depresija, lijecenje ipsihoterapija

[Boemica]

Molim vas za malu pomoc. Zbog anskioznosti sam isla kod psihijatra nedavno, međutim, ni nakon pola godine nije bilo nekog pomaka. Onda sam krenula kod psihologa i vec nakon drugog i treceg odlaska, nakon obavljenog razgovora, osjecam uznemirenost i strahove. Naime, zbog nekih trauma iz djetinjstva koje sam ja potiskivala dugo godina, objasnila mi je da se moramo vratiti na iste, kako bih ih se rijesila i nastavila dalje. E sada..mene zanima, da li je to oke pristup. Nekada zna biti brutalna, mada, mozda se meni samo tako cini, jer po prvi put gledam istini u oci. Molim samo za savjet, iz iskustva..da li tako treba da bude jer ona i sama kaze, da je oke da osjecam bol nakon svega?
Hvala unaprijed...

Moj psiholog je isto tako brutalan. Što meni u neku ruku godi jer sam ja naučila da potiskujem i ne postavljam sama sebi pitanja koja bole. Zato je ona tu da ta pitanja postavlja i da insistira na odgovorima. Ponekad me popusti, i lakne mi, a onda se opet iznebuha vrati na isto.

Sada vjerovatno osjećaš bol, jer si je u onom periodu kad ti je načinjena, potiskivala i bila ignorantna prema onome što se uistinu dešava. Moj recimo odbrambeni mehanizam je takav bio i ponekad još uvijek jeste, da potiskujem, tjeram se da zaboravim, zaokupljam sebi pažnju drugim stvarima, to jeste, guram pod tepih.

Calixta je meni dosta pomogla sa nekim mojim problemima, ali psihoterapija je imala daleko bolji i veći učinak.

[BlueOctober]

Pa da, rekla mi je da možemo okolišati ali da je bolje da otvoreno pričamo. Možda se meni čini brutalnom jer mi je teško samoj sebi priznati neke stvari. Možda zato i boli.
Nekada davno sam pila antidepresive ali sam prestala. Sada ih ne bih uzimala jer se uskoro pripremam i za proces vantjelesne, pa pokušavam bez njih. Opet, lijekovi su tu da ublaže simptome ali pravo riješenje je u nama. Samo se nadam da sam na pravom putu jer je krajnje vrijeme da ovome stanem u kraj...
Hvala puno na odgovoru.

[Boemica]

Pa da, rekla mi je da možemo okolišati ali da je bolje da otvoreno pričamo. Možda se meni čini brutalnom jer mi je teško samoj sebi priznati neke stvari. Možda zato i boli.
Nekada davno sam pila antidepresive ali sam prestala. Sada ih ne bih uzimala jer se uskoro pripremam i za proces vantjelesne, pa pokušavam bez njih. Opet, lijekovi su tu da ublaže simptome ali pravo riješenje je u nama. Samo se nadam da sam na pravom putu jer je krajnje vrijeme da ovome stanem u kraj...
Hvala puno na odgovoru.

Lijekovi mogu pomoći samo da napraviš neki kickstart. Recimo ja sam bila dosta anksiozna i imala problema sa spavanjem, što me iscrpljivalo i nikako nije doprinosilo depresiji, samo je povećavalo. E tu je lijek pomogao jer je iznivelisao probleme sa spavanjem i anksioznošću. Mada mislim da mi je psihijatar fulio terapiju i da se mogla ista puno bolje prilagoditi meni, ali eto opet je djelovalo.

Možeš ti i bez lijekova, bitna je tvoja volja i bitno je da donekle da ljudi koji su ti bliski i sa kojima živiš budu upućeni u situaciju i da im objasniš šta je konkretno do njih, to jeste, da imaš neki vid podrške, jer će ti tako biti dosta lakše.

Možda je to samo do mene, ali eto ja sam sa svojim roditeljima sjela nakon par terapija i objasnila im sve i zatražila od njih ono što će meni pomoći da se borim sa svim tim i naravno da su imali razumijevanja. Mama je čak i išla sa mnom par puta na terapiju jer je to psiholog zahtjevao.

Ako si odlučila da se boriš sa depresijom onda se moraš prvo suočiti sa traumama. Meni je ispočetka, kad sam tek krenula na terapiju, i izbjegavala neke teme i pitanja, psiholog govorio da ima osjećaj da sam došla da me nauči kako da bolje trpim. To jeste, da sve ostane isto i da me i dalje tare, samo da mene više ne boli, a tako ne može i to nije dugoročno rješenje.

Ono na čemu ja sad radim, sa svojim psihologom, uz pomoć lijekova, promjenama koje uvodim u život, odnosima koje pokušavam uspostaviti sa ljudima je sve na putu da naučim kako da liječim sama sebe i kako da ne budem ovisna ni o drugim ljudima, ni o lijekovima a niti o toj istoj terapiji koja će me to naučiti.

Stvarno se nadam da ćeš uspjeti i pobjediti u ovoj borbi koju si započela, samo istraj, i kad ti se učini da stagniraš nemoj odustajati jer svi imamo te periode. Ako baš vidiš da takav pristup kod tebe ne pali, uvijek možeš potražiti drugog doktora. Sretno

[golderizer]

Pokušavam samo pomoći. Samo ono što dajemo instinski je naše.

viewtopic.php?f=42&t=41523&p=15789810#p15789810