Da se nikad ne zaboravi ...

Post Reply
User avatar
Novi_Nick
Posts: 2826
Joined: 24/08/2003 00:00

#3101 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novi_Nick »

Image

26. GODIŠNJICA GENOCIDA

S velikog marša u Istanbulu poručeno: Ne zaboravljamo Srebrenicu!


B. T.
11.07.2021.
komentari
399
dijeljenja
Facebook
Twitter
Email
Email

Sa skupa u Istanbulu (Foto: Facebook)
Image

U organizaciji Udruženja Turkiye Bosna Sancak iz istanbulske općine Bayrampasa, oko 3.000 ljudi večeras je učestvovalo u maršu kojim je obilježena 26 godišnjica genocida u Srebrenici.

Iz ovoga udruženja, koje okuplja veliki broj građana porijeklom iz Bosne i Sandžaka naveli su da je više od 3.000 ljudi podijelilo s njima bol zbog genocida u Srebrenici.

"Ne zaboravljamo Srebrenicu", naveli su iz ovoga udruženja na Facebooku.

Slični komememorativni skupovi održani su danas širom svijeta.

Centračna manifestacija održana je u Potočarima, gdje je klanjanja dženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka devetnaest žrtava genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici.

https://www.klix.ba/vijesti/dijaspora/s ... /210711124
Novak20
Posts: 13910
Joined: 11/02/2014 18:55
Location: Taboo(t) teme i brisani postovi

#3102 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novak20 »

Realan čovjek.

https://hms.ba/posljednji-hrvat-grabovi ... uzivota-2/
ZLOČIN BEZ KAZNE

Posljednji Hrvat Grabovice – Drago Mandić: Bez pravne odgovornosti za etničko čišćenje Hrvata nema pravog suživota

U “časnoj“ borbi “časne“ i “oslobodilačke“ vojske Armije BiH, Grabovica je proglašena opravdanim vojnim ciljem, a trideset i troje ubijenih Hrvata proglašeni su kolateralnim žrtvama. Za tijelima devetnaest žrtava se traga i danas. Zločin je počinjen u okviru vojne operacije “Neretva 93” čiji je cilj bio ovladati prostorima Konjica, Jablanice, Mostara, pa sve do Neuma.

Život u Grabovici prije rata

Grabovica je bila maleno hrvatsko selo sa četrdesetak hrvatskih obitelji. Živjeli su u miješanoj sredini sa susjedima Bošnjacima iz okolnih sela.

“Nikakvih problema nikada nije bilo. Nismo se tolerirali. Mi smo živjeli pravim suživotom! Djeca su imala 6 i 3 godina te kobne 1993., a ja sam, u to vrijeme, držao restoran na mjestu gdje je i danas. Već u ožujku 1993. su postavljeni punktovi. Osjetila se napetost”, rekao je Drago Mandić za Dnevnik.ba.

Početak sukoba

Prvi napad na selo bio je 10. 5. 1993., kad je Grabovica i pala.

“Napadnuti smo sa svih strana, a u napadu su ubijena dva HVO vojnika. Sposobni su odvedeni u logor u Jablanicu.’Ako želiš da ti djeca žive – vodi ih iz Grabovice’, rekao mi je susjed Bošnjak nedugo nakon što je Grabovica osvojena.

Mandić je tako i učinio.

“Djecu sam poslao u Mostar, zatim dalje na obalu, na sigurno. Ja sam ostao. Kuću su mi odmah zapalili, a ja sam se povukao u planine. Noću bih silazio do kuće po vodu. Područje su uskoro minirali. U lipnju sam se, preko planine, povukao u Mostar. Ostao sam sam. U Mostaru sam opet bio vojno angažiran. Počeo sam raditi u hotelu ‘Ero’ 1994., a radio sam 25 punih godina“, izjavio je.

Etničko čišćenje Hrvata Grabovice, rujan 1993.

“Na Malu Gospu je počeo pokolj. Pobili su sve civile koje su pronašli, a onda su prešli s druge strane rijeke.Jedinica ABiH ‘Čedini vukovi’ upala je u selo. Pobili su sve Hrvate na koje su naišli. Ovdje, u našim kućama u Grabovici, je bilo izbjeglica muslimana iz Stoca i Čapljine. ‘Vukovi’ su znali koga zaobići, a koga ubiti S druge strane rijeke su ubili petero”, nastavlja Mandić i dodaje da su to bile zvijeri, a ne ljudi.

“Pijani i drogirani masakrirali su i mučili civile.Treći dan od pokolja mini bus je došao i preostale civile odvezao u logor u Jablanicu, među njima – moga oca i majku, njih ukupno 17. Ubijena su 33 civila. 11 tijela je razmijenjeno, a za 19 njih se još uvijek traga“, izjavio je.

Preživjeti pokolj

“Nažalost, ratne strahote zauvijek oblikuju čovjeka. Svaki dan padaju granate, puca se, ubijaju se žene, djeca. Kad sve to vidiš – okameniš”, rekao je.

Mandićeva se obitelj u Mostar vratila 1994. godine. Živjeli su do tada, u iznajmljenom stanu, u kojem su on i supruga odgodili djecu, a u Grabovicu su se vratili prije pet godina.

“Grabovica je danas prazna.Selo i crkva u ratu su spaljeni do temelja.Uz Božju pomoć obnovili smo desetak kuća, ali se nikada nitko nije vratio. Dođu vikendom, ili ljeti na par tjedana”, objašnjava.

U svom na svom

“Ja sam ovdje najsretniji. Tu sam na svom, tu sam se rodio. Supruga i ja jesmo sami, ali eto, Bog je s nama. Sadimo baštu, preživljavamo. Nemamo sekundarna primanja, pa nam je COVID-19 jako teško pao. Još uvijek ne ostvarujem prava na mirovinu”, ističe.

Njegov je restoran poznat po kozletini. Otvorio ga je u obnovljenoj kući.

“Najveća radost je što smo na svom. Da nam jedna plaća ostane – dobro nam je. Svatko nam dođe, svi su dobrodošli”, govori i dodaje kako “mržnja razara”.

“Jesmo nastradali, ali naša vjera nas uči oprostu. Drago mi je da dobrih ljudi ima među svima. Psihički sam jaka osoba i vjera me nosi. Nedjeljom idemo na misu u Jablanicu, a jednom mjesečno se održava misa u crkvi u Drežnici. Tu obnavljam dušu. Svoju djecu sam isto odgojio. Da budu ljudi. Kad smo se tek vratili bilo je nekoliko manjih incidenata, a nikad nisam osjetio energiju odvojenih života. U svojoj lokalnoj zajednici živimo mirnim i spokojnim suživotom“, rekao je.

Zločin bez kazne

Za ovaj ratni zločin bio je 10. rujna 2001. optužen ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović, po zapovjednoj odgovornosti. U optužnici je navedeno da Halilović nije poduzeo mjere za sprječavanje pokolja u Grabovici. Haaški sud oslobodio ga je odgovornosti za slučaj Grabovica.

Po izvršenju pokolja cijelo područje Grabovice bilo je blokirano s ciljem prikrivanja zlodjela. Postavljeni su punktovi, sa svih strana, da se ne može saznati ništa o masakru. Ni policija, ni UNPROFOR, ni mediji – nitko nije mogao ući u Grabovicu.

Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro koja je imala 4 godine.

„To najviše boli. Da je makar netko osuđen. Postoji zapovjedna odgovornost. Mi 27 godina čekamo na pravdu. Kad ovdje nema pravde – nek' im Bog sudi. Jedino ta kazna neka ih stigne. Boli što ne znamo gdje su tijela. Pretpostavlja se da je Mladenka Zadro, zajedno s majkom, bakom i djedom, na dnu Neretve. Da nam barem kažu gdje su. Da odemo odati počast. Da bacimo cvijeće u Neretvu i oprostimo se. Radi se o etničkom čišćenju. To boli i susjede Bošnjake. Žrtva je žrtva. Rane još nisu dobro zarasle.
Ako se ovaj zločin ne osudi – nema pravog pomirenja. Onemogućava nam se suživot“, Drago Mandić, rujan 2020.

Drago Mandić sa suprugom danas živi mirnim životom. Kao prvi (i jedini) hrvatski povratnik u Grabovici nada se boljoj budućnosti. Kao izuzetno religiozan čovjek – zna da Božjem sudu nitko ne može pobjeći. Kao racionalno biće, ipak, želi vjerovati da će institucije Bosne i Hercegovine, kad-tad, odraditi svoj posao./HMS/
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#3103 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster »

"Prije 28 godina u Grabovici je ubijeno 33 ljudi. To je učinilo nekoliko pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, kojih se svaki častan borac Armije i danas stidi. Petorica njih su osuđeni na zatvorske kazne, ali teško je zadovoljiti pravdu kada se oduzme nevin život. Ne smijemo zaboraviti žrtve ovog zločina. Počivali u miru", kazao je Komšić.

Do danas je presuđeno petorici pripadnika Armije RBiH; na devet godina zatvora osuđen je Mustafa Hota, na deset godina Enes Šakrak, dok su Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić osuđeni na po 13 godina zatvora.
Novak20
Posts: 13910
Joined: 11/02/2014 18:55
Location: Taboo(t) teme i brisani postovi

#3104 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novak20 »

Licemjerni Suljagić. Fuj. Radi isto što i Srbi kada osporavaju broj žrtava genocida u Srebrenici. Fuj, fuj.

Zna se da je u Grabovici ubijeno trideset i troje ljudi. Jbt sud i to što je taj sud van razumne sumnje utvrdio sudeći za ubojstva, a ne za ratni zločin koji je organizirano zataškavan blokadama i bacanjem žrtvi u Neretvu.

Jedini pravi heroj AR BiH tih dana u Grabovici je bio borac Hrvat kojeg su ubili njegovi suborci. Kažu da se zvao Ivica Karlović. Je li posthumno dobio neko priznanje ? Ignoriraju ga i jedni i drugi. Govna.

https://vijesti.ba/clanak/545906/mc-sre ... -grabovici
MC Srebrenica obilježio godišnjicu ratnog zločina u Grabovici
MC Srebrenica obilježio godišnjicu ratnog zločina u Grabovici
Foto: FENA
Povodom obilježavanja zločina nad civilnim hrvatskim stanovništvom mjesta Grabovica, koji je počinjen 9. septembra 1993. godine, danas se oglasio Memorijalni centar Srebrenica-Potočari Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine.

"Prema pravosnažnim presudama, van razumne sumnje je dokazano da je u zločinu u Grabovici ubijeno najmanje 13 civila hrvatske nacionalnosti, a među njima i jedno dijete starosti 4 godine. Dosadašnjim presudama za ovaj zločin je utvrđena odgovornost 5 lica, što je mali, ali važan korak u našoj zajedničkoj borbi za pravdu. Pozivamo sve eventualne svjedoke i sva lica koja imaju podatke o nestalim licima iz ovog masakra da izađu sa podacima i informacijama o lokacijama i sudbini onih za kojima se još uvijek traga. Upućujemo izraze saučešća i saosjećanja sa porodicama žrtava Grabovice, a posebno hrabrim dječacima Goranu i Zoranu Zadri, koji su masakr preživjeli i svojim pričama učinili da zločin ne bude zaboravljen, a počinioci budu privedeni licu pravde. Također, ne smije se zaboraviti ni vrijedan i hrabar rad ratnog novinara Šefke Hodžića iz sarajevskog Oslobođenja koji je, među prvima, radio na istrazi priče o Grabovici", pojašnjavaju iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Iz Memorijalnog centra pozivaju da se u Bosni i Hercegovini pristupi reformi obrazovnog sistema te osigura da generacije koje dolaze ne slave zločince i ne negiraju činjenice o agresiji i genocidu od 1992. do 1995. godine. Također, pozivaju Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da aktivno pristupi utvrđivanju odgovornosti za sve one koji veličaju ratne zločine i negiraju presude, kako Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, tako i sudova u Bosni i Hercegovini.

"Uloga i misija Memorijalnog centra Srebrenica je čuvati sjećanje na žrtve genocida nad Bošnjacima iz jula 1995. godine. Istovremeno, naša uloga je biti spona u dijalogu o suočavanju sa prošlošću, zaštiti vladavine prava i izgradnji međuetničkog dijaloga koji će osigurati da se nikada i nikome ne ponovi ono što se dogodilo našim najmilijim", zaključuju iz Memorijalnog centra.
https://www.dnevnik.ba/vijesti/vrhunac- ... ud-2616275
Inače, Emir Suljagić, voditelj ovog centra, jedan je od predvodnika gotovo svake hajke na javne osobe hrvatske nacionalnosti koje se zalažu za jednakopravnost triju konstitutivnih naroda u BiH. Također, dao je nemjerljiv doprinos stvaranju razdora između hrvatske i bošnjačke nacionalne zajednice u BiH otvoreno šireći kroatofobiju, nazivajući hrvatske javne osobe "uzp-ovcima" a medije na hrvatskom jeziku u BiH "NDH medijima".

Stoga ovo priopćenje njegovog centra predstavlja vrhunac licemjerja čak i u moralnoj razorenoj zemlji poput BiH. Nema se, dakle, srama iskoristiti tuđe žrtve kako bi promovirali vlastiti politički ciljevi a sve umotano u celofan hinjene sućuti s obiteljima stradalih. Čak se i sućut izjavljuje sa skrivenim namjerama.
User avatar
Hajvan
Posts: 9602
Joined: 25/10/2008 13:21
Location: SaraJovo

#3105 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Hajvan »

Velika mrlja u casnoj borbi ARBiH.
Suljagic ogavan.
User avatar
muha_sa
Posts: 128455
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#3106 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa »

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/21 ... icira.html

KOLUMNA DRAGANA BURSAĆA: "Kako je JNA ubijala svoju najbolju djecu, Mevludina je metkom u potiljak ubio jedan od oficira..."

Prema dostupnim podacima, do danas se zna za 67 ubijenih vojnika-regruta i 42 se vode kao nestala.


Piše: Dragan BURSAĆ

Zamislite situaciju u kojoj jedan mladi vojnik staje ispred stroja i otvoreno kaže svima da neće pucati u civile, u žene i djecu, u ljude sa druge strane barikade, samo zato što se drugačije zovu i na drugi način Bogu mole.

I zamislite da taj regrut ima manje od 20 godina.

