Depresija u BiH

[walkabout]

Depresija je sigurno ozbiljnija bolest nego sto se misli. Zapostavljena jeste, ne samo u BiH. Evo kako je ja vidim:

Mislim da je ona skoro 100% na psihickoj bazi, poremecaji tipa tumor, povreda ili neka neravnoteza (bioloska) u organizmu nekako mi ne pripadaju ovdje.

Razlika izmedju ocekivanog/zacrtanog i dobijenog/ostvarenog !

Ako je ova razlika dovoljno velika i dovoljno dugo traje (cak i ako uzmemo slucaj da se tokom vremena ne produbljuje) depresija pocinje nacinjati psihu pojedinca, brze ili sporije, zavisi kako je ko otporan (licna otpornost + pomoc sredine).

U nekim slucajevima, ovu razliku je nemoguce premostiti (jer su se izgubili fizicki/zivotni uslovi za to), ponekad se ona povecava a cesto ne smanjuje dovoljno brzo.

Kako se oduprijeti ovome?

Pomeni, rekao bih da postoje dva nacina:

1.) U slucaju da je nemoguce premostiti razliku, bilo sam bilo skupa sa podrskom sredine, od ocekivanog treba ODUSTATI i preorjenitsati se na drugi cilj.
2.) U slucaju da ova razlika ostaje ista (ili se povecava) treba smanjiti ono sto osoba ocekuje

Ako osoba ne zeli odustati od ocekivanog, izgledi su da ce se depresija produbiti (dokle, to zavisi od slucaja do slucaja).
Po mom misljenju, lijekovi su samo tu da smire, pruze privremeno olaksanje – jedini ispravan nacin je naci sta to muci osobu (ravno do izvora, srzi problema) i tek onda vidjeti sta uraditi (gore navedene opcije 1 ili 2).

Preventiva:
Na zalost, veliku vecinu niko ne uci kako oblikovati i formirati svoja ocekivanja (srz problema), kako analizirati koliko je problem (koji je uzrok depresije) do nas a koliko do vanjskog svijeta te kako se prilagoditi (ponajvishe sam) kada razliku izmedju ocekivanog i stvarnog postane nemoguce premostiti. Mislim da na ovome treba poraditi.

---------------------------------

PS. Da, i da ne zaboravim , Kemica je poslao poruku:

“A sto se tice moje Mensure, ona tije bar rahat od ovije depresivnije bolova. Cim sta malo, ona odma meni Kemice, haj vamo usobu , svejedno sto ja hocu da bidnem svoga tela gospodar. A i isto voli da diskutuje i izvodi zakljucke o sumi iako vidi samo 2-3 stabla ispred njenog nosa. Ja joj kazem, nevalja ti to tako a ona meni doklen moje oko daleko vidi tako ti je. Jos kad joj se pridruzi Nurkinica, pa onda u duetu, niko njihke nemere nadgovorit.

As for me, aj em iven diper into depreshn after aj voz left baj lafjkoch. In desperejshn, aj hev incrisd dejli drag intejk – nau ajm tejkin 3 klipache i 20 ucjelu sa malo vishe luka.”

----------------

PS. IRR, prestani da se smijesh - javi se na pp, ok.

[Fair Life]

za zadnjom recenicom se ne slazem... self-medication je apsolutno pogresan pristup, ali 'boba' pomaze ljudima, pa uklapalo se to u nas svjetonazor i ideale ili ne -- ali tako je... imas pacijenta koji ti dodje suicidan, place cijeli dan, ne moze da ustane iz kreveta, ne moze da spava ni jede, i sve tako zadnjioh 6 mjeseci -- odgovorno tvrdim da je NEODGOVORNO ne probati sa anti-depresivima prvo, jer osoba u tom stanju i NIJE SPOSOBNA da ide na bilo kakvu drugu terapiju... vecina psihijatara ce prepisati anti-depresiv, sacekati da se osoba ponajprije fizicki regulise (recimo da pocne da jede i spava, da ne place vise, i slicno) a onda vidjeti sta dalje... ostaviti takvu osobu pola godine da pati, i pokusavati na 'duge staze' pomoci nekom talk-terapijom (a pacijent uopste nije u stanju ni da ode, a kamoli da reaguje na terapiju) je nepotrebno i neucinkovito...

takodjer, ono sto je uveliko pomoglo destigmatizaciji depresije i drugih mentalnih poremecaja je ovaj pogled da je to -- u osnovi hemijski poremecaj, ne puno drugaciji od recimo dijabetisa (za koji bi takodje bilo nadasve neodgovorno ne tretirati ga inzulinom)... shvatanje depresije kao prevashodno medicinskog poremecaja u sustini pomaze ljudima da se odluce traziti profesionalnu pomoc, jer je osjecaj 'licne krivice' podobro uklonjen... takodjer, jednostavno imas masu ljudi kod kojih zaista nema nekih vanjskih faktora u genezi depresije, i kod njih se zaista u osnovi radi o hemijskom poremecaju, ili cak o nasljednim faktorima... siliti takve ljude da idu na terapiju -- a sve iz ideoloskog uvjerenja da je to nesto sto uvijek pomaze ili da je to 'bolji' nacin da se tretiraju ovi problemi -- je ostatak 'frojdijevskog' vidjenja mentalnog zdravlja koji je sve manje relevantan danas... jedina 'terapija' koja generalno daje ucinka je cognitive-behavior therapy, koja je u sustini 'trening', i koja zaista moze imati trajne pozitivne efekte. vecina ostalih 'terapija' je cisti supljak i tracenje vremena...

Uglavnom sam prosao sve ovo o cemu Danas pise.

Apsolutno je u pravu.

[sutra_pemzija]

Žao mi je što je ova tema prebačena na "zdravlje". Mislim da je ovo tema koja definitvno zaslužuje mnogo više pažnje. Hvala svima koji su objasnili razlike u vrstama depresije i razlikama u tretmanu.

Ali ja fakat i dalje ne kontam kako stvar funkcioniše ako se pretpostavi da je uzrok depresije organske naravi? Jer ljudi koje ja znam i koji stvari rješavaju raznim anti-depresivima su više zombiji nego ljudi, neko ko jednostavno odrađuje život, što je po meni, samo druga krajnost iste priče.

???

[thousands of voices]

Osim lijekovima, depresija se može liječiti i biljnim antidepresivom. Ovdje govorim o gospinoj travi iliti kantarionu. Liječiti se može čajem, ekstraktom ili najjednostavnije - farmaceutski pripremljenim tabletama kantariona (ne uljem). Djelovanje se osjeti nakon dvije sedmice uzimanja. Znači učinak nije trenutan ali je dugotrajan i djelotvoran.

Napominjem da ovakva terapija pomaže kod blagih i umjerenih depresija.

