https://www.slobodnaevropa.org/a/e_knji ... 35004.html
* Analiza avgustovske akcije za proboj nedvosmisleno ukazuje na bitne elemente, koji su doprinijeli neuspjehu, a to su po mom mišljenju: odsustvo želje državnog rukovodstva za izvršenje deblokade grada.
* Mnogi komandanti su smatrali jedinice svojom privatnom svojinom tvrdeći kako ih država nije naoružala niti materijalno opremila, nego da oni idu u rat sa puškama koje su vojnici sami kupili.
* Nakon neuspjeha, hibridni i samoproglašeni stručnjaci, sa kaubojski okačenim pištoljčinama parolaški su mudrovali. Ovo nisu kompjutorske «ratne igre», ovde se radi o životima boraca.
Kao građanin i kao čovjek izražavam divljenje prema visokomoralnim ljudima koji su nesebično jurišali srcem, na nebo. Ti naši divni ljudi su smjelo, odvažno i samoprijegorno pošli u bitku sa ciljem da razbiju neprijateljeve smrtonosne taktičke objekte i da ga potisnu sa obronaka odakle je terorisao naš grad i naše građane. Iako su učestvovali u jednoj od izgubljenih bitaka, ostali su stameni, čvrsti, postojani i nepokolebljivi u borbi za slobodu i nezavisnu RbiH.
Sa osobitim pijetetom se sjećam poginulih heroja i među njima neustrašivopg Asima (Aska) Prazine, kojima uz rahmet i slavu želim lahku crnu zemlju i nezaboravb. Nastojati ćemo da se njihove žrtve ne zaborave i gajiti poštovanje prema njima.“
Tako komandant OG-2 Mujo Kafedžić opisuje bitku za Poljine. Inače, u komandnom sastavu bili su: Muhamed Vejzagić, NŠ; Fadil Omerika, NŠ za operativne poslove; Nedžad Ajnadžić, pomoćnik komandanta za bezbednost; Amil Tafro, pomoćnik komandanta za logistiku; Izudin Filipović, pomoćnik komandanta za moral; Veljko Droca, referent za socijalna pitanja vojnika.
OG-2 je zabeležila u ratni dnevnik da su tog dana poginuli sledeći borci:
1. Prazina (Alije) Asim (Asko); 2. Šukalo (Jusa) Enver; 3. Čolak (Džemaila) Kemal; 4. Šalaka (Bećira) Zajko; 5. Bajrić (Rešida) Senad; 6. Hadrović (Hasana) Mehmed; 7. Komarica (Atifa) Muriz; 8. Kahriman (Meha) Vahid; 9. Zametica (Uzeira) Edhem; 10. Ademi (Rasima) Enver; 11. Sipović (Halila) Izet.
Pored toga 21 teže i 42 lakše ranjena borca.
Inače, u Operativnom centru Glavnog štaba 06.08.1992. izvršena je dosta površna analiza neuspeha, s konstatacijama da je početak napada kasnio, jer jedinice nisu na vreme stigle u očekujuće rejone na pravcima upotrebe. Sistem radio veza nije bio u potpunosti zaštićen, pa je neprijatelj upao u sistem radio veza i otkrio pokrete jedinica. Iako sa zakašnjenjem, napad se, nakratko, odvijao po planu. U toku napada na s. Izlasi poginuo je komandant Asko Prazina, što se veoma brzo pročulo među vojnicima, pa je došlo do trenutnog pada morala pojedinaca i grupa, te otvorenog komandovanja putem radio veza, što neprijatelj koristi da minobacačkom i artiljerijskom vatrom ostvari vatrene udare, u kojima gine veliki broj boraca. Komandovanje je paralizovano, dolazi do rasula i povlačenja na početne položaje. Bio je to potpuni neuspeh.
U istom dokumentu utvrdjeni su sledeći razlozi neuspeha:
1. – Nerealna i nepotpuna procena jačine snaga i borbenih mogućnosti vojske bosanskih Srba. Neprijatelj je potcenjen;
2. – Planiranje napada, odluka komandanata i zadaci jedinicama bili su nerealni, nije bilo usklađeno po vremenu, prostoru i realnim mogućnostima jedinica;
3. - Nije planirana, pa ni ostvarena koordinacija i sadejstvo sa snagama sa fronta i pozadine neprijatelja;
4. – Narušene mere operativnog i taktičkog maskiranja, a nije primenjivan sistem TKT (tajnog komandovanja trupama);
5.- Nizak nivo vojne organizovanosti i pripremljenosti za napad. Nije izvršeno komandantsko izviđanje, komandanti nisu na zemljištu saopštili zapovesti i dr.;
6. - Ispoljena samovolja grupa boraca i pojedinih komandira;
7. - Veoma brz pad morala, zbog pogibije Aska Prazine;
8. - višeslojno komandovanje
9. - Zabrinjavajuće veliki broj poginulih.
Pitam se ko će, da li će i kako biti sankcionisan zbog neuspeha napada i, još više, zbog velikog gubitka boraca? A, morali bi biti sankcionisani. U najmanju ruku to je obaveza prema poginulima i njihovim unesrećenim porodicama. To mora biti i opomena za komande i štabove da stručnije planiraju svaku borbenu radnju. Ovo nisu kompjutorske «ratne igre», ovde se radi o životima boraca.