Demencija (senilnost) - Kako se nositi sa oboljelima?

[hana babic]

Interesuje me kako se ponasati sa starim ljudima koji su bolesni od demencije (zaboravnost, senilnost) ?

Svi prijedlozi su dobrodosli. Hvala

[Cholina_Lokica]

suti i trpi....

[Shoshana]

Tesko. MAda - nisu svi isti, i nisu sve bolesti gubitka memorije iste (ovo naglasavam iz prostog razloga sto je nekad dementija bila 'popularna' bolest, pa su svi stariji ljudi koji zaboravljaju bili dementni, a danas svi imaju alzheimer).
JA sam sticajem okolnosti vidjala i provodila dosta vremena i sa totalno dementnom osobom (kao student radila kao asistent jednoj dementnoj bakici) a danas imam svekrvu kojoj alzeimer uzima sve vise i vise maha. Jednu sam upoznala krajem bolesti, drugu pocetkom. Nije mi bas najjasnije kakve su - i kako se ocituju - razlike u tim bolestima.

Dementna bakica koju sam poznavala je bila potpuno povucena u sebe i nikakav kontakt sa okolinom nije postojao. Ta je bakica samo lezala na krevetu, kao beba, apsolutno nesvjesna icega sto se oko nje zbiva. Neki joj se film vjerovatno vrtio u glavi jer bi se razljutila kada bih je u tom lezanju poremetila, ali je ostalo potpuno nejasno da li ona bila svjesna icega sto se oko nje dogadjalo. Jedino bi ponekad prepoznala jednu od svoje dvije kcerke i tada bi - mada i dalje ne aktivno ucestvovala u komunikaciji - barem slusala sta se od nje trazi (tipa - hajde mama da jedemo).

Ne znam kako je bilo u pocetku njene bolesti. Ali znam da je jako tesko bilo porodici. Kcerke su dolazile svakog dana da je obidju, vodile racuna o ishrani, presvlacenju, pranju itd... uredile su socijalnu pomoc u vidu mog dolaska i visesatnog boravka kod nje.... Ali se sve to na kraju zavrsilo razvodom jedne kcerke, a kada se brak druge kcerke poceo klimati i djeca pocela traziti mamino prisustvo u vlastitoj kuci - bakica je bila smjestena u jedan dom. Par mjeseci kasnije je umrla. I, ma koliko su se kcerke zaista trudile i zaista davale sve od sebe da pomognu, osjecaj krivice je bio ogroman nakon sto je bakica otisla. Pretpostavljam da je neki osjecaj olaksanja takodje bio tu, ali onda je osjecaj krivice bio jos gori.

Sta god i kako god da radis, pretpostavljam da je neki osjecaj krivice uvijek tu. Tesko je reci nekome drugome sta da radi. Ja samo mogu reci da bih ja, danas, kada sam potpuno svjesna svega, voljela da me se - ukoliko ikada potpuno posenilim - ostavi na miru. Pa ako treba da sjedim u vlastitom izmetu - ako ce me to ciniti zadovljnom, ja bih da me se pusti da sjedim u vlastitom izmetu. Ako cu umrijeti od gladi (a hrana u frizideru) - voljela bih da me se pusti da na miru umrem od gladi. Ako sam toliko pobudalila da spalim kucu - pustite me da je spalim, moja je! Ali to je nemoguce zahtijevati od djece. JA sam svojima (bez ikakve sale) cak napisala i onaj testament za slucaj nesposobnosti, ali zaista ne mogu da zamislim da bi neko mogao ostaviti svoju majku da tek tako - umre na miru. No, sa druge strane se tjesim da, s obzirom da je moja volja, i da je sve po zakonu, ma kako im tesko bilo, ako su na to prinudjeni - mozda bas i nece imati tako groznu griznju savjesti...

Sa mojom svekrvom je drugacije. Mada sam potpuno sigurna da je bolest i ovako i onako cucala u prikrajku i cekala da se razvije, isto tako sam potpuno ubjedjena da je 'obarac' koji je bolest iznio na povrsinu - bio njen odlazak u bolnicu uzrokovan tumorom na pankreasu.

Prvo ( i to je praksa u sve tri hebene zemlje u kojima sam zivjela) - svi starci u bolnicama se apsolutno bespotrebno kljukaju antidepresivima, sedativima i pilulama za spavanje. Sjecam se u Svedskoj studije i skadala koji izbio kada se pokazalo da se kojih dvije trecine staraca u bolnicama i u gerijatrijskim klinikama bez ikakvog medicinskog opravdanja kljuka antidepresivima. PIlule za spavanje im daju da ih ne bi uznemiravali nocu (stariji ljudi bas ne spavaju 8 sati na noc), a sedativi valjda dodju kao bonus. No, stariji ljudi ponekad, bas kao i mala djeca (klinicki potvrdjeno) reaguju upravo suprotno na sedative. Umjesto da ih smire - sedativi ih jos vise uznemire. Kao sto je bio slucaj sa mojoj svekrvom. Plus, povrh svega, su joj jos davali kodein - zbog bolova u stomaku ( U ovoj sugavoj zemlji znaju samo za Tylenol i morfin. Kao da nema nista izmedju to dvoje ). Elem svaki dobar narkoman bi pozavidio tom boravku u bolnici.