[walkabout]

Depresija je sigurno ozbiljnija bolest nego sto se misli. Zapostavljena jeste, ne samo u BiH. Evo kako je ja vidim:

Mislim da je ona skoro 100% na psihickoj bazi, poremecaji tipa tumor, povreda ili neka neravnoteza (bioloska) u organizmu nekako mi ne pripadaju ovdje.

Razlika izmedju ocekivanog/zacrtanog i dobijenog/ostvarenog !

Ako je ova razlika dovoljno velika i dovoljno dugo traje (cak i ako uzmemo slucaj da se tokom vremena ne produbljuje) depresija pocinje nacinjati psihu pojedinca, brze ili sporije, zavisi kako je ko otporan (licna otpornost + pomoc sredine).

U nekim slucajevima, ovu razliku je nemoguce premostiti (jer su se izgubili fizicki/zivotni uslovi za to), ponekad se ona povecava a cesto ne smanjuje dovoljno brzo.

Kako se oduprijeti ovome?

Pomeni, rekao bih da postoje dva nacina:

1.) U slucaju da je nemoguce premostiti razliku, bilo sam bilo skupa sa podrskom sredine, od ocekivanog treba ODUSTATI i preorjenitsati se na drugi cilj.
2.) U slucaju da ova razlika ostaje ista (ili se povecava) treba smanjiti ono sto osoba ocekuje

Ako osoba ne zeli odustati od ocekivanog, izgledi su da ce se depresija produbiti (dokle, to zavisi od slucaja do slucaja).
Po mom misljenju, lijekovi su samo tu da smire, pruze privremeno olaksanje – jedini ispravan nacin je naci sta to muci osobu (ravno do izvora, srzi problema) i tek onda vidjeti sta uraditi (gore navedene opcije 1 ili 2).

Preventiva:
Na zalost, veliku vecinu niko ne uci kako oblikovati i formirati svoja ocekivanja (srz problema), kako analizirati koliko je problem (koji je uzrok depresije) do nas a koliko do vanjskog svijeta te kako se prilagoditi (ponajvishe sam) kada razliku izmedju ocekivanog i stvarnog postane nemoguce premostiti. Mislim da na ovome treba poraditi.

Imam osjecaj da ovaj moj gornji tekst i nije bash najjasniji pa bih zelio da mu dodam i jedan primjer kao dodatnu ilustraciju.
Nazalost, primjer koji sam nasao je imao tuzan kraj (istinit dogadjaj), malo sam se dvoumio da li da ga upotrijebim. Ipak sam se odlucio za, malo sam promijenio novinski clanak da pokusam prikazati da se ovaj dogadjaj moze desiti bilo gdje, bilo kada, bilo kome.

"Skokom s prozora stana zgrade jučer oko 7.30 sati samoubistvo je izvršila R. B. Smrt je bila neizbježna nakon pada sa četvrtog sprata stana u kojem je živjela. Srce ove zene, koja je izgubila sina prije 15 godina, a prije šest mjeseci ostala je i bez muža, nije moglo izdržati bol, tugu i samoću."

Analiza o razlici izmedju ocekivanog i stvarnog:

- razlika izmedju ocekivanog (porodica u kojem je sin jedna od centralnih figura) i stvarnog (gubitak sina) je bila velika (kao i nepromijenjena) duzi period ali ne toliko velika da predje granice izdrzljivosti

- ova razlika je ostala relativno ista zahvaljujuci muzu koji je bio tu

- gubitkom muza, razlika izmedju ocekivanog (imati porodicu) i stvarnog (bez porodice) je najednom postala (recimo) dva puta veca

- osoba nije zeljela promijeniti ocekivano (koje je nazalost nemoguce ispuniti)

- nakon 6 mjeseci, boreci se sa ovom depresijom, osoba nije izdrzala

Jos jednom da ponovim da mi je zao sto sam izabrao ovaj tuzan primjer ali i ovakve stvari se desavaju i desavace se, ne samo u BiH.

[anais_nin]

Žao mi je što je ova tema prebačena na "zdravlje". Mislim da je ovo tema koja definitvno zaslužuje mnogo više pažnje. Hvala svima koji su objasnili razlike u vrstama depresije i razlikama u tretmanu.

Ali ja fakat i dalje ne kontam kako stvar funkcioniše ako se pretpostavi da je uzrok depresije organske naravi? Jer ljudi koje ja znam i koji stvari rješavaju raznim anti-depresivima su više zombiji nego ljudi, neko ko jednostavno odrađuje život, što je po meni, samo druga krajnost iste priče.

???

kad i kod svih drugih zdravstvenih problema sustina je da osoba dobije pravilnu dijagnozu....da zdravstveni radnik kome je povjerena briga o zdravlju te osobe pravilno ustanovi uzroke problema. Problem je sto se depresija ne manifestuje uvijekizolovano, tj kao jedini problem....uz to je dodatni problem sto je ljudski organizam dinamicna stvar....znaci farmakoterapija ne garantuje rezultate "matematickim putem"....ako osoba A ima problem B daj joj tabletu C i onda ces dobiti pozitivan ishod D....

Kao i kod primjene farmakoterapije kod drugih oboljenja ili poremecaja jako je vazno pronaci lijek koji odgovara klijentu. Nekada je pitanje preciznog doziranja, tj previse ili premalo nekog lijeka nece imati odgovarajuce rezultate kod te osobe.

Kod takvih "neodgovarajucih" rezultata potrebno je da ta osoba ili neko iz njene porodice ukaze doktoru na te kontraindikacije i da se nadje adekvatno rijesenje.

Za neke ljude je jednostavno neophodno da koriste medikamente da bi mogli postici stanje "funkcionalnosti", one svakodnevne, koju vecina ljudi uzima zdravo za gotovo. Odredjeni broj ljudi jeste prinudjen da koristi lijekove dugorocno. Napisacu malo vise o kategorijama uzroka Depresije u odvojenom postu, ali sustina je da je kod vecine ljudi kod kojih je ustanovljena ta dijagnoza u pitanju vise od jednog uzrocnog faktora.

[anais_nin]

Znanje iz oblasti mentalnog zdravlja, kao iz medicine i drugih nauka generalno, se konstantno obnavlja. Ovo sto pisem se odnosi na neke trenutno aktuelne teorije, tj na zakljucke donesene na osnovu onog sto nam je u ovom momentu dostupno.

