depresija, lijecenje ipsihoterapija

[jabidapitam]

@jabidapitam,
Pa jest, mora se nositi s tim svakako i dijeljenje s nekim nije rješenje po sebi, ali je važan element za postizanje trajnijeg samopoštovanja. Jedino moram priznat da mi se ovo za psihopatu ni malo ne sviđa

Hajd da pokušamo skontat šta se može napraviti.

Može se ostat u depresiji, jer nas ona štiti od težih problema, ali život sa depresijom nije vrijedan življenja i svi to dobro znamo.

Može se pokušat sa lijekovima, smanjit simptome, ali tad bez ikakvih osjećaja nema neke promjene i možda se problem vrati u još većoj mjeri po prestanku terapije ili pojačavanju terapije.

Može se pokušat podići raspoloženje kroz neku "pozitivnu psihologiju" (sport, mršanje, disciplina...) i/ili ući u neku ovisnost (shoping, sex, opijati, auta, mobiteli, internet...), ali to zahtijeva sve više novca i sve češće pojačavanje "doze". To bi nam trebalo pružiti sliku sebe kao nezavisnog i boljeg u odnosu na nekog drugog.

I na kraju, može se pokušat uložit veliki trud da nađemo nekoga, ili grupu, sa kojim smo na "istoj frekvenciji". Tu bi se vrlo vjerovatno osjećali priznati i našli svoju aktivnost u kojoj bi sva naša kreativnost i inicijativa došla do izražaja, a time i smisleni odnosi s ljudima.

Šta vi mislite?

Ne znam kako depresija ikog stiti od icega. To je bolest, nema nikakvu dobru funkciju.

[vivace]

i ima svoje zasto i kako ...o depresiji pricam..i to jeste bolest.

[shape of despair]

Vidim ovdje se zagovara uzimanje lijekova. Ja kažem samo u krajnjem slučaju. Koliko ti pomognu toliko ti i odmognu.Doslovno osjećaš kako se truješ,obavezne su nuspojave tipa nesanica,pospanost,DEBLJANJE ko svinja,zijevanje,seksualna disfunkcija i šta sve ne. Snagom volje nećeš ništa postići,netreba se time zanositi.
Ovaj dio za sport važi ali treba stalno trenirati i to momački,lagana šetnja će te slabo oraspoložiti a i tijelo se navikne pa treba pojačavati tempo.Opet,ako recimo treniraš ujutro do uveče kada serotonin opadne si opet na istom.Kontinuirana tjelesna aktivnost donosi rezultate ali ne ni približno kao lijekovi.

[otherside]

Vidim ovdje se zagovara uzimanje lijekova. Ja kažem samo u krajnjem slučaju. Koliko ti pomognu toliko ti i odmognu.Doslovno osjećaš kako se truješ,obavezne su nuspojave tipa nesanica,pospanost,DEBLJANJE ko svinja,zijevanje,seksualna disfunkcija i šta sve ne. Snagom volje nećeš ništa postići,netreba se time zanositi.
Ovaj dio za sport važi ali treba stalno trenirati i to momački,lagana šetnja će te slabo oraspoložiti a i tijelo se navikne pa treba pojačavati tempo.Opet,ako recimo treniraš ujutro do uveče kada serotonin opadne si opet na istom.Kontinuirana tjelesna aktivnost donosi rezultate ali ne ni približno kao lijekovi.

evo da sumiramo - nista ne pomaze, najbolje se odmah roknuti
btw, dobar ti nick

[vivace]

mene je bolela jetra ili zuc ne znam tacno i kad sam postepeno odvikla se od lexaurina, prestala je ta bol.