Sta da ti kazem, nemala me huja uhvatila kada jednog petka navece dodjoh da obidjem moju svekrvu, a ona jadnica svezana za krevet. Ruke svezane za one drske sa strane, a preko stomaka kais. Kaze dezurna sestra - ona je dementna i agresivna, i imala je halucinacije (odnosno, nije znala gdje je i htela je ici kuci) morali smo je svezati. Kunem ti se, pobudalila sam. Rekoh: Koji je doktor i kada dijagnosticirao dementiju? Kaze ona, ma nije, nego mi to znamo.... Rekoh: odvezuj, i dezurnog mi doktora dovedi, inace ti zovem policiju, i novinare, i kunem ti se takvu cu ti frku napraviti, da neces znati gdje ti je dupe a gdje glava....A moja jadna svekrva, ne samo da nikada nije nikakvu agresivnost nipremakome pokazivala, nego je susta suprotnost. Dobrica da ne moze biti veca!
Eh, frka je nastala kad je dezurni ljekar dosao i ustanovio da ja nisam najbliza porodica (ni supruznik ni dijete) i jos mi pokusao objasniti da - posto ona nije 'njegov' pacijent - on ne moze promijeniti medikaciju. (A prije toga je na moje pitanje da li je moguce da neki od ili kombinacija lijekova koje prima izazivaju takvo ponasanje - mrtav hladan odgovorio da jeste moguce, cak i veoma vjerovatno - na sta sam ja zahtijevala da joj se medikacija promijeni)...
Eh, tu ti ja mrtva hladna izadjem da nazovem muza i ostalu mu bracu i sestre, vratim se nazad i pocnem odvezivati svoju svekrvu.... KAzem doktoru da moze zvati policiju, ako mu se ne svidja, ali moja svekrva tog trena izlazi iz bolnice.

Na kraju je dezurni ljekar ipak promijenio medikaciju, ukinuo i kodein i antidepresive. Moja svekrva je jos 24 sata halucinirala... MIslila je da je u soping centru i da je bila pljacka banke, i sta ti ja jos znam sta sve ne.... ali je drugog dana prestala halucinirati. Mi smo na smjenu sjedili kod nje sve do ponedjeljka kada je 'njen ljekar' dosao i - zamisli - otpustio je iz bolnice. Kasnije smo je vodili u drugu bolnicu radi tog tumora koji se na kraju pokazao dobrocudnim.
Medjutim, ona vise nikada nakon tog nemilog dogadja, nije bila ona ista. Tacno mozes prstom pokazati u kalendar i reci : moja svekrva je toga dana pocela razvijati alzheimer. U pocetku je to bilo samo nedostatak rijeci. Kao kada ljudi nakon mozdanog udara misle 'stolica' a kazu 'saksija' ... Onda je pocela putovati u proslost... Buditi se ujutro i pitati gdje su joj mama i tata. Pocela je zaboravljati kako se koristi stednjak... masina za ves i slicno. Danas, nakon dvije godine, najveca briga joj je da je mrak pao, a djeca jos nisu usla u kucu. Ponekad pomogne da se s njom prica preko telefona, a ponekad cak i ne prepozna vlastitu djecu. Moj svekar radi sve u kuci, kuha, pere, cisti, mijenja joj pelene (da, i to se pocelo dogadjati... ona zna da treba da ide, ali ne stigne na vrijeme)...

Svi mi, u porodici, imamo drugacije taktike. Na primjer, moj svekar pokusava da igra na povjerenje. Na primjer : "moras mi vjerovati kada ti kazem da su djeca odrasla, i da je to samo bolest koja cini da se ti ne sjecas". No to slabo pali kada se ponekad dogodi da ni njega ne prepoznaje. MOj muz (koji joj je najveca briga jer je najmladje od djece) se samo ukaze i ona ga uglavnom prepozna.
Ja sam primijetila slijedece: ma koliko joj memorija bila izgubljena, racio je jos uvijek prisutan. I neka 'bazna memorija' je jos uvijek tu. Tako ja danas, kada se dogodi da ona jadna ludi jer misli da su joj djeca kidnapovana - radim slijedece. Primijetila sam da ona uvijek zna kako se zove, koliko joj je godina i te neke stvari. Onda ja lijepo sa njom razgovaram:
- Sto se vi sekirate?
- jer je mrak i djeca nisu u kuci.
- Koliko godina imaju djeca?
- 12 (najcesci odgovor)
- koliko godina imate vi?
- 79 (tacan odgovor)
- sta vi mislite, moze li zena od 79 imati djecu od 12?
- ne moze!
- koliku djecu ima zena od 79?
- odraslu.
- Koliko vi imate godina?
- 79.
- KOlika su vasa djeca?
muk.... memorija joj govori jedno, ali razum govori drugo. Nakon toga joj se moze objasniti da su joj djeca velika, da su pozenjeni i poudavani, da sam ja snaha itd. Jos uvijek je malo zbunjena, ali dovoljno se uzdrmala njena 'memorija' da se dalje moze ubjedjivati. No, to i dalje ne sprjecava da ona unisti ves masnu stavljajuci svoje pelene unutra, susilicu - stavljajuci vodu unutra, itd... Nisu u pitanju materijalne stvari, ali moj svekar to ipak mora sve prezivljavati, kupovati novo, bdjeti nad njom svakog trena. Sada smo instalirali onaj 'baby alarm' na sve kucne aparate i ulazna vrata. On ne zeli da je 'smjesti' - dok god moze. No i njemu je preko 80 i nece moci jos dugo. Neka nam je svima bog na pomoci, ja zaista ne znam ni kako ni sta cemo. Samo sam zahvalna da odluka nije na meni.

[Dioda]

Interesuje me kako se ponasati sa starim ljudima koji su bolesni od demencije (zaboravnost, senilnost) ?

