Da se nikad ne zaboravi ...

Post Reply
meridiyan
Posts: 3617
Joined: 08/10/2020 13:50

#3051 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by meridiyan »

DA TI SRCE PUKNE 😥
" Ne , nemoj nju " govorim , dok mi moju kćerku Nejlu uzima vojnik i baca niz basamke.
"Balije , sve ću vas pobiti" reče mi , pa me puškom udari u plećku, gurajući me za njom.
"Što me ne ubi' odmah ? Jel'? " rekao sam povišenim tonom, dok sam pljuvao krv iz usta. Što onu sliku vidjeh , što to doživi ? Tresao sam se od bola, huje , sudbine.
Moja Nejla sa svega tri godine života , surovo ubijena padom niz basamke. Njena mala, mila , glavica bila je okrenuta prema kuhinji , gdje je bila njena mala, crvena zdjelica sa udrobljenim hljebom u mlijeko. Nije ni jela , ni htjela ,dok ja ne dođem.
"Jedan balija manje " reče mi ponosno i sretno monstrum koji nogom udara malu glavicu , već mrtvu.
"Ubi', ubi' me , odmah " govorim mu , ali on se smije. Dok gleda mene , kako klečim pokraj nje i suzama joj čistim ono mlado , nevino , krvavo lice.
" Najlakše je ubiti baliju , ja želim da se patite , da umireš od naše muke bez metka"
Zavezao mi je ruke , i istjerao iz moje kuće. Ima li veče muke , nego na svom' doći u dušmanske ruke.Niz svoju avliju , kao hajvan gonjen , kao da nisam insan, nisam čovjek.
A, jesam , jesam tako' mi Boga.
Ja idem ispred njega , on mene goni , a ja već mrtav. Čim je Nejlina duša Gospodaru otišla , ja sam sebe otpisao. Znam da nije vjerski , ali nisam na se' ruku digo'. Nego ostao bez evlada , šta je meni bitno?
Približavao se neki kamion , stao je ispred mene . Iz njega je izašao drugi vojnik i onako svezani ruku me ubacio kao kladu na prikolicu. I to na druge ljude, moje komšije.
Niko nije smio da progovori , odmah bi metak dobio. Ko se pomjeri , odmah puška od glavu.
Vožnja pred smrt , gdje se miješaju suze i uzdahi.
Izveli su nas na jedno lijepo polje , vezali oči i streljali. Čim je meni stavio platno na oći.
Vidio sam...vidio sam svoju Nejlu , kako u ljevoj ruci drži crvenu zdjelicu , a desnu pruža meni. Govori mi: "Ade babo , žuri " a ispred nje vrata sa natpisom: "Džennet".
Nisam pošao , dok nisam osjatio blagi vjetar na potiljku , onda sam krenuo.
Njima je to bio metak u potiljku , meni blagi vjetar pred Džennetskim vratima.
Autor: Semir Krnjić

Image
sandzokan
Posts: 1137
Joined: 23/10/2014 19:21
Location: ul. Jovana Divjaka

#3052 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by sandzokan »

@meridiyan

Molim te napisi nesto o slici koju si okacio. Prvi put je vidim.
meridiyan
Posts: 3617
Joined: 08/10/2020 13:50

#3053 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by meridiyan »

sandzokan wrote: 24/04/2021 15:16 @meridiyan

Molim te napisi nesto o slici koju si okacio. Prvi put je vidim.
Sliku je vjerovatno autor postavio kao ilustraciju. I ja bih volio znati nesto vise pa eto ako neko zna
User avatar
black
Posts: 17096
Joined: 19/06/2004 16:00
Location: ispod tresnje

#3054 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by black »

Britanac Graham Bamford, heroj koji ne smije biti zaboravljen u BiH, na današnji dan, 29. aprila 1993. godine, usred dana se ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta polio benzinom i zapalio u znak protesta zbog ubijanja nedužnih civila u ratu u našoj državi.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/sjecanj ... /210429035
User avatar
argyle
Posts: 1838
Joined: 17/10/2010 09:56
Location: Džamahirija Bosna

#3055 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by argyle »

sandzokan wrote: 24/04/2021 15:16 @meridiyan

Molim te napisi nesto o slici koju si okacio. Prvi put je vidim.

https://www.reuters.com/article/instant ... KKCN0WP2ZA
A Bosnian Croat soldier blindfolds Muslim prisoners before turning them over to Bosnian Serb forces for interrogation in Konjic in this June 14, 1993 file photo. REUTERS/Stringer/Files
Malo su pomijesali bosnian serb/croat
sandzokan
Posts: 1137
Joined: 23/10/2014 19:21
Location: ul. Jovana Divjaka

#3056 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by sandzokan »

@argyle

Hvala ti.

Kako misliš pomiješali croats i serbs? Po tvom mišljenju, ko je kome predao koga?
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#3057 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster »



User avatar
muha_sa
Posts: 128457
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#3058 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa »

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... lti/417406

Sjećanje / Tuzla je prije 29 godina odbranjena na Brčanskoj Malti
Bossona
Posts: 5117
Joined: 21/12/2020 03:28

#3059 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Bossona »

ZORAN KULINA UBIJA SNAJPEROM IZ NEDŽARIĆA CIVILA NA ALIPAŠINOM POLJU U B-FAZI ‼️ Plave zgrade koje se vide sa lijeve i desne strane su zgrade u kojima živim i u kojima sam živio tokom opsade Sarajeva. Nebrojeno komšija poznanika i drugih civila ubijeno je između tih plavih zgrada snajperom tokom opsade. Među njima i Dino Hamzić moj komšija iz ulaza. Herojčina, momak koji je jako mlad stao u odbranu grada... Ovo snajpersko gnijezdo je odnijelo jako puno života, pa i djece. Udaljenost od mjesta snajperiste do plavih ugrada je maksimalno do 500 metara. ‼️Pozivamo Tužilaštvo BiH da se pozabavi ovim snimkom, i privede i uhapsi Zorana, te ga preda na Sud BiH i osudi po zakonu.‼️ Na snimku se čuje kako Zoran UZBUĐENO I NAPALJENO traži da MAZNE (UBIJE) jednog, a onda uzima snajper i puca. Nakon toga potvrđuje da je pogodio civila u glavu sav oduševljen. Pogodak potvrđuje i naredni vojnik koji preuzima pušku. Ovo je slučaj za Tužilaštvo i ovo ne smije ostati samo na objavama! Mora se napraviti pritisak javnosti pod hitno i malsimalno kako bi se dovelo do hapšenja ovog ratnog zločinca!