[shape of despair]

Vidim ovdje se zagovara uzimanje lijekova. Ja kažem samo u krajnjem slučaju. Koliko ti pomognu toliko ti i odmognu.Doslovno osjećaš kako se truješ,obavezne su nuspojave tipa nesanica,pospanost,DEBLJANJE ko svinja,zijevanje,seksualna disfunkcija i šta sve ne. Snagom volje nećeš ništa postići,netreba se time zanositi.
Ovaj dio za sport važi ali treba stalno trenirati i to momački,lagana šetnja će te slabo oraspoložiti a i tijelo se navikne pa treba pojačavati tempo.Opet,ako recimo treniraš ujutro do uveče kada serotonin opadne si opet na istom.Kontinuirana tjelesna aktivnost donosi rezultate ali ne ni približno kao lijekovi.

evo da sumiramo - nista ne pomaze, najbolje se odmah roknuti
btw, dobar ti nick

Gdje sam ja napisao da se neko rokne. Nego,sve te stvari tipa,sport,planinarenje,šetnja,druženje sa dragim ljudima,kućni ljubimci,terapije ovakve i onakve pomažu ali nedovoljno. Kada se počnu piti tablete tek se onda čovjek preporodi i stvarno mu bude bolje stim da se mora pomiriti sa sporednim efektima terapije koji se doduše vremenom smanje.

Malo humora,nemože nekom sport pomoći(planinarenje recimo) kad on hoda i sve konda kako da se baci sa litice: "Prekrasan je dan za ubiti se u prirodi"

[vivace]

svaku najavu samoubistva treba ozbiljno shvatiti. i one folirante...foliraju,foliraju pa odjednom, pa odjednom ostvare svoj naum. ali nismo valjda dotle dosli...

[PurpurHazel]

Hvala vam svima na odgovorima.
Ja sam isla kod psihoterapeuta nekih 4 mjeseca. Pomoglo mi je u smislu da se okrenem vise prema sebi i u jednom trenutku nasla sam sta je najbolje za mene jer sam bila u jako trekoj siutuaciji. Medjutim depresivna razdoblja mi se javljaju opet i iznova i nikako da se potpuno izlijecim. Vrtim se ukrug.
Psihoterapeut mi savjetuje da ne uzimam antidepresive jer smatra da bih sama mogla isplivati iz ove situacije. Zato cesto iz nemira i razdrazljivosti uzmem vecu kolicinu lexaurina. To me smiri i opusti. Ne znam ni zakakav drugi nacin.

Jeste li nekad imali slicna iskustva, koliko treba psihoterapijskog razgovora da se osoba osvijesti i izlijeci.
Trenutno nemam posao i vecinu vremena provodim kuci. To me dodatno uznemirava i baca u ocaj.
Da li ipak da pocnem sa antidepresivima??

Sta vi mislite??

Isto nisam za uzimanje medikamenata osim kad smatraš da su ti zaista neophodni. A ponekad jesu, znam. Mogu pomoći, kako su ti i svi ranije gore istaknuli, ali i navlače te, ispraznjuju, otupljuješ.
Razumijem da je očajanje samim time veće jer si kući većinu svog vremena, ali možeš to vrijeme itekako lijepo iskoristiti u svoju korist. Ej pa vidi, sunce je vani i konačno je stiglo proljeće, a vremenske prilike su pravi stimulator dobrog raspoloženja, iziđi u šetnju, u prirodu, boravi dosta vremena na zraku, sadi cvijeće, bavi se nekom sportskom aktivnošću, trčanje ili bicikl su najizvediviji, a proći ćeš divnih pejzaža i očistiti dušu. Nabavi neku životnju oko koje možeš brinuti, ako imaš mogućnosti možda psa. Skrenut će ti misli, a znaju biti genijalan izvor smijeha i veselja. Čitaj knjige, slušaj glazbu, diši duboko, i piši ako misliš da ti treba više razgovora od tog jednog tretmana kod terapeuta. Piši svoje osjećaje i doživljaje. Isplači se. Ne kupi u sebi. Pričaj sa sebi bliskim ljudima ako možeš. Ne zatvaraj se u svoj svijet. Jedi puno voća. Upali muziku i pleši. Ono što je najgore za depresiju jeste sjedenje u jednoj tački i razmišljanje šta i kako. Umjesto razmišljanja djeluj. I nemoj misliti da si sama, svatko prolazi slične ili iste stvari. Stvar je samo kako ćeš se nositi s tim.

[vivace]

po odgovorima vidim da nas je dosta bilo ili jos jeste u depresiji.