Do sada nije izdvojen jedan specificni uzrocni faktor za Depresiju. Uzroci mogu biti iz bilo koje od sljedecih kategorija (a nekad i vise njih istovremeno): bioloski faktori, genetski faktori, uticaj okoline (tu spadaju i sepcificni dogadjaji iz djetinjstva ili iz neke razvojne faze itd), psihicki uzroci, medicinska oboljenja, i ostalo. Postoje takodje i odredjeni "faktori rizika" tj odredjene "predispozicije" zbog kojih neka osoba ima vece sanse da oboli (u nedostatku adekvatnije termina) od Depresije nego neka druga. Tako recimo medju odraslim osobama veci je broj zena koje su dijagnozirane s Depresijom nego muskaraca (naravno to ne znaci da zene cesce obolijevaju, taj podatak moze biti vezan za cinjenicu da su u globalu vece sanse da ce zena zatraziti pomoc za emotivne i mentalne probleme nego muskarac, hormoni itd itd) dok recimo medju djecom nema tih razlika u polovima.

Sto se biologije tice fokus je na vise stvari: limbicki sistem (posebno djelove mozga kao sto su hipotalamus, amigdala i hipokampus), neurone i neurotransmitere(osnova za mnoge mediko-terapije je uticaj antidepresiva na rad neutransmitera tj nivo njihove aktivnosti u mozgu), kao i hormone i endokrini sistem (otprilike kod polovine ljudi koji imaju klinicku depresiju je primjecen znacajno povisen nivo hormona kortizola).

Genetski faktori takodje uticu na podloznost depresiji. Sto znaci da ako neko u porodici boluje od klinicke depresije ne znaci da cemo i mi, ali imamo vece sanse za to nego neka osoba koja nema tu genetsku predispoziciju.

Uticaji okoline....ocigledan faktor je stres. Takodje su tu traumaticni dogadjaji (razvod, smrt bliznje osobe, trauma bilo koje vrste itd itd), kao i znacajniji dogadjaji iz djetinjstva.

Ljudi sa ozbiljnim ili hronicnim medicinskim oboljenjima su takodje podlozniji klinickoj depresiji.

Pisem ovako opsirno dijelom kao odgovor na walkaboutov post koji medicinski i naucno nema neko uporiste. Kognicija, nacin na koji razmisljamo, jeste jedan od faktor koji moze doprinijeti klinickoj depresiji, i to je jedna od osnova kognitivno-bihejvioralne terapije (koja pomaze da covjek shvati i utice istovremeno na svoje razmisljanje i ponasanje da bi sprijecio nastupanje epizode). Medjutim razmisljati o klinickoj depresiji samo u okvirima toga je ipak malo previse simplisticki.

Uz to samo da dodam da bi moja analiza slucaja koji je walkabout ovde naveo bila sasvim drugacija. Problem sa ovakvim teorijama je kada se detalji slucajeva pokusavaju uklopiti u vec predstavljenu teoriju umjesto da se teorije baziraju na vec analiziranima slucajevima samo mala opaska....

[walkabout]

Anais, zanimljivi postovi, hvala na trudu, procitao sam sa zanimanjem. Mada sam ocekivao da ce nam se javiti danas (koja voli da je do rijeci) ali je bitno da je odgovor stigao, jeltako.

Iz ovih postova vidim da se pod depresijom smatra siri dijapazon oboljenja od onih za koje sam ja mislio.

Da, i ja volim da googlam, samo to ne radim dovoljno cesto.

“Naucno uporiste” – ne mogu se oteti utisku da se ovdje pod ovim podrazumijeva:
- relativno dobro poznavanje trenutno aktuelnih teorija
- odabir jedne od njih (koja se cini najlogicnijom) – sa 2-3 vrhunska autora (koji uzivaju “svjecki” ugled)
- uvezivanje sa njihovom teorijom te zajednicko “podupiranje” iste
- usput, ako se pokaze da teorija nije ispravna, lahko se je sa “periferije” prebaciti u drugi kolosijek/teoriju

Pojednostavljeno vidjenje problema – da, slazem se, ali sta ako se svi/velika vecina slucajeva mogu objasniti/smjestiti u to vidjenje?

Jos malo da dodam na ono sto sam prethodno rekao:

Polazi se od toga da je SVAKA osoba podlozna depresiji i STALNO je u nekom vidu depresije, koja je jedinstvena za svaku osobu poput otiska prstiju.

Opet ponavljam dva faktora: INTENZITET depresije (koji je promjenljiv u vremenu) i TRAJANJE depresije!

Zavisno od ova dva faktora, osoba moze preci GRANICU iz koje se moze reci da se udaljila od nekog PROSJEKA.

Uvijek ce biti diskutabilno pitanje GDJE povuci granicu.

I da, ta granica nije stepenasta funkcija, tj. po principu ili zdrav ili bolestan vec ta granica ima vise nijansi i nije ostra linija.

Preraspodjela depresija stanovnistva/odredjene grupa slijedi manje vise raspodjele po ostalim/slicnim kategorijama i moze se dosta dobro opisati pojedinim matematickim funkcijama (vidi pod statistika).

Priznajem da me vrlo zanima tvoja analiza slucaja koji sam ja naveo. Predlozio bih da mozda predjemo na pp jer cini mi se da odosmo u “duboko” teoretisanje koje u pricipu nije zanimljivo za veci broj ljudi.

I za kraj (opet) analiza jednog (doduse) bezazlenog slucaja:

Osoba je napisala tisuce postova (vela havle – ali je tacno da moje vidjenje “podupire” stajaliste da smo svi razliciti), u trajanju od par godina (recimo). Napisala je oprostajnu poemu i izvrsila samoubistvo svoga nicka.

Necu ulaziti u motive pisanja postova u virtuelnom svijetu (sto je tema za sebe i odvelo bi nas u drugom pravcu) vec samo ovo:

-sta je bilo ocekivanje nakon pisanja postova?
-sta se je “dobilo” od pisanja postova i narocito kakva je razlika izmedju ocekivanog i dobijenog?
-intenzitet ove “depresije” (koja je bezazlena da bi se cak i mogla zvati depresijom) je bio mali (uzimajuci svaki post da je jedan njen djelic) ali se nakon tisice postova “nakupilo” te je razlika izmedju ocekivanog i dobijenog presla granicu tolerancije i nick vise ne vidimo.

Pozdrav

[anais_nin]

Iz ovih postova vidim da se pod depresijom smatra siri dijapazon oboljenja od onih za koje sam ja mislio.

ako ti nije mrsko, prelistaj temu od pocetka....u par postova je objasnjeno sta se klinicki smatra depresijom, tj kako se kvalifikuju i djele poremecaji raspolozenja.....ja namjerno ovde to pisem sa velikim D, da ne bi doslo do zabune.....

skoro sva mentalna oboljenja i poremecaji su bazirana na spektrumu raspolozenja, ponasanja, emocija koje su prisutne kod vecine ljudi...to nije sporno....svako je imao dane kad je bio neraspolozen, utucen, kad je bio sto se u narodu kaze "depresivan" ali to je dosta razlicito od onog o cemu mi ovde pricamo....

tj iako nesavrsen sistem dijagnosticiranja za sada je najbolji koji imamo....za vecinu zdravstvenih radnika taj sistem je DSM IV, sistem dijagnosticiranja koji su pisali i mjenjali ljudi koji rade u struci....kao sto se vidi iz brojke on je vec u svom 4. izdanju, tj mjenja se kako se mjenjaju saznanja iz polja psihijatrije i psihologije....