Image

ZORAN KULINA
User avatar
muha_sa
Posts: 128457
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#3060 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa »

Bossona wrote: 15/05/2021 17:59 ZORAN KULINA UBIJA SNAJPEROM IZ NEDŽARIĆA CIVILA NA ALIPAŠINOM POLJU U B-FAZI ‼️ Plave zgrade koje se vide sa lijeve i desne strane su zgrade u kojima živim i u kojima sam živio tokom opsade Sarajeva. Nebrojeno komšija poznanika i drugih civila ubijeno je između tih plavih zgrada snajperom tokom opsade. Među njima i Dino Hamzić moj komšija iz ulaza. Herojčina, momak koji je jako mlad stao u odbranu grada... Ovo snajpersko gnijezdo je odnijelo jako puno života, pa i djece. Udaljenost od mjesta snajperiste do plavih ugrada je maksimalno do 500 metara. ‼️Pozivamo Tužilaštvo BiH da se pozabavi ovim snimkom, i privede i uhapsi Zorana, te ga preda na Sud BiH i osudi po zakonu.‼️ Na snimku se čuje kako Zoran UZBUĐENO I NAPALJENO traži da MAZNE (UBIJE) jednog, a onda uzima snajper i puca. Nakon toga potvrđuje da je pogodio civila u glavu sav oduševljen. Pogodak potvrđuje i naredni vojnik koji preuzima pušku. Ovo je slučaj za Tužilaštvo i ovo ne smije ostati samo na objavama! Mora se napraviti pritisak javnosti pod hitno i malsimalno kako bi se dovelo do hapšenja ovog ratnog zločinca!

Image

ZORAN KULINA
Pratim Nihadovu grupu--ovaj Zoran živi negdje u Lukavici jal bliže Dobrinji--garant svjetla obraza dolazi u grad u kojem je ubijao civile :-)
Bossona
Posts: 5117
Joined: 21/12/2020 03:28

#3061 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Bossona »

muha_sa wrote: 15/05/2021 18:13
Bossona wrote: 15/05/2021 17:59 ZORAN KULINA UBIJA SNAJPEROM IZ NEDŽARIĆA CIVILA NA ALIPAŠINOM POLJU U B-FAZI ‼️ Plave zgrade koje se vide sa lijeve i desne strane su zgrade u kojima živim i u kojima sam živio tokom opsade Sarajeva. Nebrojeno komšija poznanika i drugih civila ubijeno je između tih plavih zgrada snajperom tokom opsade. Među njima i Dino Hamzić moj komšija iz ulaza. Herojčina, momak koji je jako mlad stao u odbranu grada... Ovo snajpersko gnijezdo je odnijelo jako puno života, pa i djece. Udaljenost od mjesta snajperiste do plavih ugrada je maksimalno do 500 metara. ‼️Pozivamo Tužilaštvo BiH da se pozabavi ovim snimkom, i privede i uhapsi Zorana, te ga preda na Sud BiH i osudi po zakonu.‼️ Na snimku se čuje kako Zoran UZBUĐENO I NAPALJENO traži da MAZNE (UBIJE) jednog, a onda uzima snajper i puca. Nakon toga potvrđuje da je pogodio civila u glavu sav oduševljen. Pogodak potvrđuje i naredni vojnik koji preuzima pušku. Ovo je slučaj za Tužilaštvo i ovo ne smije ostati samo na objavama! Mora se napraviti pritisak javnosti pod hitno i malsimalno kako bi se dovelo do hapšenja ovog ratnog zločinca!

Image

ZORAN KULINA
Pratim Nihadovu grupu--ovaj Zoran živi negdje u Lukavici jal bliže Dobrinji--garant svjetla obraza dolazi u grad u kojem je ubijao civile :-)
Zorana je na hiljade, nama je trebao BOSAD po uzoru na MOSAD da ih otkriva i lovi ne samo u Bosni već i u Srbiji i u cijelom svijetu. Kakvo crno daytonsko pravosuđe. Izetbegovići i SDA su mnogo veće zlo od ovog Zorana i sličnih zlikovaca jer su im oni zaštitnici i udomitelji. Ovaj zlikovac je ubijao nekoliko godina a Izetbegovići i SDA ubijaju Bosnu i Bošnjake decenijama. Zahvaljujući Izetbegovićima i SDA četouzpovci sude i progone generale ARBIH dok ovakvi zlikovci slobodno žive i rade.
zrakomlat
Posts: 10234
Joined: 23/09/2012 17:22

#3062 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by zrakomlat »

Bossona wrote: 15/05/2021 18:21
muha_sa wrote: 15/05/2021 18:13
Bossona wrote: 15/05/2021 17:59 ZORAN KULINA UBIJA SNAJPEROM IZ NEDŽARIĆA CIVILA NA ALIPAŠINOM POLJU U B-FAZI ‼️ Plave zgrade koje se vide sa lijeve i desne strane su zgrade u kojima živim i u kojima sam živio tokom opsade Sarajeva. Nebrojeno komšija poznanika i drugih civila ubijeno je između tih plavih zgrada snajperom tokom opsade. Među njima i Dino Hamzić moj komšija iz ulaza. Herojčina, momak koji je jako mlad stao u odbranu grada... Ovo snajpersko gnijezdo je odnijelo jako puno života, pa i djece. Udaljenost od mjesta snajperiste do plavih ugrada je maksimalno do 500 metara. ‼️Pozivamo Tužilaštvo BiH da se pozabavi ovim snimkom, i privede i uhapsi Zorana, te ga preda na Sud BiH i osudi po zakonu.‼️ Na snimku se čuje kako Zoran UZBUĐENO I NAPALJENO traži da MAZNE (UBIJE) jednog, a onda uzima snajper i puca. Nakon toga potvrđuje da je pogodio civila u glavu sav oduševljen. Pogodak potvrđuje i naredni vojnik koji preuzima pušku. Ovo je slučaj za Tužilaštvo i ovo ne smije ostati samo na objavama! Mora se napraviti pritisak javnosti pod hitno i malsimalno kako bi se dovelo do hapšenja ovog ratnog zločinca!

Image

ZORAN KULINA
Pratim Nihadovu grupu--ovaj Zoran živi negdje u Lukavici jal bliže Dobrinji--garant svjetla obraza dolazi u grad u kojem je ubijao civile :-)
Zorana je na hiljade, nama je trebao BOSAD po uzoru na MOSAD da ih otkriva i lovi ne samo u Bosni već i u Srbiji i u cijelom svijetu. Kakvo crno daytonsko pravosuđe. Izetbegovići i SDA su mnogo veće zlo od ovog Zorana i sličnih zlikovaca jer su im oni zaštitnici i udomitelji. Ovaj zlikovac je ubijao nekoliko godina a Izetbegovići i SDA ubijaju Bosnu i Bošnjake decenijama. Zahvaljujući Izetbegovićima i SDA četouzpovci sude i progone generale ARBIH dok ovakvi zlikovci slobodno žive i rade.
:thumbup:
User avatar
muha_sa
Posts: 128457
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#3063 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa »

Bossona
Posts: 5117
Joined: 21/12/2020 03:28

#3064 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Bossona »

GENOCID NAD BOŠNJACIMA PRIJEDORA I PRIJEDORSKA POLJA SMRTI



31. MAJ 1992.
PODSJEĆANJE PROGLASA NA RADIJU PRIJEDOR OD STRANE SDS TERORISTA NA OBAVEZNO NOŠENJE BIJELIH TRAKA ZA BOŠNJAKE I HRVATE !