Zamislite da živi u informativnoj, etičkoj i svakoj drugoj blokadi, dok svaki dan pod zastavom raspale zemlje gleda horde novopridošlih ljudi, koji sami sebe zovu četnici i koji bi klali, ubijali i palili zarad jedne nakaradne ideologije.

Kad se Jugoslavija pretvorila u Srboslaviju
Možda, samo možda ćete pojmiti veličinu tog mladića i njegovog gesta. On se zove Mevludin Kulić, momak je iz Vogošće, rođen je u Olovu, a sve ovo radi sa 19 godina u kasarni JNA u Osijeku.

Bilo je to prije 30 godina, 3. septembra 1991, sjetiće se malobrojni svjedoci.

Mevludin je iz dana u dan svjedočio gnusnoj transformaciji JNA u velikosrpsku armadu, koja je imala jedan jedini zadatak – sijati smrt nad nesrbima koji nisu pristali da ostanu u zemlji, koja je odavno umrla kao Jugoslavija i koja se pod Miloševićem pretvorila u Srboslaviju – nakaradnog mutanta, odgovornog za većinu zla u devedesetim godinama prošlog vijeka.

Ali, šta je mogao uraditi mladi vojnik na služenju redovnog vojnog roka, negdje gore u Osijeku, u kome se rat već uveliko odvijao u očima, dušama i okrvavljenim srcima naroda? Kako se on kao pojedinac mogao braniti od tog zla?

Majko, mi smo četnička vojska!
Mevludin je još tada znao ono što će Bosna i Hercegovina doznati godinu dana kasnije – suviše kasno za stotine hiljada ljudi.

U telefonskom razgovoru sa majkom, kazao je:

“Majko, mi smo četnička vojska. Kasarna je puna četnika i dobrovoljaca koji nas guraju u prve redove i prijete nam da će nas poklati”.

Sve ovo, pribilježio je povjesničar i novinar Borna Marinić i tako priču o Mevludinu izvukao iz zaborava.

Dakle, mladić je znao šta se dešava i naslutio je šta ga čeka.

Prvog septembra, javiće se Mevludin iz kasarne “Milan Stanivuković” u Osijeku i preko svoje susjede kazati majci:

“Mama, zašto da poginem, zašto glavu da izgubim? Mama, čuvaj ostalu djecu. Mama, moram im glavu dati i gotovo”.

I onda je došao taj treći septembar 1991. Starješine JNA naređuju vojnicima da istupe. Mevludin ostaje, ne želi da se spoji sa ljudima koji će sijati smrt zarad jedne nakaradne ideologije.

‘Neću da pucam u nedužne ljude’
O svemu ovome svjedoči nakon mnogo godina, Mevludinov kolega iz JNA, Makedonac Bešir Memišoski, koji danas živi u Italiji.

“Kada smo se rezervnom starješini, Srbinu, usprotivili da pucamo na Hrvate, naš starješina je oštro reagovao i povikao: ‘Oni koji hoće da izvrše naređenje i da pucaju, što je obaveza svih vojnika, neka izađu iz stroja naprijed’”.

Memišovski za portal domovinskirat.hr nastavlja:

“Jedan broj vojnika, većinom Srbi, izašao je ispred stroja sa oružjem i bojevom municijom, spremni da pucaju i ubijaju. Dok smo se mi preostali kolebali – a među njima najviše Muslimani, Hrvati i Albanci – i razmišljali šta da uradimo, rahmetli Mevludin Kulić je iskoračio naprijed, bacio oružje i naglas povikao:

‘Ja neću da pucam i ubijam nedužne ljude’”, prisjetio se Memišovski.

I onda odvode Mevludina Kulića, mladića od nepunih 20 godina u kasarnu, “na ispitivanje”. I bješe to noć sa 3. na 4. septembar 1991. godine. Čuje se samo jedan pucanj u noći.

Mevludina je metkom u potiljak ubio jedan od oficira, prvih ljudi u kasarni “Milan Stanivuković” u Osijeku. Taj oficir je trebao voditi računa o djetetu, dati mu primjer, a ubio ga je. Eto, to bješe priroda kraja te vojske.

Laži o ubistvu vojnika
Ali ima strašno i poslije najstrašnijeg.

Oficiri su sa pratnjom dovezli tijelo ubijenog Mevludina Kulića u Vogošću 6. septembra 1991. i tu porodici saopštili da je ubijen dum-dum metkom od strane hrvatskih gardista. Majka Izeta, u agoniji i šoku, posumnjala je u priče JNA oficira. Sumnja je bila tim jača, jer je postojala naredba da se limeni sanduk sa tijelom ubijenog Mevludina ne otvara.

Ipak, prije dženaze, sanduk je otvoren i imali su šta vidjeti: i porodica, i patolog, i svi prisutni.

Prvo je stručni tim na čelu s doktorom Senahidom Alajmovićem pregledao Mevludinovo tijelo i utvrdio kako je mladić ubijen revolverskim metkom iz neposredne blizine. Metak je bio ispaljen u glavu. Ulazna rana nalazila se na potiljku, a izlazna pored nosa. Dakle, nije bilo govora o nekakvom upucavanju iz daljine dum-dum metkom. Riječ je o mučkoj egzekuciji s leđa.

Majka Izeta je mnogo kasnije doznala kako su sa Mevludinom ubijena još tri regruta JNA, koji nisu htjeli pucati u četiri zarobljena i ranjena hrvatska vojnika.

A ko je odista ubio vojnika Mevludina Kulića? Ko je bila ta hulja, koja je potegla pištolj na nedužnu djecu, koja nisu htjela ubijati drugu nedužnu djecu? Ta pitanja, a pogotovo to pitanje, ostalo je otvoreno, sve do izjave svjedoka, Makedonca Memišovskog, Mevludinovog kolege iz JNA, koji je za portal domovinskirat.hr u razgovoru sa Bornom Marinićem kazao:

“Rahmetli Kulić Mevludin je ubijen iz pištolja u potiljak i prema mom saznanju ubio ga je komandant. Nagledao sam se svega u bivšoj JNA, najviše zločina od srpskih vojnika i rezervista i njihovih starješina. Dosta je vojnika iz Bosne i Kosova stradalo. Mevludin Kulić je heroj nad herojima koji je i nas ostale vojnike ohrabrio da ne pucamo i ubijamo hrvatske civile i vojnike”.

Još na dženazi u Vogošći, prije tačno 30 godina na kojoj je prisustvovalo mnogo ljudi, počela se širiti priča kako je Mevludin ubijen od strane visokog oficira JNA, Bore Ivanovića. Priča nikada nije dobila svoj epilog. Neko, tamo negdje nekažnjeno hoda sve ove godine, neko živi i bahati se, dok Mevludina nema već tri decenije. A mogao je Mevludin Kulić sve, mogao je do sad imati i unuke.

I zato su njegove herojske riječi “Ja neću da pucam i ubijam nedužne ljude” jače i zvonkije nego ikada. Zato riječi našeg heroja Mevludina trebamo cijeniti, razumjeti, na osnovu njih praviti razdioni kamen povijesti bivše zemlje, kad je jedna vojska koja je trebala štititi sve svoje građane postala velikosrpsko oružje i oruđe u trijebljenju dobrih ljudi.

