Da se nikad ne zaboravi ...

[julisiz es grant]

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/zi ... i-porodicu

[Maraschino]

strasno

[mali jomu]

Živa lomača u Višegradu: Poklonite mu život, a on vam spali porodicu



Huso Kurspahić je bio taj koji je pustio Sredoja Lukića i još 12 ljudi iz zatvora

Policajac Huso Kurspahić je iz zatvora oslobodio Sredoja Lukića, a ovaj mu je potom zatočio i zapalio porodicu u živoj lomači koja je odnijela 140 djece, žena, staraca...

Prije 26 godina u višegradskom pritvoru sjedio je jedan čovjek. Nervozno je pocupkivao nogom i pušio cigaretu za cigaretom. Stražari, koji su ga poznavali donosili su mu i cigarete i hranu i piće. Ćutao je i zdravo za gotovo uzimao ponuđene darove, kao da se to od policije očekuje. Negdje poslije podne sa početka ljeta te '92 godine, čuli su ključevi u vratima tamnice.

Pustite ih na slobodu, rekao je neko. Čovjek se ispravio, bacio neispušenu cigaretu na pod ćelije i posmatrao neko vrijeme kako gori. Žeravica je svijetlila i lagano palila dušu, tijelo i srce čovjeka iz koga je ljudskost hlapila. Nasmiješio se avetinjski stražaru i izašao. Njegovo ime je Sredoje Lukić. On je bivši policajac i kasnije će se ispostaviti jedan od režisera najgnusnijeg zločina u Bosni i Hercegovini.

Zamisli bebu u plamenu i vatru u plućima
A prošlo je četvrt vijeka i još godina pride, kako se desio taj najmonstruozniji zločin na teritoriji Bosne i Hercegovine. Eto, prije 26 godina, u "živim lomačama", u kućama Adema Omeragića u Pionirskoj i Mehe Aljića na Bikavcu, 14. i 27. juna 1992. godine živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca.

Na današnji dan 27. juna 1992. u višegradskoj Pionirskoj ulici u naselju Bikavac, skoro 70 osoba je zatočeno i onda živo zapaljeno. Najmlađa žrtva je bila beba od dva dana, koja je izgorjela u majčinom naručju.

Sad zamislite situaciju u kojoj se 140 ljudi, mahom staraca, žena i djece tiska u dvije kuće. Zamislite te jecaje, urlike i zapomaganje nevinih ljudi koji ne znaju šta ih je snašlo. A kako bi i znali kada nikoga do tad nije snašlo. Zamislite monstrume Milana i pomenutog Sredoja Lukića, zajedno sa Radomirom Šušnjarom kako naguravaju ljude u kuće, kako sa naoružanim vojnicima prijete da će ubiti svakoga ko pokuša izaći dok istovremeno zaključavaju vrata, mandale prozore i kuće benzinom posipaju. Promislite samo.

Pa onda zamislite, kako vatra prodire u kuće u zidove, u namještaj, u pluća na koncu. Zamislite koliko su srećni oni što su umrli odmah, oni koji nisu dočekali da se pretvore u žive buktinje. Zamislite taj dim, taj opori miris ljudskog mesa, taj užas koji se stapa sa ognjem i vatrom. Trajalo je to satima. Zamislite istog tog Sredoja Lukića, kako opušak baca, samo ne na pod zatvorski, nego na kuću u plamenu i jednako se dijabolično kezi na svoje glave umotvornu. Zamislite ostatak Višegrada koji tihuje u saučesništvu. I sad prestanite zamišljati bilo šta.

Jer, sad dolazi vrijeme sadašnje navijek isto, a drugčije. Sad dolazi spoznaja da se ništa u glavama ljudi promijenilo nije. Prije četvrt vijeka je fizički dovedena do realizacije ideja o ništenju Bošnjaka u Višegradu i na istoku Bosne, a danas većinsko srpsko stanovništvo zavjernički ćuti i pušta četnike da nastave svoje verbalne orgije u tzv. miru.

Pa onda u omerti-zavjeri ćutanja imamo fascinatan podatak da se i dan danas ne zna gdje su kosti spaljenih ljudi. Zapravo zna se, ali se kukavički i hinjski ne govori. Ni rodbini koja evo 25 godina i godinu pride traži zemne ostatke ne bi li Fatihu proučila.