Image

Na ovaj dan putem Radija Prijedor svi muslimani i Hrvati pozvani su na lojalnost i povjerenje srpskoj vlasti te da svoje domove obilježe bijelim trakama ili čaršafima te da u slučaju kretanja na javnim mjestima na rukavima nose bijele trake. Ovo naređenje, kasnije više puta ponavljano, prvi put pročitale su spikerice Senija Džafić i Jadranka Vejo-Račević: "Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice"
VOJNIM PUČEM U APRILU ZAPOČELI PRIJEDORSKI ZLOČINI
JNA i druge srpsko-crnogorske oružane formacije su oružanim putem preuzele vlast u gradu 30. aprila 1992. i zauzele sve vitalne objekte u gradu. Naoružani Srbi zauzeli su položaje na kontrolnim punktovima po cijelom Prijedoru, sa vojnicima i snajperistima na krovovima glavnih zgrada, srpsku zastavu su postavili na zgradi Općine, a na prilaznim putevima kontrolne punktove, na kojima je vršena kontrola ulaska i izlaska iz grada.
Sa preuzimanjem vlasti uveden je policijski sat, zabranjeno kretanje u vremenu od 22:00 do 06:00 sati. Istovremeno je upućen ultimatum o prikupljanju i predaji naoružanja.
Prva hapšenja su izvršena 20. maja 1992, kada su bošnjački politički rukovodioci i intelektualci uhapšeni i zatvoreni u prostorije Stanice javne bezbjednosti u Prijedoru, gdje su mnogi fizički maltretirani od strane srpske policije. Istovremeno su prestale sa radom sve obrazovne institucije (dječiji vrtići, osnovne i srednje škole). Period od početka maja do prvog napada na selo Hambarine bio je period potpune blokade, ograničenog kretanja za Bošnjake i Hrvate.
Kozarac kod Prijedora video snimak 1992 godina .