A metak u potiljak Melvudinu Kuliću, djetetu od nepunih 20 godina bio je samoubilački metak za JNA, koja se ovim činom i zvanično ispisala iz narodne armije.

P.S.

Ovaj tekst je posvećen bosanskohercegovačkom heroju Mevludinu Kuliću o kome se premalo zna, ali je isto tako posvećen i svi nestalim i stradalim vojnicima-regrutima JNA, koje je ista ta vojska pobila.

Prema dostupnim podacima, do danas se zna za 67 ubijenih vojnika-regruta i 42 se vode kao nestala.

Trebamo svi raditi, kako bi se rasvijetlile sudbine djece koja su pobijena i to od strane armije, koja ih je uzimala roditeljima “na čuvanje i vaspitavanje”.

Na koncu, treba se prekinuti omerta – zavjera šutnje i svako ko iole ima savjesti, a zna nešto, mora progovoriti o nestaloj regrutovanoj djeci.

A njih više od 100, kako kažu brojevi, ostaće vječni pokazatelj, kako je funkcionisala nekad narodna armija, kojoj su četnici preuzeli dizgine.
User avatar
Grean
Posts: 9334
Joined: 30/11/2013 19:47

#3107 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Grean »

Da nismo licemjeri kakvi jesmo Mevludin bi imao ulicu u svojoj Vogosci a mi bi vise znali o njemu.

Ali nije bjezao preko mosta na Vrbanji u bolji dio BiH ko' neki da bi im i pjesmu ispjevali.
Emiremir33
Posts: 2075
Joined: 16/12/2019 13:12

#3108 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Emiremir33 »

Grean wrote: 11/09/2021 23:23 Da nismo licemjeri kakvi jesmo Mevludin bi imao ulicu u svojoj Vogosci a mi bi vise znali o njemu.

Ali nije bjezao preko mosta na Vrbanji u bolji dio BiH ko' neki da bi im i pjesmu ispjevali.
Neznam jesili gledao dokumentarac na kanalu Pravda Bosne Bošnjački mladići ubijeni u Jna 15 minuta traje
User avatar
Grean
Posts: 9334
Joined: 30/11/2013 19:47

#3109 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Grean »

NESTALI U JULU 1995.

Identificirane još dvije žrtve genocida u Srebrenici

Identificirani su posmrtni ostaci Seada (Nazif) Hasića, rođenog 1963. godine u Jagodnji kod Bratunca. On je nestao u ljeto 1995. godine u Srebrenici, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Potočarima 2019. godine.

Porodica je danas potvrdila i identitet Rahme (Bekto) Rahmića, rođenog 1957. godine kod Bratunca. On je također nestao u julu 1995. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz primarne masovne grobnice Glogova u Bratuncu koja je otkrivena 2000. godine.
Na dan kada je tzv. ustavni sud RS-a stavio van snage Inzkov zakon.

Interesuje me ima li neko negdje da je skinuo emisiju RTRS-a gdje voditeljica i njen gost diskutuju ubistvo bosnjackih djecaka kod Trnova i poruka je otprilike, nevjesto sakrivena ali jasna da bi oni svakako uskoro bili vojno sposobni ako se cak vec sad ne bi trebali klasifikovati kao opasnost.

To je ogledalo (veliko)srpske svijesti danas, entitetska televizija, na njoj zena, vjerovatno i majka a klima glavom i potvrdjuje ovakve bolesne izjave srpskih kvazieksperata.

Bi li ponovili da mogu? Ovo je jedan od dokaza da bi, samo kad bi trebalo za velikosrpsku stvar.


Image
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#3110 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster »

NA PODRUČJU BRATUNCA: Ekshumirani posmrtni ostaci, pretpostavlja se da se radi o tri žene i dvije djevojčice

Prema izjavama patologa koji je prisustvovao ekshumaciji, sve žrtve su ženskog spola te se najvjerojatnije radi o tri odrasle žene i dvije djevojčice.

Posmrtni ostaci najmanje pet žrtava proteklog rata ekshumirani su na lokalitetu Joševa, općina Bratunac.

Prema informacijama sa kojima raspolaže Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine, pretpostavlja se da se radi o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su u svojim domovima ubijene u maju 1992. godine, a potom ukopane na ovom lokalitetu.

Prema izjavama patologa koji je prisustvovao ekshumaciji, sve žrtve su ženskog spola te se najvjerojatnije radi o tri odrasle žene i dvije djevojčice.

Tijela su pronađena u dvije zajedničke te jednoj pojedinačnoj grobnici.

Ekshumacija je izvršena pod nadzorom Tužiteljstva BiH i naredbi Suda Bosne i Hercegovine.
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#3111 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster »

ZASTRAŠUJUĆA SVJEDOČANSTVA PREŽIVJELIH IZ BRATUNCA: "Komšije su ga strijeljali, i dok je ležao u krvi, još živ, grupno su silovali, a potom strijeljali njegovu sestru..."

Nakon poziva Memorijalnog centra Srebrenica, sve je više svjedočanstava o ratnim stradanjima u tom kraju.

Novirar i publicist Mehmed Pargan objavio je na društvenim mrežama zastrašujuće ratno svjedočanstvo.

-Nedavno sam za potrebe knjige iščitavao izjave preživjelih iz Bratunca. Brat, koji je preživio strijeljanje govori, kako su komšije u aprilu 1992. njega strijeljali, i dok je ležao u krvi, još živ, grupno su silovali, a potom strijeljali njegovu sestru, koja je pala preko njega, poručio je Pargan, te nastavio:

-Njeno tijelo je pronađeno u masovnoj grobnici Suha, 2004. godine. Na skeletu nije bilo odjeće. Njeno ime je Hamedina Ramić. Bila je studentica druge godine Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Zašto UNSA
, ne organizuje naučni skup na temu silovanja u ratu, pod imenom Hamedina Ramić, upitao je Mehmed Pargan!?

-Ima li ko da odgovori: da li na tom Univerzitetu vladaju podacima o ubijenoj djeci, svojim nekadašnjim studentima? Nažalost, svjedoci smo, u svim oblastima, potpuno (ne)ljudskog odnosa preživjelih prema žrtvama. Ovo što (ne) činimo, potpuno je necivilizovano), zaključio je Pargan.
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#3112 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster »

User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#3113 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster »

Žrtve velikohrvatske politike.
Godišnjica zločina u Stupnom dolu: Presuđeni zločinac na slobodi u Hrvatskoj

U Stupnom Dolu kod Vareša danas je obilježena 28. godišnjica zločina HVO-a, čije su specijalne jedinice ubile 38 bošnjačkih civila.

Ubijeno je 17 žena, petero djece, kao i veći broj staraca. Jedanaest osoba žive su zapalili. Najmlađa ubijena žrtva imala je dvije, a najstarija 74 godine. Spaljeno je 58 kuća i mjesna džamija, a selo je potpuno uništeno.

Zločinci su pokušali da prikriju zločin, ali su jedinice Ujedinjenih nacija ušle u selo i svjedočile užasu koji su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane ostavili iza sebe. U samom gradu Varešu su otvoreni logori u koje su odvođeni muškarci bošnjačke nacionalnosti, gdje su bili izvrgnuti torturi i premlaćivanju od kojeg pojedinci i danas imaju trajne posljedice. Silovanje i pljačka su bili sastavni dio ovog udruženog zločinačkog poduhvata.

