ja mislim da su u svemu ovome najvazhniji povjerenje i ljubav izmedju salate i ulja. kada su te stvari prisutne, sasvim je nebitno koliko je ruka cijedilo masline, da li je to bilo pojedinachno, ili u paru, te kakvu ulogu su u svemu tome odigrale mehanichke sprave.
nadalje smatram da je svako pitanje etiketiranja, pa i onog extra virgin, ustvari samo odraz, a nikako sushtina problema. a sushtina problema se sastoji u tome da je svako oslanjanje i pozivanje na etikete kao opipljive

dokaze neiskvarenosti originalnog proizvoda ustvari sublimacija potisnutih strahova i nesigurnosti u kvalitet vlastite salate kao i u vlastite kulinarske vjeshtine.