Napad na bošnjačka sela u okolini Prijedora počeo je 23. maja 1992. godine oko 12,00 sati, kada je iz artiljerijskog naoružanja granatirano selo Hambarine. Bošnjačko stanovništvo je napustilo Hambarine i pobjeglo u sela Čarakovo, Zecovi, Rizvanovići, Rakovčani i u Donju Ljubiju, a jedan dio zbjega u šumi kod Kureva. Istovremeno sa napuštanjem sela otpočinje pljačka i devastacija bošnjačke imovine. Tokom noći su granatirana sela Gornji Volar i Šurkovac.
U periodu 23.-30. maja 1992. godine srpske oružane jedinice izvršile su oružane napade na skoro sva naselja u kojima su živjeli Bošnjaci i Hrvati. Od 24. maja 1992. srpski agresor je otpočeo sa formiranjem logora. U logor Omarska zatvorena je prva grupa civila Bošnjaka iz Prijedora.
Oko dva sata poslijepodne 24. maja 1992. napadnut je Kozarac. Napad je započeo granatiranjem, nakon čega je uslijedio prodor tenkova i pješadije. Ulaskom u Kozarac počela je paljevina kuća i pljačka imovine. Za četiri dana, do 28. maja 1992. godine uništeno je oko 50% Kozarca, dok je preostala šteta nastala u razdoblju između juna i avgusta 1992. U Kozarcu je porušeno 12 džamija. U oružanom napadu koji je potrajao do 26. maja 1992. godine, ubijeni su i ranjeni brojni civili Kozarca. Preživjeli Bošnjaci bili su prisiljeni da napuste svoje kuće, u pravcu grada Prijedora, pod oružanom pratnjom pripadnika srpskih snaga koje su prisilno odvajale muškarce od žena i djece.
Preživjele muškarce iz Kozarca su odveli u logore Keraterm i Omarska, a žene i djecu u logor Trnopolje, te u razne objekte u gradu Prijedoru (Narodno kazalište, srednjoškolski centar...). Članove političkog rukovodstva, ugledni i bogati Bošnjaci i Hrvati, su hapšeni i odvođeni u koncentracione logore: Krings u Sanskom Mostu, te Keraterm, Trnopolje i Omarska na području općine Prijedor. Pripadnici 43. motorizovane brigade JNA su 30. maja 1992, krećući se kroz grad tenkovima, u Partizanskoj ulici ispaljivali granate, od kojih je toga dana ubijen i ranjen veliki broj civila i uništeni brojni civilni objekti.
Početkom juna organizovano su iz grada odvođeni Bošnjaci u već pripremljene i unaprijed planirane logore. U Prijedoru su srpske vlasti organizirale konvoj od oko 70 autobusa u kojima su se nalazili građani civili koje su uhapsili pripadnici srpskih snaga. U svakom je autobusu bilo oko 80 lica. Konvoj autobusa sa uhapšenim odvezen je u logor Omarska. Po dolasku u krug logara Omarska, i u trenutcima izlaska iz autobusa izvršena su prva ubijanja.
Istovremeno su počela hapšenja i odvođenja u logor Trnopolje. Iz prijedorskih naselja Stari Raškovac i Skela u logor Trnopolje odvezena su dva autobusa žena i djece, a tri autobusa sa uhapšenim muškarcima odvezena su pred zgradu prijedorske policije, gdje su ih fizički maltretirali i zlostavljali, a potom odvezli u logor Omarska. Ubijanja Bošnjaka vršena su u gradu, a posebno u Pionirskoj ulici. Tijela ubijenih Bošnjaka prikupljana su na gradskom teniskom igralištu. Prikupljanje tijela ubijenih vršeno je u periodu od 30. maja do 10. juna 1992. i pretpostavlja se da su odvezena na lokalitet rudnika Tomašica.
Prilikom napada na sela Kevljani i Sivci, 14. juna 1992, ubijeno je na desetine Bošnjaka, a stotine zatvoreno u logore.
U vremenu od 20.-25. 7. 1992. godine srpske vlasti potpomognute zločinačkom JNA izvršili su napade na bošnjačka sela na lijevoj obali Sane: Bišćane, Rizvanoviće, Rakovčane, Hambarine, Čarakovo, Zecove, te hrvatska sela: Briševo, Raljaš, Staru Rijeku i druge. Krvavi pir koji je izvođen prvo artiljerijskim napadima, a potom pješadijskom, rezultirao je ubistvom više hiljada bošnjačkih i hrvatskih civila, a neutvrđen broj odveden je u logore, gdje je kasnije uglavnom likvidiran.
Kontinuirano tokom mjeseca jula vršena su hapšenja, silovanja i deportacije Bošnjaka u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje i druga mjesta zatočenja. Mučenja, ubijanja, silovanja, rušenja, pljačke i devastacija imovine bila je svakodnevna praksa. Tako je, pored ostalih, ubijen Muhamed Sudžuka, koga je na džamijska vrata zakovao ratni zločinac Zoran Žigić. Također, pred džamijom u Čarakovu ubijen je imam Sulejman Dizdarević i još 18 Bošnjaka, koji su potom spaljeni.
U logoru Keraterm je 26. jula 1992. izvršen novi zločin. Bez ikakvog razloga u spavaonici broj 3 ubijeno je između 150 i 180 civila zatočenika.
Krajem jula 1992. iz logora Omarska odvedeno je u nepoznatom pravcu oko 50 logoraša, čija su tijela kasnije pronađena u prirodnoj jami Lisac u Bosanskoj Krupi, a 31.7.1992. iz istog logora odvedeno je tri autobusa zatočenika, čija su tijela pronađena u prirodnoj jami Hrastova glavica na teritoriji Sanskog Mosta. Već 6.8. 1992. iz Omarske je u cilju prikrivanja stanja u ovom logoru oko 1.500 logoraša deportovano je u logor Manjača kod Banja Luke, a oko 1.200 u logor Trnopolje.
Prve deportacije i prisilno protjerivanje stanovništva počelo je već početkom juna, kada je iz logora Trnopolje protjerano 1.000 Bošnjaka. Oni su prisilno ukrcani u 9 teretnih vagona (oko 130 osoba u jednom vagonu) i uz oružanu pratnju vojnih policajaca odvezeni do mjesta Stanari (općina Doboj). Poslije pljačke novca, zlata i drugih vrijednosti preko linija razdvajanja prešli su na teritoriju pod kontrolom regularnih snaga Republike Bosne i Hercegovine.
Iz logora Trnopolje u kompoziciju od 26 teretnih vagona 11. jula 1992, oko 11 sati, ukrcani su i protjerani Bošnjaci i Hrvati, te deportovani na istu lokaciju. Deportacije su nastavljene 24. jula 1992, kada su iz logora Trnopolje u pravcu Travnika konvojem autobusa i kamiona protjerani mještani sela Bišćani, Rizvanovići, Rakovčani. Tokom putovanja protjerane osobe su izložene pljački koju su provodili pripadnici oružane pratnje. Ubijanje zatočenika nastavljeno je i na prostoru Ljubije.
Tako su zatvorenici iz doma Mjesne zajednice Miska Glava ubijani na prostoru rudnika željezne rude Ljubija (lokacija zvana Redak). Po dolasku na lokaciju Redak, pripadnici oružanih snaga Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) su naredili da se iz autobusa iznesu svi leševi, nakon čega su izvodili po trojicu zarobljenih i ubijali ih. Jedan Bošnjak koji je poveden na strijeljanje uspio se spasiti bijegom i tako ostati jedini preživjeli svjedok ovog masovnog zločina.
Genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava na području općine Prijedor trajala su kontinuirano u periodu 1992-1995, gdje je ubijeno oko 4.000 civila, uglavnom, Bošnjaka. Najmasovnija ubijanja izvršena su do ljeta 1993. U Prijedoru je izvršen masovni zločin, masovno, namjerno, organizovano ubijanje, protjerivanje, prije svega, Bošnjaka, a zatim i Hrvata.
Ubijanja Bošnjaka vršena su na svakom mjestu i svugdje, tijela ubijenih ležala su i više dana, a onda su ih zarobljeni skupljali na kamione koji su odvoženi na različite lokacije. Poseban je primjer ubijanja logoraša u rejonu Korićanske stijene (općina Skender Vakuf), gdje je 21. augusta 1992. ubijeno više od dvije stotine logoraša. Pripadnici interventnog voda policije ubili su i u provaliju, duboku preko 200 metara, bacili tijela ubijenih.
U Prijedoru je izvršeno organizovano i namjerno uništavanje dijelova grada, odnosno gradska naselja u kojima su pretežno živjeli Bošnjaci, kao što su: Čaršija, Stari grad i Zagrad. Kozarac i njegova sela, kao i sela skupnog imena Brdo (Hambarine, Bišćani, Rizvanovići...) sravnjeni su sa zemljom.
Na mjestima na kojima su bili vrijedni spomenici bošnjačke kulture, zločinci su podigli štale, parkinge i druge slične objekte koji su pokušali sakriti viševjekovno bivstvovanje Bošnjaka u Prijedoru. Od gradskih četvrti i ulica napravljene su deponije smeća. U Prijedoru je izvršeno namjerno i organizovano uništavanje bošnjačke i hrvatske kulture i tradicije. Uništene su i minirane sve džamije i katoličke crkve.
U Prijedoru je izvršen masovni zločin namjernog i organizovanog mučenja u koncentracionim logorima smrti. U tri najpoznatija logora smrti Omarska, Trnopolje i Keraterm ubijeno je i mučeno više od 10.000 civila, uglavnom, Bošnjaka. Koncentracioni logori koje su Srbi formirali postala su najpoznatija mučilišta na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata. U njima su provođena najgora mučenja i ubijanja. Bošnjakinje su u njima silovane do smrti, a potom ubijane. “Srpski su im zločinci nožem vadili djecu iz utroba i na njihove ih oči komadali“.
Poseban slučaj narušavanja mentalnog integriteta cijelih porodica je odvođenje u nepoznato i nestanak njihovih najmilijih. Za ogroman broj porodica ovo narušavanje mentalnog integriteta traje i danas. Još uvijek hiljade Prijedorčana i drugih ne znaju ništa o svojim najmilijim. Jednoj majci iz porodice Garibović ubijeno je šest sinova. U porodici Bašić iz Zecova za jedan dan ubijeno je trinaestero djece starosti od nekoliko dana do 18 godina (do danas nisu pronađeni).
U Prijedoru je izvršen i zločin silovanja, gdje je silovano više stotina Prijedorčanki. Silovanja su vršena sistematski, kako u logorima, tako u kućama, policijskim stanicama i drugim mjestima. Silovane su djevojčice od dvanaest i starice preko šesdeset godina. Silovanja su vršena pojedinačno ili grupno. „Izveli su jednu ženu i šest curica. Sve su silovane pet metara od nas.
Jedna curica je odvedena, ne znam joj imena, lijepa, možda svojih šesnaest godina. Dok smo bili u logoru nije se vratila. Ove druge su tokom noći odvedene u Prijedor. Žena je ostala kod nas. Sutradan oko 12 sati, curice su vraćene.“ Prilikom izvođenja samog čina žrtvama su nanošene ozljede noževima, udarcima kundakom pušaka ili pesnica. To im je bila neka vrsta nagrade. Zabilježeni su i slučajevi silovanja muškaraca.
Pored masovnih (128, sa 1.511 tijela) i pojedinačnih (278, sa 278 tijela) grobnica ekshumiranih na teritoriji općine Prijedor, tijela Prijedorčana su pronalažena u masovnim i pojedinačnim grobnicama u još šesnaest drugih gradova. Radi se o 312 ekshumiranih tijela, od čega je 276 identifikovano.
FORMIRANA TRI PRIJEDORSKA LOGORA: KERATERM, OMARSKA I TRNOPOLJE
Nesrpsko stanovništvo bilo je obilježeno i podijeljeno u dvije grupe: muškarci između 12 i 15 ili 60 do 65 godina, žena, djeca i starci. Muškarci su uglavnom odvedeni u logore Keraterm i Omarska, a žene u logor Trnopolje. Najteži zločini protiv čovječnosti dogodili su se u ovim logorima.
5. AVGUST 1992.
AMERIČKI I BRITANSKI REPORTERI I NOVINARI OTKRILI SU PRIJEDORSKE LOGORE
Američki i britanski reporteri i novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore. Prvi strani novinar kojem su prijedorske vlasti dozvolile da uđe u logor Trnopolje početkom kolovoza 1992. bio je Britanac Ed Vulliamy.
21. AVGUST 1992.
ZLOČIN NA KORIĆANSKIM STIJENAMA
Na Korićanskim stijenama na Vlašiću ubijena su 224 bošnjačka i hrvatska muškarca koji su prethodno bili zatočeni u logorima Omarska i Trnopolje. Strijeljali su ih pripadnici Interventnog voda prijedorske policije, a tijela bacili u provaliju.
4. SEPTEMBAR 2013.
KOD PRIJEDORA OTKRIVENA VELIKA MASOVNA GROBNICA TOMAŠICA
Na lokalitetu Tomašica u okolini Prijedora, otkrivena je masovna grobnica sa velikim brojem žrtava, saopštilo je tužilaštvo BiH. Prema prvim procjenama, riječ je o jednoj od najvećih masovnih grobnica u Bosanskoj Krajini otkrivenoj u posljednjih 10 godina. "Masovna grobnica bila je skrivena vještačkim nasipima zemlje, a detaljnim kopanjem otkriven je čitav sloj tla dubine nekoliko metara, koji čine nagomilani posmrtni ostaci", navodi se u saopćenju tužilaštva. Prema prikupljenim dokazima, riječ je o primarnoj masovnoj grobnici u kojoj se nalaze tijela žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa područja Prijedora i okoline, ubijenih u ljeto 1992. godine.


