....cija li ce to majka zaplakati :D:D

[Leonid Breznjev]

@danas ja samo htjedoh pokazati svoje negodovanje prema izrazu tipa "taj medikament zakon" kada se radi o depresijama i inim psihickim oboljenjima. znas i sama kako cvate posao sa medikamentima koji dosta puta nisu ni potrebni, pogotovo kada se radi o "laksim" depresijama. naglasih dva puta da se ne odnosim direktno na @starog da ne bi doslo do ovakvih nesporazuma, al' haman badava. no nije ni bitno.

kad rekoh " pobjegni i ne priznaj da je bolest, takodjer se nisam odnosio na @starog nego na cinjenicu da su se kod nas u BiH psihicke bolesti smatrale i jos uvijek smatraju sramotom ili podmetnutim sihirom!! zovi hodzu da klanja ruk'ju ili popa da vrsi eksorcizam. ako ne to, onda skloni insana u posebnu sobu da ga niko ne vidi! (nisi valjda budala ili lud da ides kod psihijatra, psihologa itd, to i nisu "doktori")
x-puta sam to do sada vidio.

ne slazem sa misljenjem da svaki pacijent psihijatrije uz svoje medikacije i terapije mora samim tim biti i svjestan svoje bolesti ili cak "priznati" ili uvidjeti da je bolestan.

nadam se da sam uspio pojasniti povod mog prvog komentara..

[shana_majka]

Ne znam da li ste spomenuli Interpersonal Psychotherapy (IPT).
Po zadnjim istrazivanjima pokazuje slicnu efikasnost kao i CBT i lijekovi.

[walkabout]

evo ja se javljam da budem neciji life coach

Kemica je poslao molbu:

"Draga Danas, jabitise vako ko malo prijavijo zaotu seansu shto kazhes, jel bi mogo. Vala pravo dati kazhem, zasitijo samse Mensure, djece, saposla izmuzeja me ishcheralo i zelijo biti malo vako kakog boljega zivota dami neko dadne koshto samti ja i zasluzijo sa ovije mojie 10 prstiju, jel tako - tako je. Odma upocetku dati javim dati ne prifacham niki indzekshn, boba da pijem i to - trenutno samti na lahkijem drogama (2 klipache i 15 upola napareno), obandachi me odma , nemogu sebi doch kad se probudim.
Molijo bi dami kazhesh kaka tije tehnika zaoti lajfkoch koshto si kazala - imal kakije fizickije aktivnosti il sa samo duma?
I jesil skupa tojes kolko tije na ruke il tito nako zaraju, volonterski?"

Zafaljivam unaprijed, pacijent Kemica"

[danas]

Ne znam da li ste spomenuli Interpersonal Psychotherapy (IPT).
Po zadnjim istrazivanjima pokazuje slicnu efikasnost kao i CBT i lijekovi.

ono sto cini IPT efikasnom su u sustini komponente pozajmljene ili zasnovane na CB pristupu...

@Arslan:
ok, kontam...
ali moram dodati da osoba koja voljno trazi pomoc strucnjaka na odredjenom nivou ipak spozaje da ima problem. naravno da se od laika ne moze ocekivati da zna sta je tacno taj problem; pa zbog toga i ides kardiologu kad te ziga srce i zbog toga vozis auto na servis kad motor pocne cudno da zvuci... tako i neki kemo instinktivno osjeca da nesto nije u redu, a to sto ne zna da li je u pitanju epizoda klinicke depresije ili dysthymia ili whatever smatram da je sasvim nebitno -- pa covjek i ide po dijagnozu i upute... ono sto je bitno je da je kemo potrazio pomoc, znajuci da nesto nije kako treba... a to je cesto najvazniji prvi korak, jer poslije te spoznaje i akcije sve ide lakse... najteze je sa onima koji i ne kontaju da postoji problem, a kamoli da im treba pomoc strucnjaka...

a o strucnjacima i 'strucnjacima' -- another time ...