Svi prijedlozi su dobrodosli. Hvala

Prvo, nek ti je Bog na pomoci
Ja zivim sa majkom (maminom mamom) kojoj se to pocelo desavati prije otprilike cetiri godine. Prije toga je imala cetiri mozdana udara koji su uticali na neko zaboravljanje koje je tada bilo posljedica mozdanih. @shoshana je spomenula to, to su stvari tipa kada hoce neki predmet da imenuje, a kaze potpuno suprotnu stvar. Nakon sto smo to prosli, sada iz ove perspektive mogu da kazem da je zaboravljanje kao posljedica mozdanog udara mala maca u odnosu na demenciju,alzheimera, kako god to nazvali

S obzirom da mi mama radi, ja sam po citav dan s njom u kuci, i zaista se divim i sebi i mami kako jos uvijek imamo trun zivaca i zdrave pameti. Nije ona kriva, ali je strasno tesko voditi racuna o osobi koja dodje u takvo stanje.

Ovo kod moje majke je pocelo jedno jutro, mogu slobodno reci iznenada, bez obzira sto sam se vec nagledala zaboravljanja vezanog za mozdani. Jedno jutro nas tri kafenisemo, vikend je. Iako smo tri razlicite generacije, jako dobro se slazemo i bas svaku kafu ceifimo. Majka sjela da pije kafu i gleda u sporet. Kod nas u sporetu uvijek stoje tri one velike tepsije, naravno prazne do sljedeceg koristenja rerne. Pita ona :"Sta je u onoj tepsiji?". Mi kazemo- prazna je. Proslo dvije minute, ona opet isto pitanje. Taj dan sam brojala, za dva sata je pitala tacno 31 put sta je u tepsiji. To je bio samo pocetak, mama i ja nismo mogle da dodjemo sebi sta se desava.

Znaci sada sam, nakon tolikih godina vec naviknuta da u toku dana po cetrdesetak puta odgovaram na isto pitanje. Nekad mi stvarno ne smeta, valjda s vremenom oguglas, a nekad imam zelju da se roknem

E sad, kod vecine takvih osoba postoje "bolji" i "losiji" dani. Kad joj je dobar dan, onda me pita isto pitanje samo pet puta, kad je losiji, dobijem upalu misica od ustajanja sa stolice po cetrdesetak puta

Mislim da je @shoshana napisala, neke stvari iz proslosti su duboko pohranjene u njenu memoriju, i te stvari odlicno zna. Ono sto se desavalo u bliskoj proslosti pola sata nakon istog dogadjaja se zaboravi. Npr. dodje tetka, majka udje da je pozdravi, odusevi se sto je vidi. Poslije toga ode iz sobe, nakon pola sata opet udje, i opet se ispozdravlja sa tetkom i opet se odusevi

Ono sto je za*ebano u svemu tome je da ona izgleda totalno razumno i kada prica, to sve skupa izgleda super. Medjutim, ne zna ni da li je jela, popila tablete, da li je otisla u wc, i slicne (osnovne) stvari. Npr. ako ostavim dvije velike milka cokolade Ona ce pojesti obje odjednom zato sto uopste nema osjecaj. Znaci, ako izadjem iz kuce, maksimalno mogu biti odsutna dva sata, i uvijek neko mora biti uz nju, ili mama ili ja. Znaci, nema je ostavljati samu u kuci vise od dva sata.

Svaki obrok i svaku tabletu moram joj dati, sve tablete moraju biti sakrivene, znaci sakriti sve sto bi joj moglo na pamet pasti, ukljucujuci i cigare (prosle godine sam srecom uletila u sobu u trenutku kad je cilim poceo da gori.)

Po kuci su uvijek zalijepljene cedulje tipa "ne pali bojler", "rucak je u tri" i sve ostale stvari koje bi vam mogle pasti na pamet.

Narocito je tesko zato sto uzasno slabo hoda (kao posljedica mozdanog), te nekad ne moze ni do wc-a. Srecom, jos uvijek nije u fazi da ne moze bas nikako.

Ono sto je bitno jeste ne pokusavati objasniti takvoj osobi da grijesi, da je nesto pobrkala, i slicno. Zato sto se dovedes u situaciju da ce ona to odlicno shvatiti, ali ce sutra opet uraditi i reci potpuno istu stvar. Najgore u svemu tome je kad je osoba svjesna da zaboravlja i brka stvari, tako da ako pokusas da joj objasnis da to nije tako, ona se povlaci u sebe i ne komunicira da bi izbjegla situaciju da je ispravljas.

Takvim osobama treba jako puno paznje, i ma koliko nas u odredjenom trenutku izludjivali, stvarno treba imati strpljenja. Meni licno to nekad izgleda kao nemoguca misija. Bukvalno si zakovan za kucu, i kad nisi u kuci, stalno mislis hoce li upaliti bojler, sporet, hoce li napraviti bilo sta sto ne treba. I mama i ja smo vazda u nekom grcu.

Takvim osobama se cesto (ma koliko nekima smijesno zvucalo) bukvalno promijeni karakter i nacin zivljenja/ponasanja.

Ono sto je bitno jeste da nikad npr. ne mijenjas raspored stvari u kuci. Jer je tada ta osoba potpuno izgubljena i ne snalazi se, sto prouzrokuje jos gore ponasanje. I jako je bitno komunicirati, pricati o svemu sto ti se desava, nastojati sto vise je ukljucivati i u najbanalnije razgovore. Jer ako pustis da "zivi u tom svom svijetu", nimalo nece biti lakse, moze samo gore stanje postati.

Sjooooooj sto udavih I meni plavo oko vrata
Ali eto, treba imati pozitivan stav i biti optimista. Po onom marfijevom zakonu : Nista nije toliko lose da ne moze postati gore Samo pozitivno i sa ogromnim strpljenjem

[felipe kajetano]

suti i trpi....