[shape of despair]

Samo osoba koja je bila/jeste u depresiji razumije drugu depresivnu osobu i sve njene postupke. Ostali samo vrte priču trzni se više,to si ti sebi umislio/la te tako bolesniku odmažu jer on shvata da ga niko ne razumije

[PurpurHazel]

Samo osoba koja je bila/jeste u depresiji razumije drugu depresivnu osobu i sve njene postupke. Ostali samo vrte priču trzni se više,to si ti sebi umislio/la te tako bolesniku odmažu jer on shvata da ga niko ne razumije

Izgubila sam prvo nekog najbitnijeg, a nakon toga ono još mrvicu bitnije, i miša mu, nisam se predala sranjima nego se baš "trznula". Nemaš ništa od sjebade, sam sebe ukopavaš i to nisu naučene rečenice iz nekih časopisa, nego sa svoje kože.

[vivace]

Samo osoba koja je bila/jeste u depresiji razumije drugu depresivnu osobu i sve njene postupke. Ostali samo vrte priču trzni se više,to si ti sebi umislio/la te tako bolesniku odmažu jer on shvata da ga niko ne razumije

upravo je tako..a znate li koja je moc imati grupnu psihoterapiju...jako dobro osecanje posle terapije,prosto te digne,..

[shape of despair]

Samo osoba koja je bila/jeste u depresiji razumije drugu depresivnu osobu i sve njene postupke. Ostali samo vrte priču trzni se više,to si ti sebi umislio/la te tako bolesniku odmažu jer on shvata da ga niko ne razumije

Izgubila sam prvo nekog najbitnijeg, a nakon toga ono još mrvicu bitnije - bebu, i miša mu, nisam se predala sranjima nego se baš "trznula". Nemaš ništa od sjebade, sam sebe ukopavaš i to nisu naučene rečenice iz nekih časopisa, nego sa svoje kože.

Svaka čast,nismo svi isti definitivno. Također i ja sve iznosim na osnovu ličnog iskustva i na osnovu ponašanja nekoliko depresivnih poznanika.
Vidi,majka koja je izgubila bebu ( ne ti,drugi realan primjer,poznajem ženu) ni nakon više od 30 godina se nije izborila sa gubitkom. Nije ona uvijek u depresiji ali je postala jako jako osjetljiva te lahko zaplače,lahko plane i izdere se. Živci su joj popustili i bez lijekova njoj nemože biti bolje. Drugi primjer,momak od djetinjstva prolazio kroz životne nedaće,problemi u porodici i sl. Danas kada je sve to iza njega ima tikove,trza mu ruka (nervoza) i sl. kako će on sebi pomoći? Neće nikako.Samo adekvatna terapija daje rezultate. Treći primjer,djevojka povučenija,ima strah od izlaganja pred publikom,nije socijalna osoba (vjerovatno jeste ali ima neki problem) pokušava intenzivno to preproditi ali i dan danas se nije uspjela izvući iz toga. I dalje je odsutna i zamišljena.

[PurpurHazel]

"shape of despair"

Svaka čast,nismo svi isti definitivno. Također i ja sve iznosim na osnovu ličnog iskustva i na osnovu ponašanja nekoliko depresivnih poznanika.
Vidi,majka koja je izgubila bebu ( ne ti,drugi realan primjer,poznajem ženu) ni nakon više od 30 godina se nije izborila sa gubitkom. Nije ona uvijek u depresiji ali je postala jako jako osjetljiva te lahko zaplače,lahko plane i izdere se. Živci su joj popustili i bez lijekova njoj nemože biti bolje. Drugi primjer,momak od djetinjstva prolazio kroz životne nedaće,problemi u porodici i sl. Danas kada je sve to iza njega ima tikove,trza mu ruka (nervoza) i sl. kako će on sebi pomoći? Neće nikako.Samo adekvatna terapija daje rezultate. Treći primjer,djevojka povučenija,ima strah od izlaganja pred publikom,nije socijalna osoba (vjerovatno jeste ali ima neki problem) pokušava intenzivno to preproditi ali i dan danas se nije uspjela izvući iz toga. I dalje je odsutna i zamišljena.