Za ovaj zločin procesuirani su Ivica Rajić, Dominik Ilijašević Como i Miroslav Anić, kao i šesterica političkih i vojnih vođa samoproglašene tzv. Herceg-Bosne.

Dominik Ilijašević Como, nakon bijega iz mostarskog zatvora, živi u Hrvatskoj, zbog čega su porodice žrtava ogorčene.
Haški tribunal osudio je 2006. komandanta Hrvatskog vijeća odbrane Ivicu Rajića na 12 godina zatvora zbog zločina i kršenja Ženevskih konvencija u Stupnom Dolu. On je priznao krivicu za sudjelovanje u napadu na Stupni Do. Među dokumentima koji su teretili Rajića bila je i naredba njegovog nadređenog Slobodana Praljka: "Sredite situaciju u Varešu i okolini bez milosti prema bilo kome". Stupni Do je bio dio provođenja te naredbe.

Praljak je, zajedno sa najvišim političkim i vojnim liderima takozvane Herceg-Bosne, Jadrankom Prlićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem, Berislavom Pušićem i Milivojem Petkovićem prvostepeno optužen za progone Bošnjaka, ubistva, okrutne postupke, pljačku i uništavanja bošnjačkih sela u okviru udruženog zločinačkog poduhvata.

Haški tribunal je presudio da ovi zločini spadaju u zločine protiv čovječnosti u brojnim presudama protiv hrvatskih političkih, vojnih komandanata i vojnika.
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#3114 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster »

Na lokalitetu Pribošijevići kod Rogatice danas je nastavljena ekshumacija koje je započela prije desetak dana, kada su u štali u ovom mjestu pronađeni posmrtni ostaci najmanje tri žrtve proteklog rata.

Danas su na ovom lokalitetu ekshumirani sitniji fragmenti kostiju lobanje, ali i ruku i nogu.

Prema informacijama Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, posmrtni ostaci koji su ekshumirani na ovom lokalitetu najvjerovatnije pripadaju žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su na ovom području nestale u ljeto 1992. godine.
Ci-Nick
Posts: 5062
Joined: 15/03/2015 17:38

#3115 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Ci-Nick »

...
User avatar
HarTar
Posts: 8706
Joined: 20/05/2020 02:33

#3116 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by HarTar »

Moram istaći da sam oduševljen kakva je ljudska veličina ŽELJKO KOMŠIĆ. Svaka čast predsjedniče i da se kandiduješ za bošnjačkog člana predsjedništva ako ikako može... :bih:
Novak20
Posts: 13910
Joined: 11/02/2014 18:55
Location: Taboo(t) teme i brisani postovi

#3117 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novak20 »

Sve je navedeno ali se na dan ubojstva fojničkih fratara između redova p(r)ovlače pitanja licemjerima.

Zašto je dobri r. Alija plakao zbog rafala u BiH pa zločince svoje vjere pomilovao tri puta, a Ejup Ganić četvrti puta. Gdje to ima na kugli zemaljskoj da se zločinac zbog rafala u BiH pomiluje četiri puta ?

Zašto su zločinci suđeni kao za ubojstvo u civilnoj kavanskoj tuči, a ne za ratni zločin što ovo i jeste ?

Kakve veze ima živo sahranjena djevojčica-novorođenče umoreno bez krivice sa ubojstvom fratara ? Oni su u raju uz "Oče naš" i "Zdravo Marijo".

Tko je poslao vojnike i ova ubojstva naredio ?

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/22 ... vicem.html
BILI SU TO RAFALI U SRCE BOSNE: Zbog zločina prijpadnika Armije RBiH Alija Izetbegović je plakao zajedno sa fra Petrom Anđelovićem
“Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao!” (El-Ma’ide, 32.).
“Strijeljani su fratri bili pravi domoljubi, voljeli su Bosnu kao dušu svoju”, govorio je 2014. godine raniji gvardijan samostana u Fojnici fra Nikica Vujica.

Pokojni fra Leon Migić je, prema svjedočenju Vujice, prvi u Fojnici istaknuo zastavu Bosne i Hercegovine s ljiljanima, i ponosno je postavio na zidine Fojničkog samostana, “tako da se mogla vidjeti gotovo iz svake ulice i sa svakog mjesta u ovom srednjobosanskom gradu”.
Niti jednom riječju tužitelj ne donosi mogućnost da je netko ovaj ratni zločin planirao i naredio. Nadalje, u presudi ne stoji napisana niti jedna riječ koja bi upućivala na mogućnost da se ovo dvostruko ubojstvo dovede u kontekst zločina vojnika protiv civila, zločina iz mržnje prema drugom narodu – dakle: ratnog zločina”, govorio je fra Nikica Vujica.
Kome su mogli smetati dobri bosanski franjevci? Samo neprijateljima Bosne!

Prisjetimo se danas u molitvama i mislima pokojnih Fra Nikice i fra Leona, nedužnih fratara, ali i svih nedužno stradalih na prostorima naše Bosne i Hercegovine.

Neka njihova žrtve budu vječna opomena…

“… I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena” (Et-Tekvir, 8-9)”;

“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!”
(Al-Fedžr; 27-30.)
Milenkov buraz
Posts: 6956
Joined: 27/11/2018 13:02

#3118 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Milenkov buraz »

Novak20 wrote: 13/11/2021 11:54 Sve je navedeno ali se na dan ubojstva fojničkih fratara između redova p(r)ovlače pitanja licemjerima.

Zašto je dobri r. Alija plakao zbog rafala u BiH pa zločince svoje vjere pomilovao tri puta, a Ejup Ganić četvrti puta. Gdje to ima na kugli zemaljskoj da se zločinac zbog rafala u BiH pomiluje četiri puta ?

Zašto su zločinci suđeni kao za ubojstvo u civilnoj kavanskoj tuči, a ne za ratni zločin što ovo i jeste ?

Kakve veze ima živo sahranjena djevojčica-novorođenče umoreno bez krivice sa ubojstvom fratara ? Oni su u raju uz "Oče naš" i "Zdravo Marijo".

Tko je poslao vojnike i ova ubojstva naredio ?

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/22 ... vicem.html
BILI SU TO RAFALI U SRCE BOSNE: Zbog zločina prijpadnika Armije RBiH Alija Izetbegović je plakao zajedno sa fra Petrom Anđelovićem
“Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao!” (El-Ma’ide, 32.).
“Strijeljani su fratri bili pravi domoljubi, voljeli su Bosnu kao dušu svoju”, govorio je 2014. godine raniji gvardijan samostana u Fojnici fra Nikica Vujica.

Pokojni fra Leon Migić je, prema svjedočenju Vujice, prvi u Fojnici istaknuo zastavu Bosne i Hercegovine s ljiljanima, i ponosno je postavio na zidine Fojničkog samostana, “tako da se mogla vidjeti gotovo iz svake ulice i sa svakog mjesta u ovom srednjobosanskom gradu”.
Niti jednom riječju tužitelj ne donosi mogućnost da je netko ovaj ratni zločin planirao i naredio. Nadalje, u presudi ne stoji napisana niti jedna riječ koja bi upućivala na mogućnost da se ovo dvostruko ubojstvo dovede u kontekst zločina vojnika protiv civila, zločina iz mržnje prema drugom narodu – dakle: ratnog zločina”, govorio je fra Nikica Vujica.
Kome su mogli smetati dobri bosanski franjevci? Samo neprijateljima Bosne!

