Da se roditelj ponovo uda/ozeni''?

[zipoo]

Sad vjerovatno ne bi, neka zena/covjek nadje ponovo svoju srecu. U fazi odrastanja vjerovatno bi.

[djevojka bez imena]

To je za mene nezamislivo

[Lalena]

Interesantno, okolina se ponekad vise bavi bracnim stanjem udovca/udovice, nego oni sami...
Ne znam za ove sa starijom djecom, ali kada ostanes sam, s malim djetetom, i trebas se sam brinuti za sve, od pokvarene cesme, do ospica, i prijave poreza - nemoguce je docarati raspon obaveza...,jednostavno, nije ti do toga, meni bar nije bilo...
Kasnije, kada poslozis stvari, izgradis zivot, uspijes - ne pada ti ni na kraj pameti prolazit novo "odgajanje" sa nekim nesposobnim, sumnjivo motivirajucim i superiorno postavljenim pojedincem... (ne kazem da su svi takvi, ali ih ima).
Mozda meni "neko nije dovoljno dobar za moje dijete", ali to samo znaci da zapravo meni nije dovoljno dobar...
Djeca uticu indirektno, cine nas odgovornijim i probirljivijim, a ne tako sto od njih trazimo dozvolu ili sl...

Ja od svoga djeteta ne ocekujem nista vise nego sto ocekuju drugi roditelji... Ali, ne dajem mu ni taj teret (jer to je teret, a ne pravo) da brine o mom zivotu... I da ne bi upali u tu zamku medjuovisnosti, u startu sam radila na samostalnosti, i mojoj, i njegovoj... Djeca su u odredjenoj dobi prioritet, normalno, ali za dobro i ljubav svih clanova porodice, svako treba znati svoje mjesto... Nemamo takav odnos da bi mi trebala bilo cija dozvola ako bih se zeljela udati, ali ni ja ne mislim da imam neku nadleznost nad svojim roditeljima, ni svojim djetetom, u tom smislu...
Mnoge moje vrsnjakinje su neudate, zive sa roditeljima, i kao da cekaju da roditelje zamijene brakom, iz jedne simbioze da predju u drugu...
Meni je to recept za nezadovoljstvo...
Pa cak i u braku, ostajemo individue, do odredjenog stepena, i neke odluke donosimo sami za sebe...
Svako ko kaze da je sam zbog djece, cini nepravdu i sebi i djeci...

[sadie_forever]

Interesantno, okolina se ponekad vise bavi bracnim stanjem udovca/udovice, nego oni sami...
Ne znam za ove sa starijom djecom, ali kada ostanes sam, s malim djetetom, i trebas se sam brinuti za sve, od pokvarene cesme, do ospica, i prijave poreza - nemoguce je docarati raspon obaveza...,jednostavno, nije ti do toga, meni bar nije bilo...
Kasnije, kada poslozis stvari, izgradis zivot, uspijes - ne pada ti ni na kraj pameti prolazit novo "odgajanje" sa nekim nesposobnim, sumnjivo motivirajucim i superiorno postavljenim pojedincem... (ne kazem da su svi takvi, ali ih ima).
Mozda meni "neko nije dovoljno dobar za moje dijete", ali to samo znaci da zapravo meni nije dovoljno dobar...
Djeca uticu indirektno, cine nas odgovornijim i probirljivijim, a ne tako sto od njih trazimo dozvolu ili sl...

Ja od svoga djeteta ne ocekujem nista vise nego sto ocekuju drugi roditelji... Ali, ne dajem mu ni taj teret (jer to je teret, a ne pravo) da brine o mom zivotu... I da ne bi upali u tu zamku medjuovisnosti, u startu sam radila na samostalnosti, i mojoj, i njegovoj... Djeca su u odredjenoj dobi prioritet, normalno, ali za dobro i ljubav svih clanova porodice, svako treba znati svoje mjesto... Nemamo takav odnos da bi mi trebala bilo cija dozvola ako bih se zeljela udati, ali ni ja ne mislim da imam neku nadleznost nad svojim roditeljima, ni svojim djetetom, u tom smislu...
Mnoge moje vrsnjakinje su neudate, zive sa roditeljima, i kao da cekaju da roditelje zamijene brakom, iz jedne simbioze da predju u drugu...
Meni je to recept za nezadovoljstvo...
Pa cak i u braku, ostajemo individue, do odredjenog stepena, i neke odluke donosimo sami za sebe...
Svako ko kaze da je sam zbog djece, cini nepravdu i sebi i djeci...