Bas tako

[encian]

Prvo ( i to je praksa u sve tri hebene zemlje u kojima sam zivjela) - svi starci u bolnicama se apsolutno bespotrebno kljukaju antidepresivima, sedativima i pilulama za spavanje.

je li ovo i kod nas? moja je majka izasla iz bolnice nakon mozdanog udara prepricavajuci avanture indiane jones-a. iako je i prije imala dijagnozu staracke paranoje, ova prica je zvucala i izgledala potpuno drugacije i nikad nismo uspjeli da je objasnimo.

Boga mi, nije vam nimalo lako. znam da Dioda i njena mama pokusavaju unijeti dozu humora u sve, i cini mi se da to malkice oboji stvari. ali na kraju, ipak je to ogromna odgovornost i zrtva.

[sara2010]

Šta nam ljekari kažu? Ovaj članak je preuzet...izvor za sada nepoznat...!
Irena Martinić-Popović, dr. med.
Prof. dr. sc. Zlatko Trkanjec, dr. med.
Prof. dr. sc. Vida Demarin, dr. med.

U posljednje vrijeme puno se govori o demenciji. Pojam demencije, točnije dementnog sindroma, označava složeni poremećaj različitih kognitivnih aktivnosti kao odraz promjena u normalnoj funciji ljudskog mozga. S obzirom na produljenje očekivane životne dobi a time i povećani udio starijeg stanovništva u populaciji, broj bolesnika sa različitim oblicima dementnog sindroma u suvremenom svijestu je u stalnom porastu.

Poremećaji pamćenja i koncentracije, poremećaji pažnje, poremećaji orijentacije u vremenu i prostoru, kao najvažniji simptomi unutar dementnog sindroma predstavljaju veliki problem ne samo za bolesnika, već i za njegovu najbližu okolinu, ponajprije za članove bliže obitelji.

Dementna osoba, u uznapredovalom stadiju bolesti, nije u stanju brinuti se za sebe, zanemaruje vlastitu higijenu, sigurnost i prehranu. Česti su slučajevi gubljenja dementnih bolesnika, ostavljanja opasnih predmeta ne neprikladnim mjestima (primjerice šibica) i slično. Niz je različitih uzroka poremećaja kognitivnih funkcija koje spadaju u dementni sindrom. Ponekad se poremećaj kognitivnih funkcija javlja kod ozljeda glave i mozga, povišene tjelesne temperature, poremećaja u radu štitnjače ili kod nedostatka određenih vitamina. Najčešći uzroci ipak su Alzheimerova bolest i vaskularna demencija (koju još nazivamo i multi-infarktnom demencijom). U posljednje vrijeme govori se se i o mješovitom obliku demencije, kod koje postoje istovremeni znakovi obje navedene bolesti.

O vaskularnoj demenciji govorimo kad kod bolesnika postoje smetnje pamćenja, smetnje koncentracije i smetnje u svakodnevnom životu koje limitiraju određene do tada uobičajene aktivnosti, a primarno su uzrokovane bolešću krvnih žila. Takav oblik bolesti najčešće se javlja kod starijih osoba, dakle u populaciji sa mnoštvom bolesnika sa jednim ili najčešće istovremeno više različitih čimbenika rizika za bolesti krvnih žila mozga (cerebrovaskularne bolesti), kao što su dijabetes, hiperlipidemija (povišene masnoće u krvi), neregulirani ili loše regulirani povišeni krvni tlak, ranije preboljeli moždani udari, suženja karotidnih arterija na vratu kao glavnih dovodnih krvnih žila za mozak. Tu ubrajamo i određene bolesti srca, primjerice preboljele srčane udare ili poremećaje srčanog ritma koji su jedan od čestih uzroka opetovanih moždanih udara.

Vaskularna demencija pojavit će se kod bolesnika koji je u nekoliko navrata prebolio moždani udar (znači oštećenje krvnih žila mozga i oštećenje mozgovine koja može biti različitog opsega). Javit će se i u bolesnika koji su preboljeli opsežnije moždane udare s manifestacijom poremećaja motorike, hemiparezom, hemiplegijom, smetnjama govora, ali će se isto često javlja kod bolesnika koji niti ne zna da je prebolio moždani udar (kažemo da ga je "prohodao"). Kumulirana oštećenja mozgovine u tih bolesnika u konačnici dovode do tegoba koje bolesnika dovode liječniku, a slikovni prikaz mozga (CT ili MRI) otkriva prirodu oštećenja mozga. Za razliku od demencije Alzheimerovog tipa, tegobe se kod vaskularnog oblika demencije javljaju naglije, često naizgled iz razdoblja urednog kognitivnog funkcioniranja.

Kod Alzheimerove bolesti nastupa postupno i progresivano oštećenje žičanih stanica mozga, tako da bolest napreduje najčešće polagano. Kod većine bolesnika prvi znakovi bolesti javljaju se nakon 65. godine života, kada bolesnici i osobe iz njihove okoline zamjećuju pojačanu zaboravljivost, smetnje orijentacije i vremenu i prostoru, zanemarivanje dotada urednih higijenskih navika, gubitak zanimanja za aktivnosti koje su ih do tada okupirale i slično. Javljaju se neprepoznavanje osoba iz najužeg obiteljskog kruga. Za rjeđi oblik Alzheimerove demencije, koji se javlja u mlađih osoba, prije 65. godine života, dokazana je genska povezanost, a taj je oblik nažalost po svom tijeku puno brži i maligniji.

Obzirom na povećan broj starijih osoba, Alzheimerova bolest predstavlja ogroman problem u suvremenom društvu, obzirom da liječenje i zbrinjavanja takvih bolesnika zahtijeva velike materijalne troškove, ali i dovodi do pojačanog stresa kod osoba koje zbrinjavaju takve bolesnike, što je najviše izraženo upravo kod članova bliske obitelji. Kod početnog, blagog oblika bolesti, te u umjerenoj fazi bolesti, funkcioniranje bolesnika u obitelji predstavlja manji problem, često rješiv uz određene prilagodbe životnog prostora i dotadašnjeg stila života obitelji, no bolesnici sa uznapredovalom Alzheimerovom demencijom najčešće zahtijevaju smještaj u određene institucije, poput mirovnih domova ili gerijatrijskih ustanova, koje omogućuju pojačani nadzor i njegu.