Naša majka Hava Tatarević, majka svih Bošnjaka kao i naša Hatidza Mehmedović, kojoj su srpski genocidni zlikovci odveli iz kuće i ubili šest sinova i supruga
Neka je sabur svim majkama koje su i dalje žive, a onima koje su preselile neka je rahmet.Majka Hava je nakon 22 godine, 2013. godine pronašla svojih šest sinova i supruga u najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini, Tomašici kod Prijedora. Oni su identifikovani 2014. godine, a ukopani na kolektivnoj dženazi u Prijedoru, 20. jula iste godine.

Arhiv Federacije BiH, povodom obilježavanja 25 godina rada, Dana arhiva i Međunarodnog dana arhivista, dodijelio je danas majki Havi “Povelju Kulina bana” i majkama BiH, žrtvama agresije na hiljadugodišnju državu Bosnu i suverenu Republiku BiH, javlja Anadolu Agency (AA).

Havaje živjela u selu Zecovi, kod Prijedora. Sama je bila tamo. Kako je kazala, preko ljeta je u svom selu, a ostalo vrijeme provodi u Njemačkoj gdje se liječi.

– Znaju majke kako su i srce onih koje su ostale bez djece – ispričala je ova majka dok briše suze.

Ipak, ova majka nema podršku države ali ima svoje djece.

– Imam dva sina, pomažu mi djeca. Država ne pomaže. Dobijam 150 maraka – kazala je Hava navodeći da je loš i put prema Zecovima.

Adamir Jerković, direktor Arhiva Federacije BiH, podsjetio je da je žiriju Arhiva Federacije BiH predložio da ove godine nagradu dodijeli Havi Tatarević, majci, ženi koja je izgubila šest sinova i muža.




– Predložio sam također, da se nagrada dodijeli svim majkama BiH jer fizički ne možemo svim majkama dodijeliti jer ih je mnogo ucviljeno. Tako da će ona ponijeti ovo priznanje za sebe i za majke BiH. To je naša tradicionalna nagrada i ove godine je dodjeljujemo četvrti put – pojasnio je Jerković.

Žele da nagradu ponese žena, majke koje su u proteklom ratu izgubile mnogo članova porodice.

Ovo je prvi put da je majka dobitnik ove nagrade.


Majka Hava je, kao i svaka majka u selu Zecovo kod Prijedora, prije rata lijepo živjela uz porodicu koja je brojala 12 članova.

Međutim, 23. jula 1992, pripadnici Vojske RS-a mučki su ubili njenih šest sinova i supruga, ali i mnoge druge članove familije i komšije.


Mezarja Muharema Tatarevica i njegovih 6 sinova.

Majka Hava je posljednji put sinove i supruga vidjela tog kobnog dana 1992. godine dok su ih odvodili lokalnim putem. Nakon 22 godine, ponovo ih je vidjela na kolektivnoj dženazi u Prijedoru koja je održana 20. jula prije pet godina.
https://www.mojprijedor.com/heroina-sim ... lina-bana/
User avatar
nosara
Posts: 22695
Joined: 30/03/2005 12:10
Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

#3065 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by nosara »

KOMANDANT ARMIJE BIH

Enver Buza pravosnažno osuđen na osam godina zatvora za zločine u Uzdolu

Sud BiH donio je danas drugostepenu presudu kojom je Enver Buza, nekadašnji v.d. komandanta Samostalnog bataljona Prozor Armije BiH, osuđen na osam godina zatvora za zločin u Uzdolu u Općini Prozor-Rama.

Apelaciono vijeće je navelo da su pripadnici ove jedinice na okrutan i svirep način izvršili zločin nad 27 civila u Uzdolu, među kojima su bile žene, djeca i starija lica, piše Detektor.ba.

Vijeće je konstatovalo da je Buza fizički bio blizu mjesta zločina, a kasnije od Službe javne bezbjednosti imao informacije o zločinu, dodajući da nije naredio istragu o dešavanjima u Uzdolu.

Suđenje Buzi obnovljeno je nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom je Buza kao v.d. komandanta Prozorskog bataljona po komandnoj odgovornosti osuđen na 12 godina zatvora i proglašen krivim za zločin u Uzdolu, gdje je 14. septembra 1993. ubijeno 27 hrvatskih civila, propustivši da kazni podređene.

Suđenje Buzi počelo je 14. novembra 2016. godine.

Na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe.
Novak20
Posts: 13910
Joined: 11/02/2014 18:55
Location: Taboo(t) teme i brisani postovi

#3067 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novak20 »

Pokoj duši i mir vječni poginulim.

https://www.dnevnik.ba/vijesti/danas-se ... armije-bih
Danas se navršava 28 godina progona i zločina nad Hrvatima Travnika od strane Armije BiH


Danas se obilježava dan progona i stradanja Hrvata Travnika.

Naime, 8. lipnja 2021. godine navršava se 28 godina od agresije Armije BiH na hrvatske prostore općine Travnik.

Početkom mjeseca lipnja 1993. godine izvršeni su napadi, te su počinjeni nezapamćeni zločini nad hrvatskim stanovništvom Travnika. Tih je dana protjerano oko 19 600 Hrvata katolika s njihovih stoljetnih ognjišta, a imovina im je sustavno pljačkana i uništavana.

Tada su postrojbe Armije BiH i mudžahedini na širem prostoru općine Travnik na svirep način ubile 137 hrvatskih branitelja, zatočenika i civila.

U selu Maljine na Bikošama zatočeno je i strijeljano 37 hrvatskih branitelja, ranjenika i civila, a ostaci njih 19 još uvijek nisu pronađeni.