Strašna sudbina Huse Kurspahića

Nego, kad smo kod El-Fatihe, znate li ko je Huso Kurspahić? Huso je bivši višegradski policajac. Husi je spaljeno u Pionirskoj ulici devet članova najuže porodice. Huso, kao i ostala rodbina žrtava bezuspješno traži kosti namilijih evo ima četvrt vijeka i godina pride.

"Ako ne budem postigao cilj barem da pronađem kosti, da mogu doći svake godine i proučiti Fatihu, naći dio smiraja. To ostaje trajno, dok čovjek živi", kaže za N1 Huso.

Ali ima nešto drugo. Nešto mračno, nešto tajno. Ima jedna stvar, jedna situacija kada je ogromna snaga ljudskosti, zarad ljudskosti bila zloupotrijebljena do nevjerovatnog zla. Sjećate se onog dana sa početka priče? Onog dana kada je monstrum Sredoje Lukić sjedio u višegradskom zatvoru. E pa tada još nije bio manifestan monstrum, nije počinio zlodjelo. Sjećate li se zvuka brave i otključanih vrata u ćeliji?

Huso Kurspahić je bio taj koji je pustio Sredoja Lukića i još 12 ljudi iz zatvora: "Sredoje Lukić je osuđen na 27 godina, bio je moj kolega. Bili su zarobljeni, ja sam ih pustio svih 12 iz pritvora i onda se to desi nakon što su pušteni", ističe za Huso i dodaje:

"Čovjek kojem vi poklonite život, pustite ga na slobodu, to se desi nakon toga i ja nemam riječi. Ostanem bez teksta."

[julisiz es grant]

Prema svjedočenju Huse Kurspahića na suđenju Lukićima u Hagu, on i Sredoje Lukić osim što su bili kolege, bili su i bliski prijatelji. Zvali su jedan drugoga amidžićem. Kada su naši regularni policajci u aprilu 1992. uhvatili Sredoja i grupu srpskih naoružanih odmetnika, Huso mu je rekao "Ne boj se amidžiću, ja sam tu".

Sredoje Lukić (pred kraj videa) nakon oslobađanja iz zarobljeništva:



Dva mjeseca nakon ovog snimka, Sredoje je učestvovao u spaljivanju cijele Husine porodice, i najuže i šire, iz sela Koritnik, u Pionirskoj ulici u Višegradu.

Husin otac Hasib Kurspahić jedan je od osmoro koji su pobjegli živi iz žive lomače. Ovo je njegovo svjedočenje dato neposredno poslije stravičnog događaja:



Hasib Kurspahić umro je 1996, ostavivši sinu Husi u amanet da se bori za istinu o stradanju njihove porodice. Huso je to ispunio i svjedočio je dva puta 2008. na suđenju Milanu i Sredoju Lukiću, gdje je dao imena svih stradalih u lomači, ali i uklonio nekoliko imena koja su se duplirala (ista osoba greškom upisana kao dvije, jednom pod imenom, drugi put pod nadimkom) kao i četiri osobe koje su bile na spisku stradalih iako nisu bile u živoj lomači. To samo pokazuje Husino poštenje i kako istina može biti samo jedna i potpuna, a ne "naša" i "njihova".

[arzuhal]

[Banksy]

Što, jel, implicira da su svi antifašisti četnici i čuvari logora. 'Da se ne zaboravi'.

Moderacija stazama VOX-a.

[arzuhal]

Što, jel, implicira da su svi antifašisti četnici i čuvari logora. 'Da se ne zaboravi'.

Moderacija stazama VOX-a.

Upravo to. Ne može se niko prošunjati pokraj tebe a da ga u trenu ne pročitaš, aferim

[arzuhal]

[Banksy]

Što, jel, implicira da su svi antifašisti četnici i čuvari logora. 'Da se ne zaboravi'.

Moderacija stazama VOX-a.

Upravo to. Ne može se niko prošunjati pokraj tebe a da ga u trenu ne pročitaš, aferim

Nema potrebe za dubokim 'čitanjem'. Poruka, upućena prije svega plićim čitateljima, je više nego jasna.