Kod uznapredovalog oblika Alzheimerove demencije veliki problem predstavlja pojava istovremenih neuropsihijatrijskih simptoma, tako se može javiti agresija, depresija, vidne i slušne halucinacije, smetnje kontrole mokrenja i stolice, pojava tremora (podrhtavanja) i zakočenosti, te uz to vezana otežana pokretljivost bolesnikai slično. Pojava upravo ovakvih simptoma vezana je za izuzetno povišen nivo stresa kod osoba u bolesnikovoj najbližoj okolini.

U posljednje vrijeme predmet mnogih ispitivanja u svijetu je jedan poseban oblik diskretnog kognitivnog poremećaja. Radi se o tzv. "blagom kognitivnom poremećaju" (mild cognitive impairment). Bolesnici sa ovim poremećajem nisu dementni, no zamjećuju ipak pojavu zaboravljivosti, teškoće koncentriranja i slično, što ih počinje ometati u svakodnevnom životu i radu. Ovakvi bolesnici zahtijevaju pomnu dijagnostičku obradu i neuropsihološka testiranja, obzirom da je praćenjem takvih bolesnika tijekom nekoliko godina uočen veliki postotak (50-65 %) onih kod kojih se kasnije razvije prava Alzheimerova demencija. Upravo povećani stupanj progresije takvih bolesnika u one sa zaista "pravom demencijom" čini ih idelanom "ciljnom skupinom" za sve pokušaje liječenja koji bi trebali što je moguće više odgoditi nastanak ozbiljne bolesti. Odgađanjem "prave" demencije takvog bolesnika zadržavamo što je moguće duže u njegovoj prirodnoj sredini, obitelji i odgađamo ono što je na kraju te bolesti neminovno -smještaj u neku instituciju, dom za starije osobe i sl..

Za ispravno postavljanje dijagnoze od velike je važnosti dobro uzeta anamneza, odnosno podaci o tegobama i vremenskom slijedu tegoba, koji se dobiju od bolesnika, a kod uznapredovale demencije bolje od skrbnika. Osim određenih rutinskih laboratorijskih pretraga, potrebno je učiniti analizu i hormona štitnjače, folne kiseline, B12 vitamina itd.. Izuzetno su važna neuropsihološka testiranja, od kojih se u svakodnevnoj prakci orijentacijski već niz godini koristi tzv. "Mini-Mental Test" (MMSE) kojim je moguće tijekom desetak minuta dobiti osnovne podatke o orijentaciji bolesnika u vremenu i prostoru, zapamćivanje osnovnih pojmova, sposobnosti osnovnih računskih operacija, pisanja, čitanja, precrtavanja malo složenijih geometrijskih likova itd.. Zdrava osoba obično riješi test sa najvećim mogućim brojem bodova (30), a bolesnici sa rezultatom manjim od 25 bodova najčešće su upravo blago dementni. Kod bolesnika sa rezultatom manjim od 10 bodova radi se o uznapredovaloj fazi bolesti.

Ovaj test je prikladan za svakodnevnu praksu, no za finu analizu diskretnih kognitivnih ispada koriste se danas i daleko složeniji neuropsihološki testovi, kojima otkrivamo već i početne promjene kognitivnog funkcioniranja. Dijagnosticiranje blagog, umjerenog i uznapredovanog oblika jako je važno, jer o tome ovise mogućnosati liječenja i daljnji tijek bolesti. Neuropsihološki testovi jako su važni, jer su idealni u praćenju pacijenta. Kod bilo kakvog terapijskog postupka pomoću takvih metoda možemo ustanoviti imamo li uopće učinka.

Suvremena znanost i tehnologija danas omogućuje slikovne prikaze (tzv. neuroimaging) mozga, u koje ubrajamo kompjuteriziranu tomografiju (CT) i magnetnu rezonancu (MRI), a koje su danas neizostavni dio dijagnostičke obrade svakog ovakvog bolesnika. Slikovnim metodama u dvojbenim se slučajevima jasno može ustanoviti radi li se kod bolesnika o vaskularnoj demenciji, Alzheimerovoj bolesti ili o nekom trećem uzorku poremećaja kognicije. Kod bolesnika sa izraženih postupnim ili naglim psihičkim promjenama slikovni prikaz je obvezan, obzirom da različite bolesti, poputtumora mozga, mogu dovesti do takvih simptoma, što je potrebno isključiti.

Prvi lijekovi koji su se počeli ciljano koristiti kod bolesnika sa Alzheimerovom demencijom su tzv. inhibitori kolinesteraze. Prvi korišteni lijek iz ove skupine, takrin, danas se više ne koristi radi štetnog djelovanja na jetru. Slijedeća generacija ihnibitora kolinesteraze, donepezil, još i danas se široko upotrebljava, no sve češće i rivastigmin te galantamin, lijekovi još novijih generacija za koje se tvrdi da su učinkovitiji, uz manje potencijalnih štetnih učinaka. Važno je napomenuti da se ovi preparati, kod prethodno točno dijagnosticirane bolesti, mogu davati u svrhu usporavanja tijeka bolesti, isključivo kod bolesnika u blagoj i umjerenoj fazi bolesti, čime se nastoji što je moguće više odgoditi nastanak uznapredovale demencije. Primjena je ograničena na bolesnike sa blagom i umjerenom Alzheimerovom bolešću. Prije nešto više od godine dana u SAD-u je registriran lijek memantin, koji nije iz skupine inhibitora kolinesteraze, a djeluje na tzv. NMDA receptore. Memantin je prvi lijek kod kojeg su klinička ispitivanja pokazala određeni povoljni učinak na tijek bolesti i na simptome i kod bolesnika sa uznapredovalim oblikom Alzheimerove bolesti. Treba napomenuti da svi nabrojeni lijekovi nisu na listi HZZO-a. U liječenju vaskularne demencije također je moguće primijeniti pojedine preparate iz skupine inhibitora kolinesteraze, pa i memantin, no najveću važnost imaju ipak terapijski postupci kojima kontroliramo čimbenike rizika za nastanak bolesti krvnih žila mozga, koje su i uzrok ovog oblika demencije.