Do kraja rata, na području općine Travnik, ubijeno je ukupno 427 hrvatskih branitelja i 124 civila. Za sve ove zločine, počinjene nad Hrvatima, ni nakon 28 godina nitko nije procesuiran niti je odgovarao.

Protokol obilježavanja 8. lipnja 2021.:

U 10,00 sati – polaganje vijenaca i paljenje svijeća, nakon čega će biti služena sveta misa kod Spomen obilježja na lokalitetu Bikoši, u selu Maljine;
U 13,00 sati – polaganje vijenaca i paljenje svijeća, nakon čega će biti služena sveta misa kod Spomen obilježja na Ovnaku u Brajkovićima,
U 16,00 sati – polaganje vijenaca i paljenje svijeća, nakon čega će biti služena sveta misa kod Središnjeg spomen obilježja na groblju Prahulje.
Blitz1
Posts: 578
Joined: 14/07/2015 09:17

#3068 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Blitz1 »

Mjesec juni 1993.godine je mjesec stravičnih i masovnih zločina nad Bošnjacima općine Travnik a koje je počinila zločinačka agresorska vojska HVO čiji su čelnici presuđeni presudama međunarodnog tribunala u Hagu za UZP.
Najgore su prošli mještani Velike Bukovice gdje se 4. juna desio pravi pokolj.

https://travnik.ba/velika-bukovica-dana ... e-travnik/
Guadalajara
Posts: 32809
Joined: 24/04/2019 18:10
Contact:

#3069 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Guadalajara »

U sarajevskoj ulici Sedrenik danas su se okupili građani i članovi ''Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 92-95'' povodom obilježavanja godišnjice zločina iz 1992. godine.

Naime, na današnji dan se desio jedan od najtežih zločina u kojem su agresorske snage granatom usmrtile četiri osobe, od kojih troje djece iz jedne porodice - porodice Bojadži.

U dvorištu porodične kuće u ulici Sedrenik 171 u popodnevnim satima na mjestu su poginuli braća Fehim (17) i Mirza (12) Bojadži, njihova rodica Amina Bojadži (14), a život je izgubio i 24-godišnji mladić Sakib Prašović.
https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna- ... icu/420215
Bossona
Posts: 5117
Joined: 21/12/2020 03:28

#3070 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Bossona »

U bosanskoj Posavini Hrvata nema. Ili ih ima, ali su svedeni na ostatke ostataka, kako sami za sebe kažu oni koji su preživjeli. Prvo su ih tih '90-ih snage bosanskih Srba ubijale, protjerivale, rušili sve njihovo, a onda su i izdani. Ubijani su Hrvati širom sadašnje Republike Srpske. Zločini srpskih snaga nad bosanskim Hrvatima počinjeni su u Bosanskom Brodu i Šamcu, Brčkom, Derventi, Bijeljini, Sanskom Mostu, Prijedoru. Najveći pojedinačni zločin nad Hrvatima počinjen je u Briševu, kada je ubijeno 67 civila. Za ove zločine niko nije odgovarao, a radi se o ljudima s imenom i prezimenom, dostojanstvom, ljudskim vrijednostima. Zločin i izdaja bez kazne.
Novak20
Posts: 13910
Joined: 11/02/2014 18:55
Location: Taboo(t) teme i brisani postovi

#3071 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novak20 »

Djeca, mlađa pogotovo, nemaju nacionalnosti ali ni ubojica ove djece očito nema savjesti.

Da ima, sam bi se davno prijavio.

https://hms.ba/danas-je-tuzna-obljetnic ... odgovarao/
Na današnji dan, 10. lipnja 1993., u mjestu Podgradina pored Viteza, ubijeno je osmero djece hrvatske nacionalnosti.

Njih je pogodila granata koja je došla s položaja koji je držala Armija RBiH, s obzirom na to da na tom području nije bilo hrvatsko-srpskih sukoba.

Djeca su poginula na igralištu, tijekom igre, a za ovu tragediju, koja se dogodila dok je trajalo primirje HVO-a i Armije RBiH, nitko nije odgovarao.

Na licu mjesta poginulo je petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestero djece je ranjeno.

Priča o viteškoj djeci prošle godine je dobila veću pozornost javnosti kada se po prvi put masovno obilježila godišnjica njihove smrti.

U mnogim gradovima i mjestima diljem BiH, Hrvatske, Europe, SAD-a… u 20 sati večeras će biti zapaljene svijeće i položene bijele ruže u spomen na stradanje ove djece, piše BHRT.

U 18,00 sati na spomen obilježju Osmica biti će služena sveta misa za poginulu djecu.

Taj dan su poginuli Sanja Garić, (1975.), njen brat Milan Garić (1981.), Dragan Ramljak (1978.), Dražen Čečura (1978.), Boris Antičević (1983.), Sanja Križanović (1978.), Augustina Grebenar (1984.) i njen brat Velimir Grebenar (1981.).

Iza organizacije prisjećanja na ubijenu vitešku djecu stoji neformalna skupina aktivista, pretežno bosansko-hercegovačkih Hrvata, iz BiH.

Nedavno je izdana i pjesma ‘Trebam te moj dobri anđele’ u izvedbi mlade glazbenice Darije Ramljak.

“Ova pjesma je molitva za djecu stradalu u domovinskom ratu i za njihove najbliže, posebno je posvećena djeci Viteza, osam anđela, a također svima onima koji se prepoznaju u pjesmi ili pronađu nadu i utjehu u njoj”, stoji u opisu skladbe posvećene ubijenim viteškim mališanima./HMS/
User avatar
Novi_Nick
Posts: 2826
Joined: 24/08/2003 00:00

#3072 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novi_Nick »

OBILJEŽENA GODIŠNJICA STRAVIČNOG ZLOČINA: U Drinu bačeno 3.000 ruža za isto toliko ubijenih Bošnjaka Višegrada!

Preživjeli Višegrađani još tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih i podsjećaju da je u junu ubijeno najviše osoba koje su maltretirane i zlostavljane na najmonstruoznije načine.


Vijesti

Prije 12h

Image

U organizaciji Udruženja porodica nestalih osoba "Višegrad 92", Udruženja "Žena – žrtva rata" i Medžlisa Islamske zajednice Višegrad, danas je obilježena 29. godišnjica stradanja Bošnjaka ovog grada.

Sa Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Drinu je bačeno 3.000 ruža za isto toliko ubijenih Bošnjaka Višegrada. Na mezarju Stražište proučena je dova te organizirane posjete lokacijama višegradskih živih lomača, Pionirske ulice i Bikavca, gdje je 14. i 27. juna 1992. godine živo zapaljeno više od 130 osoba, među kojima veći broj žena i djece.

Preživjeli Višegrađani još tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih i podsjećaju da je u junu ubijeno najviše osoba koje su maltretirane i zlostavljane na najmonstruoznije načine.