[arzuhal]

Što, jel, implicira da su svi antifašisti četnici i čuvari logora. 'Da se ne zaboravi'.

Moderacija stazama VOX-a.

Upravo to. Ne može se niko prošunjati pokraj tebe a da ga u trenu ne pročitaš, aferim

Nema potrebe za dubokim 'čitanjem'. Poruka, upućena prije svega plićim čitateljima, je više nego jasna.

..a još je stavlja stari, samozatajni simpatizer neofašizma kojeg si par puta uhvatila na djelu. Ovo je treći put, Sajmone, tri od tri

[julisiz es grant]

Ima slika tog kostura kako visi, u par knjiga sam je nalazio, ne znam ima li na netu.

[julisiz es grant]

A za ovog Daneta, poruka je da su takvi poželjni u društvu "antifašista" i savršeno se uklapaju u "ko nas bre zavadi" priču.

[arzuhal]

A za ovog Daneta, poruka je da su takvi poželjni u društvu "antifašista" i savršeno se uklapaju u "ko nas bre zavadi" priču.

Još ono đubre na Kozari priča o "ustaškom narodu" koji je činio zločine nad Srbima...

[julisiz es grant]

A za ovog Daneta, poruka je da su takvi poželjni u društvu "antifašista" i savršeno se uklapaju u "ko nas bre zavadi" priču.

Još ono đubre na Kozari priča o "ustaškom narodu" koji je činio zločine nad Srbima...

Čitam baš ovih dana izjave dvojice mojih zlehudih kolega, dr Milomira Stakića i dr Milana Kovačevića, ratnih šerifa u Prijedoru, date Ed Vulliamiju 1992. i početkom 1996. Uglavnom u oba navrata priča se svodila na to, da su prijedorski Muslimani i Hrvati za vrijeme NDH ubijale svoje komšije u Jasenovcu i gdje sve ne, pa se srpski narod morao braniti (i opet će ako bude sreće). Omarsku su pravdali Jasenovcem, i 1992, i 1996. Samo što je Kovačević 1996, uz priličnu količinu rakije u 9 ujutru u svojoj direktorskoj kancelariji u prijedorskoj bolnici, potišteno priznao britanskom novinaru da su srpski logori 1992. bili greška i rezultat masovnog ludila. Ali je dodao da nisu bili ni blizu Jasenovcu.

[arzuhal]

A za ovog Daneta, poruka je da su takvi poželjni u društvu "antifašista" i savršeno se uklapaju u "ko nas bre zavadi" priču.

Još ono đubre na Kozari priča o "ustaškom narodu" koji je činio zločine nad Srbima...

Čitam baš ovih dana izjave dvojice mojih zlehudih kolega, dr Milomira Stakića i dr Milana Kovačevića, ratnih šerifa u Prijedoru, date Ed Vulliamiju 1992. i početkom 1996. Uglavnom u oba navrata priča se svodila na to, da su prijedorski Muslimani i Hrvati za vrijeme NDH ubijale svoje komšije u Jasenovcu i gdje sve ne, pa se srpski narod morao braniti (i opet će ako bude sreće). Omarsku su pravdali Jasenovcem, i 1992, i 1996. Samo što je Kovačević 1996, uz priličnu količinu rakije u 9 ujutru u svojoj direktorskoj kancelariji u prijedorskoj bolnici, potišteno priznao britanskom novinaru da su srpski logori 1992. bili greška i rezultat masovnog ludila. Ali je dodao da nisu bili ni blizu Jasenovcu.

Ta četnička pravdanja genocida počinjenog od strane tzv. VRS i tzv. MUP-a tzv. Srpske Republike BiH, odnosno tzv. RS u Prijedoru genocidom nad Srbima (cijelog područja NDH-a a posebno srpskog naroda Krajine) od strane ustaškog režima NDH-a, veoma je dobro objasnio i raspakovao Srđan Šušnica:

Da bih dodatano obrazložio, vratio bih se malo naslovu teksta te analizirao zločine unaprijed osmišljenog i sistematično izvedenog plana etničkog istrebljenja (u širem kontekstu i genocida) nad civilima nesrpske ili nepravoslavne etno-vjerske identifikacije Prijedora i sanske doline. Tu je genocide započeo u aprilu 1992. godine, da bi se, po istom strateškom planu, okončao genocidnim pokoljem u Srebrenici u julu 1995. godine.