Bolesniku nikakvim do sada poznatim načinom liječenja nije moguće vratiti izgubljene živčane stanice u mozgu, no možemo mu pomoći da kontrolira vrijednosti krvnoga tlaka, razinu masnoća i šećerau krvi, možemo prekinuti pušenje, smanjiti korištenje alkohola, liječiti bolesti srca i karotidnih arterija. Na takav način umanjuje se mogućnost nastanka novih incidenata u moždanom krvožilju, te time usporava napredovanje demencije.

Otkriće da u području oštećene mozgovine (tzv. "plakovima") u mozgu bolesnika sa Alzhemerovom bolešću postoji određeni oblik upalnog procesa dovelo je ispitivanja i korištenja različitih protu-upalnih lijekova u pokušaju usporavanje bolesti. Najčešće se koriste lijekovi iz skupine nesteroidnih antireumatika, mada nedostaju čvrsti dokazi da oni usporavaju napredovanje bolesti.

Veliku pažnju izazvala je svojevremena masovna primjena hormonskog nadomjesnog liječenja kod žena u svrhu prevencije ili usporenja već dijagnosticirane Alzheimerove demencije. Posljednja istraživanja, uključujući veliku studiju provedenu u SAD pokazala su da hormonsko nadomjesno liječenje nema nikakav učinak, štoviše ta terapija može imati i brojne negativne učinke. Stoga se hormonsko nadomjesno liječenje u svrhu sprečavanja ili čak i liječenja Alzheimerove bolesti više ne preporučuje.

Pojedine svjetske studije pokazale su i povoljne učinke ekstrakta ginkgo bilobe i antioksidansa, a naročito vitamina E, no sigurni dokazi o učinkovitosti ovih lijekova kao i precizniji podaci o standardiziranim dozama i mogućim popratnim učincima.

"Vježbanje mozga"

Kao što naše tijelo, mišići i srce zahtijevaju stalno korištenje da bi bili u formi, tako i naš mozak moramo vježbom održavati u kondiciji. Preporuča se što manje gledanje TV emisija, već korištenja mozga za čitanje literature koja zahtjeva nekakav umni napor, rješavanje križaljki, igranje društvenih igara i sl.. Bolesnik se jednostavno ne smije prepustiti, već se jednako brinuti za mozak kao što se brine za tijelo.

Vježbanje aktivnosti mozga neće pomoći ukoliko se zanemari, primjerice, kontrola razine šećera u krvi, visok krvni tlak, povišeni trigliceridi i kolesterol u krvi, ukoliko bolesnik nekontrolirano dobija na težini, puši i slično. Valja shvatiti da je organizam cjelina. U modernom društvu stresne situacije je teško, pa i nemoguće izbjeći, no potrebno je izabrati i pronaći poneku aktivnost koja raduje i opušta, bilo šetnja, razgovor, slušanje glazbe itd.. Cjelovita i savjesna briga za zdravlje, koja obuhvaća podjednako tjelesnu i duševnu aktivnost, najvažnija je u prevenciji bolesti, tako i demencije.

[PipiDugaDevetka]

Narocito je tesko zato sto uzasno slabo hoda (kao posljedica mozdanog), te nekad ne moze ni do wc-a. Srecom, jos uvijek nije u fazi da ne moze bas nikako.

Od gumenog-armiranog crijeva za plin napravi ''gelendere'' kao što sam ja napravio ''cirkus'' od stana, ali je matera (moždani udar) sama išla u mali wc od kreveta, samo je trebalo higijenu...pripomoći joj. Upozorenje: nekoliko puta mi je padala, pa čak i slomila ruku ''ružno''- u obliku ruže lom i to kada sam ja bio prisutan u stanu.

Općenito o temi:
Koliko god se trudili oko vaših staraca, ne zaboravite na sebe. Šta bi imala matera moja od mene?-Nikakvu korist, da me je ovaj moj moždani udar potpuno oduzeo, pa da ne mogu maknuti?

[Shoshana]

Prvo ( i to je praksa u sve tri hebene zemlje u kojima sam zivjela) - svi starci u bolnicama se apsolutno bespotrebno kljukaju antidepresivima, sedativima i pilulama za spavanje.

je li ovo i kod nas? moja je majka izasla iz bolnice nakon mozdanog udara prepricavajuci avanture indiane jones-a. iako je i prije imala dijagnozu staracke paranoje, ova prica je zvucala i izgledala potpuno drugacije i nikad nismo uspjeli da je objasnimo.

Boga mi, nije vam nimalo lako. znam da Dioda i njena mama pokusavaju unijeti dozu humora u sve, i cini mi se da to malkice oboji stvari. ali na kraju, ipak je to ogromna odgovornost i zrtva.

Nekada je bilo, sasvim sam sigurna. Sada vec dugo ne zivim kod nas pa ne znam. Ali ne bi trebalo biti tesko raspitati se, sigurno ima neko na forumu ko radi na gerijatriji...