Naravno da dio ove rasprave mozemo nastaviti na PP...vec sam ti napisala da iako je interesantno diskutovati o raznim teorijama, nista nije nepogrijesivo pa ni nauka, ali eto zbog mnogih laika koji mozda ovu temu citaju, ipak zelim da naglasim da objasnjenja koja sam navela su generalno prihvacena u naucnom svijetu koji se bavi mentalnim zdravljem....

i da, google je svima na raspolaganju.....mnostvo informacija je dostupno....moze se na google-u naci objasnjenje kako se (do u detalje) operise tumor parotidne zlijezde, sto ne znaci da bilo ko ko cak i dobro nauci to objasnjenje moze obaviti tu operaciju dostupnost informacija ne znaci i pravilno baratanje istim, a takodje mislim da mentalno zdravlje, kao bitan aspekt zdravlja generalno, ne treba olako shvatati....sto znaci da je ipak potrebno neko osnovno predznanje da bi se isfiltrirale korisne od nekorisnih informacija, i pravilne od nepravilnih

[anais_nin]

i zar depresija nije hemijski poremecaj, prije svega, disbalans tecnosti u mozgu? zato se uzimaju hemijska sredstva, na preporuku u nakon posjete ljekaru specijalisti.

nije to bas tako jednostavno.....

Ono sto mi u narodu smatramo "depresijom" je jedna stvar....dijagnosticki to ipak malo drugacije izgleda.....Nisu stvari tako jednostavne, nije ako je A, onda je B....vecina ljudi u ovom ili onom razdoblju u zivotu iskusi depresivnu epizodu.....Uz to svi mi imamo losije dane, dane neraspolozenja, cak i periode istog....

U procesu dijagnosticiranja odredjeni poremecaji su grupisani zajedno, tako da ovo o cemu mi pricamo spada u grupu "Poremecaja raspolozenja" (Mood disorders).....U tu skupinu spadaju:

Major Depressive Episode, Manic Episode, Mixed Episode, Hypomanic Episode, Major Depressive Disorder, Dysthymic Disorder, Bipolar I Disorder, Bipolar II Disorder i Cyclothymic Disorder

(ne zamjerite na engleskom, ovom terminologijom ipak bolje baratam na tom jeziku)

Da bi stvari bile jos zabavnije pri dijagnoziranju istih obraca se paznja na milion drugih "nijansi"....tako da nije isto ukoliko neko ima "blagu" ili "umjerenu" epizodu....da li je u pitanju jedna epizoda ili vise njih? ili je stanje pak "hronicno" (osoba zivi sa ovim simptomima vise od 2 godine)...itd itd itd....

Uzroci? Zadatak se zove: rijesi jednacinu za vise nepoznatih.....da, postoje hemijski faktori....ali postoje i bihejvioralna, kao i kognitivni....da, medikamenti su tu, i potrebno ih je nekad koristiti....ali nisu uvijek solucija, a iz mog iskustva sami po sebi nisu nikakva solucija....bez terapije to je samo privremeno odgadjanje simptoma....

I da bi sve ovo bilo jos zabavnije depresija, simptomi iste, a i prisustvo depresivnih epizoda se pojavljuju i kod drugih poremecaja......Znaci to ne mora biti primarna dijagnoza nego samo simptom ili sastavni dio drugog poremecaja....

Vaznost i ozbiljnost mentalnog zdravlja nije nista manje vazna od fizickog....stavise tesko ih je razdvojiti...isto kao sto povisena tijelesna temperatura moze biti nesto beznacajno, sto brzo prodje, i ne ostavi nikakve posljedice, isto tako ima situacija kada je povisena temperatura znak opasnog problema....e pa isto tako je i sa "neraspolozenjima"....zato i postoje zdravstveni radnici koji su obrazovani da pronadju sustinu problema, kao i da ponude moguca rijesenja za isti....

sam svoj majstor u ovakvim situacijama ne bih preporucila....kao ni "daj mi bobu da mi bude bolje"

walkabout, evo da ne trazis

[Bea_Trix]

super, imam jedno pitanjce...

da li i iracionalni strahovi takodjer mogu biti simptomi depresije, ako je osoba zbog tih strahova potistena?

ili je obrnuto, iraconalni strahovi se javljaju usljed potistenosti?

ili je to neki drugi poremecaj?

sta je Manicna epizoda a sta mijesana?

izvinite ali fakat me zanima...

[anais_nin]

super, imam jedno pitanjce...

da li i iracionalni strahovi takodjer mogu biti simptomi depresije, ako je osoba zbog tih strahova potistena?

ili je obrnuto, iraconalni strahovi se javljaju usljed potistenosti?

ili je to neki drugi poremecaj?

sta je Manicna epizoda a sta mijesana?

izvinite ali fakat me zanima...

Pretpostavljam da ovde mislis na fobije Depresija (klinicka) se nerijetko javlja kod klijenata koji su dijagnozirani s nekom od fobija (posebno nekom od fobija koje se smatraju Drustvenim Fobijama)....ono sto je zajednicko vecini "dijagnoza" je cinjenica da to stanje onemogucava ili otezava osobi svakodnevno funkcionisanje.....znaci zbog tog poremecaja osoba ima problema u funkcionisanju u oblastima posla, skole, drustvenog zivota ili bilo kojoj drugoj vaznoj oblasti svakodnevnog funkcionisanja....

Vjerujem da je moguce da se jave fobije kao posljedica dugorocne depresije, medjutim puno rijedje nego obrnuto ili paralelno....

nekad je vrlo tesko utvrditi slijed tj redosljed razvoja poremecaja, kod nekih ljudi se pojave istovremeno ili u vrlo malom vremenskom periodu....sustina je da je i jedno i drugo lijecivo, naravno ukoliko se zatrazi adekvatna pomoc i to pravovremeno.....kao i sa svim ostalim oboljenjima sto se duze ceka proces terapije je obicno komplikovaniji i tezi....

objasnjenje "epizoda" slijedi u zasebnom postu...samo da "srocim"

[bascelik]

Jedan poznati filozof kao lijek protiv depresije davno je preporucio jednostavan i efikasan lijek-post i tezak fizicki rad. Isprobano i djeluje.Jest da filozof nije ljekar,ali ko zna je li i depresija bolest rezultat je osmijeh.

[walkabout]

Jedan poznati filozof kao lijek protiv depresije davno je preporucio jednostavan i efikasan lijek-post i tezak fizicki rad. Isprobano i djeluje.Jest da filozof nije ljekar,ali ko zna je li i depresija bolest rezultat je osmijeh.

