Damir Avdić, poznat i kao Graha, Diplomac ili Bosanski psiho, rođen je 1964 godine, a dugi je niz godina svirao u hardkor-punk bendu Rupa u zidu, a sada nastupa samostalno (električna gitara i glas).
2004. godine je izdao album "…od trnja i žaoka" sa 12 pjesama od kojih su neke bile veoma popularne poput: Brate, Diplomac, Lucifer, Abdulah...
Na omotu svog prvog albuma nalazi se prekrižena slika Che Guevare, a Damir o tome kaže: "Ovo je album za odrasle. Ne mislim na godine, naravno. Već na one koji su svjesni da je Che Guevara danas samo brand kao Diesel, Puma, Hilfiger. Barikade danas kroji Armani. Zato su svi na njima. Nema tu ni kurca od revolucije."
Avdić je još i autor romana „Na krvi đuprija", koji je tematski povezan sa muzičkim izdanjem, i bavi se "urbanim frustracijama" prosječnog BH mladića.
Diplomatz je nedavno potpisao ugovor s nezavisnom diskografskom kućom Moonlee Records, koja će izdati njegov novi album "Mrtvi su mrtvi".
Download:
Damir Avdić: Po asfaltu i betonu
Mrtvi su mrtvi
Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
Moderator: _BataZiv_0809
-
stecak
- Posts: 236
- Joined: 10/12/2006 00:55
- Contact:
-
stochar
- Posts: 3385
- Joined: 17/10/2007 18:02
- Location: pod suncem
- Contact:
-
glavabojezida
- Posts: 13
- Joined: 10/03/2007 17:11
#4
diplomac je odlican!
jel ima neko njegovu pjesmu "ko mu jebe mater" ili tako nesto:)
inace ta pjesma se cesto mogla cuti na efm radiju
jel ima neko njegovu pjesmu "ko mu jebe mater" ili tako nesto:)
inace ta pjesma se cesto mogla cuti na efm radiju
-
marimahunar
- Posts: 130
- Joined: 12/12/2005 17:16
#7
mane veze gdje ce se, samo nabacajte ... aj'd stochar matereti il' ti dinash nabaci sve songove negdje sa drugog albuma, prvi ima vec - ako nista ono u cilju u cilju obavjestavanja i naobrazbe bosanske i ne samo bosanske mase i mesa .. ionako ce za 5-10 dana osvanuti i na bosnafolk formu !!
-
irfan2
- Posts: 3656
- Joined: 09/04/2004 22:41
- Location: sarajevo
#8
dok sicekujemo album 
..koji cu i da kupim kad izadje 
..
intervju iz ferala
http://feral.mediaturtle.com/look/weekl ... Section=15
DAMIR AVDIĆ, HARD CORE PUNK KANTAUTOR IZ TUZLE, GOVORI O GLOBALIZACIJI, ANTIGLOBALISTIMA I NOVOM ALBUMU
IDEALI NISU FOTOGENIČNI (strana 1)
Igor LASIĆ
7. studenoga, 2007.
Priča o Che Guevari mi baš ide na neku stvar. Nisam ni slutio koliko će se ljudi nalijepiti na to kada sam ga na koncertu na svojoj majici prekrižio ljepljivom trakom. Nisam ni razmišljao o njemu. Tu je prekrižena čitava ova smijurija koja se zove globalizacija i sva ova jeftina priča koja je prati, a zove se antiglobalizam. U čitavoj toj priči Che je samo jedan fotogenični looser kojeg je maestralno iskoristio tata Fidel, a onda ga proslijedio "mrskom" kapitalizmu da ga iscijedi do kraja. I eksploatacija cvjeta do danas. Čisti bestseler. Nije važno ko priča, ni šta priča, važno je samo da se fotka vidi. Prima se na sve boje
- Jednom ste iznenađenom gledatelju vašeg koncerta nedavno rekli da su sve vaše pjesme – ljubavne. One su, međutim, pogotovo na koncertu/performansu gdje igrate odmetnika što podsjeća na Sotonu, ujedno veoma mračne, dijabolične, šokantne... Ipak vas zovu "Bosanski psiho".
- Ne igram ja tu ništa. I to su fakat ljubavne pjesme. A to što ih neki vide tako, to je zato što živimo u dijaboličnom vremenu gdje se ljubav doživljava kao nešto đavolsko. A moguće da izgledam tako jer su ljudi naučili da su ljubavne pjesme nešto jadno, patetično, bed of roses, soundtrack za suze... Ja ih ne vidim tako. Ljubav je krevet od trnja i žaoka. Krvavo zadovoljstvo. Istina i sloboda. Svjetlo. To je taj Lucifer u mojoj pjesmi. Onaj koji osvjetljava. Prvi koji je udario na dogmu. Ali dogma treba mrak. Šta bi sa svjetlom? Ovce bi se pomamile. U mraku mogu da pasu na miru i jecaju na srceparajuće tekstove. To nije moja ljubav. To je đavo o kojem pričate. A kod mene ga nema.
- Na jednom koncertu u Hrvatskoj prije dva tjedna nekoliko je mlađih lica iz publike demonstrativno izašlo van čim ste portret Che Guevare na vašoj majici počeli križati ljepljivom trakom, a uslijedili su i pogrdni stihovi na njegov račun... Ta je pop-eksploatacija simbola očito vrlo žilava?
- Ta priča o Che Guevari mi baš ide na neku stvar. Nisam ni slutio koliko će se ljudi nalijepiti na to kada sam ga prekrižio na omotu. Nisam ni razmišljao o njemu. Tu je prekrižena čitava ova smijurija koja se zove globalizacija i sva ova jeftina priča koja je prati, a zove se antiglobalizam. U čitavoj toj priči Che je samo jedan fotogenični looser kojeg je maestralno iskoristio tata Fidel, a onda ga proslijedio "mrskom" kapitalizmu da ga iscijedi do kraja. I eksploatacija cvjeta do danas. Čisti bestseler. Nije važno ko priča, ni šta priča, važno je samo da se fotka vidi. Prima se na sve boje. Neki tip je sad objavio knjigu u Francuskoj, kao, Che je bio ubica, prisustvovao je strijeljanjima, odvodio nevine, i sad se neki javljaju, kao, razočarali se, nisu znali... Halo, ba! Frajer u uniformi i s oružjem u ruci? Nije kreno da recituje. A vrhunac, sinoć sam na Netu vidio, agent CIA-e ili tako nešto, prodaje pramen Che Guevarine kose!? Početna cijena 100 hiljada dolara. Hasta la victoria siempre!
Fidelova Kuba
- Che Guevari u globaliziranom potrošačkom društvu suprotstavljate zaboravljene domaće antifa-starove: Fadila Jahića Španca, Ivu Lolu Ribara i Ivana Gorana Kovačića. Njih ovdje više nitko ne nosi na majici, lakše je šminkati se Cheom?
- Njih nije pratila odgovarajuća reklamna kampanja. Imali su partijske frizure, a i uniforme im nisu bile cool. Previše je tu ideala bilo da bi se napravila dobra majica. Ideali nisu fotogenični. "Krv je moje svjetlo i moja tama". Šta ćeš s tim? Ali, "Viva la revolucion"! To je već nešto. Uz to se može srolat i zaplesat. Uz to možeš biti "mlad i lud" čitav život. A šta ćeš sa Kovačićem? Šta ćeš sa frajerom koji je opisao svoju smrt i svoj grob do u detalje? U jeku mladosti. Šta ćeš s njim? Gurneš ga u čitanke i u lektiru i ostaviš da trune. Koji će ti kurac stihovi jači od revolucije?
Sjećam se jedne emisije na TV-u, davno prije rata, neki je stari "borac" pričao o antifašističkoj borbi, revoluciji, i u jednom momentu kaže: "Ja sam u revoluciju krenuo zato što su gradska djeca imala cipele, a ja opanke." Tu ti je sve. Oni koji su krenuli za idealima, popušili su, oni koji su krenuli po cipele napravili su državu. Bolje da su ostali na brdima i meditirali. Možda bi se reinkarnirali u Dalaj Lamu.
- Već izvodite i novu pjesmu "Fidel"... "Pritegni okove, dođi nam za praznike", ako se dobro sjećam. Jedni jedva čekaju da Castro umre, drugi strepe od daljnje ekspanzije neokapitalizma u tom slučaju i zazivaju npr. Chaveza. Nismo baš puno naučili iz velikog kraha socijalizma?