[Dioda]

Narocito je tesko zato sto uzasno slabo hoda (kao posljedica mozdanog), te nekad ne moze ni do wc-a. Srecom, jos uvijek nije u fazi da ne moze bas nikako.

Od gumenog-armiranog crijeva za plin napravi ''gelendere'' kao što sam ja napravio ''cirkus'' od stana, ali je matera (moždani udar) sama išla u mali wc od kreveta, samo je trebalo higijenu...pripomoći joj. Upozorenje: nekoliko puta mi je padala, pa čak i slomila ruku ''ružno''- u obliku ruže lom i to kada sam ja bio prisutan u stanu.

Općenito o temi:
Koliko god se trudili oko vaših staraca, ne zaboravite na sebe. Šta bi imala matera moja od mene?-Nikakvu korist, da me je ovaj moj moždani udar potpuno oduzeo, pa da ne mogu maknuti?

Ma ljudi i ne znaju koliko je tesko voditi racuna o takvim osobama, dok sami ne dodju u tu situaciju.Sjecam se da si na par tema pisao o tome, i kao i uvijek, sa velikom dozom humora. Medjutim, valjda covjek i ne primjeti koliko se sekira sve dok njegovo zdravlje ne "zaplati".

Zato ti @pipi samo sto vise pazi na sebe, mada znam koliko je tesko izbjeci sekiraciju, nerviranje i stalni stres. Bas si dobro napisao - ne zaboraviti na sebe

[PipiDugaDevetka]

Potrebna mi je pomoć.
Gospodja mama (86) mi je doživjela novi moždani udar. Izgleda da je gotovo sa njenim patnjama. Ne može da guta. Doktorica porodične medicine mi reče da ovako stare i teške bolesnike ne primaju u bolnicu, kaže, nedavno je imala slučaj iz mog komšiluka, Pejton, da pacijenta nisu htjeli primiti, pa mi nije ni dala uputnicu za moju majku. Propisala ampule gentamicina, lasixa, tri NaCl infuzije i,...materi rade bubrezi. Sve ostalo ok. osim lijeve i desne ruke i gutanja. Ne jede, ne pije ništa,...čim joj dadnem da popije nešto ''promaši'' pri gutanju, pa se počne gušiti.

Kako da nahranim materu?

Pitao sam doktoricu, kaže da se hranjenje ''na nos'' aplicira samo u bolničkim uslovima, a neće da joj napiše uputnicu za bolnicu.

Je li istina ovo za trijažu, pa prestari pacijenti ne mogu na Neurologiju Opšte bolnice ili KCU Koševo?

[reLoaded]

Samo govori "aha", jest, tako je... Ako te nesto pita, odgovori... Pitat ce te opet- Opet odgovori... Dok ti ne dosadi, a onda jednostavno izađi iz sobe

[PipiDugaDevetka]

Samo govori "aha", jest, tako je... Ako te nesto pita, odgovori... Pitat ce te opet- Opet odgovori... Dok ti ne dosadi, a onda jednostavno izađi iz sobe

Matera umire jer ko ne pije i ne jede, nema mu života!

[reLoaded]

Samo govori "aha", jest, tako je... Ako te nesto pita, odgovori... Pitat ce te opet- Opet odgovori... Dok ti ne dosadi, a onda jednostavno izađi iz sobe

Matera umire jer ko ne pije i ne jede, nema mu života!

Zao mi je tvoje majke, i nisam htio da te nicim uvrijedim, al ovaj post fakat nema veze sa tvojim, jer ga nisam ni procitao...

[PipiDugaDevetka]

Znači, greška neka, je li tako?

[reLoaded]

Znači, greška neka, je li tako?

Da... Mozda i sa tvoje strane, jer sam odgovarao na temu, a nisam te citirao, pa si pogresno protumacila...

[PipiDugaDevetka]

Mislio sam, a ne mislila sam, da važi pravilo Foruma da ako se ne citira ničiji komentar, onda se odnosi na prvi prethodni, no nije važno čija je greška, glavno je da je greška, a ne okrutna zezancija sa onim što trenutno preživljavam.

[zelenooka blogerica]

Potrebna mi je pomoć.
Gospodja mama (86) mi je doživjela novi moždani udar. Izgleda da je gotovo sa njenim patnjama. Ne može da guta. Doktorica porodične medicine mi reče da ovako stare i teške bolesnike ne primaju u bolnicu, kaže, nedavno je imala slučaj iz mog komšiluka, Pejton, da pacijenta nisu htjeli primiti, pa mi nije ni dala uputnicu za moju majku. Propisala ampule gentamicina, lasixa, tri NaCl infuzije i,...materi rade bubrezi. Sve ostalo ok. osim lijeve i desne ruke i gutanja. Ne jede, ne pije ništa,...čim joj dadnem da popije nešto ''promaši'' pri gutanju, pa se počne gušiti.

Kako da nahranim materu?

Pitao sam doktoricu, kaže da se hranjenje ''na nos'' aplicira samo u bolničkim uslovima, a neće da joj napiše uputnicu za bolnicu.

Je li istina ovo za trijažu, pa prestari pacijenti ne mogu na Neurologiju Opšte bolnice ili KCU Koševo?

Ko je dijagnosticirao mozdani udar? mislim ovaj najnoviji? Ako je dr opste prakse to bas ne drzi vodu.
Ja bih na tvom mjestu (ako si u mogucnosti nekako mamu odvela do CUM-a pa nek oni urade svoj posao, pa zaboga neces gledati zenu kako umire a ne mozes joj pomoci. Sto se neurologije tice sigurno nece uraditi nikakvo cudo, ali ce pomoci kako mogu (nfuzije i lijekovi), mozda je i zadrze dok se ne oporavi.