[anais_nin]

ja sam sada malo umorna, ali bilo bi super da se forumskom svijetu malo pojasni na koje stvari da se obrati paznja, koji su to "sumnjivi znaci", u kakvim slucajevima i pod kakvim okolnostima je od izuzetne vaznosti da se INSISTIRA da osoba zatrazi pomoc, kao i na koje nacine i gdje zatraziti pomoc u BiH

takodje nije na odmet spomenuti kako da se porodica lakse nosi sa ovom situacijom, jer je cesto izuzetno tesko i onima koji se nalaze oko osobe koja pati od depresije

[tempora]

Dosta raje oko mene je na nekim anti-depresivima... veliki broj te raje nema motivacije neke posebne, odrađuju dan za danom a čim ispadne neka prilika srede se. Popiju koju il zapale... dosta nekih poznanika je izgubljeno u ovoj tranziciji... nisu prebolovali ni PTSp ni zaboravili podrume, linije, ikare... i sve ostale reperkusije agresije a već ih je dočekao ovaj divlji kapitalizam i parola ko je jamio jamio je... ako tome dodam otkaze koje su nekim od njih uručili jer nisu politički podobni il su u ratu bili svjedocima nekih zbivanja.....

Šta toj raji treba od ovog bolesnog društva..... da im da vremena i prostora da dođu sebi... da malo prebrode ovo sve oko nas.... lako je mlađima i onim što nisu bili baš na ovim prostorima... jebeno je ljudima kojim još pred očima il u ušima zvone jauci... blješti krv ... il jebeno je ljudima na čijim su rukama umirali ljudi... danas živjetu u Sarajevu gradu vještačkog JET seta... jeftinih cura i još jeftinijoh momaka....

kako sebi na racionalan način objasniti neke (mnoge) stvari a i dalje živjeti ovdje....??? a pri tome ne biti depresivan.....

Dugo sam se mislila da li uopste odgovarati na ovu temu, jer mi je ista prebliska i obiljezava svaki dan.Nebitno je gdje covjek vise zivi, imam dva clana porodice koji su napustili Sarajevo prije odredjenog vremena i svoje traume ponijeli sa sobom.U mojoj kuci i dalje zivi rat.Kao vrlo vjerovatno i u mnogim kucama sirom Bosne i Hercegovine i dalje, ma gdje se Bosanci nalazili.
Ni ovdje u Holandiji, nije im pruzena adekvatna pomoc, pa bih se sa tim slozila sa anais.Cini mi se da je Amerika daleko ispred Holandije po tom pitanju.Uopsteno, gledajuci kroz posao kojim sam se bavila, nemam apsolutno pozitivna iskustva po pitanju pruzanja adekvatne pomoci osobama koje pate od izmedjuostaloga ratnih trauma.
Slazem se i sa Arslanom po pitanju taboea-koji je utemeljen kod nas i koji se ne razbija,niti mi se cini da zdravstvo nesto posebno radi na razbijaju tih taboea.
Takodjer se ne slazem da osoba koja ima psihicki problem-sebi mora priznati da je bolesna kako bi joj se ukazala potrebna pomoc.Taj prvi korak, ujedno je i najtezi ali cesto i onda kada osoba zna da "nije dobro" a ne moze sebi pomoci ili "definisati" zbog cega i na koji nacin je bolesna, pa potrazi strucnu pomoc, ta pomoc zakaze.Tj izazove jos vecu traumu.U mom slucaju tj u slucaju moga roditelja to je rezultiralo privremenim paklom.

[shana_majka]

Ne znam da li ste spomenuli Interpersonal Psychotherapy (IPT).
Po zadnjim istrazivanjima pokazuje slicnu efikasnost kao i CBT i lijekovi.

ono sto cini IPT efikasnom su u sustini komponente pozajmljene ili zasnovane na CB pristupu...

@Arslan:
ok, kontam...
ali moram dodati da osoba koja voljno trazi pomoc strucnjaka na odredjenom nivou ipak spozaje da ima problem. naravno da se od laika ne moze ocekivati da zna sta je tacno taj problem; pa zbog toga i ides kardiologu kad te ziga srce i zbog toga vozis auto na servis kad motor pocne cudno da zvuci... tako i neki kemo instinktivno osjeca da nesto nije u redu, a to sto ne zna da li je u pitanju epizoda klinicke depresije ili dysthymia ili whatever smatram da je sasvim nebitno -- pa covjek i ide po dijagnozu i upute... ono sto je bitno je da je kemo potrazio pomoc, znajuci da nesto nije kako treba... a to je cesto najvazniji prvi korak, jer poslije te spoznaje i akcije sve ide lakse... najteze je sa onima koji i ne kontaju da postoji problem, a kamoli da im treba pomoc strucnjaka...

a o strucnjacima i 'strucnjacima' -- another time ...

@danas, htio sam samo da ukazem i na tu terapiju (ne ulazeci u druge detalje, external relationships, attachment) ako bi se neko susreo...Kazu da "fercera" dobro, ako su me slagali....