- I ta priča o Fidelovoj Kubi je još jedan od stereotipa. Ispada da je tamo dobro. Naravno da je dobro kad odeš sa parama i fotoaparatom pa se tamo zajebaješ dok te Che gleda sa svih strana, super je. Ti si turist, a oni su suvenir. Možeš kupiti majicu, možeš kupit klinku, zavisi od budžeta kojim raspolažeš. I šta je najljepše na slikama sa Kube? Starine iz Batistinog vremena. Stari američki fordovi, svi odlijepe kad ih vide.
Vidio sam par monografija sa Kube, osim Che Guevare nema skoro ničeg iz postrevolucionarnog vremena. Znaš onu priču, kad ode Fidel sve će se sjebati, doći će Amerikanci i sve uništiti; care, dao bi Kubanac sve tekovine revolucije za Big Mac i regular coke, druga je stvar što će jebat majku i Big Macu i regular coke kad ih izgustira, to je neminovan redoslijed, prvo mi daj, a onda ću te jebavat. Jebi ga, ovo je ozbiljna priča, ali nemamo toliko prostora...
Priča frajer o Kubi i kaže, kad dođu Amerikanci na Kubu vratit će se javne kuće?! Koji idiot. Svo vrijeme su tamo javne kuće za partijske funkcionere, cvjetale su u doba bratstva sa SSSR-om. Izabrani uvijek guze džaba. Pišam ja i Chea i revoluciju, i pun mi je kurac licemjerja i debila koji mašu tom zastavom. Dok nam nije došao Zapad svi su sanjali Zapad, danas su antiglobalisti u markiranoj odjeći. O tome pjeva moj "Fidel".
Urbanizam i urbano
- U pjesmi "Brate" kažete: "Grad nam je otišao u kurac." Teško je sa strane povjerovati da se to odnosi prvenstveno na vašu Tuzlu, više zvuči kao uopćena dijagnoza sa zaključnim stihom: "Sunce tuđeg neba ne ostavlja opekotine kao naše"...
- Nije krenulo kao uopćena dijagnoza, ali danas mi se čini da je grad iz tog stiha svaki grad. Što znači da su ljudi dobro u kurcu. I što se više koprcaju da nisu, sve je očiglednije. A Tuzla... Tone, tone, pa se digne. Sama od sebe. Ne možeš izvršiti baš neki uticaj ovdje. Nešto organizovano teško da će proći, ali to je ono što mi se sviđa. Barem kad je muzika u pitanju. Daleko smo od medija i zato smo vitalniji. Ne očekuješ podršku i uzdaš se u sebe i par ljudi kojima vjeruješ. Zato je sve prilično marginalno, ali autohtono. Ovdje imaš tipa, DJ Chipi, koji je objavio petnaest ploča vani! A nigdje ga nema. Imaš "FM JAM" koji su krenuli kao klinci u širokim pantalonicama, a danas su "medij" o kojem gradonačelnik vodi sastanak iza zatvorenih vrata. Imaš najžilaviju metal i HC scenu. Ali kad živiš tu, ne primjećuješ bogzna šta. Osim zelenih površina po kojima izlijevaju beton gdje god se travka uspravi. Urbanizam cvjeta, a urbano se izmiče.
- Stil vam je pročišćen do elementarnih HC riffova s vokalom, a sami ste na sceni s gitarom, aranžmana ogoljenih do same biti ove discipline... Svirali ste ranije u bendu "Rupa u zidu", i snimali albume, godinama. No, bolje vam je kao individualcu?
- Slobodniji sam puno, naročito uživo, prepustim se trenutku i pratim emociju. Ovako je puno jače. To si što si, nemaš se iza čega sakriti. Mislim da je tako i publici. Imidž ovdje ne znači ništa. Ni njima, ni meni. Pjesma treba sve da kaže, pjesma treba da komunicira, tvoje je samo da kažeš dobro veče i hvala. Bar ja tako mislim. Ali i "Rupa" je funkcionisala na isti način. Imao sam sreću da su svi koji su prošli kroz bend voljeli svirati. Gurali su stvar kao i ja. Proba je više ličila na koncert nego na vježbu. Objavili smo pet albuma, tada je to sve bilo na kasetama, čuvam originale iako imam sve na diskovima.
- Surađivali ste i s poznatim sarajevskim bendom "SCH"...
- Sa "SCH" sam svirao uživo neko vrijeme i na "Eat This" sam pjevao na jednoj pjesmi. "SCH" je priča za sebe, Tenin svijet, koji funkcioniše bez problema sam za sebe. Inače, nemam problema raditi s ljudima u čiju priču vjerujem. Gostovao sam na prvom albumu "Defencea". Strašan živi bend. Oni baš uživaju dok sviraju, to se vidi na prvu. Bez ikakvih pretenzija, bez dokazivanja, sviđalo ti se ili ne, noga sama igra. Sa Frenkijem sam uradio jednu pjesmu na njegovom albumu "Povratak Cigana"... A radio sam i sa "No Rules", ali tu se ne smatram gostom jer smo Čampi i ja odrasli zajedno. Ovako izgleda da sam baš aktivan.
- Prvi ste album "... od trnja i žaoka" objavili pod nezavisnom etiketom "Slušaj najglasnije" Zdenka Franjića, jedinstvenog producenta i izdavača iz Zagreba. Idući album izlazi vam uskoro, ovaj put u samizdatu. Kakav je materijal posrijedi?
- Ljubavni, naravno (smijeh)... Snimio sam ga prije par mjeseci, ali sam bio zauzet pa nisam htio žuriti sa izdavanjem. Snimljen je u istom studiju kao i prošli, suho i tvrdo, sok dolazi s konzumiranjem. Omot će biti gotov za par dana i onda ide u štampu. Jedini razlog što će izaći kao samizdat je što sam našao jeftiniju i praktičniju varijantu, ali to ne znači da ga neće biti na "Slušaj najglasnije". Čim bude gotov, poslat ću ga Zdeni da ga i on objavi. Dva izdavača, nijedan registrovan (smijeh)... Da sam smišljao, ne bi bolje ispalo.
"Hajmo radit"
- Objavili ste i roman "Na krvi ćuprija", ustvari je vaš CD bio svojevrstan njegov soundtrack. Sada završavate drugu knjigu, opet u nekoj interakciji s muzikom i stihovima?
- Nije to namjerno. I jedno i drugo je nastajalo u isto vrijeme pa je normalno da se prepliće. Ali novi roman će još malo sačekati. Do proljeća. To će objaviti Zdena za svoje "Bratstvo duša". Prije koncerta u zagrebačkom "Spunku" razgovarali smo da mi objavi knjigu pjesama prije toga, pa ćemo vidjeti. Sa Zdenom se čovjek lako dogovori. Ako hoćeš raditi, on je tu. Bez suvišne priče. Danas je često pitanje "o sceni", kakva je, šta joj nedostaje... Zdena joj nedostaje. Taj način razmišljanja. Hajmo radit, umjesto, hajmo se slikat. U poređenju s njim alternativni izgledaju kao šminje koje ne znaju šta bi sa bojicama.
- Također sudjelujete u predstavi po tekstu "Dijete našeg vremena" Ödona von Horvatha. Nismo je imali prilike gledati u Hrvatskoj, možete li opisati o čemu se radi i s kim radite?
- Tekst je napisan sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća, ali kao da je pisan danas i ovdje. Nevjerovatna je sličnost sa svime što se desilo i dešava na našim prostorima. Govori o sranjima koja nikako da stanu, fašizam, nacionalizam, rat, i o prolasku glavnog lika kroz sve to, da bi na kraju shvatio šta je i gdje je i okrenuo se. Ali, na kraju je kasno. Premijera je bila u Tuzli gdje smo odigrali i prvu reprizu i poslije toga smo igrali u Beogradu tri puta za redom. Sredinom januara kreće turneja po Njemačkoj. Što se tiče ovih prostora čuo sam da su u igri Zagreb, Mostar i Podgorica, ali ne znam kad. Predstavu je režirao Branko Šimić koji je inače Tuzlak, no već petnaest godina živi i radi u Hamburgu, tamo je i završio režiju. U predstavi igraju Predrag Kalaba, Vernesa Berbo Kellner i Biljana Milkov. Svi žive u Berlinu već godinama.
- U Hrvatskoj ste koncertirali u sklopu Festivala prvih, točnije, prvo su oni predstavili vas, a sad ste vi njihov art-promotor. Festival prvih 5 upravo je u toku i trajat će do 14. studenog; možete li nam ga predstaviti za ovu priliku?