Ovom postu bih dodao da su post i tezak fizicki rad dva oblika jednog te istog - "trosenje" fizickog tijela. Kod posta to ide tako sto se ne unosi hrana i (vecinom) ne rade teski poslovi dok je kod teskog fizickog rada unosenje hrane normalno ali je trosenje iste povecano zbog fizicke aktivnosti.

Sigurno je da su i jedno i drugo bolje alternative od tableta ali, na zalost, spadaju u istu kategoriju sa njima - a to je da trenutno potiskuju depresiju.

Ako se hoce naci uzrok depresije onda se treba zaroviti malo dublje.

I tu cemo naci ono sto ja vec (dosadno) ponavljam - razlika izmedju ocekivanog i stvarnog je (bila) dovoljno velika i dovoljno dugo traje/trajala.

[anais_nin]

sta je Manicna epizoda a sta mijesana?

izvinite ali fakat me zanima...

izvini zbog cekanja na odgovor, slijedi objasnjenje pokusacu sto razumljivije

medju poremecajima raspolozenja postoje unipolarni i bipolarni poremecaji....unpolarna znaci da je kod tebe osobe prisutan samo jedan ekstrem, tj depresija....kod biopolarnih poremecaja prisutna su 2 ekstrema...potistenost i euforija/manicnost (oboje u raznim oblicima)....

eh sada ima vise vrsta bipolarnih (ili popularno poznatih kao "manicne depresije")..Bipolarna Bolest tip I, Bipolarna bolest tip II i Ciklotimija.

Obe evo epizode za koje ti pitas su simptomaticne za Bipolarnu tip I. Znaci neko dobiva dijagnozu bipolarne I ukoliko je imao makar jednu manicnu ILI mjesanu epizodu...(koja moze, a ne mora biti popracena depresivnom epizodom).....

u sustini glavna razlika je sto je mjesana epizoda kombinacija simptoma kojima se dijagnozira manicna epizoda i onih kojima se dijagnozira epizoda velike depresije.....ali posto te zanimaju kriteriji za to pokusacu i to sloziti pregledno....

MANICNA EPIZODA
- se odnosi na ponasanje koje je ocigledno "van karaktera" za osobu u pitanju i ukljucuje "ekstremno pozitivno raspolozenje", ili iritabilnost (lako nerviranje svakom sitnicom), a ovako raspolozenje preovladava i traje minimalno 7 dana

zatim u periodu ovog raspolozenja treba da budu prisutna najmanje 3 simptoma s ove liste (a ako je u pitanju samo ovo "lako nerviranje" onda minimalno 4):

1) osoba spava manje nego obicno (tj potreba za snom je manja, bez obzira na nedostatak sna "osjeca" se ok)

2) ne moze da se koncentrise lako (svaka sitnica u momentu odvuce paznju)

3) ekstreman nivo samopouzdanja tj izuzetna grandioznost

4) osoba prica puno vise nego obicno ili prica sa izuzetnim zarom, ono kao da mu/joj je potreba (neophodno) da prica

5) osoba se osjeca kao da joj "misli lete" ili ono sto kazemo "mozak radi 300 na sat"

6) naglo i ekstremno povecan nivo aktivnosti recimo vezan za posao, skolu, zanesenost projektima, kao i psihomotorna uznemirenost (recimo osoba najednom i cesto hoda gore dole, lomi zglobove, radi bilo kakve radnje koje su ocigledno posljedica mentalne uznemirenosti)

7) pojacana aktivnost u "prijatnim" stvarima do te mjere da mogu imati jako ruzne posljedice (prekomjerna kupovina, rizicno seksualno ponasanje tj promiskuitet, tendencija ka rizicnim ekstremnim sportovima itd itd)


- Ukupni simptomi koje osoba pokazuje se ne mogu objasniti "mjesanom epizodom"

- kao rezultat svih ovih simptoma osoba ima problema u svakodnevnom funkcionisanju (problemi na poslu, skoli, porodici, braku, s prijateljima itd itd)

- gore navedeni simptomi ne mogu biti objasnjeni koristenjem neke supstance tipa alkohol, trava, neka druga droga ili nekog lijeka, i nisu rezultat nekog medicinskog oboljenja


Kada osoba ispunjava ove kriterije onda je dozivjela manicnu epizodu (Bipolarna se moze dijagnozirati i nakon samo jedne dozivljene epizode, onda se to okarakterise sa Bipolarna Tip I, Jedna Manicna Epizoda)....



Da bi se konstatovalo da je neko imao "mjesanu epizodu" osoba mora da ispunjava kriterije OBOJE: Manicne Epizode i Epizode Velike Depresije, opet minimum sedmicu dana.

Znaci da bi se smatralo da je neko imao mjesanu epizodu mora zadovoljiti ove gore kriterije kao i sljedece kriterije:


Epizoda Velike Depresije (Major Depressive Episode)

- uocljiva promjena od uobicajenog ponasanja koja se manifestuje ili u DEPRESIVNOM RASPOLOZENJU (tj neraspolozenju) ili SMANJENJU ZAINTERESIRANOSTI za sve (aktivnosti) oko sebe

- ovakvo ponasanje tj stanje se desava veci dio dana (skoro) svaki dan minimum 2 sedmice

U ovom periodu od 2 sedmice osoba ima najmanje 5 od sljedecih simptoma:

1) primjetno neraspolozenje veci dio dana (bez obzira da li to konstatuje sama osoba, ili je konstatacija tj opis okoline - nekad sami negiramo svoje stanje)

2) primjetno smanjenje zainteresiranosti za sve (osobe i aktivnosti) oko sebe veci dio dana tokom ovog perioda (takodje nije bitno da li to sama osoba prijavljuje ili konstatuju drugi oko nje)

3) znacajan tj primjetan gubitak ili dobitak tezine (a osoba nije na dijeti)...ili primjetne promjene u apetitu (osoba konstantno gladna, ili nema nikako apetita)

4) prevelika potreba za spavanjem ili nesanica skoro svaki dan

5) psihimotorna uznemirenost (koju sam gore opisala, znaci primjetne kretnje i radnje koje ocituju tu neku mentalnu uznemirenost) ili drugi ekstrem: totalna usporenost, osoba djeluje apsolutno "flegmaticno"

6) umor ili gubitak energije

7) osoba se osjeca (i ponasa) kao da je bezvrijedna, znaci nedostatak samopouzdanja ili neprikladan osjecaj krivice zbog necega sto nije ocigledno

osoba ne moze da se skoncentrise ili da donosi odluke

9) ceste misli (ili cak prica) o smrti, misli o samoubistvu ili cak konkretno planiranje istog

kao i u manicnoj epizodi zadnji dio je isti:


- Ukupni simptomi koje osoba pokazuje se ne mogu objasniti "mjesanom epizodom"