Prisjetimo se danas u molitvama i mislima pokojnih Fra Nikice i fra Leona, nedužnih fratara, ali i svih nedužno stradalih na prostorima naše Bosne i Hercegovine.

Neka njihova žrtve budu vječna opomena…

“… I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena” (Et-Tekvir, 8-9)”;

“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!”
(Al-Fedžr; 27-30.)
Ubistvo fojničkih fratara je sigurno zločin bez presedana i gnušam se takvih koji su ga počinili te osuđujem svim svojim postojanjem. Ono što je najtužnije je da ti i slični tebi ovo ubistvo koristite za pormociju svoje agende pa bi optužili cijeli bošnjaćki narod kao nalogodavce, čak i one koje tada nisu bili ni rođeni. Da te pitam, gdje to na kugli zemaljskoj ima da policajac da službeni pištolj civilu koji ubije drugogo civila i onda taj pobjegne u susjednu državu gdje živi slobodno? Gdje ima da se ubistvo porodice Zec u sred Zagreba sud nikad ne izrekne presudu? Gdje to ima na kugli zemljskoj da čovjek gliserom pobije ljude i sud ga pusti? Znaš gdje, sve to ima u Hrvatskoj, tvojoj matici kako Čović i tvoj predstavnik voli da kaže. Eto gdje. :oops:
User avatar
Grean
Posts: 9334
Joined: 30/11/2013 19:47

#3119 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Grean »

Šunjić je zatražio od Apelacionog vijeća da ga, ukoliko mu izrekne osuđujuću kaznu, ne uputi na izdržavanje kazne u Kazneno-popravni zavod (KPZ) Zenica zbog bojazni od zatvorenika Muharema Omanovića, jer se smrt njegovog oca Arifa stavlja optuženom na teret.

Tužilaštvo tvrdi da je, neutvrđenog dana u augustu ili septembru 1993. godine, Dragan Šunjić, dozapovjednik zatvora u Vojnom, s drugim pripadnicima HVO-a sudjelovao u premlaćivanju Arifa Omanovića, koji je uslijed zadobijenih povreda nakon nekoliko dana preminuo.

https://vijesti.ba/clanak/32351/dragan- ... e-u-vojnom
Citam o smrti ovog pasceta iz Listice i pokusavsi da saznam ko je Damir Brekalo cije ubistvo je poticao sretno preminuli naletih na ovo.

Stara je vijest ali me interesuje je li se ovom zelja ispunila da ne lezi u Zenici, ako je uopste osudjen.

Edit:
On 9 March 2011, the Appellate Panel also found Vračević, Radić, Šunjić, and Brekalo guiltyof crimes against humanity. In that regard, the Court sentenced Vračević to imprisonment of 12 years, Radić to long-term imprisonment of 21 years, Šunjić to imprisonment of 16 years, and Brekalo to 20 years of imprisonment.

I usput ako je Tuta poticao na ubistvo ovog Damira Brekala iz teksta sa postavljenog linka onda ga za to djelo nije trebalo suditi a i grehota je sto nije uspio u namjeri.
Novak20
Posts: 13910
Joined: 11/02/2014 18:55
Location: Taboo(t) teme i brisani postovi

#3120 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novak20 »

Grean wrote: 17/12/2021 18:13
Novak20 wrote: 17/12/2021 14:22
@Grean

Postavljaš kriva pitanja krivom čovjeku pa ti ne odgovaram jer za razliku od većine ne volim potencirati ono što je bilo. Ali kada me već prozivaš da ti kažem da je spomenik podignut ubijenim mještanima Grabovice. Ne znam i ne da mi se tražiti da li se u tekstu pominju Hrvati.

Nesretni pripadnik Armije R BiH koji je igrom slučaja bio čovjek i Hrvat, nije iz Grabovice nego iz Sarajeva i jednom sam na temi "Da se ne zaboravi" pisao što mislim o tome.
U slučaju ubijenog pripadnika Armije nije osnovno pitanje što se ne računa kao žrtva pokolja u Grabovici nego što mu se ni pravo ime ne zna do dan danas. Ni na jednoj, ni na drugoj strani. Možda griješim oko imena ali koliko sam vidio, nitko ga ne zna pouzdano pa odgovori sada ti meni:
Kako se zvala 34. žrtva ovog zločina ?
Da li je bio u evidenciji Armije koja bi mu trebala znati ime i prezime ?
Zna li njegova porodica gdje je sahranjen i tko ga je ubio?
Da li su na njegovo ubojstvo reagirali nadređeni i da li su nekoga kaznili ?
Da li je od strane R BiH ili Armije dobio kakvo posthumno priznanje ili spomenik za svoj herojski čin protivljenja zločinu ?
Da li je porodica 34. žrtve dobila nekakvu satisfakciju ?

E ovo su prava pitanja za moralnu veličinu poput tebe. I mani me se sa šupljom tipa: ja osuđujem zločin, ja ovo, ja ono, blablabla
Nisam ja nikakva moralna vertikala, samo sto pripadam strani koju je lakse braniti prije svega zbog legitimiteta a i zbog toga sto je inkluzivna kako bi to nas nekadasnji ministar Silajdzic formulisao. Uz to imamo hrabrosti suociti se sa svojim zlocincima.

Zbog svega ovog ja nemam razlog da izbjegavam odgovor.

https://balkandiskurs.com/2020/04/21/us ... -mladenku/

Pogledaj ko je autor predstave o ovom zlocinu i gdje je bio u vrijeme operacije Neretva 93'.


  • "Sead Đulić Sejo, oficir ABiH, se 9. septembra 1993. godine nalazio u Mostaru sa svojim pretpostavljenim kada je čuo šta se dogodilo.

    „Bio sam u sedištu komande u Mostaru sa generalom Arifom Pašalićem, kada su ga putem radija obavestili da su vojnici iz Sarajeva počinili strašan ratni zločin i da su neki od tih vojnika krenuli prema Mostaru kako bi nam pomogli u borbi protiv ustaša (pogrdno ime za hrvatske snage)“, priseća se Đulić.

    „Arif (Pašalić) je odmah rekao komandantu vojne policije da ih sačeka van Mostara i kada stignu da im stavi do znanja da nisu dobrodošli u njegovu zonu komandovanja. Ako bi odbili, policija bi im prvo pucala iznad glave u znak upozorenja“, dodaje on.

    Vojnici nisu stigli do Mostara kako su nameravali. „Nakon ispaljenih metaka vratili su se u Jablanicu”, objašnjava Đulić. „Detalji masakra u Grabovici su skrivani i mi smo ih saznali dugo vremena nakon što su se desili”


    Misterija 33. žrtve

    Većini žrtava Grabovice odaje se pošta barem jednom godišnje, na obeležavanju godišnjice ubistava, ali jedna od njih, 33. žrtva, gotovo je zaboravljena.