- Preko Festivala prvih sam i došao u Hrvatsku. Prošle godine sam svirao na festivalu u galeriji SC, sa Zdenom i Lou Profom. Taj koncert je snimljen i najvjerovatnije ćemo ga objaviti. Željko Zorica i Ana Janjatović-Zorica, i ta ekipa Festivala prvih, imaju taj pristup koji sam spomenuo kod Zdene, hajmo radit. To je sve što mi treba. Oni su mi dogovorili i ove koncerte koji su bili u sklopu najave 5. Festivala prvih koji je u toku. Festival je jako širok i muzika je samo jedan segment toga. Mogao bih naširoko o tome, ali bolje je otići i vidjeti. Tema ove godine je "Društvena odgovornost kapitala". Drago mi je da sam dio toga.
---------
jedva cekam koncert
..koji cu i da kupim kad izadje ..intervju iz ferala
http://feral.mediaturtle.com/look/weekl ... Section=15
DAMIR AVDIĆ, HARD CORE PUNK KANTAUTOR IZ TUZLE, GOVORI O GLOBALIZACIJI, ANTIGLOBALISTIMA I NOVOM ALBUMU
IDEALI NISU FOTOGENIČNI (strana 1)
Igor LASIĆ
7. studenoga, 2007.
Priča o Che Guevari mi baš ide na neku stvar. Nisam ni slutio koliko će se ljudi nalijepiti na to kada sam ga na koncertu na svojoj majici prekrižio ljepljivom trakom. Nisam ni razmišljao o njemu. Tu je prekrižena čitava ova smijurija koja se zove globalizacija i sva ova jeftina priča koja je prati, a zove se antiglobalizam. U čitavoj toj priči Che je samo jedan fotogenični looser kojeg je maestralno iskoristio tata Fidel, a onda ga proslijedio "mrskom" kapitalizmu da ga iscijedi do kraja. I eksploatacija cvjeta do danas. Čisti bestseler. Nije važno ko priča, ni šta priča, važno je samo da se fotka vidi. Prima se na sve boje
- Jednom ste iznenađenom gledatelju vašeg koncerta nedavno rekli da su sve vaše pjesme – ljubavne. One su, međutim, pogotovo na koncertu/performansu gdje igrate odmetnika što podsjeća na Sotonu, ujedno veoma mračne, dijabolične, šokantne... Ipak vas zovu "Bosanski psiho".
- Ne igram ja tu ništa. I to su fakat ljubavne pjesme. A to što ih neki vide tako, to je zato što živimo u dijaboličnom vremenu gdje se ljubav doživljava kao nešto đavolsko. A moguće da izgledam tako jer su ljudi naučili da su ljubavne pjesme nešto jadno, patetično, bed of roses, soundtrack za suze... Ja ih ne vidim tako. Ljubav je krevet od trnja i žaoka. Krvavo zadovoljstvo. Istina i sloboda. Svjetlo. To je taj Lucifer u mojoj pjesmi. Onaj koji osvjetljava. Prvi koji je udario na dogmu. Ali dogma treba mrak. Šta bi sa svjetlom? Ovce bi se pomamile. U mraku mogu da pasu na miru i jecaju na srceparajuće tekstove. To nije moja ljubav. To je đavo o kojem pričate. A kod mene ga nema.
- Na jednom koncertu u Hrvatskoj prije dva tjedna nekoliko je mlađih lica iz publike demonstrativno izašlo van čim ste portret Che Guevare na vašoj majici počeli križati ljepljivom trakom, a uslijedili su i pogrdni stihovi na njegov račun... Ta je pop-eksploatacija simbola očito vrlo žilava?
- Ta priča o Che Guevari mi baš ide na neku stvar. Nisam ni slutio koliko će se ljudi nalijepiti na to kada sam ga prekrižio na omotu. Nisam ni razmišljao o njemu. Tu je prekrižena čitava ova smijurija koja se zove globalizacija i sva ova jeftina priča koja je prati, a zove se antiglobalizam. U čitavoj toj priči Che je samo jedan fotogenični looser kojeg je maestralno iskoristio tata Fidel, a onda ga proslijedio "mrskom" kapitalizmu da ga iscijedi do kraja. I eksploatacija cvjeta do danas. Čisti bestseler. Nije važno ko priča, ni šta priča, važno je samo da se fotka vidi. Prima se na sve boje. Neki tip je sad objavio knjigu u Francuskoj, kao, Che je bio ubica, prisustvovao je strijeljanjima, odvodio nevine, i sad se neki javljaju, kao, razočarali se, nisu znali... Halo, ba! Frajer u uniformi i s oružjem u ruci? Nije kreno da recituje. A vrhunac, sinoć sam na Netu vidio, agent CIA-e ili tako nešto, prodaje pramen Che Guevarine kose!? Početna cijena 100 hiljada dolara. Hasta la victoria siempre!
Fidelova Kuba
- Che Guevari u globaliziranom potrošačkom društvu suprotstavljate zaboravljene domaće antifa-starove: Fadila Jahića Španca, Ivu Lolu Ribara i Ivana Gorana Kovačića. Njih ovdje više nitko ne nosi na majici, lakše je šminkati se Cheom?
- Njih nije pratila odgovarajuća reklamna kampanja. Imali su partijske frizure, a i uniforme im nisu bile cool. Previše je tu ideala bilo da bi se napravila dobra majica. Ideali nisu fotogenični. "Krv je moje svjetlo i moja tama". Šta ćeš s tim? Ali, "Viva la revolucion"! To je već nešto. Uz to se može srolat i zaplesat. Uz to možeš biti "mlad i lud" čitav život. A šta ćeš sa Kovačićem? Šta ćeš sa frajerom koji je opisao svoju smrt i svoj grob do u detalje? U jeku mladosti. Šta ćeš s njim? Gurneš ga u čitanke i u lektiru i ostaviš da trune. Koji će ti kurac stihovi jači od revolucije?
Sjećam se jedne emisije na TV-u, davno prije rata, neki je stari "borac" pričao o antifašističkoj borbi, revoluciji, i u jednom momentu kaže: "Ja sam u revoluciju krenuo zato što su gradska djeca imala cipele, a ja opanke." Tu ti je sve. Oni koji su krenuli za idealima, popušili su, oni koji su krenuli po cipele napravili su državu. Bolje da su ostali na brdima i meditirali. Možda bi se reinkarnirali u Dalaj Lamu.
- Već izvodite i novu pjesmu "Fidel"... "Pritegni okove, dođi nam za praznike", ako se dobro sjećam. Jedni jedva čekaju da Castro umre, drugi strepe od daljnje ekspanzije neokapitalizma u tom slučaju i zazivaju npr. Chaveza. Nismo baš puno naučili iz velikog kraha socijalizma?
- I ta priča o Fidelovoj Kubi je još jedan od stereotipa. Ispada da je tamo dobro. Naravno da je dobro kad odeš sa parama i fotoaparatom pa se tamo zajebaješ dok te Che gleda sa svih strana, super je. Ti si turist, a oni su suvenir. Možeš kupiti majicu, možeš kupit klinku, zavisi od budžeta kojim raspolažeš. I šta je najljepše na slikama sa Kube? Starine iz Batistinog vremena. Stari američki fordovi, svi odlijepe kad ih vide.
Vidio sam par monografija sa Kube, osim Che Guevare nema skoro ničeg iz postrevolucionarnog vremena. Znaš onu priču, kad ode Fidel sve će se sjebati, doći će Amerikanci i sve uništiti; care, dao bi Kubanac sve tekovine revolucije za Big Mac i regular coke, druga je stvar što će jebat majku i Big Macu i regular coke kad ih izgustira, to je neminovan redoslijed, prvo mi daj, a onda ću te jebavat. Jebi ga, ovo je ozbiljna priča, ali nemamo toliko prostora...
Priča frajer o Kubi i kaže, kad dođu Amerikanci na Kubu vratit će se javne kuće?! Koji idiot. Svo vrijeme su tamo javne kuće za partijske funkcionere, cvjetale su u doba bratstva sa SSSR-om. Izabrani uvijek guze džaba. Pišam ja i Chea i revoluciju, i pun mi je kurac licemjerja i debila koji mašu tom zastavom. Dok nam nije došao Zapad svi su sanjali Zapad, danas su antiglobalisti u markiranoj odjeći. O tome pjeva moj "Fidel".
Urbanizam i urbano
- U pjesmi "Brate" kažete: "Grad nam je otišao u kurac." Teško je sa strane povjerovati da se to odnosi prvenstveno na vašu Tuzlu, više zvuči kao uopćena dijagnoza sa zaključnim stihom: "Sunce tuđeg neba ne ostavlja opekotine kao naše"...