[Ramzess Veliki]

Interesantno, okolina se ponekad vise bavi bracnim stanjem udovca/udovice, nego oni sami...
Ne znam za ove sa starijom djecom, ali kada ostanes sam, s malim djetetom, i trebas se sam brinuti za sve, od pokvarene cesme, do ospica, i prijave poreza - nemoguce je docarati raspon obaveza...,jednostavno, nije ti do toga, meni bar nije bilo...
Kasnije, kada poslozis stvari, izgradis zivot, uspijes - ne pada ti ni na kraj pameti prolazit novo "odgajanje" sa nekim nesposobnim, sumnjivo motivirajucim i superiorno postavljenim pojedincem... (ne kazem da su svi takvi, ali ih ima).
Mozda meni "neko nije dovoljno dobar za moje dijete", ali to samo znaci da zapravo meni nije dovoljno dobar...
Djeca uticu indirektno, cine nas odgovornijim i probirljivijim, a ne tako sto od njih trazimo dozvolu ili sl...

Ja od svoga djeteta ne ocekujem nista vise nego sto ocekuju drugi roditelji... Ali, ne dajem mu ni taj teret (jer to je teret, a ne pravo) da brine o mom zivotu... I da ne bi upali u tu zamku medjuovisnosti, u startu sam radila na samostalnosti, i mojoj, i njegovoj... Djeca su u odredjenoj dobi prioritet, normalno, ali za dobro i ljubav svih clanova porodice, svako treba znati svoje mjesto... Nemamo takav odnos da bi mi trebala bilo cija dozvola ako bih se zeljela udati, ali ni ja ne mislim da imam neku nadleznost nad svojim roditeljima, ni svojim djetetom, u tom smislu...
Mnoge moje vrsnjakinje su neudate, zive sa roditeljima, i kao da cekaju da roditelje zamijene brakom, iz jedne simbioze da predju u drugu...
Meni je to recept za nezadovoljstvo...
Pa cak i u braku, ostajemo individue, do odredjenog stepena, i neke odluke donosimo sami za sebe...
Svako ko kaze da je sam zbog djece, cini nepravdu i sebi i djeci...

Jako dobro napisano ...

I mene je to misljenje drzalo dok malena evo nije odrasla, a sada ona trazi neki svoj put sto znaci da I ja moram pronaci svoj, I nedavno kad sam joj rekao da je tata u ozbiljnoj vezi bila je iskreno odusevljena. Nisu djeca toliko posesivna kako mi mislimo - da nas nece htjeti dijeliti. I njima je stalo do nase srece, posebno kad shvate da ce ih zivot voditi dalje od nas, tad im je lakse poci svojim putem kad znaju da I roditelj ima nekog ko ce ostati sa njim.

[lmo]

Nisu djeca toliko posesivna kako mi mislimo - da nas nece htjeti dijeliti.

Djeca to sve prihvataju onako kako smo ih mi naučili da prihvate. Zavisi sve od toga kakav smo odnos izgradili, koliko se razgovara o svim temama i kako se predočavaju normalne životne stvari.
Ukoliko postoje tabu teme, dijete i ne može razviti zdrav odnos prema tome, postoji strah od nepoznatog i refleksno odbijanje da bi se zaštitilo od nepoznatog.
Djeca sve mogu shvatiti, samo je bitno da način objašnjavanja bude prilagođen uzrastu.

I niko nikog ne dijeli. Dolazak partnera u život nekog roditelja ne znači nikakvo dijeljenje.

[moonca]

Jako dobro napisano ...