    Zvao se Ivica Čavlović, a ubili su ga njegovi saborci. Pronalaženje činjenica o čoveku koji je, prema nekim pričama, pokušao da zaustavi masakr, pri čemu je i sam ubijen, pokazalo se teškim.

    Neki ga izvori imenuju kao Karlović umesto Čavlović i niko od članova porodice Čavlović danas nije u Sarajevu, odakle je on bio.

    Čavlović, rođen 1961. godine, po nacionalnosti Hrvat, iz Sarajeva, pridružio se ABiH kako bi branio svoj grad i zemlju u kojoj je rođen. Neki izvori, poput haškog svedoka Ramiza Delalića Ćele, izjavili su da je on bio pripadnik odreda ‘Zulfikar’ ABiH. Drugi, kao Ivica Mlivončić u svojoj knjizi „Zločini s pečatom”, tvrde da je bio pripadnik 109. brdske brigade, poznate kao Igmanski Vukovi.


    Čavlovićevo ime nikada neće biti zapisano na velikom kamenom spomen-obeležju sa imenima drugih žrtava u centru sela.

    Hrvatske političke elite u Bosni i Hercegovini predvođene Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) teško da će to dopustiti, jer je za njih on bio pripadnik ‘pogrešne vojske’.

    Okolnosti u kojima je ubijen takođe se nikada neće razjasniti, što znači da je malo verovatno da će počinilac njegovog ubistva ikada biti izveden pred lice pravde.


    https://balkaninsight.com/2020/09/09/ma ... e/?lang=sr
Dakle sve ima dostupno, od toga ko je pocinio zlocin, ko je osudjen, ko ih je osudio.

Za poredjenje po pitanju naseg odnosa spram onih koji su bili na suprotnoj strani je ulica Srdjana Aleksica u Sarajevu. I ovim sam ti odgovorio gdje je razlika.

Ja licno smatram da je Cavlovic zasluzio (i) u Sarajevu jer je njegova hrabrost nemjerljiva s obzirom na okolnosti ali na zalost nisam ja taj ko odredjuje po kome ce se zvati ulice. Imamo i mi svojih fula kao npr. gdje je postavljen spomenik zrtvama Kazana (opet moj licni stav) ali smo i ovakvi svjetlosnu godinu ispred u poredjenju sa (nekadasnjim) secesionistima bez obzira na predznak.
@Grean
Mislim da je primjerenije da diskusiju nastavimo na ovoj temi.

Rat sam proveo u svom rodnom mjestu i imao sam ratnu obvezu R BiH od prvog dana rata. Ne možeš mi spočitati da sam bio na drugoj strani, da sam se bavio secesionizmom i da si(ste) svjetlosnu godinu ispred mene koji sam od prvog do zadnjeg dana rata bio s tobom(vama).
Da ne pričam o tome da sam barem dva puta i ja mogao "zaglaviti" poput nesretnog Ivice.

Rekao sam ti već da me interesiraju odgovori na pitanja koje sam ti postavio, a ne što ti misliš. Pošto si mi odgovorio samo na pitanje kako se zvao borac Armije za kojeg ti tražiš pravdu kod i od Hrvata(HDZ), pitanja ti ostaju otvorena jer je na njih prilično lako odgovoriti bez ikakvog čitanja i traženja opravdanja.

Borac Ivica Čavlović, a možda i Karlović je morao biti negdje registriran, morala se znati njegova jedinica i zapovijednik koji je opet morao ispitati što se desilo i tražiti odgovornost. Umjesto toga, sve je stručno zataškano i izbrisano iz evidencije tako da mu se ne zna ni pravo ime ni kojoj je jedinici pripadao. Ivica je praktično dva puta ubijen od strane Armije koja ga je ubila i izbrisala, a ti mene prozivaš da ti ja odgovorim zašto ga Hrvati (HDZ) koji mu ne znaju ni ime ni prezime ne priznaju kao 33. ili 34. žrtvu pokolja mještana Grabovice da bi se njegovo ime našlo na spomeniku ???.

Jadno, tim prije što nitko od zapovjednog kadra nije odgovarao ni za Grabovicu ni za Ivicu, a ako živiš u Sarajevu možeš popiti kavu s tim "zapovjednicima" pa ih pitati što i mene.

I kada već govoriš o fulama i Kazanima, ima li u Sarajevu ulica 10. Brdske brigade čiji su borci činili zločine ?

Eto, odgovorio sam ti i prestani da me prozivaš kada ti nešto ne odgovorim.
User avatar
Grean
Posts: 9334
Joined: 30/11/2013 19:47

#3121 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Grean »

@Novak20 , nebitno gdje si bio, sad zvucis kao pravni zastupnik tzv. HZHB.

Za Grabovicu, zasto je jadno da niko od zapovjednika nije osudjen? Zato da bi se zadovoljile zelje nekih za izjednacavanjem strana? Mozes li pomisliti da zapovjedne odgovornosti nije ni bilo? Zasto su jedinice Armije BiH koje su pocinile zlocin iskljucene silom iz bitne operacije Neretva 93' ako im je neko naredio da izvrse zlocin?

I sigurno znam vrlo dobro s kim se pije kafa.


Za 10-tu ne znam imaju li ulicu a i zasto ne bi imali? Nije brigada osudjena za zlocin vec pojedinci u njoj. U 10. brdskoj je bilo pola Starog grada kao sto je u 9. motorizovanoj bila skoro cijela opstina Centar. Znas li koliko brigada broji ljudi. Sta bi sad ti da od svih napravis zlocince?

I sto se zataskivanja tice, i tu insuiniras. Bilo je zataskano dok se moralo, dok je sila vladala gradom. Kada su komadanti dviju brigada skinuti silom i vlast uspostavljena provedena je istraga a pocinioci osudjeni i za Kazane i za Grabovicu. Do tad niko nije imao muda ni da ih upita za zdravlje iz opravdanih razloga.
Novak20
Posts: 13910
Joined: 11/02/2014 18:55
Location: Taboo(t) teme i brisani postovi

#3122 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novak20 »

Grean wrote: 18/12/2021 00:26 @Novak20 , nebitno gdje si bio, sad zvucis kao pravni zastupnik tzv. HZHB.

Za Grabovicu, zasto je jadno da niko od zapovjednika nije osudjen? Zato da bi se zadovoljile zelje nekih za izjednacavanjem strana? Mozes li pomisliti da zapovjedne odgovornosti nije ni bilo? Zasto su jedinice Armije BiH koje su pocinile zlocin iskljucene silom iz bitne operacije Neretva 93' ako im je neko naredio da izvrse zlocin?

I sigurno znam vrlo dobro s kim se pije kafa.


Za 10-tu ne znam imaju li ulicu a i zasto ne bi imali? Nije brigada osudjena za zlocin vec pojedinci u njoj. U 10. brdskoj je bilo pola Starog grada kao sto je u 9. motorizovanoj bila skoro cijela opstina Centar. Znas li koliko brigada broji ljudi. Sta bi sad ti da od svih napravis zlocince?

I sto se zataskivanja tice, i tu insuiniras. Bilo je zataskano dok se moralo, dok je sila vladala gradom. Kada su komadanti dviju brigada skinuti silom i vlast uspostavljena provedena je istraga a pocinioci osudjeni i za Kazane i za Grabovicu. Do tad niko nije imao muda ni da ih upita za zdravlje iz opravdanih razloga.
:-)
Tako reci Care.