- Nije krenulo kao uopćena dijagnoza, ali danas mi se čini da je grad iz tog stiha svaki grad. Što znači da su ljudi dobro u kurcu. I što se više koprcaju da nisu, sve je očiglednije. A Tuzla... Tone, tone, pa se digne. Sama od sebe. Ne možeš izvršiti baš neki uticaj ovdje. Nešto organizovano teško da će proći, ali to je ono što mi se sviđa. Barem kad je muzika u pitanju. Daleko smo od medija i zato smo vitalniji. Ne očekuješ podršku i uzdaš se u sebe i par ljudi kojima vjeruješ. Zato je sve prilično marginalno, ali autohtono. Ovdje imaš tipa, DJ Chipi, koji je objavio petnaest ploča vani! A nigdje ga nema. Imaš "FM JAM" koji su krenuli kao klinci u širokim pantalonicama, a danas su "medij" o kojem gradonačelnik vodi sastanak iza zatvorenih vrata. Imaš najžilaviju metal i HC scenu. Ali kad živiš tu, ne primjećuješ bogzna šta. Osim zelenih površina po kojima izlijevaju beton gdje god se travka uspravi. Urbanizam cvjeta, a urbano se izmiče.
- Stil vam je pročišćen do elementarnih HC riffova s vokalom, a sami ste na sceni s gitarom, aranžmana ogoljenih do same biti ove discipline... Svirali ste ranije u bendu "Rupa u zidu", i snimali albume, godinama. No, bolje vam je kao individualcu?
- Slobodniji sam puno, naročito uživo, prepustim se trenutku i pratim emociju. Ovako je puno jače. To si što si, nemaš se iza čega sakriti. Mislim da je tako i publici. Imidž ovdje ne znači ništa. Ni njima, ni meni. Pjesma treba sve da kaže, pjesma treba da komunicira, tvoje je samo da kažeš dobro veče i hvala. Bar ja tako mislim. Ali i "Rupa" je funkcionisala na isti način. Imao sam sreću da su svi koji su prošli kroz bend voljeli svirati. Gurali su stvar kao i ja. Proba je više ličila na koncert nego na vježbu. Objavili smo pet albuma, tada je to sve bilo na kasetama, čuvam originale iako imam sve na diskovima.
- Surađivali ste i s poznatim sarajevskim bendom "SCH"...
- Sa "SCH" sam svirao uživo neko vrijeme i na "Eat This" sam pjevao na jednoj pjesmi. "SCH" je priča za sebe, Tenin svijet, koji funkcioniše bez problema sam za sebe. Inače, nemam problema raditi s ljudima u čiju priču vjerujem. Gostovao sam na prvom albumu "Defencea". Strašan živi bend. Oni baš uživaju dok sviraju, to se vidi na prvu. Bez ikakvih pretenzija, bez dokazivanja, sviđalo ti se ili ne, noga sama igra. Sa Frenkijem sam uradio jednu pjesmu na njegovom albumu "Povratak Cigana"... A radio sam i sa "No Rules", ali tu se ne smatram gostom jer smo Čampi i ja odrasli zajedno. Ovako izgleda da sam baš aktivan.
- Prvi ste album "... od trnja i žaoka" objavili pod nezavisnom etiketom "Slušaj najglasnije" Zdenka Franjića, jedinstvenog producenta i izdavača iz Zagreba. Idući album izlazi vam uskoro, ovaj put u samizdatu. Kakav je materijal posrijedi?
- Ljubavni, naravno (smijeh)... Snimio sam ga prije par mjeseci, ali sam bio zauzet pa nisam htio žuriti sa izdavanjem. Snimljen je u istom studiju kao i prošli, suho i tvrdo, sok dolazi s konzumiranjem. Omot će biti gotov za par dana i onda ide u štampu. Jedini razlog što će izaći kao samizdat je što sam našao jeftiniju i praktičniju varijantu, ali to ne znači da ga neće biti na "Slušaj najglasnije". Čim bude gotov, poslat ću ga Zdeni da ga i on objavi. Dva izdavača, nijedan registrovan (smijeh)... Da sam smišljao, ne bi bolje ispalo.
"Hajmo radit"
- Objavili ste i roman "Na krvi ćuprija", ustvari je vaš CD bio svojevrstan njegov soundtrack. Sada završavate drugu knjigu, opet u nekoj interakciji s muzikom i stihovima?
- Nije to namjerno. I jedno i drugo je nastajalo u isto vrijeme pa je normalno da se prepliće. Ali novi roman će još malo sačekati. Do proljeća. To će objaviti Zdena za svoje "Bratstvo duša". Prije koncerta u zagrebačkom "Spunku" razgovarali smo da mi objavi knjigu pjesama prije toga, pa ćemo vidjeti. Sa Zdenom se čovjek lako dogovori. Ako hoćeš raditi, on je tu. Bez suvišne priče. Danas je često pitanje "o sceni", kakva je, šta joj nedostaje... Zdena joj nedostaje. Taj način razmišljanja. Hajmo radit, umjesto, hajmo se slikat. U poređenju s njim alternativni izgledaju kao šminje koje ne znaju šta bi sa bojicama.
- Također sudjelujete u predstavi po tekstu "Dijete našeg vremena" Ödona von Horvatha. Nismo je imali prilike gledati u Hrvatskoj, možete li opisati o čemu se radi i s kim radite?
- Tekst je napisan sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća, ali kao da je pisan danas i ovdje. Nevjerovatna je sličnost sa svime što se desilo i dešava na našim prostorima. Govori o sranjima koja nikako da stanu, fašizam, nacionalizam, rat, i o prolasku glavnog lika kroz sve to, da bi na kraju shvatio šta je i gdje je i okrenuo se. Ali, na kraju je kasno. Premijera je bila u Tuzli gdje smo odigrali i prvu reprizu i poslije toga smo igrali u Beogradu tri puta za redom. Sredinom januara kreće turneja po Njemačkoj. Što se tiče ovih prostora čuo sam da su u igri Zagreb, Mostar i Podgorica, ali ne znam kad. Predstavu je režirao Branko Šimić koji je inače Tuzlak, no već petnaest godina živi i radi u Hamburgu, tamo je i završio režiju. U predstavi igraju Predrag Kalaba, Vernesa Berbo Kellner i Biljana Milkov. Svi žive u Berlinu već godinama.
- U Hrvatskoj ste koncertirali u sklopu Festivala prvih, točnije, prvo su oni predstavili vas, a sad ste vi njihov art-promotor. Festival prvih 5 upravo je u toku i trajat će do 14. studenog; možete li nam ga predstaviti za ovu priliku?
- Preko Festivala prvih sam i došao u Hrvatsku. Prošle godine sam svirao na festivalu u galeriji SC, sa Zdenom i Lou Profom. Taj koncert je snimljen i najvjerovatnije ćemo ga objaviti. Željko Zorica i Ana Janjatović-Zorica, i ta ekipa Festivala prvih, imaju taj pristup koji sam spomenuo kod Zdene, hajmo radit. To je sve što mi treba. Oni su mi dogovorili i ove koncerte koji su bili u sklopu najave 5. Festivala prvih koji je u toku. Festival je jako širok i muzika je samo jedan segment toga. Mogao bih naširoko o tome, ali bolje je otići i vidjeti. Tema ove godine je "Društvena odgovornost kapitala". Drago mi je da sam dio toga.
---------
jedva cekam koncert
-
marimahunar
- Posts: 130
- Joined: 12/12/2005 17:16
#9
tuzno je to ... uvijek su drugi pametniji od nas samih i vazda nam drugi trebaju podurati pred nase oci ono sto nam smrdi pred nosom ... rijecju protiv idiotluka ...
link broj A:
http://youtube.com/watch?v=gqlzUOHBhDk
link broj B:
http://www.last.fm/music/Damir+Avdic/Mrtvi+su+mrtvi
uzivajte moji dragi sarajevci ... btw kad je svirka - vrijedjelo bi letjeti zbog istog
link broj A:
http://youtube.com/watch?v=gqlzUOHBhDk
link broj B:
http://www.last.fm/music/Damir+Avdic/Mrtvi+su+mrtvi
uzivajte moji dragi sarajevci ... btw kad je svirka - vrijedjelo bi letjeti zbog istog
-
irfan2
- Posts: 3656
- Joined: 09/04/2004 22:41
- Location: sarajevo
#10
poslao sam mu mejl sa istim pitanjem..
rekao je tamo negdje, mart, april..bice objavljeno na majspejsu ...
http://www.myspace.com/damiravdicc
rekao je tamo negdje, mart, april..bice objavljeno na majspejsu ...
http://www.myspace.com/damiravdicc
-
marimahunar
- Posts: 130
- Joined: 12/12/2005 17:16
#12
@ starac
molio bih lagano pojašnjenje ovdje glede gornjeg zahtjeva:
1 - Čijeg zakona ?