- kao rezultat svih ovih simptoma osoba ima problema u svakodnevnom funkcionisanju (problemi na poslu, skoli, porodici, braku, s prijateljima itd itd)

- gore navedeni simptomi ne mogu biti objasnjeni koristenjem neke supstance tipa alkohol, trava, neka druga droga ili nekog lijeka, i nisu rezultat nekog medicinskog oboljenja

uz to za depresivnu epizodu ima jos dodatni kriterij:

- simptomi ne mogu biti objasnjeni gubitkom voljene osobe. U periodu nakon smrti voljene osobe moguce je da osoba prodje kroz sve ove simptome nekad i po 2 mjeseca, ali to se pod tim uslovima ne bi smatralo epizodom depresije

Eh kada neko zadovoljava i jedne i druge kriterije onda se smatra da je imao mjesanu epizodu.....u praksi je ovo jako bitna razlika zato sto je efikasan tretman za maniju i za mjesanu epizodu razlicit...iako osoba koja ima mjesanu epizodu zadovoljava kriterije postavljene za manicnu epizodu, zbog prisustva depresivnih simptoma koristi se drugacije farmakoterapija....

znam da je pravo opsirno, ali eto potrudila sam se da dam adekvatan odgovor....nadam se da nisam ispustila neki simptom, mislim da nisam nemam svoju kopiju DSM IV ovde, ali kad stignem provjericu putem google-a za svaki slucaj ako sam sta konfuzno napisala samo reci, objasnicu

[anais_nin]

Jedan poznati filozof kao lijek protiv depresije davno je preporucio jednostavan i efikasan lijek-post i tezak fizicki rad. Isprobano i djeluje.Jest da filozof nije ljekar,ali ko zna je li i depresija bolest rezultat je osmijeh.

da, to je jako lijepa zamisao u teoriji....ako bacis pogled na listu kriterija za epizodu depresije bice ocigledno zasto u praksi to dosta tesko frcera....ili recimo kriterija za manicnu epizodu....

Osoba koja je dijagnosticirana sa Bipolarnom tip I uz mjesanu epizodu mozda vec radi ekstremno puno, i to bavi se intenzivnim fizickim aktivnostima, a apetit joj je skoro pa nepostojeci...u tom slucaju simptomi samog problema odgovaraju soluciji koju je taj filozof preporucio....

Cak i kad to nije slucaj reci osobi koja je letargicna, koja nema snage ni energije ni za sta, hajde malo da se bavis fizickim radom je u tom momentu na istom nivou kao i ono "de ba trzni se malo" znaci totalno neproduktivno.....

[anais_nin]

Jedan poznati filozof kao lijek protiv depresije davno je preporucio jednostavan i efikasan lijek-post i tezak fizicki rad. Isprobano i djeluje.Jest da filozof nije ljekar,ali ko zna je li i depresija bolest rezultat je osmijeh.

Ovom postu bih dodao da su post i tezak fizicki rad dva oblika jednog te istog - "trosenje" fizickog tijela. Kod posta to ide tako sto se ne unosi hrana i (vecinom) ne rade teski poslovi dok je kod teskog fizickog rada unosenje hrane normalno ali je trosenje iste povecano zbog fizicke aktivnosti.

Sigurno je da su i jedno i drugo bolje alternative od tableta ali, na zalost, spadaju u istu kategoriju sa njima - a to je da trenutno potiskuju depresiju.

Ako se hoce naci uzrok depresije onda se treba zaroviti malo dublje.

I tu cemo naci ono sto ja vec (dosadno) ponavljam - razlika izmedju ocekivanog i stvarnog je (bila) dovoljno velika i dovoljno dugo traje/trajala.

@walkabout, trenutno sam izuzetno umorna pa ne znam koliko opsirno cu moci odgovoriti, ali evo pokusacu...

u odredjenim slucajevima klijentu su medikamenti NEOPHODNI....za odredjeni broj klijenata oni su JEDINA i to dugorocna solucija....po slicnom principu po kojem neko ko ima secer mora citav zivot da uzima inzulin....tu se ne radi ni o kakvom maskiranju simptoma, nego o dijagnozi koja zahtjeva takav tretman da bi osoba mogla voditi normalan zivot.....

Zatim postoje osobe koje bez tih medikamenata ne bi uopste dosle do stanja gdje su funkcionalne da bi mogle nastaviti ili ucestvovati u nekom drugom obliku terapije. Da se razumijemo ja sam ovde komentarisala moderni trend precestog prepisivanja lijekova....sto ne znaci da su oni nesto sto je nepotrebno, suvisno, ili cak nepozeljno.....

Kao sto vec rekoh tvoja teorija je interesantna....ali je ipak samo TEORIJA....u praksi vecina klijenata koji zadovoljavaju kriterije neke od poremecaja raspolozenja (kao sto vidis iz posta tj mog odgovora Bei, u okviru klinickih poremecaja Depresije su puno siri i kompleksniji pojam od samog neraspolozenja, iako jesu zasnovane na istom) NE BI BILA obuhvacena tom tvojom teorijom....Kod osoba kod kojih je uzrok bolesti organskog porijekla, kada su u pitanju recimo odredjeni fizioloski poremecaji ili pak genetika, teorija o kojoj ti pricas je stavise apsolutno neprimjenljiva....

takodje, ako pogledas listu kriterija nigdje nije navedeno da osoba koja dozivi neku od ovih epizoda veze tu epizodu za konkretan dogadjaj ili neki stres, nesto specificno. Kod nekih ljudi epizode imaju "pokretac" znaci nesto sto se desilo pa pokrenulo kotace. Ali kod jako puno ljudi desava se da su stvari naizgled ok, frceraju, u jednom momentu osoba je pozitivna zadovoljna svojim zivotom, zatim dodje period kada je sve crno, a zatim (cesto i vrlo moguce bez ikakve intervencije sa strane) se ponovo vrati svom prvobitnom raspolozenju.....ako postoji sansa da se osoba ponovo vrati svom nekom "normalnom" raspolozenju cemu onda terapija? zato sto sa svakom dozivljenom epizodom sanse da ce sljedeca biti dozivljena RASTU....izuzetno je vazna pravilna dijagnoza, a za mogucu terapiju je bitno razumijevanje uzroka (posebno ukoliko su oni organske prirode, tj ako je prisutan taj bioloski faktor), a kao sto sam vec rekla VRLO CESTO se desava da je prisutan u nekom obliku i taj organski faktor.....

Sto se specificnih dogadjaja tice mada nisam zalazila duboko u to, da ne zbunjujem ljude dodatno, postoje cak posebne kategorije (i podkategorije) vezane za specificne znacajne dogadjaje koje mogu bilo koga od nas snaci....znaci postoji posebna kategorija dijagnoze za osobe cija depresija je vezana za gubitak voljene osobe, rodjenje dijeteta, ili recimo nedovoljnu izlozenost suncu (seasonal affective disorder).

