Škobo Habu wrote: ↑28/01/2021 10:22
ExNihilo wrote:Svi savremenici brkatog gospodina i svi prepoznati još za života. Znači, može se.
Ajmo sad brže-bolje zamijeniti tezu, Boško. Nisi ti mene zapravo pitao da ti nađem njegove savremenike koji su bili afirmisani, je li tako, nego si me pitao.... šta? Evo odličnog prijedloga, mislim da će ti se svidjeti:
- Ali ExNihilo, zašto porediš njih sa Nietzscheom, oni ne mogu u istu rečenicu s njim!
A onda ću ti ja reći kako ih uopće ne poredim, nego ti očigledno odgovaram na izazov da nađem Nietzscheovog savremenika koji jeste bio prepoznat za vrijeme života, za razliku od Nietzschea, tako da možemo preskočiti barem tog straw mana.
O.K. Na osnovu datih grafikona možemo zaključiti da je Nietzsche za života potpuno nefirmisan mislilac, poeta i profesor.
Eh, sada mi objasni kako grafikon reaguje na činjenicu da je taj isti Nietzsche bio dio intelektualne kreme u ondašnjoj vajmarskoj Njemačkoj, i, kao takav anonimus, učestovao aktivno u intelektualnom i umjetničkom životu na najvišem nivo?
Znači, takav anonimus sjedi među najpriznatijim uglednicima iz cijele Evrope, zajedno u društvu Wagnera, i nazoči premijeri "Prstena Nibelunga" na Bayreuther Festspiele, jednom od najstarijih festivala kalsične muzike uopšte?
https://www.bayreuther-festspiele.de/en ... l/history/
To što se Nietzsche družio s Wagnerom ne argumentuje tezu kako je bio prepoznat kao intelektualna sila od strane svojih savremenika, jer nisu društveni krugovi ti koji intelektualca čine intelektualcem. Uostalom, ako znamo da je Wagner bio teški antisemita, da li to znači kako je isto bio i Nietzsche, samo zato što su se družili? Naravno da ne, takvi zaključci su blesavi.
Nisko ti je pao kriterij za intelektualca. Od "korak ispred vremena" i "sila promjene" do "družio se s društvenom kremom".
Škobo Habu wrote: ↑28/01/2021 10:22
Pa dobro, koji su to politički pokreti? Uzevši u obzir da si ti autoritet po pitanju Nietzschea, a naročito da imaš sve njegove knjige na polici, siguran sam da možeš imenovati barem jedan. Pitanje je jednostavno.
Pa nećemo valjda nekritički prihvatiti citat samo zato što je iz Britannice. Imena, kolega, imena!
Socijalisti, anarhisti. I to ti je pisalo.
Da si bilo šta pročitao od Brke, da si makar nešto pročitao
o njemu, ako već ne
od njega, znao bi da je ovaj bio strogo protiv socijalizma. Recimo, u Antikristu kaže:
Nietzsche wrote:Whom do I hate most among the rabble today? The socialist rabble.
Ili, ima ona njegova poznata, ne mogu sad naći citat, pa ću parafrazirati, gdje kaže kako je ideal socijalističkog društva za njega najniži oblik društvene stvarnosti.
Kako je moguće da socijaliste inspirira neko ko ih naziva ruljom, to je na tebi da objasniš.
Škobo Habu wrote: ↑28/01/2021 10:22
Filmovi razlog popularnosti, kažeš? Da vidimo onda:
- Gospodar prstenova je objavljen u periodu 1954. - 1955.
- Nobelov komitet za književnost uvrstio je već 1961. godine Tolkiena u uži izbor za Nobelovu nagradu zbog njegovog rada na Gospodaru prstenova.
- Na drugom albumu iz 1969. Led Zeppelin objavljuje pjesmu inspirisanu Gospodarom prstenova Ramble On, dok će nešto kasnije izbaciti Misty Mountain Hop i The Battle of Evermore. Black Sabbath ih slijedi sa "The Wizard", dok Rush 1975. kao omaž Tolkienu objavljuje The Necromancer i Rivendell. Camel 1974. snima Nimrodel / The Procession / The White Rider kao svoj osvrt na Tolkienov ep. U međuvremenu je objavljen najmanje 41 album izravno inspiriran Tolkienom.
Ne, Boško, black metal muzičari nisu jedini koji cijene Tolkiena. Svoj omaž su mu dali neki od najvećih bendova našeg vremena.
- Tokom 1969. nekoliko književnika formira The Tolkien Society. Riječ je o fondaciji koja već 51 godinu radi na očuvanju Tolkienove zaostavšine, te u kontinuitetu obavljuje nekoliko akademskih žurnala, između ostalog na polju književnosti i lingvistike.
- Do početka 70ih, Gospodar prstenova je uvršen u školsku literaturu u najvećem dijelu anglosaksonskog svijeta.
- Tolkien je tokom 60tih i 70ih inspirirao kontrakulturne pokrete pa je ovima jedan od prominentnijih slogana bio "Frodo Lives!".