Ma naravno, potpuno si u pravu, sve je individualno, tko zna kako će i meni biti za par godina, mada se sad stvarno trudim da u svakom danu nađem nešto vrijedno mog osmijeha i entuzijazma. I kako u rekoh u prvom postu, apsolutno sam za terapiju u trenucima kad je stvarno neophodna, kad si baš loše ili se ne može zaspati, tu nemam nikakve dileme. Nego govorim o općenitom načinu oporavka. Ako sav ulog staviš na lijekove, a ti lično nisi promijenio ništa drugo oko sebe i u sebi - neće ići lako, bojim se.

Ja recimo u bolnici nisam htjela čak ni apaurin uzeti, jer sam željela da budem svjesna te psihičke boli, fizičku srećom nisam osjetila. Nekako imam osjećaj da mi je to pomoglo da budem bolje, jer sam dopustila sebi da osjetim bol, da se isplačem, izvrištim, odšutim, i na kraju presaberem i kažem- il ćemo dalje, il ćemo nikako. A normala da ćemo dalje! Naravno, apsolutno te podržavam u svim primjerima koje si naveo, a gdje tablete imaju direktnog utjecaja na svakodnevni život odnosno gdje pomažu u nekom balansu, ako se bez njih balans ne može doseći.

[PurpurHazel]

Ja imam jeziv strah od tableta i užasne mogućnosti nastavka života u nekom umirenom i umrtvljenom stanju kao da se moj život ne dešava meni i čini mi se da bi uvijek pokušavala iscrpiti sve druge mogućnosti prije nego što bi se odlučila za dane u svijetu iza zida tableta.

To je to, išle smo nekako u istom smjeru.

[jabidapitam]

To sto nismo svi isti i dovodi do tog da neki ljudi lakse a neki teze padnu u depresiju, neki se teze a neki lakse nose s problemima, nekima je zivot pjesma a nekima sranje. Ljekove stvarno treba izbjegavati osim ako se bas mora i nije istina da se bez njih ne moze izljeciti.

[simple]

Nekad bi volio da sam psihopata, oni nikad nemaju problema s ovim stvarima [/quote]



E i meni je to neki dan proslo kroz glavu. Stvarno bih nekad volila dam psihopata. Emocije samo otezavaju stvari u zivotu.
Ja ih imam i previse , guse me. A kad pogledam unazad ,mogu de nabrojati lijepi trenutci zivota na prste .....

[otherside]

onda biste imali problema sa kontolom emocija, narocito bijesa i agresivnosti.
hm... sta je bolje, sta je gore
generalno, depresivne osobe unistavaju sebe a psihopate okolinu.

[Rolo]

@jabidapitam, depresija stvarno štiti od većih problema, npr. od nekih težih oblika psihoze.
Iako se bavim psihologijom, nije baš lako objasniti zašto je to tako, pa mi moraš vjerovat na riječ

Što se tiče emocija, mislim da nije toliko problem što ih imamo, one su naše. Problem sa emocijama jedino postoji kad ih naša okolina ne prepoznaje i ne prihvata. Drugim riječima, kad ih neko drugi primijeti i reaguje iskreno na njih, onda ćemo i mi svoje emocije prihvatit, kakve god da su.
U tome i vidim toliku potrebu da se ljudi "pročiste" od svih neprihvatljivih emocija, jer ih smatraju ometajućim i kao da nisu njihove.

Ne treba nikoga osuđivati, niko nije loša osoba ako je depresivan ili tjeskoban i ljutit.
Naprotiv, sve što je ljudsko ne treba nam bit strano i prava pomoć je onda kad pokažeš čovjeku da ga i dalje voliš i ne odbacuješ ako ima takve probleme.
Ne znam čija je izreka, ali kaže: "voli me onda kad to najmanje zaslužujem, jer mi to tad najviše treba". Ja se potpuno slažem s tim

[otherside]

@jabidapitam, depresija stvarno štiti od većih problema, npr. od nekih težih oblika psihoze.
Iako se bavim psihologijom, nije baš lako objasniti zašto je to tako, pa mi moraš vjerovat na riječ

evo ja ti ne vjerujem na rijec
psihoticna depresija? depresija sa psihoticnom simptomatologijom? proguglaj i nadaj se da se s njom nikad uzivo neces sresti...