2 - Zašto 48 sati ?
3 - Što ako samo želim da imam kopiju produkta koji sam legalno nabavio ?
4 - Što ako neću ?
molio bih lagano pojašnjenje ovdje glede gornjeg zahtjeva:
1 - Čijeg zakona ?
2 - Zašto 48 sati ?
3 - Što ako samo želim da imam kopiju produkta koji sam legalno nabavio ?
4 - Što ako neću ?
-
irfan2
- Posts: 3656
- Joined: 09/04/2004 22:41
- Location: sarajevo
#14 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
nema jos link za download .. niti je kod nas pusten u prodaju..inace, distribuciju za bih je preuzeo hayat .. aj fino, nakon defenca i dubioze, i damira avdica su preuzeli ...iznenadjuju me
http://www.last.fm/music/Damir+Avdic/Mrtvi+su+mrtvi
ovdje bi zamolio nekoga ko ima pristup onlajn verziji magazina dani da postira ovaj intervju sto je izasao ..
http://www.last.fm/music/Damir+Avdic/Mrtvi+su+mrtvi
ovdje bi zamolio nekoga ko ima pristup onlajn verziji magazina dani da postira ovaj intervju sto je izasao
..-
lab3352
- Posts: 1363
- Joined: 23/08/2007 14:25
#15 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
Slusao sam njegove numere s "Slusaj Najglasnije" izdanja ... Veoma dobar album, s dosta dobrim tekstovima ... bice super ukoliko Hayat ovo objavi, jer mislim da se radi o jednom vrsnom muzicaru ... U svakom slucaju za pohvalu ...
-
fadill
- Posts: 407
- Joined: 14/01/2007 22:10
#16 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
ako nekome treba nesto od Diplomtz-a javite se na PM
http://www.myspace.com/damiravdicc
ja sam oficijelni diler
roman "Na Krvi Cjuprija" 12km
prvi album "...Od Trnja i Zaoka" (soundtrack za roman "Na Krvi Cjuprija") 5km
novi album "Mrtvi su Mrtvi" 8km
sve originali!
pozZ
zivli!
http://www.myspace.com/damiravdicc
ja sam oficijelni diler
roman "Na Krvi Cjuprija" 12km
prvi album "...Od Trnja i Zaoka" (soundtrack za roman "Na Krvi Cjuprija") 5km
novi album "Mrtvi su Mrtvi" 8km
sve originali!
pozZ
zivli!
Last edited by fadill on 07/05/2008 16:42, edited 1 time in total.
-
irfan2
- Posts: 3656
- Joined: 09/04/2004 22:41
- Location: sarajevo
#17 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
znas li slucajno kad ce uc kod nas u prodaju? ono oficijelno? po radnjama, da ga mogu recimo u bajbuku uzet?
-
fadill
- Posts: 407
- Joined: 14/01/2007 22:10
#18 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
... samo novi album ce bit izdat za bh trziste ...ne znam jos kad, ko, ha hu
kod mene ima sve sto je izdo 1 i 2 album i knjiga
kod mene ima sve sto je izdo 1 i 2 album i knjiga
-
irfan2
- Posts: 3656
- Joined: 09/04/2004 22:41
- Location: sarajevo
#19 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
evo intervju iz zadnjeg broja dana ..odlican intervju
Intervju: Damir Avdić Graha, diplomac hardcore škole
Intifada je odavno počela
Osnivač i vođa kultnog tuzlanskog benda Rupa u zidu već dvadeset godina opstaje na sceni skoro bez ikakve medijske podrške. Bosanski psiho ili diplomac hardcore škole, kako ga često nazivaju, za mjesec dana objavljuje svoj drugi solo album pod nazivom Mrtvi su mrtvi. Damir Avdić Graha za Dane govori o Titu, Che Guevari, ljevici, punku i objašnjava zašto revolucije više nisu moguće
Samir Aganović
Damir Avdić Graha: "Kad te iza table Tuzla dočekaju kotlovi termoelektrane, i ne ostaje ti ništa drugo nego da nekome jebeš mater"
Damir Avdić ili Diplomatz je jedinstvena pojava na domaćoj, ali, slobodno možemo reći, i na široj muzičkoj sceni. Praktično bez ikakve medijske podrške već 20 godina se bavi muzikom, a najpoznatiji je iz perioda dok je bio na čelu legendarne Rupe u zidu. Njegov prvi album Od trnja i žaoka je netom po izlasku stekao kultni status, a teško će se naći gnjevni mladi (i ne tako mladi) čovjek koji ne zna objasniti zašto Abdullahu nema ko da sere - jer Abdullah leži u KPZ-u, "ne zna razlomke, al' zna da dijeli lobanje na dva"! Njegov muzički izraz je također jedinstven jer Damir svoj brutalni recital izvodi sam, u pratnji prebučne gitare. Na taj način zapravo akcentira svoje direktne i politički angažirane tekstove, tjerajući slušatelje ili sretnike koji posjete neki od koncerata da se dobro zamisle nad oporim i često ciničnim stihovima. Album Mrtvi su mrtvi zvanično će biti objavljen 23. marta za nezavisnu slovensko-hrvatsku izdavačku kuću Moonlee Records, a dvije pjesme - Po asfaltu i betonu i Mrtvi su mrtvi - puštene su u opticaj i mogu se besplatno skinuti sa interneta.
DANI: Najavljujući svoj prvi solo album, rekao si da je to "album za odrasle", misleći pritom na one koji su svjesni da je Che Guevara danas samo brand kao i svaki drugi. Od trnja i žaoka postigao je uspjeh kakav rijetko imaju albumi tog profila. U naslovnoj pjesmi s novog albuma sugeriraš da je sad kasno za sjećanje i žal za mrtvima. Šta možemo očekivati od novog albuma?
AVDIĆ: To što naslovna pjesma i kaže. Ljudi se utrkuju da izraze poštovanje prema mrtvima, a koliko ih stvarno poštuju vidi se u tome kako se odnose prema živima. Oni koji znaju šta radim mogu očekivati nastavak dosadašnje priče, ali još tvrđe i direktnije.
DANI: Znači li to da i dalje gledamo kanal El Diabla? Čeka li nas Intifada u novom mileniju, kako si do sada tvrdio?
AVDIĆ: Mi jesmo na kanalu El Diabla. Ovo vrijeme je pogubljeno totalno, ljudi još više. Izgleda kao da imaš milion mogućnosti, a ne mičeš se s mjesta. Sve ti je dostupno, jedan klik i tu si, poslije stotog klika, dan je gotov. Živi se iluzija, ne život. Poštuju se imena, ne ljudi. Vjeruješ u ono što si čuo, ne u ono što si vidio. A Intifada je davno počela, pršti na sve strane. Problem je što je milion strana i sve nalikuju jedna drugoj, samo su im boje različite. I više ne biraš ti stranu, strana tebe bira.
DANI: U jednoj pjesmi, spominjući Malog Jožu, kažeš "ko mu jebe mater". U toj istoj pjesmi kažeš da je tvoje svjetlo oduvijek bio samo Fadil Jahić Španac. O Fadilu Jahiću se danas mogu naći samo dva teksta u Arhivu Federacije BiH, a po Malom Joži se nazivaju kafane. Šta hoćeš reći?
AVDIĆ: Mali Joža je površina, a Fadil je suština do koje treba dobro zagrebati. A kafana je sve do čega je gomila u stanju zagrebati. I majice s likom raznih Joža.
DANI: Šta, kao Che Guevara? Jesi li zato rekao da ideali nisu fotogenični?
AVDIĆ: Prvo moramo razdvojiti Tita i Che Guevaru. Tito danas nije revolucija, već tuga. Žal za vremenom kada se živjelo dobro i sigurno. Ne slijede se njegovi ideali, već vlastita nostalgija i nemoć. A Che Guevara je trideset godina dobro naplativ kapitalistički proizvod. Ernesto Guevara i Che Guevara nemaju ništa zajedničko. Ernesto je zapušteni, izmanipulirani looser, a Che Guevara je mašinerija koja pokazuje svu nadmoć kapitalizma. Eksploatacija za kojom se žudi.
DANI: Pratiš li medije?
AVDIĆ: Vijesti, usput.
DANI: Kako ti se čini današnja politička situacija u zemlji? Ti u pjesmama govoriš o vladavini Familije i begova. Možeš li to prokomentirati?