A za nanu moje drugarice su rekli istu stvar - da je prestara i da je nece primiti, pa oni nisu ni insistirali...

Kako god odlucis, neka ti je sa srcom!

[PipiDugaDevetka]

Ko je dijagnosticirao mozdani udar? mislim ovaj najnoviji? Ako je dr opste prakse to bas ne drzi vodu.
Ja bih na tvom mjestu (ako si u mogucnosti nekako mamu odvela do CUM-a pa nek oni urade svoj posao, pa zaboga neces gledati zenu kako umire a ne mozes joj pomoci. Sto se neurologije tice sigurno nece uraditi nikakvo cudo, ali ce pomoci kako mogu (nfuzije i lijekovi), mozda je i zadrze dok se ne oporavi.

A za nanu moje drugarice su rekli istu stvar - da je prestara i da je nece primiti, pa oni nisu ni insistirali...

Kako god odlucis, neka ti je sa srcom!

Odlučio sam da je sutra sam odvedem na Neurologiju, sa uputnicom. Insistiraću da mi je dadnu. Zvao sam hitnu. Rekli što sam čekao od petka, pa je nisu odveli u bolnicu. Ja u prvim momentima nisam shvatio da je doživjela najnoviiji moždani udar. Tako se sve iskomplikovalo, pa kada sam ujutro zvao za pomoć iz DZ ni oni nisu bili spremni za transport do bolnice, valjda je to razlog za ''legendu'' = laganje da ''prestare ne primaju na Neurologiji''.

[PipiDugaDevetka]

Oko zeleno, bila si u pravu ''legenda'' je da imaju trijažu za prestare bolesnike, pa ih ne primaju.Smjestio sam gospodju mamu na Neurologiju KCU ''Koševo'' bez problema. Nemam iluziju da će moja majka dugo živjeti, ali u kakvim bi mukama umrla, to sam bog zna kako je od žeđi i gladi umrijeti. Na prijemu joj pritisak bio 135/75 (Bolji nego moj).

Hvala još jednom @oko-zelenooko što si me prosvijetlila i ohrabrila da ne poslušam doktoricu obiteljske medicine iz DZ Ilidža.

Sevap si zaradila - živa bila sto godina i da te tvoj dragi/suprug pozove na turističko putovanje riječima:
Oko kaćemo za Maroko! Pa makar to bio restoran Maroko kod hotela Europa.

[Dioda]

Oko zeleno, bila si u pravu ''legenda'' je da imaju trijažu za prestare bolesnike, pa ih ne primaju.Smjestio sam gospodju mamu na Neurologiju KCU ''Koševo'' bez problema. Nemam iluziju da će moja majka dugo živjeti, ali u kakvim bi mukama umrla, to sam bog zna kako je od žeđi i gladi umrijeti. Na prijemu joj pritisak bio 135/75 (Bolji nego moj).

Hvala još jednom @oko-zelenooko što si me prosvijetlila i ohrabrila da ne poslušam doktoricu obiteljske medicine iz DZ Ilidža.

Sevap si zaradila - živa bila sto godina i da te tvoj dragi/suprug pozove na turističko putovanje riječima:
Oko kaćemo za Maroko! Pa makar to bio restoran Maroko kod hotela Europa.

Zao mi je @Pipi
I grozno je kad ovako procitam sta ova stoka radi i kako muce ljude
Nadam se da ce biti sto je moguce bolje.

[PipiDugaDevetka]

@Dioda, Hvala na podršci.
Uglavnom, ovo je džungla, opstanak, kao kada ptice iskljucaju do smrti svoju ''faličnu'' drugaricu iz jata. U vrijeme prvobitne zajednice su se ovako ponašali ljudi i svoje starce, beskorisne članove zajednice, ubijali ili ih slali u šumu da umru, takav običaj bio.

Matera je nahranjena putem sonde, ''na nos''. Dobro je, prima infuzije,...Ali nade nema, prva upala pluća i gotovo je.

[PipiDugaDevetka]

Vlada nestašica pelena za odrasle. Kako se vi snalazite? Gdje nabavljate i pošto su?

http://www.market.ba/razno/ostalo/oglas/570653


http://www.market.ba/razno/ostalo/oglas/564053
Cijena: 18 KM za 30 komada pelena=0,60KM/komad...
Poskupjelo,.... do sada je bilo 0,50KM/komad.

[Robyn]

Pipi zao mi je stvarno, znam o cemu govoris, prozivio sam sve sa mojom mamom. Ovi u bolnicama su uzas, samo zele lovu, a paznja za starije i bolesne ljude nista. Doktorska etika ??? WTF is that??

Za pelene vidi po privatnim apotekama, nisam znao da su poskupile. Pogledaj u apoteci u sopingu, da li imaju?
U zavodu za socijalno bi mogao dobiti pelene ali ti treba nalaz, dijagnoza, ne sjecam se kako ide tacno. Ako ti bude trebalo posalji mi poruku na pp, jedan moj prijatelj radi tamo pa cu ti poslati njegov broj da ga nazoves pa da vidis sta treba.

Demencija je grozna zaista, ja sam gledao svoju mamu, izgledala je dobro, nalazi u granicama, secer u granicama ali kad bi me pogledala znao sam da ne zna gdje je, pa se malo vrati u realnost pa opet. Meni je to malo u pocetku izgledalo kao da me zeza, ali sam shvatio da je ozbiljno i sve gore iz dana u dan. Proces starenja kao da je ubrzan nekoliko puta, odn proces odumiranja regija u mozgu.

Sa srecom.

[PipiDugaDevetka]

Rečeno mi je da će pelene za odrasle stići sutra, u petak, 9. jula 2010.g. Porazbijaću im kancelarije ako ne bude tako!