-Najviše ih je ubijeno na ćupriji, dovodili su žene, djecu i starce, ubijani su i bacani u Drinu, neke bi vezali, bacali u Drinu, a tek onda pucali u njih. Vezali su ljude žicom i bacali u vodu, neke su palili, ubijali ih nožem ili metkom. Kada smo 2009. godine sa grupom ljudi pretraživali korito Drine pronalazili smo kosti ljudi koji su bacani u Drinu, ali nismo našli njihove lobanje, pronašli smo vreću sa kostima ubijenog djeteta koje je bačeno u Drinu – kaže Suljo Fejzić.

Prema podacima Udruženja porodica nestalih lica “Višegrad ’92” ovo je općina u kojoj je ubijeno 127 djece.

-To su uglavnom djeca dobi do 15 godina, uz sve ostale strašne zločine koji su počinjeni na ovim mjestima. Nemoguće je pronaći grobnice jer niko neće da kaže gdje su. Teško je pronaći posmrtne ostatke, veliki broj je ostao u Perućcu – ističe predsjednica udruženja Hedija Kasapović, javlja Hayat.

Za zločine u Pionirskoj ulici i Bikavcu, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na doživotni zatvor osuđen je Milan Lukić, dok je Sredoje Lukić osuđen na 27 godina zatvora.

Za zločine u Višegradu do sada je pravosnažno presuđeno 18 zločinaca, od čega troje u Haškom tribunalu. Ukupno je presuđeno 247 godina zatvorske kazne te jedna doživotna.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/20 ... grada.html
User avatar
Novi_Nick
Posts: 2826
Joined: 24/08/2003 00:00

#3073 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novi_Nick »

AMERIČKI PROFESOR NEMA DILEMU: "Republika Srpska političkim sredstvima NASTAVLJA GENOCIDNI RAT sa ciljem..."

Profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Južnog Connecticuta David Pettigrew tvrdi da se nakon konačne presude Ratku Mladiću prvenstveno treba suočiti s njegovim toksičnim nasljeđem u Republici Srpskoj.


Politika

Prije 2h

Image

Profesor Pettigrew, koji je član i Upravnog odbora Programa za studij o genocidu Univerziteta Yale, izjavio je to na sesiji Kruga 99 u online formatu o temi "Može li konačna presuda Mladiću utjecati na građansko uređenje BiH?".

- Mladićevi ratni zločini osigurali su teritorij Republici Srpskoj, što je prepoznato i ozakonjeno Daytonskim sporazumom. To je priznanje koje je bilo ništa manje nego nagrada za uspješan genocid - istakao je.

Smatra da Mladićevo toksično nasljeđe ipak traje, ne samo na transparentima, muralima i počasnim i pločama kojima se slavi, već i kroz postojanje same Republike Srpske koja, zasada, nastavlja političkim sredstvima genocidni rat s ciljem postizanja etničke homogenosti i potkopavanja suvereniteta Bosne, stvaranjem krize za krizom.


Podsjetio je da se izbor Bidenove administracije očekivao u novembru 2020. godine nagovještavajući novu nadu za BiH, uključujući napredak u ustavnoj reformi i kretanje prema članstvu u EU i NATO-u, ali da je ministar vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergey Lavrov, odabrao upravo taj trenutak za posjet Bosni i Hercegovini te upozorio na ozbiljne posljedice svakog pokušaja promjene Daytonskog sporazuma.

Smatra da Republika Srpska i Ruska Federacija podržavaju samo okvir Daytona kako bi se Bosna i Hercegovina zadržala na mrtvoj tački negrađanskog ustroja, zastoj koji sprječava ustavnu reformu koja bi omogućila prijelaz s etnički podijeljenih konstitutivnih naroda na zajedničko dostojanstvo i prava svih građana.

- Podržavajući Dayton i njegove hrvatske i srpske nacionalističke stranke, što za rezultat ima nefunkcionalnu BiH, Ruska Federacija ugrožava sposobnost BiH da zadovolji potrebe svojih građana. Ne samo da je kočila sposobnost BiH da odgovori na trenutnu građansku krizu, već i da odgovori na trenutnu krizu javnog zdravstva. U tom smislu, Ruska Federacija i njezini saveznici postali su egzistencijalna prijetnja BiH. Takvo je otrovno nasljeđe Ratka Mladića - kazao je profesor.

Istakao je da međunarodna zajednica mora slijediti strategiju koja bi istovremeno reagirala prema Banja Luci i Moskvi, djelotvorno zadržavajući toksični i destabilizirajući utjecaj Dodika u regiji, istovremeno neutralizirajući zloćudni utjecaj Ruske Federacije.

- SAD i EU trebaju ubrzati ulazak Bosne u EU i članstvo u NATO-u. S obzirom na činjenicu da je BiH bila žrtva internacionalne agresije iz Hrvatske i Srbije, a posljedično je pretrpjela ratne zločine, uključujući genocid, članstvo u EU i NATO-u trebalo bi promatrati kao stvar restorativne pravde - kazao je.

Pettigrew je istakao da bi takve inicijative stvorile odgovor na destabilizirajuću prijetnju Republike Srpske i na toksično nasljeđe Ratka Mladića.

- Takve bi inicijative stvorile prostor u kojem bi se mogla dogoditi ustavna reforma kojom bi civilno društvo, temeljeno na građanima s jednakim pravima i dostojanstvom, moglo cvjetati. U ovom trenutku još uvijek čekamo obećanje administracije Josepha Bidena u vezi s tim - zaključio je.

Predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović smatra da je konačna presuda Mladiću izrečena na radost preživjelih žrtava genocida u Srebrenici, ali da je pravda izgubila civilizacijski krešendo te da je pobijedila realpolitika kojom ni žrtve, ni zločinci nisu zadovoljni.

- Jer, Srebrenica je bila samo posljednja faza nedovršene genocidne namjere koja se ocrtavala od prvih dana rata neselektivnim granatiranjem opsjednutih naseljenih mjesta i gradova, progonom i istrebljenjem civilnog stanovništva, logorima i konstatacijom samog Mladića 1992. godine da će projektovani aspekti zločinačkog plana rata protiv BiH biti upravo genocid - kazao je.

Smatra da pravda nije zadovoljena te da su načela pravičnosti progutale kvantifikacije i procenti ubijenih ljudi, a genocidna namjera relativizirana i ostavljena u naslijeđe i preživjelim žrtvama i zločincima.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/20 ... iljem.html
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#3074 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster »

Žrtve velikohrvatske politike.
Image
Bošnjaci sela Grahovci, Han Ploča, Tulica i Radanovići u općini Kiseljak ovih dana prisjećaju se strašnih zločina koje su u ovome kraju u junu 1993. godine počinile jedinice Hrvatskog vijeća odbrane (HVO).

Komanda HVO-a u Kiseljaku tada je postavila ultimatum o bezuslovnoj predaji cjelokupnog muslimanskog stanovništva i pripadnika Armije RBiH, koji su se nalazili u ovim selima. U to vrijeme, u njima je živjelo više od 1.000 ljudi, kako mještana, tako i izbjeglica koje su pobjegle od srpske vojske. Nakon što na ultimatum nije odgovoreno, jedinice HVO-a iz Kiseljaka i Kreševa napale su ova sela, u čemu su im pripomogle i jedinice srpske vojske iz pravca Rakovice.