AVDIĆ: Familije nas drže donjima i pričaju nam da smo donji zato što nas mrze neki drugi.
DANI: A Islamsku zajednicu?
AVDIĆ: Korporacija. Kao bilo koja religija.
DANI: Šta misliš, zašto ogroman broj građana ne izlazi na izbore? Ima li razlike između pozicije i opozicije, postoji li alternativa?
AVDIĆ: Iste face su u opticaju non-stop i samo okreću jednu istu priču i vidiš da im nije stalo. Ovdje biraš manje lošeg, a to ubija. S druge strane, novim ljudima će malo ko dati šansu. U startu ih diskvalificiraju. Sjeti se, pred izbore su se potpisivale razne peticije, glasajte za promjene i slično, to su organizirali oni iz GROZD-a. I dođoše izbori, promjene vidjesmo, a dan nakon izbora neki tip iz GROZD-a kaže: "Mi smo zadovoljni, izveli smo petsto hiljada novih glasača!?" Pa za koga su glasali, jeb'o te? Znaš li šta je petsto hiljada ljudi? Ta cifra može izvrnuti sve naglavačke, ako znaju šta hoće, ali ovi nisu znali, njih su pozivali... Care, nemoj pozivati nikoga ni na šta. Nemoj micati onoga ko ne želi da se makne sam, napravit će glupost.
DANI: Kako objašnjavaš činjenicu da i pored idealnih društvenih uvjeta za razvoj punka i svakog sličnog oblika umjetničkog ili socijalnog bunta, ipak nemamo razvijenu takvu scenu?
AVDIĆ: Punk se razvio davno i etablirao, ali ovdje nije ostavio traga. Te scene nikad nije bilo, sve se dešavalo sporadično. A nema ni tog sličnog oblika o kojem govoriš, nema ničeg novog što bi zauzelo stav da ga primijetim, osim slike u novinama i gluposti ispod nje. I ja ne vidim te društvene uvjete za razvoj bilo čega. Ne vidim društvo uopće. Vidim samo mogućnost da ugrabiš nešto nabrzinu i vratiš se filđanu. Ali to me ne brine. Radim svoje i ne osvrćem se. Uvijek usput sretnem nekoga. I ne znam zašto svi očekuju da se odjednom nešto desi, i to masovno. Masa je rulja, a rulja ničeg dobrog nije donijela. I kad su dobru stvar radili, na kraju su je sami zajebali.
DANI: Evo, nedavno je premijer Kantona Sarajevo Samir Silajdžić demonstrante koji su artikulirano tražili njegovu ostavku nazvao ruljom.
AVDIĆ: Pa, on je dio rulje o kojoj govorim!
DANI: Šta misliš, zašto nema ni najsirovijeg oblika socijalnog bunta, zašto nema masovnog, organiziranog priključivanja studenata demonstracijama koje se posljednjih sedmica odvijaju u Sarajevu?
AVDIĆ: Kakve studenstke demonstracije, šta ti je? Studente danas ne uče da misle, već da slušaju i slijede. Socijalni bunt nosi radnička klasa, a ona je razbijena i ponižena i projekt njenog unižavanja je temelj novog poretka. Na tom projektu rade nekadašnji sudenti.
DANI: Ima nekoliko socijaldemokratskih partija - jesu li one zaista predstavnice, da je tako nazovemo, radničke klase?
AVDIĆ: Ako kažem nisu - oni će reći: jesmo. Ako pitam šta ste uradili - oni će reći: ne možemo ništa, manjina smo, nadglasaju nas. Ali suština je da ne postoji radnički sindikat proizašao iz radnika. Jedinstven. Artikuliran. Ako štrajkaju prosvjetari, to je ništa. Ali ako uz njih štrajkaju novinari, rudari, gradski prevoz, doktori, trgovci, to je već štrajk. Sindikat je udarna igla, a to drže gazde.
DANI: U Tuzli je ljevica uvijek bila jaka i zato se u Tuzli mogu najjasnije izdvojiti neke skupine muzičara koji radom pokazuju da im nije svejedno i koji su vrlo angažirani. Čak i na dnevnopolitičkom polju. Eto, naprimjer, ti si surađivao s Frenkijem, koji je izazvao neke vrlo konkretne reakcije - uzdrmao je i ministra Barišu Čolaka, zauzeo je jasan politički stav. Dokazuje li to da su promjene moguće i da se vrijedi boriti?
AVDIĆ: Nije to od ljevice, već od hlora i ćumura. Kad te iza table Tuzla dočekaju kotlovi termoelektrane, i ne ostaje ti ništa drugo nego da nekome jebeš mater. Naravno da su promjene moguće i da se vrijedi boriti, ali budi spreman na dugu borbu, ništa se neće desiti ni za deset godina, ali svaki puta kad se okreneš, vidjet ćeš da se nešto mijenja i o tome govorim. Od juriša nema ništa. Iza juriša samo skupljaš đubre. Ne treba uzdrmati, ne treba ni rušiti, već raditi da se samo uruši. Što se samo sruši niko neće dizati. Jeb'o to što ćeš srušiti zgradu kad će ostati temelji. Radi svoje i ne brini.
DANI: Bio si lider kultnog benda Rupa u zidu, a sad nastupaš samostalno i kažeš da si tako slobodniji. Ima li šanse da ponovo okupiš bend?
AVDIĆ: Ne. To bih učinio samo sa zadnjom postavom, koja je svirala na Laku noć, pacijenti, a to nije moguće. Ali ću sa Zdenom za izdavačku kuću Slušaj najglasnije najvjerovatnije objaviti sve albume.
DANI: Počeo si se baviti i teatrom, nastupaš u predstavi Branka Šimića po tekstu Dijete našeg vremena Ödona von Horvatha. Predstava je igrana u Tuzli, Beogradu, a spomenuo si turneju po Njemačkoj. O kakvom se projektu radi?
AVDIĆ: Stvar je pokrenuo Branko Šimić sa ekipom ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, ali koji već godinama žive i rade u Njemačkoj. Taj tekst je napisan početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća i bukvalno je opisao Hitlerov dolazak i svo to nacionalno nafuravanje kroz lik momka koji od nezaposlenog, izgubljenog jadnika prolazi kroz sve faze nove nacionalne katarze da bi na kraju progledao na najgori mogući način. Neke scene toliko podsjećaju na ono što se desilo kod nas da mi je muka. Isto k'o da neko prepisuje. Predstava je za Balkan rađena u saradnji sa Goethe institutom. U januaru smo igrali u Münsteru i Düsseldorfu i imali smo jako dobre recenzije. Igrali smo pet predstava. U martu igramo dvije predstave u Berlinu, a u toku godine imat ćemo i neku turneju po regionu. Za sada znam da ćemo igrati na festivalu Ex Ponto u Ljubljani.
DANI: Tvoj roman Na krvi ćuprija objavljen je uporedo s albumom za underground izdavačku kuću, pa te neću pitati za komercijalni uspjeh. Planiraš li nastaviti sa spisateljskim radom?
AVDIĆ: Novi roman je pri kraju. Razmišljao sam da ga opet objavim zajedno sa CD-om, ali nisam imao dovoljno vremena, pa ću malo sačekati. I ovaj roman se prepliće sa CD-om, uzimaju jedan od drugog.
DANI: U knjizi govoriš o ljudima uništenih života. Koliko u svemu tome ima autobiografskog?
AVDIĆ: Nešto pokupiš od sebe, nešto vidiš na drugima. Klasika. Život. Meni to sve opet izgleda optimistično. Možda su uništeni, al' se krpe. I najbolji životi su skrpljeni. Kvaliteta je u šavovima.
DANI: Već dvadeset godina djeluješ potpuno neovisno od takozvane scene. Tvoja publika te ne može vidjeti na televiziji, čut će te na rijetko kojem radiju. Isto bi se moglo reći za SCH i dva-tri slična benda. Šta, zapravo, očekuješ od publike, budući da si profesionalac i da živiš od svog rada?
AVDIĆ: Raja koja dolazi na koncerte je super. Uvijek se iznenadim. Ima i klinaca i starijih od mene. Šta očekujem? Da me saslušaju. A mediji u mom slučaju ne znače ništa. Čak mislim da bi bili kontraproduktivni. Tih nekoliko radiostanica i nekoliko intervjua je više nego dovoljno. Neka se djelo bori samo.