I mene je to misljenje drzalo dok malena evo nije odrasla, a sada ona trazi neki svoj put sto znaci da I ja moram pronaci svoj, I nedavno kad sam joj rekao da je tata u ozbiljnoj vezi bila je iskreno odusevljena. Nisu djeca toliko posesivna kako mi mislimo - da nas nece htjeti dijeliti. I njima je stalo do nase srece, posebno kad shvate da ce ih zivot voditi dalje od nas, tad im je lakse poci svojim putem kad znaju da I roditelj ima nekog ko ce ostati sa njim.

Lijepo, da si u ozbiljnoj vezi, kada je kcerkica sprema za svoj put i moguce napustanje kuce.
Odusevljena je, jer je dovoljno zrela da razumije m/z odnose i povjerenje u tebe - sve mladje od toga je problem.

[Ramzess Veliki]

Nisu djeca toliko posesivna kako mi mislimo - da nas nece htjeti dijeliti.

Djeca to sve prihvataju onako kako smo ih mi naučili da prihvate. Zavisi sve od toga kakav smo odnos izgradili, koliko se razgovara o svim temama i kako se predočavaju normalne životne stvari.
Ukoliko postoje tabu teme, dijete i ne može razviti zdrav odnos prema tome, postoji strah od nepoznatog i refleksno odbijanje da bi se zaštitilo od nepoznatog.
Djeca sve mogu shvatiti, samo je bitno da način objašnjavanja bude prilagođen uzrastu.

I niko nikog ne dijeli. Dolazak partnera u život nekog roditelja ne znači nikakvo dijeljenje.

Hajde to objasni malenoj djeci. Moja velika je sa deset godina bila ljubomorna na malu tek rodjenu seku. Jednom sam slucajno bebu nazvao "pile moje" ... ova se razderala "Aaaaaaa nisam vise tatino pileeee ... " Jedva je smirih ...

Djeci treba objasniti da su i dalje u centru paznje jer im to daje sigurnost, ako osjete da dijelis paznju dok su mala mogu biti jako povrijedjena. Sa velikima je lakse. Ja sam morao cekati da mi kcerka dovoljno odraste da shvati da tata ne bi trebao biti sam, a gledajuci koliko sam joj paznje do tada pruzio. Ipak mi je prije pola godine izletjela da osjeca da mi smeta, srecom da mi je rekla pa sam znao kako ju razuvjeriti, da je cuvala u sebi to bi izraslo u veliki problem.

[lmo]

razumijem da osobe koje ne poznaju razvojnu psihologiju i nisu imale praktičnog iskustva u različitim oblicima rada i bavljenja djecom ne mogu (odmah) pronaći adekvatan način da im objasne ljudske emocije, životna iskušenja i to sve....
ali treba se truditi, tražiti znanje, načine, savjetovati se sa stručnjakom ukoliko uvidimo da naš trud ne daje rezultat.
roditelji se obično zabrinu oko slabih akademskih postignuća i sličnih stvari pa oko toga i potraže pomoć...instrukcije, savjetovanja, ...a o emocijama, životnim izazovima i s onim s čim se zaista susrećemo u realnosti slabo...najvjerovatnije zbog vlastitog neznanja, nekakvih kulturoloških.. nametnutih "principa" ..."sramota", gdje ćešo tome, dijete je tabula rasa...nezrelo...neće razumjeti...i to...
blabla.
da ponovim, odlika sposobnog roditelja i odrasle osobe koja ima kontak s djecom je da te velike stvari objasni na njima prilagođen način, a ne da gura pod tepih i čeka da se odraste...svaka tema može, ali na prilagođenom nivou i sa ograničenjem širine.

[insomnia78]

Ti to iz iskustva il iz literature?

[lmo]

idi ručaj, bagetu.