[uvjek dobar gost]

Dosta raje oko mene je na nekim anti-depresivima... veliki broj te raje nema motivacije neke posebne, odrađuju dan za danom a čim ispadne neka prilika srede se. Popiju koju il zapale... dosta nekih poznanika je izgubljeno u ovoj tranziciji... nisu prebolovali ni PTSp ni zaboravili podrume, linije, ikare... i sve ostale reperkusije agresije a već ih je dočekao ovaj divlji kapitalizam i parola ko je jamio jamio je... ako tome dodam otkaze koje su nekim od njih uručili jer nisu politički podobni il su u ratu bili svjedocima nekih zbivanja.....

Šta toj raji treba od ovog bolesnog društva..... da im da vremena i prostora da dođu sebi... da malo prebrode ovo sve oko nas.... lako je mlađima i onim što nisu bili baš na ovim prostorima... jebeno je ljudima kojim još pred očima il u ušima zvone jauci... blješti krv ... il jebeno je ljudima na čijim su rukama umirali ljudi... danas živjetu u Sarajevu gradu vještačkog JET seta... jeftinih cura i još jeftinijoh momaka....

kako sebi na racionalan način objasniti neke (mnoge) stvari a i dalje živjeti ovdje....??? a pri tome ne biti depresivan.....

Dugo sam se mislila da li uopste odgovarati na ovu temu, jer mi je ista prebliska i obiljezava svaki dan.Nebitno je gdje covjek vise zivi, imam dva clana porodice koji su napustili Sarajevo prije odredjenog vremena i svoje traume ponijeli sa sobom.U mojoj kuci i dalje zivi rat.Kao vrlo vjerovatno i u mnogim kucama sirom Bosne i Hercegovine i dalje, ma gdje se Bosanci nalazili.
Ni ovdje u Holandiji, nije im pruzena adekvatna pomoc, pa bih se sa tim slozila sa anais.Cini mi se da je Amerika daleko ispred Holandije po tom pitanju.Uopsteno, gledajuci kroz posao kojim sam se bavila, nemam apsolutno pozitivna iskustva po pitanju pruzanja adekvatne pomoci osobama koje pate od izmedjuostaloga ratnih trauma.
Slazem se i sa Arslanom po pitanju taboea-koji je utemeljen kod nas i koji se ne razbija,niti mi se cini da zdravstvo nesto posebno radi na razbijaju tih taboea.
Takodjer se ne slazem da osoba koja ima psihicki problem-sebi mora priznati da je bolesna kako bi joj se ukazala potrebna pomoc.Taj prvi korak, ujedno je i najtezi ali cesto i onda kada osoba zna da "nije dobro" a ne moze sebi pomoci ili "definisati" zbog cega i na koji nacin je bolesna, pa potrazi strucnu pomoc, ta pomoc zakaze.Tj izazove jos vecu traumu.U mom slucaju tj u slucaju moga roditelja to je rezultiralo privremenim paklom.

Sredina je ključ.... odnos njen prema pojedincu prema čovjeku koji ima problem ,koji ima specijalne potrebe ....

Samo se ne slažem sa konstatacijom da je svejedno gdje je čovjek...

Demobilisanom borcu, invalidu, logorašu, bilo kome ko je bio slostavljan il na neki drugi način... kako danas u Bosni i Hercegovini objasniti bilo šta, kako mu objasniti svrhu, cilj, mir, ili bilo šta... kako uopšte pogledati tom čovjeku u oči iako ni luk jeo ni luk mirisao.... ja recimo u Londonu znam par ljudi koji su sad tamo... i koji imaju mnogo nekih prava i kojima se pruža pažnja jer su preživili to što jesu.... koj su uključeni u neke vidove rehabilitacije i imaju pravo na ljekarsku pomoć....

Jedino zemlja za koju su se borili... im ne priznaje ništa, krade ih, pravi od njih još gore "slučajeve".....

Nemam pojma ali fakat u zadnje vrijeme ja sve manje stvari mogu sebi objasniti, a te stvari se događaju i događaju, a mi ih samo komentarišemo...
Psi laju dok karavani prolaze.....

Karta za bazen u Sarajevu je od 5 do 15 maraka....
Masaže da ne spominjem il neke banjeske objekte... , ali zato imamo objekte u koje se ulagalo a oni služe da duhovno prosvjetljenje....