Po asfaltu i betonu
Po asfaltu i betonu naše zemlje silovane
Idu čete profitera, blago naše odnose
Zastave su skrojili, djecu su zadojili
Noževe razdijelili, groblja nam podijelili
Po šumama i gorama naše zemlje rasprodane
Nema više mladice, sve su vođe posjekle
Aerodrome gradili, avione spremili
Sunce naše spakovali, mezare nam utabali
Na radiju i TV-u naše zemlje izjebane
Pjeva đubre, pjeva stoka refrene krvave
Na radiju i TV-u naše zemlje izgažene
Igra đubre, igra stoka, puteve nam zametnuše
..odlican intervjuIntervju: Damir Avdić Graha, diplomac hardcore škole
Intifada je odavno počela
Osnivač i vođa kultnog tuzlanskog benda Rupa u zidu već dvadeset godina opstaje na sceni skoro bez ikakve medijske podrške. Bosanski psiho ili diplomac hardcore škole, kako ga često nazivaju, za mjesec dana objavljuje svoj drugi solo album pod nazivom Mrtvi su mrtvi. Damir Avdić Graha za Dane govori o Titu, Che Guevari, ljevici, punku i objašnjava zašto revolucije više nisu moguće
Samir Aganović
Damir Avdić Graha: "Kad te iza table Tuzla dočekaju kotlovi termoelektrane, i ne ostaje ti ništa drugo nego da nekome jebeš mater"
Damir Avdić ili Diplomatz je jedinstvena pojava na domaćoj, ali, slobodno možemo reći, i na široj muzičkoj sceni. Praktično bez ikakve medijske podrške već 20 godina se bavi muzikom, a najpoznatiji je iz perioda dok je bio na čelu legendarne Rupe u zidu. Njegov prvi album Od trnja i žaoka je netom po izlasku stekao kultni status, a teško će se naći gnjevni mladi (i ne tako mladi) čovjek koji ne zna objasniti zašto Abdullahu nema ko da sere - jer Abdullah leži u KPZ-u, "ne zna razlomke, al' zna da dijeli lobanje na dva"! Njegov muzički izraz je također jedinstven jer Damir svoj brutalni recital izvodi sam, u pratnji prebučne gitare. Na taj način zapravo akcentira svoje direktne i politički angažirane tekstove, tjerajući slušatelje ili sretnike koji posjete neki od koncerata da se dobro zamisle nad oporim i često ciničnim stihovima. Album Mrtvi su mrtvi zvanično će biti objavljen 23. marta za nezavisnu slovensko-hrvatsku izdavačku kuću Moonlee Records, a dvije pjesme - Po asfaltu i betonu i Mrtvi su mrtvi - puštene su u opticaj i mogu se besplatno skinuti sa interneta.
DANI: Najavljujući svoj prvi solo album, rekao si da je to "album za odrasle", misleći pritom na one koji su svjesni da je Che Guevara danas samo brand kao i svaki drugi. Od trnja i žaoka postigao je uspjeh kakav rijetko imaju albumi tog profila. U naslovnoj pjesmi s novog albuma sugeriraš da je sad kasno za sjećanje i žal za mrtvima. Šta možemo očekivati od novog albuma?
AVDIĆ: To što naslovna pjesma i kaže. Ljudi se utrkuju da izraze poštovanje prema mrtvima, a koliko ih stvarno poštuju vidi se u tome kako se odnose prema živima. Oni koji znaju šta radim mogu očekivati nastavak dosadašnje priče, ali još tvrđe i direktnije.
DANI: Znači li to da i dalje gledamo kanal El Diabla? Čeka li nas Intifada u novom mileniju, kako si do sada tvrdio?
AVDIĆ: Mi jesmo na kanalu El Diabla. Ovo vrijeme je pogubljeno totalno, ljudi još više. Izgleda kao da imaš milion mogućnosti, a ne mičeš se s mjesta. Sve ti je dostupno, jedan klik i tu si, poslije stotog klika, dan je gotov. Živi se iluzija, ne život. Poštuju se imena, ne ljudi. Vjeruješ u ono što si čuo, ne u ono što si vidio. A Intifada je davno počela, pršti na sve strane. Problem je što je milion strana i sve nalikuju jedna drugoj, samo su im boje različite. I više ne biraš ti stranu, strana tebe bira.
DANI: U jednoj pjesmi, spominjući Malog Jožu, kažeš "ko mu jebe mater". U toj istoj pjesmi kažeš da je tvoje svjetlo oduvijek bio samo Fadil Jahić Španac. O Fadilu Jahiću se danas mogu naći samo dva teksta u Arhivu Federacije BiH, a po Malom Joži se nazivaju kafane. Šta hoćeš reći?
AVDIĆ: Mali Joža je površina, a Fadil je suština do koje treba dobro zagrebati. A kafana je sve do čega je gomila u stanju zagrebati. I majice s likom raznih Joža.
DANI: Šta, kao Che Guevara? Jesi li zato rekao da ideali nisu fotogenični?
AVDIĆ: Prvo moramo razdvojiti Tita i Che Guevaru. Tito danas nije revolucija, već tuga. Žal za vremenom kada se živjelo dobro i sigurno. Ne slijede se njegovi ideali, već vlastita nostalgija i nemoć. A Che Guevara je trideset godina dobro naplativ kapitalistički proizvod. Ernesto Guevara i Che Guevara nemaju ništa zajedničko. Ernesto je zapušteni, izmanipulirani looser, a Che Guevara je mašinerija koja pokazuje svu nadmoć kapitalizma. Eksploatacija za kojom se žudi.
DANI: Pratiš li medije?
AVDIĆ: Vijesti, usput.
DANI: Kako ti se čini današnja politička situacija u zemlji? Ti u pjesmama govoriš o vladavini Familije i begova. Možeš li to prokomentirati?
AVDIĆ: Familije nas drže donjima i pričaju nam da smo donji zato što nas mrze neki drugi.
DANI: A Islamsku zajednicu?
AVDIĆ: Korporacija. Kao bilo koja religija.
DANI: Šta misliš, zašto ogroman broj građana ne izlazi na izbore? Ima li razlike između pozicije i opozicije, postoji li alternativa?
AVDIĆ: Iste face su u opticaju non-stop i samo okreću jednu istu priču i vidiš da im nije stalo. Ovdje biraš manje lošeg, a to ubija. S druge strane, novim ljudima će malo ko dati šansu. U startu ih diskvalificiraju. Sjeti se, pred izbore su se potpisivale razne peticije, glasajte za promjene i slično, to su organizirali oni iz GROZD-a. I dođoše izbori, promjene vidjesmo, a dan nakon izbora neki tip iz GROZD-a kaže: "Mi smo zadovoljni, izveli smo petsto hiljada novih glasača!?" Pa za koga su glasali, jeb'o te? Znaš li šta je petsto hiljada ljudi? Ta cifra može izvrnuti sve naglavačke, ako znaju šta hoće, ali ovi nisu znali, njih su pozivali... Care, nemoj pozivati nikoga ni na šta. Nemoj micati onoga ko ne želi da se makne sam, napravit će glupost.
DANI: Kako objašnjavaš činjenicu da i pored idealnih društvenih uvjeta za razvoj punka i svakog sličnog oblika umjetničkog ili socijalnog bunta, ipak nemamo razvijenu takvu scenu?
AVDIĆ: Punk se razvio davno i etablirao, ali ovdje nije ostavio traga. Te scene nikad nije bilo, sve se dešavalo sporadično. A nema ni tog sličnog oblika o kojem govoriš, nema ničeg novog što bi zauzelo stav da ga primijetim, osim slike u novinama i gluposti ispod nje. I ja ne vidim te društvene uvjete za razvoj bilo čega. Ne vidim društvo uopće. Vidim samo mogućnost da ugrabiš nešto nabrzinu i vratiš se filđanu. Ali to me ne brine. Radim svoje i ne osvrćem se. Uvijek usput sretnem nekoga. I ne znam zašto svi očekuju da se odjednom nešto desi, i to masovno. Masa je rulja, a rulja ničeg dobrog nije donijela. I kad su dobru stvar radili, na kraju su je sami zajebali.
DANI: Evo, nedavno je premijer Kantona Sarajevo Samir Silajdžić demonstrante koji su artikulirano tražili njegovu ostavku nazvao ruljom.
AVDIĆ: Pa, on je dio rulje o kojoj govorim!
DANI: Šta misliš, zašto nema ni najsirovijeg oblika socijalnog bunta, zašto nema masovnog, organiziranog priključivanja studenata demonstracijama koje se posljednjih sedmica odvijaju u Sarajevu?
AVDIĆ: Kakve studenstke demonstracije, šta ti je? Studente danas ne uče da misle, već da slušaju i slijede. Socijalni bunt nosi radnička klasa, a ona je razbijena i ponižena i projekt njenog unižavanja je temelj novog poretka. Na tom projektu rade nekadašnji sudenti.
