Nije problem u samom razvodu koliko je problem u nasilnoj promjeni identiteta. U psihologiji se to naziva smrt ega (googlaj taj termin naces dosta o tome). Naime, covjek zivi i izgradi neki svoj svijet gdje ima svoju zonu sigurnosti. Zna koja pravila vladaju unutra, nauci se ponasati i tu napravi svoj identitet. Ja imam porodicu, radim tu i tu, imam te i te jarane, volim to i to. Vecina ljudi voli da ima zonu sigurnosti. Kada se desi nagla promjena kao kod tebe, ili kada se desi smrtni slucaj, izbugi se dio tijela, konstatuje se neka teska bolest i sl, osoba izgubi svoju zonu sigurnosti. Sada vise nista nije kao sto je bilo. Sto je najgore mucis se sa idejom da li je ikada to i bila zona sigurnosti. Tvoj ego ne moze da podnese ideju da je se zajebao a mora nasilu da umre. Cinjenice ti govore da stvari nisu onakve kakvima si ih zamisljao. Zato se i zove smrt ega.Ereds wrote: ↑28/06/2021 15:38 Pozdrav. Nakon razvoda koji se desio preko noci, vjerovatno pripremam sa druge strane mjesecima, prvo sam mjesec dana sve dobro podnosio, da bi onda upadao u krize, gdje sam sebe krivio I gdje sam sada u fazi da sam ocigledno u depresiji. Obratio sam se psihijatru koji mi je prije 5 dana Dao terapiju, I ici cu psihologu. Problem moj je vjerovatno to sto sam ostavljen na ruzan nacin, I to ne mogu da podnesem. Po dijete idem po dogovoru koji je bio kod csr Ali svaki Taj dan kad trebam po dijete , a znam da cu nju vidjeti sam katastrofa. Imam neke sportske aktivnosti, koje koliko toliko odrzava, izadjem I sve to Ali nisam zadovoljan... je li neko imao iskustva I kako se boriti sa svim ovim... najgore sto odem na posao a glava mi je sto bi se reklo u torbi, razmisljajuci o njoj I da joj je sad bolje nego meni... zvuci ruzno ova recencica Ali to mislim zato sto sam ostavljen. Koliko treba I terapija da pocne djelovati ? I da bio sam ok dok se nije zavrsilo kod soc radnika posredovanje, tad sam tek skontao da je stvarno kraj I krenuo u ovaj problem...
To je veoma bolan proces. Koliko sam ja mogao procitati, umiranje ega aktivira iste dijelove u mozgu kao kada imas stvarnu fizicku bol. Mozak dozivljava odbacivanje na isti nacin kao kad opalis glavom od luster. Boli.
Da skratim... Prije ili poslije ces morati prihvatiti situaciju. TO ce se desiti kada skontas da zona sigurnosti ipak nije narusena i da ti imas identitet van nje. Koliko ce bolan i dug proces biti ovisi iskljucivo o tebi. Najlaksi nacin je da ne potiskujes emocije. Kad ti se napne otidji i napij se i onda se isplaci. Jebi joj sve po spisku itd. BItno je samo da kanalises emocije. Ako si navecer sam, isplaci se dok se sam sebi ne zgadis. Moja iskrena preporuka je da je ne zoves u tim trenucima jer samo ces jos gore napraviti. Ovo nema veze s njom nego s tobom. Tek kad uspijes kanalisati svoje emocije, moci ces pustiti i krenuti dalje u zivotu.
Sasvim je uredu da se osjecas prevarenim, sasvim je uredu da budes tuzan, da ti bude zao sto nije uspjelo, da trazis odgovore. Tvoj ego mora da prodje kroz sve te faze da bi mogao postati ponovo normalna ljudska jedinka. Iz nase vanjske perspektive to nije nista strasno. Znas kako kazu jedna se otegla druga se protegla. Nije jedina. Iz tvoje to je rusenje svijeta. Ne zbog nje, nego zbog zone sigurnosti. Ti jednostavno moras izgraditi novi svijet bez nje. Na kraju krajeva, njena odluka je da ode. Nije obavezna da ti daje objasnjenja. Jest supacki i kukavicki al sta je tu je.