[otherside]

btw Rolo, sad nekako ima vise smisla zasto si protiv medikamentozne terapije - psiholozi ne lijece na taj nacin.
ali zato postoje psihijatri

[banich]

Ono što ja znam, ne treba se igrati. Ako se stanje ne popravlja, svakako je dobro čuti mišljenje bar još jednog specijaliste psihijatra. A lexaurin, ma kakvi, taj lijek privremeno popravlja stanje sa nervozom i nemirom, zna pomoći kod uspavljivanja, ali sigurno ne liječi od depresije. Zapamti, depresija je potencijalno puno opasnija od onog što se zove lošimm raspoloženjem, nervozom ili tugom zbog nekog gubitka isl.

[Rolo]

@otherside, bojim se da se nismo dobro razumjeli.
Nisam rekao "psihotična depresija", nego da je depresija na neki način odbrana od psihoze.
Evo ako ćemo tjerat mak na konac, čak i najnoviji dijagnostički priručnik (DSM V) opisuje bipolarni afektivni poremećaj, odnosno, manično depresivnu psihozu. Dakle, vidi se da je manija suprotnost od depresije, a stoji skupa napisano jer se u tom slučaju ta dva stanja izmjenjuju.
Toliko o tim hladnim riječima. Meni se to uopšte ne sviđa.

Često razgovaram s ljudima i gotovo uvijek vidim kako se iznenade kad im kažem da oni možda nisu krivi za svoju depresiju i da je s njima sve u redu. Čak se i naljute i uglavnom se ne slažu sa mnom, pa nastave nabrajati svoje greške i pričaju o serotoninu, dopmaninu, dijagnozama, neuronima i hormonima, proklinju dan kad su se rodili itd.

Ako ih ja doživljavam kao normalne ljude, onda mora da sa mnom nešto nije u redu.

[jabidapitam]

E i meni je to neki dan proslo kroz glavu. Stvarno bih nekad volila dam psihopata. Emocije samo otezavaju stvari u zivotu.
Ja ih imam i previse , guse me. A kad pogledam unazad ,mogu de nabrojati lijepi trenutci zivota na prste .....

Pa ne gledaj unazad... gledaj naprijed. Imas zivot kakav takav, zivis znaci mozes nesto uraditi

[jabidapitam]

@otherside, bojim se da se nismo dobro razumjeli.
Nisam rekao "psihotična depresija", nego da je depresija na neki način odbrana od psihoze.
Evo ako ćemo tjerat mak na konac, čak i najnoviji dijagnostički priručnik (DSM V) opisuje bipolarni afektivni poremećaj, odnosno, manično depresivnu psihozu. Dakle, vidi se da je manija suprotnost od depresije, a stoji skupa napisano jer se u tom slučaju ta dva stanja izmjenjuju.
Toliko o tim hladnim riječima. Meni se to uopšte ne sviđa.

Često razgovaram s ljudima i gotovo uvijek vidim kako se iznenade kad im kažem da oni možda nisu krivi za svoju depresiju i da je s njima sve u redu. Čak se i naljute i uglavnom se ne slažu sa mnom, pa nastave nabrajati svoje greške i pričaju o serotoninu, dopmaninu, dijagnozama, neuronima i hormonima, proklinju dan kad su se rodili itd.

Ako ih ja doživljavam kao normalne ljude, onda mora da sa mnom nešto nije u redu.

Covjece izvini al pises svasta... prvo i prvo naravno da su normalni ljudi, sto ne bi bili. Zapali su u neko stanje iz kojeg se mogu izvuci, bas im treba da ih neko stigmatizira ko nenormalne. Drugo, nek bude da znam stosta iz psihologije, stvarno ne vidim kako moze depresija stiti od psihoze, znam da moze biti uvod u neke teze bolesti ali da stiti nikako. Kako moze bolest da stiti...