Izvršenjem ovog plana, koji je poznat po nazivu RAM, agresor iz Srbije i njegovi republiko-srpski pobunjenici i kolaboranti su u Prijedoru i sanskoj dolini od aprila do septembra 1992. godine postigli dva cilja. Prvi je bio vojno-bezbjednosni, kojim su velikosrpske oružane snage, kroz sistem opkoljenih (ulogorenih) ne-srpskih sela (ili enklava), prelivnih koncentracionih logora i likvidacionih stratišta, uspjele trajno otkolniti vojno-strateški rizik postojanja velikog povezanog područja, većinski naseljenog bosanskim muslimanima unutar opština Prijedor, Sanski Most, Ključ i Bosanski Novi.

Ostatak na: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ge ... -prijedoru

[Maraschino]

Poslije zlocina kojima je u najmanju ruku prisustvovao nije dovoljno samo nosati petokraku i vikata ''ja sam antifasista'' pa da se povjeruje u njegovu nevinost. Poznat mi je ovaj vid antifasizma.
Ipak ce to morati dokazivati na sudu.

[hAZNADAR]

26 godisnjica na 19 logorasa iz Sanskog Mosta koji su uguseni u kamionu na putu za Manjacu.

Vijest iz prosle godine posto nisam mogao naci da je bilo obiljezavanje ove godine

http://sanartv.ba/strasna-smrt-19-logor ... upozorava/

Na Nezavisnim stoji samo link za obiljezavanje ove godine ali je stranica nedostupna.

[CPT]

Pedesetogodišnji Šemsudin Džaferagić stoji kod nišana tromjesečne kćerke Amile. Pored nje su ukopani stariji brat, sestra i majka. Te još 260 Biljančana, koji su ubijeni ispred nekadašnje zgrade osnovne škole i Doma kulture 10. jula 1992. godine.

U jednom trenu je nestalo gotovo cijelo selo. Preživjelo ih je pedesetak, oni koji su tog dana bili u voćnjacima, u šumi iznad sela, ili na privremenom radu u inostranstvu. Šemsudin je jedini muškarac u porodici koji je preživio taj zločin.

'Ispratio sam ih u smrt'

"Pogledom sam ih ispratio u smrt. Gledao s ruba šume kada su ih odvodili... Dvadeset i četiri godine tražim odgovor - gdje to ima da neko tako sve uništi, pobije, sve unakazi? Zamisli tu moju Amilu, one njene rukice, mogu li one njene rukice - da ih više nema, da ih se nagledaš, da pišu, da idu u školu... Kako koje jutro osvane, kriješ oči, da ne vidiš jutra, da ne vidiš kako djeca idu u školu, kako ljudi idu na posao..."

Malo dalje iznad nišana je Nesima Avdić.

"Gotovo svi Avdići su ubijeni... Otac, majka, brat, stric... komšije, rođaci... Svaki dan mi se vraćaju te slike... Ne znam šta da kažem... Još mi pred očima gomila ubijenih, ovdje, u dvorištu, ispred škole..."

Senada Avdić, koja je to sve gledala sa tavana obližnje kuće, priča: "Krvava trava... Cucla male Amile, koju su, s bratom i sestrom, ubili u majčinom naručju... Stalno mi se vraća ta cucla pred oči... I danas vidim kada iz ruku majke joj otimaju flašicu i bacaju je..."

[CPT]

[Maraschino]

26 godisnjica na 19 logorasa iz Sanskog Mosta koji su uguseni u kamionu na putu za Manjacu.

Vijest iz prosle godine posto nisam mogao naci da je bilo obiljezavanje ove godine

http://sanartv.ba/strasna-smrt-19-logor ... upozorava/

Na Nezavisnim stoji samo link za obiljezavanje ove godine ali je stranica nedostupna.

i ja sam isto primjetio pa su od sramote danas pustili

https://www.nezavisne.com/novosti/drust ... rti/487194

19 ljudi mucki i smisljeno uguseni, svjedoci postoje a tuzilastvo se pravi ludo
koliko treba biti zrtava pa da se predmet aktivira?