DANI: Ima nekoliko socijaldemokratskih partija - jesu li one zaista predstavnice, da je tako nazovemo, radničke klase?
AVDIĆ: Ako kažem nisu - oni će reći: jesmo. Ako pitam šta ste uradili - oni će reći: ne možemo ništa, manjina smo, nadglasaju nas. Ali suština je da ne postoji radnički sindikat proizašao iz radnika. Jedinstven. Artikuliran. Ako štrajkaju prosvjetari, to je ništa. Ali ako uz njih štrajkaju novinari, rudari, gradski prevoz, doktori, trgovci, to je već štrajk. Sindikat je udarna igla, a to drže gazde.
DANI: U Tuzli je ljevica uvijek bila jaka i zato se u Tuzli mogu najjasnije izdvojiti neke skupine muzičara koji radom pokazuju da im nije svejedno i koji su vrlo angažirani. Čak i na dnevnopolitičkom polju. Eto, naprimjer, ti si surađivao s Frenkijem, koji je izazvao neke vrlo konkretne reakcije - uzdrmao je i ministra Barišu Čolaka, zauzeo je jasan politički stav. Dokazuje li to da su promjene moguće i da se vrijedi boriti?
AVDIĆ: Nije to od ljevice, već od hlora i ćumura. Kad te iza table Tuzla dočekaju kotlovi termoelektrane, i ne ostaje ti ništa drugo nego da nekome jebeš mater. Naravno da su promjene moguće i da se vrijedi boriti, ali budi spreman na dugu borbu, ništa se neće desiti ni za deset godina, ali svaki puta kad se okreneš, vidjet ćeš da se nešto mijenja i o tome govorim. Od juriša nema ništa. Iza juriša samo skupljaš đubre. Ne treba uzdrmati, ne treba ni rušiti, već raditi da se samo uruši. Što se samo sruši niko neće dizati. Jeb'o to što ćeš srušiti zgradu kad će ostati temelji. Radi svoje i ne brini.
DANI: Bio si lider kultnog benda Rupa u zidu, a sad nastupaš samostalno i kažeš da si tako slobodniji. Ima li šanse da ponovo okupiš bend?
AVDIĆ: Ne. To bih učinio samo sa zadnjom postavom, koja je svirala na Laku noć, pacijenti, a to nije moguće. Ali ću sa Zdenom za izdavačku kuću Slušaj najglasnije najvjerovatnije objaviti sve albume.
DANI: Počeo si se baviti i teatrom, nastupaš u predstavi Branka Šimića po tekstu Dijete našeg vremena Ödona von Horvatha. Predstava je igrana u Tuzli, Beogradu, a spomenuo si turneju po Njemačkoj. O kakvom se projektu radi?
AVDIĆ: Stvar je pokrenuo Branko Šimić sa ekipom ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, ali koji već godinama žive i rade u Njemačkoj. Taj tekst je napisan početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća i bukvalno je opisao Hitlerov dolazak i svo to nacionalno nafuravanje kroz lik momka koji od nezaposlenog, izgubljenog jadnika prolazi kroz sve faze nove nacionalne katarze da bi na kraju progledao na najgori mogući način. Neke scene toliko podsjećaju na ono što se desilo kod nas da mi je muka. Isto k'o da neko prepisuje. Predstava je za Balkan rađena u saradnji sa Goethe institutom. U januaru smo igrali u Münsteru i Düsseldorfu i imali smo jako dobre recenzije. Igrali smo pet predstava. U martu igramo dvije predstave u Berlinu, a u toku godine imat ćemo i neku turneju po regionu. Za sada znam da ćemo igrati na festivalu Ex Ponto u Ljubljani.
DANI: Tvoj roman Na krvi ćuprija objavljen je uporedo s albumom za underground izdavačku kuću, pa te neću pitati za komercijalni uspjeh. Planiraš li nastaviti sa spisateljskim radom?
AVDIĆ: Novi roman je pri kraju. Razmišljao sam da ga opet objavim zajedno sa CD-om, ali nisam imao dovoljno vremena, pa ću malo sačekati. I ovaj roman se prepliće sa CD-om, uzimaju jedan od drugog.
DANI: U knjizi govoriš o ljudima uništenih života. Koliko u svemu tome ima autobiografskog?
AVDIĆ: Nešto pokupiš od sebe, nešto vidiš na drugima. Klasika. Život. Meni to sve opet izgleda optimistično. Možda su uništeni, al' se krpe. I najbolji životi su skrpljeni. Kvaliteta je u šavovima.
DANI: Već dvadeset godina djeluješ potpuno neovisno od takozvane scene. Tvoja publika te ne može vidjeti na televiziji, čut će te na rijetko kojem radiju. Isto bi se moglo reći za SCH i dva-tri slična benda. Šta, zapravo, očekuješ od publike, budući da si profesionalac i da živiš od svog rada?
AVDIĆ: Raja koja dolazi na koncerte je super. Uvijek se iznenadim. Ima i klinaca i starijih od mene. Šta očekujem? Da me saslušaju. A mediji u mom slučaju ne znače ništa. Čak mislim da bi bili kontraproduktivni. Tih nekoliko radiostanica i nekoliko intervjua je više nego dovoljno. Neka se djelo bori samo.
Po asfaltu i betonu
Po asfaltu i betonu naše zemlje silovane
Idu čete profitera, blago naše odnose
Zastave su skrojili, djecu su zadojili
Noževe razdijelili, groblja nam podijelili
Po šumama i gorama naše zemlje rasprodane
Nema više mladice, sve su vođe posjekle
Aerodrome gradili, avione spremili
Sunce naše spakovali, mezare nam utabali
Na radiju i TV-u naše zemlje izjebane
Pjeva đubre, pjeva stoka refrene krvave
Na radiju i TV-u naše zemlje izgažene
Igra đubre, igra stoka, puteve nam zametnuše
-
Tuzlachina
- Posts: 142
- Joined: 09/09/2005 20:44
- Location: kod tuzlanke
#20 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
dobar je dan .... ima l' ko prvi od rupe ... niko me ne zna i ostali urezani tonovi ..... ?????
mozda link halo bing ....
mozda link halo bing ....
-
irfan2
- Posts: 3656
- Joined: 09/04/2004 22:41
- Location: sarajevo
#21 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
nazalost slaba bitraza, al dosad ovo je jedina verzija koja se<pojavila na netu..
Rupa u Zidu
- Samo Hladno (1990)(http://rapidshare.com/files/83062822/Ru ... o.zip.html)
- Budi samo na distanci (1994)(http://rapidshare.com/files/83065745/Ru ... i.zip.html)
- Love me my darling (1995)(http://rapidshare.com/files/83068762/Ru ... g.zip.html)
- Kora (1999)(http://rapidshare.com/files/83059859/Ru ... a.zip.html)
Rupa u Zidu
- Samo Hladno (1990)(http://rapidshare.com/files/83062822/Ru ... o.zip.html)
- Budi samo na distanci (1994)(http://rapidshare.com/files/83065745/Ru ... i.zip.html)
- Love me my darling (1995)(http://rapidshare.com/files/83068762/Ru ... g.zip.html)
- Kora (1999)(http://rapidshare.com/files/83059859/Ru ... a.zip.html)
-
fadill
- Posts: 407
- Joined: 14/01/2007 22:10
-
alphonse kauders
- Posts: 2766
- Joined: 12/10/2004 22:10
- Location: def: a place of settlement, activity, or residence
#23 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
Jel' izašao album kod nas? Pitao sam danas u Buybook-u, kažu da ga nisu ni dobili. Otišao na Sirano da vidim postoji li barem kakva kopija, kaže prodavač "Jarane, svi me pitaju za tog Diplomtza, a ja ne znam odakle ga nabaviti.."
-
AfromMann
- Posts: 481
- Joined: 24/01/2007 13:57
- Location: Grad bez boje
#24 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
Evo sta ja imam od diplomca pa ako nekom treba stavit cu na neki file sharing servis!!!Naravno ako se ostali clanovi slazu!!!
-
Vaso
- Posts: 245
- Joined: 14/04/2008 01:44
#25 Re: Damir Avdić Diplomatz: "Mrtvi su mrtvi"
po mogucnosti stavljat jednu po jednu pejsmu 
( zbog ans s dial up-om)
mada cu ga vjerovatno uzet i legalno. prejak lik!
( zbog ans s dial up-om)mada cu ga vjerovatno uzet i legalno. prejak lik!