[insomnia78]

Znaci ovo drugo

[duminjo]

Djeco Djeco

[Ramzess Veliki]

razumijem da osobe koje ne poznaju razvojnu psihologiju i nisu imale praktičnog iskustva u različitim oblicima rada i bavljenja djecom ne mogu (odmah) pronaći adekvatan način da im objasne ljudske emocije, životna iskušenja i to sve....
ali treba se truditi, tražiti znanje, načine, savjetovati se sa stručnjakom ukoliko uvidimo da naš trud ne daje rezultat.
roditelji se obično zabrinu oko slabih akademskih postignuća i sličnih stvari pa oko toga i potraže pomoć...instrukcije, savjetovanja, ...a o emocijama, životnim izazovima i s onim s čim se zaista susrećemo u realnosti slabo...najvjerovatnije zbog vlastitog neznanja, nekakvih kulturoloških.. nametnutih "principa" ..."sramota", gdje ćešo tome, dijete je tabula rasa...nezrelo...neće razumjeti...i to...
blabla.
da ponovim, odlika sposobnog roditelja i odrasle osobe koja ima kontak s djecom je da te velike stvari objasni na njima prilagođen način, a ne da gura pod tepih i čeka da se odraste...svaka tema može, ali na prilagođenom nivou i sa ograničenjem širine.

Slazem se potpuno, posebno sa potrebnim savjetovanjem sa djecijim psihologom.

[kiligonzales]

Moja mati nikada se nije udala poslje smrti oca.

[harry825]

...

[Jack Be Nimble]

Nisam imao licnog iskustva ali prvih 12 mjeseci nakon smrti staroga nisam o tome ni htjeo pomisliti.

A sada ako hoce pomoci cu joj da napravi tinder profil. Nema nikoga niti je pricala o tome, ali mislim da bi bilo dobro za nju da nadje nekoga.

[moonca]

U pravu si.

Mislim, da osobe, jos dok su u braku , treba o tome da prcaju i da jedno drugo bodre, za takve odluke.

[King Theoden]

prcaju

[edo_79]

U pravu si.

Mislim, da osobe, jos dok su u braku , treba o tome da prcaju i da jedno drugo bodre, za takve odluke.

[sepet]

Mislim da nam je svima brak potrebniji u starosti, a ne dok smo mladi, tako da nek roditelji rade sta zele i nek uzivaju!

[male_okice]

Meni bi iskreno smetalo, mogu se oni vidjat s nekim ali ne vidim potrebu za nekim "potpisivanjem", to vazi za one ciji su roditelji ipak malo stariji, a "mladji", do 50. godine, mogu shvatit nekako, imaju potrebu za novim vezivanjem, mada opet u danasnje vrijeme moze se i bez braka

Znam slucajeve gdje jedan roditelj udje u brak sa drugim partnerom i onda djeca ostanu bez imovine zbog osobe koja se niotkud pojavila i bukvalno ti uzela nesto sto je tvoje, to nikako ne bih dozvolio, takvi bi se lose proveli sa mnom

izvini ali po cemu je imovina roditelja odmah i imovina djece? nek djeca odrastu i idu svojim putem, grade sebi put, imovinu i sve ostalo sto im treba nek sticu sami. ne treba dozvoliti da dijete iskljucivo ceka nasljedstvo roditelja da bi imalo egzistenciju. na kraju krajeva svi mi imamo potrebu za paznjom, ljubavlju i svim sto nosi jedna veza (ne mozes sve to dobiti samo od djece ili rodbine kad ostanes kao odrasla osoba udovica ili udovac, ili razveden nebitno), i iskljucivo je stvar te osobe da li ce se i zakonski vjencati ili zivjeti skupa s nekim, u to se ne treba petljati, narocito jos ako su djeca odrasla i zive vec svoj odvojen zivot.

[todd_smith]

Meni bi iskreno smetalo, mogu se oni vidjat s nekim ali ne vidim potrebu za nekim "potpisivanjem", to vazi za one ciji su roditelji ipak malo stariji, a "mladji", do 50. godine, mogu shvatit nekako, imaju potrebu za novim vezivanjem, mada opet u danasnje vrijeme moze se i bez braka