[Maraschino]

Pedesetogodišnji Šemsudin Džaferagić stoji kod nišana tromjesečne kćerke Amile. Pored nje su ukopani stariji brat, sestra i majka. Te još 260 Biljančana, koji su ubijeni ispred nekadašnje zgrade osnovne škole i Doma kulture 10. jula 1992. godine.

U jednom trenu je nestalo gotovo cijelo selo. Preživjelo ih je pedesetak, oni koji su tog dana bili u voćnjacima, u šumi iznad sela, ili na privremenom radu u inostranstvu. Šemsudin je jedini muškarac u porodici koji je preživio taj zločin.

'Ispratio sam ih u smrt'

"Pogledom sam ih ispratio u smrt. Gledao s ruba šume kada su ih odvodili... Dvadeset i četiri godine tražim odgovor - gdje to ima da neko tako sve uništi, pobije, sve unakazi? Zamisli tu moju Amilu, one njene rukice, mogu li one njene rukice - da ih više nema, da ih se nagledaš, da pišu, da idu u školu... Kako koje jutro osvane, kriješ oči, da ne vidiš jutra, da ne vidiš kako djeca idu u školu, kako ljudi idu na posao..."

Malo dalje iznad nišana je Nesima Avdić.

"Gotovo svi Avdići su ubijeni... Otac, majka, brat, stric... komšije, rođaci... Svaki dan mi se vraćaju te slike... Ne znam šta da kažem... Još mi pred očima gomila ubijenih, ovdje, u dvorištu, ispred škole..."

Senada Avdić, koja je to sve gledala sa tavana obližnje kuće, priča: "Krvava trava... Cucla male Amile, koju su, s bratom i sestrom, ubili u majčinom naručju... Stalno mi se vraća ta cucla pred oči... I danas vidim kada iz ruku majke joj otimaju flašicu i bacaju je..."

Biljani su mjesto gdje se sistematski ubijalo. U tom zlocinu ucestvovalo je stotine pripadnika zlocinackih formacija i to je dokaz da su mnogi uprljali ruke.

[julisiz es grant]

26 godisnjica na 19 logorasa iz Sanskog Mosta koji su uguseni u kamionu na putu za Manjacu.

Vijest iz prosle godine posto nisam mogao naci da je bilo obiljezavanje ove godine

http://sanartv.ba/strasna-smrt-19-logor ... upozorava/

Na Nezavisnim stoji samo link za obiljezavanje ove godine ali je stranica nedostupna.

i ja sam isto primjetio pa su od sramote danas pustili

https://www.nezavisne.com/novosti/drust ... rti/487194

19 ljudi mucki i smisljeno uguseni, svjedoci postoje a tuzilastvo se pravi ludo
koliko treba biti zrtava pa da se predmet aktivira?

Stoji u presudi Ratku Mladiću. Čak su sudije prilikom čitanja presude baš ovaj slučaj izdvojili kao ilustraciju barbarstva. Tad sam prvi put čuo za njega.
Ne znam na koga bi tužilaštvo moglo da se usmjeri, tj ko je mogao izdati naredbu za takav transport. Manjača je bila pod ingerencijom vojnih vlasti, i za ovo ubistvo ljudi u transportu bio je optužen general Momir Talić, komandant 1. krajiškog korpusa, ali je umro za vrijeme suđenja. Možda komandant brigade ili ne znam ko drugi da je još mogući organizator.

[Maraschino]

Stoji u presudi Ratku Mladiću. Čak su sudije prilikom čitanja presude baš ovaj slučaj izdvojili kao ilustraciju barbarstva. Tad sam prvi put čuo za njega.
Ne znam na koga bi tužilaštvo moglo da se usmjeri, tj ko je mogao izdati naredbu za takav transport. Manjača je bila pod ingerencijom vojnih vlasti, i za ovo ubistvo ljudi u transportu bio je optužen general Momir Talić, komandant 1. krajiškog korpusa, ali je umro za vrijeme suđenja. Možda komandant brigade ili ne znam ko drugi da je još mogući organizator.