Opet kazem, nije nemoguce objasniti pokoji slucaj na taj nacin, frustracije povodom neispunjenih ocekivanja....medjutim U PRAKSI, vjeruj mi kad ti kazem da Poremecaji Raspolozenja u globalu, znaci vecinom, NE MOGU biti adekvatno objasnjeni tom teorijom.....nase razmisljanje, nasa kognicija, i nase ponasanje mogu biti vrlo korisna ORUDJA za pobjedu nad raznim oblicima depresije....ali cak ni to NE UVIJEK....i opet oni su onda dio TERAPIJE, a ne izvor trazenja odgovora ili vjerovatan odgovor na pitanja uzrok, povod i razlog

[Bea_Trix]

Jedan poznati filozof kao lijek protiv depresije davno je preporucio jednostavan i efikasan lijek-post i tezak fizicki rad. Isprobano i djeluje.Jest da filozof nije ljekar,ali ko zna je li i depresija bolest rezultat je osmijeh.

Ovom postu bih dodao da su post i tezak fizicki rad dva oblika jednog te istog - "trosenje" fizickog tijela. Kod posta to ide tako sto se ne unosi hrana i (vecinom) ne rade teski poslovi dok je kod teskog fizickog rada unosenje hrane normalno ali je trosenje iste povecano zbog fizicke aktivnosti.

Sigurno je da su i jedno i drugo bolje alternative od tableta ali, na zalost, spadaju u istu kategoriju sa njima - a to je da trenutno potiskuju depresiju.

Ako se hoce naci uzrok depresije onda se treba zaroviti malo dublje.

I tu cemo naci ono sto ja vec (dosadno) ponavljam - razlika izmedju ocekivanog i stvarnog je (bila) dovoljno velika i dovoljno dugo traje/trajala.

ljudi, mogu da vam kazem da to sto pricate nema nikakve veze sa realnoscu, iako ni sama nisam psihijatar, poslije rata sam intenzivno bila uz dvije osobe koje su prosle klinicku depresiju... vi ocito niste, dok tako pricate...

pored medicinskih simptoma i terapija koje je navela anais i prije nekoliko stranica takodjer i @danas, ono sto kao laik i prijateljica/rodjaka mogu da kazem jeste da ne postoji stvar koju mozete reci ili uraditi, predloziti ili makar povrsno sugerirati osobi koja pati od teske depresije. udarate u zid, vrlo cvrst zid, ne uvijek agresivan, ali je tu, totalnoga mrtvila i bezvoljnosti. s druge strane, ukoliko je osoba hiperaktivna, nema sanse da je u tome zaustavite i objasnite joj da ce se unistiti.

dakle, rjesenja iz "krapinske pecine" nisu dobra za ova klinicka stanja. naporan i tezak fizicki rad moze pomoci recimo, meni i tebi (mada ja ne volim fizicki rad i cesto me on baci u depru) koji nismo BOLESNI i kojima samo treba SKRENUTI MISLI. to je potpuno druga stvar.

isto je i sa ocekivanjima i ispunjenjima ocekivanja - ZDRAVA osoba ima ambicije, i normalno da je tuzna kad se te ambicije ne ispune, pa postoje i periodi bezvoljnosti. ali DEPRESIJA u ovom smislu nije TUGA i NEDOSTATAK motivacije kao takav, u ovom je slucaju to samo sebi svrha.

naravno da ona moze imati vanjske faktore, ali razliku treba traziti u cinjenici da postoji mnogo vanjskih faktora, da je rijetko ciji zivot lak, a da nema svako depresije. to, s druge strane, niposto ne znaci da je osoba slabija ili manje sposobna -- i u tom grmu lezi zec. osoba koja ima psihicko oboljenje koje se ovdje naziva depresijom moze da bude izazvana nekom vanjskom situacijom, ali za razliku od uobicajenih TUGA I BEZVOLJNOSTI, u ovom je slucaju problem ili neuspjeh samo POVOD a ne UZROK depresije.

nadam se da nisam konfuzna.

hvala anais, procitam ovo dvaput, pa kazem je li mi jasno

[chinese_water]

Izvinite me sto upadam ovako nekulturno...
ali ja zaista nemam problema sa depresijom, ako neko ima, neka se javi na private za recept bolji od Dzirlovog

[pitt]

Izvinite me sto upadam ovako nekulturno...
ali ja zaista nemam problema sa depresijom, ako neko ima, neka se javi na private za recept bolji od Dzirlovog

.

bas sam se pitao sto se ti ne javis....matija paunovska sa foruma :D:D

[Saraswati]

Izvinite me sto upadam ovako nekulturno...
ali ja zaista nemam problema sa depresijom, ako neko ima, neka se javi na private za recept bolji od Dzirlovog

pazi da ti se stripi ne javi :D:D

[walkabout]

ljudi, mogu da vam kazem da to sto pricate nema nikakve veze sa realnoscu, iako ni sama nisam psihijatar, poslije rata sam intenzivno bila uz dvije osobe koje su prosle klinicku depresiju... vi ocito niste, dok tako pricate...

Bea_Trix, ja ne bih pozurio da okvalifikujem nesto "da nema veze sa realnoscu", mozda ono receno nije najjasnije za onoga ko cita. Pokusacu da dodatno objasnim ono sto govorim (priznajem, i iz vlastitg iskustva, da je ponekad tesko uhvatiti ono sto sagovornik govori i treba covjek uloziti napor za to). To sto si bila sa osobama koje su patile od klinicke depresija je sigurno iskustvo iz prve ruke - ono pruza ono sto se vidi na povrsini, tj njihovo ponasanje i pokusaji (izgleda bezuspjesni) da se vrate u normalan zivot (sta je normalan zivot je diskutabilno - bolja rijec je prosjecan vid ponasanja). U tvojim slucajevima se izgleda ne vidi ono ispod (sta je razlika izmedju Ocekivanog i Stvarnog, njen intenzitet i trajanje).

pored medicinskih simptoma i terapija koje je navela anais i prije nekoliko stranica takodjer i @danas, ono sto kao laik i prijateljica/rodjaka mogu da kazem jeste da ne postoji stvar koju mozete reci ili uraditi, predloziti ili makar povrsno sugerirati osobi koja pati od teske depresije. udarate u zid, vrlo cvrst zid, ne uvijek agresivan, ali je tu, totalnoga mrtvila i bezvoljnosti.