Znam slucajeve gdje jedan roditelj udje u brak sa drugim partnerom i onda djeca ostanu bez imovine zbog osobe koja se niotkud pojavila i bukvalno ti uzela nesto sto je tvoje, to nikako ne bih dozvolio, takvi bi se lose proveli sa mnom

izvini ali po cemu je imovina roditelja odmah i imovina djece? nek djeca odrastu i idu svojim putem, grade sebi put, imovinu i sve ostalo sto im treba nek sticu sami. ne treba dozvoliti da dijete iskljucivo ceka nasljedstvo roditelja da bi imalo egzistenciju. na kraju krajeva svi mi imamo potrebu za paznjom, ljubavlju i svim sto nosi jedna veza (ne mozes sve to dobiti samo od djece ili rodbine kad ostanes kao odrasla osoba udovica ili udovac, ili razveden nebitno), i iskljucivo je stvar te osobe da li ce se i zakonski vjencati ili zivjeti skupa s nekim, u to se ne treba petljati, narocito jos ako su djeca odrasla i zive vec svoj odvojen zivot.

I meni sega procitati to

"moj roditelj ima svoju kucu, i da mi neko sad dodje i uzima tu moju kucu koju cekam da pokupim jer mi se duguje"

[dobar osjecaj]

Meni bi iskreno smetalo, mogu se oni vidjat s nekim ali ne vidim potrebu za nekim "potpisivanjem", to vazi za one ciji su roditelji ipak malo stariji, a "mladji", do 50. godine, mogu shvatit nekako, imaju potrebu za novim vezivanjem, mada opet u danasnje vrijeme moze se i bez braka

Znam slucajeve gdje jedan roditelj udje u brak sa drugim partnerom i onda djeca ostanu bez imovine zbog osobe koja se niotkud pojavila i bukvalno ti uzela nesto sto je tvoje, to nikako ne bih dozvolio, takvi bi se lose proveli sa mnom

izvini ali po cemu je imovina roditelja odmah i imovina djece? nek djeca odrastu i idu svojim putem, grade sebi put, imovinu i sve ostalo sto im treba nek sticu sami. ne treba dozvoliti da dijete iskljucivo ceka nasljedstvo roditelja da bi imalo egzistenciju. na kraju krajeva svi mi imamo potrebu za paznjom, ljubavlju i svim sto nosi jedna veza (ne mozes sve to dobiti samo od djece ili rodbine kad ostanes kao odrasla osoba udovica ili udovac, ili razveden nebitno), i iskljucivo je stvar te osobe da li ce se i zakonski vjencati ili zivjeti skupa s nekim, u to se ne treba petljati, narocito jos ako su djeca odrasla i zive vec svoj odvojen zivot.

Dijelim tvoje misljenje. Pun mi je kofer tih poremecenih sistema u kojima se djeca odgajaju uslovljavanjima sta ce sve dobiti ili nece dobiti u nasljedstvo i onda cijeli svoj zivot prilagode tome kao da su invalidi i kao da ne mogu sami sebi steci osnovne uslove za zivot. Nikako ne nalazim razumijevanje za djecu koja od rane dobi kalkulisu i iscekuju sta ce dobiti smrcu roditelja.
Kad cujem meni bliske ljude da nesto spocitavaju roditeljima kako zive u dobi kad imaju svoje specificne i mozda izrazenije potrebe i za partnerom svoje dobi i mogucnoscu sto duzeg samostalnog zivota bez da ovise i oslanjaju se na djecu pomislim samo kakvo su smece svi ti ljudi.

[moonca]

Tradicija je - svugdje u svijetu - da roditelji, zavisi od mogucnosti, imovinu namjene djeci. Ne mislim da je obaveza.

Ako je drugi brak u pitanju i nemaju 'novu djecu' mislim da se testamentom mogu zastiti. To nije problem . problem je da roditelji, ako imaju vise od jednog djeteta''mesetare' / ucjenjuju, kome ce koliko imovine namjeniti i time prave razdor medju djecom.

Znam nekoliko slucajeva bogatih koji su se zenili vise puta i imaju djecu - da je zena/pomajka dobila vecinu bogatstva a djeci je odredjen fond - ili je roditelj imao zivotno osiguranje , koje se mjesecno placa jako visoko , da nakon smtri djeca dobiju,opet zavisi na koju sumu se osigurao , po nekoliko miliona doll.