Na ovom skupu moglo se čuti kako odgovorne osobe za ovaj slučaj nikada nisu procesuirane iako se, kako je istaknuto, njihova imena znaju. Iz udruženja logoraša poručili su nadležnim institucijama kako očekuju da konačno sve dobije pravosudni epilog i da postoje svjedoci koji su spremni da svjedoče o ovom događaju

Odnekuda se mora poceti pa makar to bio sofer koga su zrtve poznavale. Ko mu je dao nalog, sa kim je bio ''na poslu'', ko je sta odlucivao, ko vezao ceradu...samo da se pokrene a prezivjeli kazu da ima svjedoka.

[julisiz es grant]

Stoji u presudi Ratku Mladiću. Čak su sudije prilikom čitanja presude baš ovaj slučaj izdvojili kao ilustraciju barbarstva. Tad sam prvi put čuo za njega.
Ne znam na koga bi tužilaštvo moglo da se usmjeri, tj ko je mogao izdati naredbu za takav transport. Manjača je bila pod ingerencijom vojnih vlasti, i za ovo ubistvo ljudi u transportu bio je optužen general Momir Talić, komandant 1. krajiškog korpusa, ali je umro za vrijeme suđenja. Možda komandant brigade ili ne znam ko drugi da je još mogući organizator.

Na ovom skupu moglo se čuti kako odgovorne osobe za ovaj slučaj nikada nisu procesuirane iako se, kako je istaknuto, njihova imena znaju. Iz udruženja logoraša poručili su nadležnim institucijama kako očekuju da konačno sve dobije pravosudni epilog i da postoje svjedoci koji su spremni da svjedoče o ovom događaju

Odnekuda se mora poceti pa makar to bio sofer koga su zrtve poznavale. Ko mu je dao nalog, sa kim je bio ''na poslu'', ko je sta odlucivao, ko vezao ceradu...samo da se pokrene a prezivjeli kazu da ima svjedoka.

Od dvojice najodgovornijih, jedan je osuđen a drugi mrtav. Tužilaštvo BiH još uvijek sudi uglavnom direktnim izvršiocima, rijetko naredbodavcima, tako da sumnjam da će ovaj slučaj ikad doći "na red", ali daj Bože da se varam.

[Maraschino]

Stoji u presudi Ratku Mladiću. Čak su sudije prilikom čitanja presude baš ovaj slučaj izdvojili kao ilustraciju barbarstva. Tad sam prvi put čuo za njega.
Ne znam na koga bi tužilaštvo moglo da se usmjeri, tj ko je mogao izdati naredbu za takav transport. Manjača je bila pod ingerencijom vojnih vlasti, i za ovo ubistvo ljudi u transportu bio je optužen general Momir Talić, komandant 1. krajiškog korpusa, ali je umro za vrijeme suđenja. Možda komandant brigade ili ne znam ko drugi da je još mogući organizator.

Na ovom skupu moglo se čuti kako odgovorne osobe za ovaj slučaj nikada nisu procesuirane iako se, kako je istaknuto, njihova imena znaju. Iz udruženja logoraša poručili su nadležnim institucijama kako očekuju da konačno sve dobije pravosudni epilog i da postoje svjedoci koji su spremni da svjedoče o ovom događaju

Odnekuda se mora poceti pa makar to bio sofer koga su zrtve poznavale. Ko mu je dao nalog, sa kim je bio ''na poslu'', ko je sta odlucivao, ko vezao ceradu...samo da se pokrene a prezivjeli kazu da ima svjedoka.

Od dvojice najodgovornijih, jedan je osuđen a drugi mrtav. Tužilaštvo BiH još uvijek sudi uglavnom direktnim izvršiocima, rijetko naredbodavcima, tako da sumnjam da će ovaj slučaj ikad doći "na red", ali daj Bože da se varam.

Ne bih se slozio oko ovoga(Dudak, Mahmuljin) a kakvu shemu ima Tuzilastvo BiH, stvarno ne znam. Da rade nelogicno i sporo, to stoji.
Plasim se da su pozurili da predju u fazu sudjenja pojedincima iz ARBiH kako bi nesto dokazali.
Da ne budem pogresno shvacen, svako treba da odgovara za svoja nedjela.