DaysleepeR wrote:Medjutim, zakljucak kompletnog teksta je da je apsolutno nebitno hoces li ti doci u Skenderiju i pustati muziku ili ce doci neka Dj faca licno.
Nije tačno. Zvuk kakav ja za sebe želim i zvuk kakav primjerice skuplja i miksa Morales, ili ga na kraju producira su dvije potpuno različite stvari. Lično, nikada ne bih i nikada neću otići na njegov party. Preslušao sam njegove mixeve doma i rekao OK, ali to mi ne leži...nije moj izbor...Možda ponekad i odem na neki house party, ali to prije svega zbog mase napucanih koka koje zanosno njišu dupetom u prirodnom ritmu, sve brže i brže...
A sve i da dođe neko koga volim i cijenim, moj setup i njegov setup će biti dvije različite stvari, čak ako nas ograničiš na isti izbor stvari i tehničkih mogućnosti...
Znači, ako će doći Kraftwerk ili Daft Punk, znam kakav zvuk očekivati, pa radili oni live act ili miksali, svejedno mi...Ja idem....
Ne bih volio da dovedu orkestar...to sigurno...
I velika je razlika pisati muziku kako bi nesto rekao, i pustati muziku kako bi ljudi plesali.
Da razdvojimo živi nastup od stvaranja...OK?
Kada Iron Maiden svira nešto što "nešto govori" klinci u masi mašu glavama i šutaju se.
Kakve to veze ima sa umjetnošću?
Ili je to neka vrsta plesa?
Sviranje i živi nastup su dvije različite stvari...Ko god i šta god da svira funkcija je ista...Ljudi dolaze da se zabavljaju...
Lično smatram poremećajem uživanje u dobijanju štocem, ili nogom u glavu, no nekim likovima je to zakletva...Ja ću radije tamo gdje ima dobrih koka...
Druga stvar,
Na jednoj strani neko pleše, na drugoj strani se ljudi zezaju, na trećoj neko sluša muziku i analizira, bilo ko da svira i bilo šta da se svira.
Svi ljudi koji dolaze na bilo koju vrstu događaja su tu da bi zadovoljili neke svoje potrebe.
U biti Pink Floyd može odsvirati najgenijalniju melodiju na svijetu, no njihovu muziku slušaju i ljudi koji se puknu LSD-em pa ih to sve fino tripuje...Još odeš na live nastup, pa svjetla i boje, itd...
U suštini svaki oblik te svirke ima istu funkciju, a to je da ljudima bude dobro.
Muzika koju slušam i volim uvijek u sebi ima neku poruku. Sociološka, filozofska, politička...
Tu je...
Ono može biti najinstrumentalniji funk i electro, ali je to uvijek izraz svijeta koji nas okružuje...ali uvijek, i nikada ne fulim s tim...
Tako da opet se ne slažem. Plesne stvari ništa ne sprječava da prenose poruku ili izražavaju neku emociju...
Treba napraviti jasnu gradaciju po vaznosti ili trivijalnosti i ne praviti od necega bezvrijednog umjetnost.
Za umjetnika koji želi nešto reći instrumenti kojima se služi i nisu toliko bitna stvar.
Da li će emocije/poruku izraziti kroz filtere, reverbe...Da li će koristiti sintove ili gitare ili harfe...Da li će uzeti sampler ili snimati zvukove močvare...nije bitno, sve dok ono što radi ima smisla i ima neko značenje. Da budem iskren, lično ne podnosim ispraznost, a toga opet najviše vidim i osjetim u rock muzici danas...
Sad, lična je stvar šta je kome i kako vrijedno...Kakva vrsta kodiranog signala ti leži...
Ako ti uživaš u Panterinom testeranju, meni je ono ogavno i ukidam kanal, frekvenciju, traku, CD čim čujem prvi-drugi-treći takt...DOSTA...
Neko obožava Pink Floyd, meni ništa ne znači...
S druge strane uživam u synth-funk-electro melodijama i ritmovima...Ne slažem se da su manje vrijedni i da su manje znakoviti kako me nastoje ubijediti...Dovoljno sam pametan da donesem vlastiti zaključak o tome šta je dobro za mene...
A, upoznao sam ljudi koji vole jedno i drugo i treće...
Ovo diskutovanje o tome šta je bolje i vrijednije nema više smisla. To je dječija rabota koja se odvija kroz različite kulture od samog početka...Trebalo bi jednom prevazići sve to...i pustiti ljude na miru da žive život za sebe...
Naravno da će se ljudi natakariti kada im kažeš da je ono što vole sranje.
Šta treba, da ti se klanjaju...