U jednom ranijem postu sam naveo da , ako osoba ODBIJA da premosti razliku izmedju Ocekivanog i Stvarnog onda su izgledi da ce se depresija produbiti (ovo odbijanje je uglavnom nesvjestan cin) i izgledi za izlijecenje su slabi. Traba pronaci sta je ta razlika izmedju Ocekivanog i Stvarnog (cesto ni osoba sam ne zna sta je to, morate sami izvuci iz nje i pronaci) i tek tada vidjeti sta ciniti (ranije sam naveo dva rjesenja)

s druge strane, ukoliko je osoba hiperaktivna, nema sanse da je u tome zaustavite i objasnite joj da ce se unistiti.

hiperaktivnost je vid ponasanja gdje osoba pokusava (nesvjesno) da premosti/ponisti razliku izmedju Ocekivanog i Stvarnog - bezuspjesno, udara nasumice, jer je nemoguce premostiti razliku ako ne postoje objektivni uslovi za to tj. pokusava dobiti ono sto je nemoguce

dakle, rjesenja iz "krapinske pecine" nisu dobra za ova klinicka stanja. naporan i tezak fizicki rad moze pomoci recimo, meni i tebi (mada ja ne volim fizicki rad i cesto me on baci u depru) koji nismo BOLESNI i kojima samo treba SKRENUTI MISLI. to je potpuno druga stvar.

Imam utisak da ovdje dijelis ljude na ZDRAVE i BOLESNE (glede depresije) - ja sam ranije napisao da ta razlika nije ostra, te da se ponajbolje moze opisati pojedinim matematickim funkcijama (statistickim ponajprije). Ovdje pod BOLESTAN, ti vjerovatno mislis ne te osobe sa kojima si bila u dodiru i koje ODBIJAJU (nesvjesno vjerovatno) da premoste razliku izmedju onoga sto su ocekivali i onoga sto je stvarno te da im je pomoci skoro nemoguce.
Necu ulaziti u to da li te osobe imeju razloge da odbijaju premostiti razliku (vjerovatno imaju dovoljno jake razloge ali opet to zavisi od osobe do osobe).
Da, njima je tesko pomoci vidovima trenutnog olaksanja (bilo tablete, post, fizicki rad,...) - mada recimo 50% svih ljudi (cjelokupno stanovnistvo) zavrsi svoj zivot u ovom "modu" ponasanja !

isto je i sa ocekivanjima i ispunjenjima ocekivanja - ZDRAVA osoba ima ambicije, i normalno da je tuzna kad se te ambicije ne ispune, pa postoje i periodi bezvoljnosti. ali DEPRESIJA u ovom smislu nije TUGA i NEDOSTATAK motivacije kao takav, u ovom je slucaju to samo sebi svrha.

Za ovo vrijedi isto ono sto sam prethodno rekao.

naravno da ona moze imati vanjske faktore, ali razliku treba traziti u cinjenici da postoji mnogo vanjskih faktora, da je rijetko ciji zivot lak, a da nema svako depresije. to, s druge strane, niposto ne znaci da je osoba slabija ili manje sposobna -- i u tom grmu lezi zec. osoba koja ima psihicko oboljenje koje se ovdje naziva depresijom moze da bude izazvana nekom vanjskom situacijom, ali za razliku od uobicajenih TUGA I BEZVOLJNOSTI, u ovom je slucaju problem ili neuspjeh samo POVOD a ne UZROK depresije.

O uzrocima depresije - vanjski faktori (oni koji "napadaju") u unutrasnji (nazvao bih to licna otpornost pojedinca). Anais pomenu jednom "jednacina sa vise nepoznatih" - dopao mi se ovaj izraz ali bih ga prosirio i nazvao visedimenzionalnim problemom sa n-varijabli koje su promjenljive u vremenu (po ovoj definiciji je onda jednacina sa vise nepoznatih samo slucaj za izabrani odredjeni vremenski trenutak).
Dakle, moze de desiti da istovremeno "napada" vise faktora koji nisu (a mogu biti) isti po intenzitetu i promjenjljivosti u vremenu. A svaka osoba ima granice izdrzljivosti.

nadam se da nisam konfuzna.

Pokusao sam da shvatim ono sto govoris - i cini mi se da sve sto govoris se bas savim uklapa u moje vidjenje problema. Mozes sad pitati - dobro to svo teoretisanje ali ja zelim pomoci meni dragim osobama da se izlijece.
Najbolji naci je ustanoviti pravilnu dijagnozu (sto moze biti problem) a u pojedinim slucajevima ni to ne pomaze. Na zalost.

hvala anais, procitam ovo dvaput, pa kazem je li mi jasno

PS. Anais, hvala na finim postovima, uvijek sa zanimanjem procitam. Nesto se mislim, dal da predjem na "mod" pisanja 20-ak postova na dan! Sigurno da pomaze, al o tome se trebalo misliti kad se guza premjestala.

[anais_nin]

PS. Anais, hvala na finim postovima, uvijek sa zanimanjem procitam. Nesto se mislim, dal da predjem na "mod" pisanja 20-ak postova na dan! Sigurno da pomaze, al o tome se trebalo misliti kad se guza premjestala.

priznajem da ne shvatam sta si htio reci ovim djelom posta

[Bea_Trix]

@walkabout, ja samo zelim da kazem da klinicka depresija nije posljedica nesklada izmedju ocekivanog i stvarnog i da se ne moze lijeciti teskim fizickim radom. nista vise.

mogu i ja da govorim o duhovnosti i da imam licnu filozofiju, ali i @danas i @anais su profesionalci pa im citam postove o mentalnom zdravlju sa paznjom jer znaju itekako sta govore.

nisam ja samo znala sta je na povrsini, bili su mi bliski ti ljudi, pa sam znala jos stosta drugo o osobama koje navodim u postu.

[anais_nin]

a ja cu po milioniti put ponoviti, da iako mi je interesantno citati walkaboutova razmisljanja, u PRAKSI, ono sto pises nije PRIMJENLJIVO....

ono sto ti zamisljas i kako ti zamisljas da razmisljaju i kako se ponasaju osobe koje su dijagnosticirane sa nekim vidom poremecaja raspolozenja NIJE ISPRAVNO

nije mi namjera da te uvrijedim na bilo koji nacin....ali rekoh vise puta da ti nacin rezonovanja nije ispravan....kad je u pitanju nauka o mentalnom zdravlju TEORIJA i PRAKSA moraju da se poklapaju....tako teorija nalazi primjenu u praksi....da bi razvio neku adekvatnu teoriju neki zdravstveni radnik treba da provede odredjeni vremenski period radeci sa osobama koje zive s tim problemom tj tim poremecajem (ne vidim nista strasno u tome da se to naziva i bolest ili oboljenje, nije to ni na kakav nacin degradacija tih osoba) da bi na osnovu prakse poceo razvijati neke (moguce alternativne) teorije.....

ja ti samo pokusavam ukazati da ono o cemu ti pises i ono kako poremecaji raspolozena izgledaju praksi nema puno veze jedno s drugim