[tempora]

Dosta raje oko mene je na nekim anti-depresivima... veliki broj te raje nema motivacije neke posebne, odrađuju dan za danom a čim ispadne neka prilika srede se. Popiju koju il zapale... dosta nekih poznanika je izgubljeno u ovoj tranziciji... nisu prebolovali ni PTSp ni zaboravili podrume, linije, ikare... i sve ostale reperkusije agresije a već ih je dočekao ovaj divlji kapitalizam i parola ko je jamio jamio je... ako tome dodam otkaze koje su nekim od njih uručili jer nisu politički podobni il su u ratu bili svjedocima nekih zbivanja.....

Šta toj raji treba od ovog bolesnog društva..... da im da vremena i prostora da dođu sebi... da malo prebrode ovo sve oko nas.... lako je mlađima i onim što nisu bili baš na ovim prostorima... jebeno je ljudima kojim još pred očima il u ušima zvone jauci... blješti krv ... il jebeno je ljudima na čijim su rukama umirali ljudi... danas živjetu u Sarajevu gradu vještačkog JET seta... jeftinih cura i još jeftinijoh momaka....

kako sebi na racionalan način objasniti neke (mnoge) stvari a i dalje živjeti ovdje....??? a pri tome ne biti depresivan.....

Dugo sam se mislila da li uopste odgovarati na ovu temu, jer mi je ista prebliska i obiljezava svaki dan.Nebitno je gdje covjek vise zivi, imam dva clana porodice koji su napustili Sarajevo prije odredjenog vremena i svoje traume ponijeli sa sobom.U mojoj kuci i dalje zivi rat.Kao vrlo vjerovatno i u mnogim kucama sirom Bosne i Hercegovine i dalje, ma gdje se Bosanci nalazili.
Ni ovdje u Holandiji, nije im pruzena adekvatna pomoc, pa bih se sa tim slozila sa anais.Cini mi se da je Amerika daleko ispred Holandije po tom pitanju.Uopsteno, gledajuci kroz posao kojim sam se bavila, nemam apsolutno pozitivna iskustva po pitanju pruzanja adekvatne pomoci osobama koje pate od izmedjuostaloga ratnih trauma.
Slazem se i sa Arslanom po pitanju taboea-koji je utemeljen kod nas i koji se ne razbija,niti mi se cini da zdravstvo nesto posebno radi na razbijaju tih taboea.
Takodjer se ne slazem da osoba koja ima psihicki problem-sebi mora priznati da je bolesna kako bi joj se ukazala potrebna pomoc.Taj prvi korak, ujedno je i najtezi ali cesto i onda kada osoba zna da "nije dobro" a ne moze sebi pomoci ili "definisati" zbog cega i na koji nacin je bolesna, pa potrazi strucnu pomoc, ta pomoc zakaze.Tj izazove jos vecu traumu.U mom slucaju tj u slucaju moga roditelja to je rezultiralo privremenim paklom.

Sredina je ključ.... odnos njen prema pojedincu prema čovjeku koji ima problem ,koji ima specijalne potrebe ....

Samo se ne slažem sa konstatacijom da je svejedno gdje je čovjek...

Demobilisanom borcu, invalidu, logorašu, bilo kome ko je bio slostavljan il na neki drugi način... kako danas u Bosni i Hercegovini objasniti bilo šta, kako mu objasniti svrhu, cilj, mir, ili bilo šta... kako uopšte pogledati tom čovjeku u oči iako ni luk jeo ni luk mirisao.... ja recimo u Londonu znam par ljudi koji su sad tamo... i koji imaju mnogo nekih prava i kojima se pruža pažnja jer su preživili to što jesu.... koj su uključeni u neke vidove rehabilitacije i imaju pravo na ljekarsku pomoć....

Jedino zemlja za koju su se borili... im ne priznaje ništa, krade ih, pravi od njih još gore "slučajeve".....

Nemam pojma ali fakat u zadnje vrijeme ja sve manje stvari mogu sebi objasniti, a te stvari se događaju i događaju, a mi ih samo komentarišemo...
Psi laju dok karavani prolaze.....

Karta za bazen u Sarajevu je od 5 do 15 maraka....
Masaže da ne spominjem il neke banjeske objekte... , ali zato imamo objekte u koje se ulagalo a oni služe da duhovno prosvjetljenje....

Htjela sam reci da covjek koji pati od traume, ukoliko mu se ne pomogne, nosi istu sa sobom, u bilo koje podneblje.Ali naravno da cu se slaziti sa tobom da je pomoc ovdje i tamo neuporediva.I da zasigurno puno bolje prolaze oni koji su negdje drugdje, van BiH, jer ako nista socijalni sistem tih zemalja im omogucava sigurna mjesecna primanja i sva moguca pomagala u slucaju posebnih potreba.