Monstrumi nisu poštedili ni djecu

Nakon što su ušle u sela, jedinice HVO-a su od 12. do 16. Juna '93. godine počinile stravične zločine. Zarobljeno je i ubijeno 78 osoba, od kojih su većina bili civili, stare i iznemogle osobe, teški invalidi, žene, pa čak i djeca od 13 godina. S njima je bio i imam džemata Han Ploča Omer ef. Drkić.

U logore u Kiseljaku odvedeno je više od 400 osoba, gdje su premlaćivani, odvođeni na prisilni rad na prvim borbenim linijama i na mnoge druge načine su maltretirani. U selu Tulica spaljena je skoro polovina kuća, a selo Grahovci je spaljeno do temelja.

U selima Tulica i Radanovići spaljeni su mektebi, a na Han Ploči minirana je i spaljena džamija, koja je sagrađena 1878. godine. Preživjeli svjedoci pričaju da su zločinci, dok je džamija gorjela, igrali kolo i veselili se u džamijskom haremu, proslavljajući svoj zločin. Poslije zločina, komanda HVO-a je angažovala posebnu jedinicu koja je imala za cilj uklanjanje dokaza o zločinu.

Sva tijela ubijenih, a koja nisu izgorjela u spaljenim kućama su ukopavana u pojedinačne i grupne grobnice, ili su uklonjena. Do danas još nije poznato gdje su ukopani ili sklonjeni ostaci još 38 osoba, među kojima je i mjesni imam Omer ef. Drkić, potvrdio nam je njegov sin, hfz. Abdul - Aziz Drkić, koji je angažiran na obilježavanju godišnjice ovih zločina.

"Prije godinu i po pronađene su ljudske kosti, četiri-pet skeleta, ali nemoguće ih je identificirati. Kako nam je rečeno, HVO je koristio neke tečnosti za spaljivanje tijela, tako da DNK analiza više puta nije uspješna", kaže Drkić.


Kako podcrtava, porodice su razočarane neprocesuiranjem velikog velikog broja odgovornih za ove zločine. Do sada je kažnjen samo Miroslav Anić – Firga, ratni komadant voda u Specijalnoj jedinici Maturice, HVO-a. On je ubio 15 muslimana, a veliki broj od njih se i danas vode kao nestali. On je 2011. priznao je krivicu i napravio sporazum sa Tužilaštvom te mu je izrečena kazna od 15 godina zatvora.

Pravda nije zadovoljena

Kako nam priča Abdul - Aziz Drkić, dio sporazuma je bio da će zločinac svjedočiti protiv drugih počinilaca i naredbodavaca, ali to se danas nije desilo.

"Tražili su saglasnost porodica, smo išli s povjerenjem u Tužilaštvo, da pristanemo na minimalnu kaznu od 15 godina za 15 ljudi koliko je rekao da je ubio, uz obećanje da će svjedočiti protiv ostalih počinilaca. Međutim, Tužilaštvo nikada ništa nije uradilo, ništa se po tom pitanju nije desilo, iako je sasvim jednostavno utvrditi komandnu odgovornost, vrlo lako bi se mogli tražiti osumnjičeni. Dobili smo informaciju da je slučaj "spušten" na Kantonalni sud u Novom Travniku…", kaže Abdul - Aziz Drkić.

Udruženje poginulih i nestalih Han Ploča 1993. centralni program obilježavanja godišnjice ovih zločina pripremilo je za nedjelju, 13. juna, u haremu Šehidske džamije u Han Ploči. Priredili su i druge događaje, pa je danas organizirana memorijalna šetnja od Šehidske džamije u Han Ploči do spomen-obilježja u Grahovcima, u kojoj je učestvovalo 150 osnovaca iz Kiseljaka. Priređen je i historijski čas.
Bossona
Posts: 5117
Joined: 21/12/2020 03:28

#3075 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Bossona »

ESADOVU SUPRUGU I DVOJE DJECE ČETNICI SU ZAPALILI U VIŠEGRADU: POGLEDAJTE PRIČU PUNU BOLA IZ VIJESTI U 7

Gost Vijesti u 7 Hayat televizije bio je Esad Tufekčić, čovjek koji je u živoj lomači u Višegradu izgubio cijelu porodicu.
Image

U živim lomačama, u kući Adema Omeragića u Pionirskoj na Bikavcu, 14. juna, a nekoliko dana kasnije, tačnije 27. juna 1992. godine, i u kući Mehe Aljića živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca.


Ovi zločini su jedni od najstrašnjih ratnih zločina koji su se desili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i zločina koji su se dogodili na kraju dvadesetog stoljeća.

Od zločinačke ruke, Esad Tufekčić krio se u selu Kabernik, dok su mu supruga i dvoje djece bili kod njenih roditelja u naselju Bikavac, gdje je jedan dan vidio da gori kuća Mehe Aljića.

S jednog sam brda svaki dan posmatrao kuću punca. Čuo sam detonaciju i opet sam se popeo. Vidio sam da nije njihova kuća i pomislio sam: “Dobro je, neće se djeca prepasti.” Nisam znao da baš oni gore – prisjetio se Tufekčić.
U tom trenutku, kako je dodao, nije bio posebno zabrinut, jer je ranije viđao da u nekim selima bude zapaljeno i po 15 do 20 kuća.

Nakon dvadesetak dana, od poznanika Osmana Ramovića saznao je da je ostao bez tada 28-godišnje supruge, petogodišnje kćerke i dvogodišnjeg sina.



Isti ti nalogodavci koji su naredili da se počini zločin, naredili su da se uklone posmrtni ostaci od naših najmilijih. Skoro poslije tri decenije nismo uspjeli da pronađemo njihove kosti. Pokušavao sam čak od poznanika i prijašnjih komšija da saznam, ali niko navodno ništa ne zna. To mi je jedina želja, da pronađem posmrtne ostatke i da ih dostojno ukopam, a ovako uzaludno tragamo.


Živu lomaču na Bikavcu preživjela je jedino Zehra Turjačanin, Esadova svastika, stravično je bilo njeno svjedočenje u Hagu. Esed kaže da se od svega ne može oporaviti.

Kažemo Ratko Mladić dobio doživotnu kaznu. Ništa on nije dobio šta je uradio. Mi ćemo cijeli život patiti, o tome razmišljati i tragati za kostima, a nažalost, sve je manja nada da će se naći posmrtni ostaci.
Kada je riječ o procesuiranjem odgovornih za ove zločine, kaže da je sve to nedovoljno i sporo.

Svojevremeno je i Esad svjedočio u Hagu, teško mu je bilo gledati u oči one koji su krivi za smrt njegovih najmilijih, kaže, suza nema.

Volio bih da ne živim, ali srce nazor ne može pući. Taj trenutak ne mogu zaboraviti kad su mi je komšija sa Bikavca rekao – „zar ne znaš da su izgorjeli“. Okamenio sam se. Jedina mi je želja da nađem njihove kosti i da ih dostojno ukopam, nažalost sve je manje nade – kazao je u Vijestima u 7 Esad Tufekčić
Post Reply