- Manje-više svi značajni autori epske i naučne fantastike tog vremena inspirirani su Tolkienom. Zadržat ću se na onima čije eksplicitne izjave o tome postoje prije pojave filmova: Ursula Le Guin, George R. R. Martin, Orson Scott Card, i Poul William Anderson.
- Septembra 1973., dan nakon njegove smrti, Tolkien je osvanuo na naslovnici The Times magazina.
- Prva naučne studije o Tolkienovim fiktivnih jezicima počinju se pojavljivati sredinom sedamdesetih. An Introduction to Elvish, gramatika vilenjačkog jezika, objavljena je 1978., dok se dvije godine kasnije pojavljuje The languages of Tolkien's Middle-earth. Svake godine organizira se međunarodna naučna konferencija na temu Tolkienovih fiktivnih jezika.
- Prije izlaska filma knjige su se prodale u aproksimativno 50 miliona primjeraka što ih je već tada svrstavalo među najprodavanije naslove svih vremena.
Prvi film je izašao 2001., nakon što se sve gore opisano već desilo.
I sad ja tu sjedim i čitam frajera kako mi objašnjava da je Gospodar prstenova popularan zbog filmova. I da je prije toga, hajde da te citiram, "tavorio u bibliotekarskom mraku". Majko draga, sad mi je jasno što ti se priviđa Sopta po formu. Navikao si petparačka smeća i površnost.
Al' nismo ba ni započeli nas dvojica! Ovo sve tek osporava tu glupavu tezu kako Tolkien nije bio popularan prije filmova. Mi tek trebamo otvoriti priču zašto (ni)je književno relevantan. Tako da, pošto si ti davno prerastao Tolkien, vjerujem kako možeš jasno artikulirati razloge. Samo da ovaj put budu malo ozbiljniji od "cijene ga black metal bendovi", ako je moguće.
Ja tebe pitam o Tolkinu kao globalnom fenomenu, ti mi se referišeš na anglosaksonski svijet.
Kada Tolkin doživljava veću slavu: za života ili nakon što se njegova djela ekranizuju širom svijeta?
I po tom pitanju, ako se držimo anglosaksonskog dijela svijeta, Tolkinov uticaj nije ni blizu onoga Aghate Christe ili Šekspira, koji su najprodavaniji pisci u tom dijelu Zemljine hemisfere.
Jedino je stavka o lektiri ograničena na anglosaksonski svijet. Mada, Tolkien je lektira i drugdje, ali nije mi se dalo tražiti gdje.
Ovih 50 miliona prodanih primjeraka (prije filmova) nije prodano samo u anglosaksonskom svijetu, niti se naučne konferencije održavaju jedino tamo, niti su isključivo angosaksonski bendovi snimali pjesme i albume inspirirane Tolkienom. A pogotovo Nobelov komitet nije anglosaksonski.
Tako da ovo što si napisao mogu shvatiti jedino kao još jednog staw mana.
Škobo Habu wrote: ↑28/01/2021 10:22
Ti si mene, i ne samo mene, već i sve ostale zapljusnuo valom posve nebitnih činjenica glede Tolkina, jer je to posve nebitno u usporedbi sa činjenicom da dok Tolkin piše "Hobita" i akademski daje podršku Frankovom režimu, za to vrijeme jedan Ernest Hemigway piše "To Have or Have not", a jedan André-Malraux prikuplja bilješke za svoju "Nadu".
U tom kontekstu, meni je Tolkin nebitan kao intelektualac, još manje kao pisac.
U vrijeme kada Tolkien piše svoj ep, moderna je već passe, a Hemingvej kao izraziti predstavnik iste stoji na književnim bedemim starog svijeta. Tolkien je tu avangardan, Tolkien je taj koji raskida sa književnom tradicijom i širi ruke novim strujanjima, nakon čega smjelo stvara novi žanr. Zato Tolkien i jeste bio toliko prihvaćen od strane rockera, metalaca, hipika i drugih izričaja, zato i jeste bio poster boy kontrakulturnih pokreta koji raskidaju s tradicijom ili ih karakterzira buntovništvo.
U tom smislu, rijetki su autori 20. vijeka koji su inspirirali toliko svojih savremenika kao Tolkien, jer ovaj stoji na izvoru savremene fantastike, ne samo epske ili naučne, nego i magičnog realizma, kao izrazito postmodernog žanra, a kojem mu je Tolkien estetski otvorio vrata. Dakle, ako se veličina jednog intelektualca mjeri njegovim kulturnim impaktom, što je tvoja teza, onda je Tolkien izraziti intelektualac.
Tebi lično, naravno, Tolkien može biti nebitan. Ali ti nisi mjera svijeta. To što je nebitan tebi, ne znači kako
jeste nebitan kao takav. Ali isto tako, ako je važan, ma kako njegovu važnost sagledali, kulturološki ili intelektualno, ne znači kako tebi lično mora biti važan. Bizarno mi je što ne vidiš te distinkcije.
Uostalom, to i jeste jedan od aršina intelektualca: razumjeti i ono s čime se ne slažemo, te vidjeti vrijednost gdje ova postoji čak i kada ne odgovara našim preferencijama.