Nisam ti bitan jer danas ne razmišljam kao ti, nemaš odgovore na moja pitanja niti želiš da razmišljaš o njima.

Nije tebi bitan ni čovjek Ivica, borac Armije koji je nekome u momentu zvučao kao pravni zastupnik mještana Grabovice, samo želiš da ga mrtvog iskoristiš da bi pokazao kako Hrvati (HDZ) ne valjaju i ne vrijede.

Nemam više što pričati sa tobom.

:run:
User avatar
Grean
Posts: 9334
Joined: 30/11/2013 19:47

#3123 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Grean »

Ne znam sta ti je nejasno, nepovezan si.

A pokojni Ivica nam je sigurno bitniji nego vama. Na zalost zaboravljen je kao i mnogi drugi borci Armije BiH s tim da je ovdje gore jer su ga ubili zlocinci da prikriju zlocine. Na zalost nije bio i jedini, bilo je jos takvih slucajeva i kod nas, prije svega gdje su Bosnjaci stradali od pripadnika Armije BiH.

A nigdje nisam rekao da Hrvati ne vrijede, Stjepan Kljujic, pokojni Vinko Samarlic, Dragan Vikic, Josip Pejakovic, Ivo Komsic, mogu ovako u nedogled.

Rekao sam da secesionisticki dio, one pristalice HDZ-ove politike nakon Kljujica, one Bobanove politike ne moze podnijeti bilo kojeg Hrvata koji se borio za BiH i koji nije bio za tzv. HZHB pa cak i kad je taj stao u zastitu Hrvata. Zato ne mogu podnijeti ni Zeljku Komsica.
Bossona
Posts: 5117
Joined: 21/12/2020 03:28

#3124 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Bossona »

ISTREBLJENJE BOŠNJAKA NEVESINJA
Zločinci uhapšeni jučer: Jasmina još traži kosti svoje djece, Amara (4) i Ajle (1)​
17. 12. 2021.

Po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine jučer je uhapšeno osam osoba osumnjičenih za zločin protiv čovječnosti na području Nevesinja. Navedeni osumnjičeni nekadašnji su zapovjednici i pripadnici VRS-a, a osumnjičeni su za zločine nad stanovništvom bošnjačke nacionalnosti sa područja Nevesinja.
Uhapšeni su Siniša Kandić, Dragoslav Aćimović, Zdravko Kandić, Dragan Đurđi, Milan Trifković, Dragan Ivanišević i Mladen Kandić.

"Zločini se odnose na ubistvo oko 100 osoba bošnjačke nacionalnosti, na lokaciju u mjestu Zijemlje, među kojima više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i veći broj djece među kojima i djece starosti od 15 dana do dvije godine", navedeno je u saopćenju Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
U počinjenom zločinu, ubijene su gotovo cjelokupne porodice Ploskić, Šipković, Aličić, Alibašić, Mahinić, Brajević, Čopelj i druge žrtve. Tim povodom, portal Radiosarajevo.ba podsjeća na tekst uglednog književnika i kolumniste Dragana Bursaća, objavljen na Al Jazeeri u oktobru ove godine.
Sin Amar je imao četiri i po godine, a kćerkica Ajla, beba od tek devet mjeseci, kad su ih ubili nevesinjski četnici… Ubili su oni i njenog supruga Hasana…
Piše: Dragan Bursać za Al Jazeeru
Jeste li čuli za Jasminu Ploskić, diplomiranu pravnicu iz Mostara?
Znate li za njenu strašnu životnu priču za koju je malo napisati i deset knjiga.
Žene i muškarci, prva trijaža​
! / Sumnjiče ih da su ubili bebu staru 15 dana: Ko su osobe koje su danas uhapšene u BiH
Eto, ta Jasmina i dan danas traži kosti svoje djece. Traži zemne ostatke kćerkice Ajle i sina Amara. Sin Amar je imao četiri i po godine, a kćerkica Ajla, beba od tek devet mjeseci, kad su ih ubili nevesinjski četnici. Ubili su oni i njenog supruga Hasana. Bijaše to ljeto 1992. godine.
Jasminina strašna priča počinje 22. juna 1992., kad je s cijelom porodicom bila u posjeti svekrvi u nevesinjskom selu Presjeka. Jasmina se u tekstu Roberta Bubala za zagrebački Večernji list prisjeća:
„Ni danas mi nije jasno kako smo bili tako naivni. Tada su Nevesinje već okupirali četnici, a kad smo mi bili u Presjeki, počeli su granatirati selo. Morali smo bježati, pa se nas oko 350 uputilo prema Veležu i Mostaru. Lutanje je trajalo četiri dana, s malo hrane i vode. Kad je jedna granata pala u našoj blizini, skupina se razdvojila. Nas je ostalo 70-ak, a cijela moja obitelj još je tada bila na okupu. Ubrzo nas je zarobila četnička jedinica.“
Onda je počelo ono najstrašnije. Uvertira u živi, realni, zločinački horor. Grupu su prvo odveli u Dnopolje, i započeli s razdvajanjem žena i djeca od muškaraca.
I tako su žene i djeca odvedeni u Nevesinje u gradsku kotlovnicu. Zloglasna Kotlovnica. Kao divlje zvijeri, držani su tu bez bilo kakvih uslova za život četiri dana i četiri noći. Zamislite, bez vode, bez hrane, bez svjetlosti, bez odjeće… Djeca su bili na ivici smrti. I plač je prestao. Ona strašna tišina, zadnjeg dana, kao da je nagovještavala nešto još strašnije što će doći, i što će ovaj horor učiniti krvavijim.
I da, te iduće noći, u gradsku kotlovnicu u Nevesinju su upali pijani lokalni četnici. Jasmina kaže da je odmah znala o čemu se radi.
Silovanje, druga trijaža​
Odveli su žene na silovanje!
U svom potresnom svjedočenju, za Večernji Jasmina navodi dalje:
"Tada sam posljednji put vidjela djecu. Ipak, nisam mogla ni pomisliti, nisam htjela vjerovati da su ih u stanju ubiti. Nadala sam se da ću ih vidjeti, da ću im se vratiti i samo sam zato željela sve pretrpjeti i preživjeti…"
Četnici su odveli žene do jednog motela na Boračkom jezeru pokraj Konjica. Tu su bile četiri dana. Pakao neprekidnih mučenja i silovanja.
Pukim slučajem Jasminu i još dvije žene spasio je Radislav Soldo, koji ih je odveo u Nevesinje.
Ono što tada Jasmina Ploskić nije znala, a što joj se vremenom pokazivalo je pusti i strašni fakat da su joj i djeca Ajla i Amar i muž Hasan pobijeni tih krvavih dana nevesinjskog ljeta 1992. Sve vrijeme su lokalni moćnici obmanjivali Jasminu, kako su joj i muž i djeca živi. Kako će biti razmijenjeni. Laž, pusta laž!
Istina o zlu, treća trijaža​
1992 / SIPA privela osam lica zbog ratnih zločina u Mostaru i Nevesinju
A evo i šta se desilo u tom strašnom piru četničkom po Nevesinju i okolici:
Većina ubijenih bošnjačkih civila je zarobljena 27. juna 1992, dakle nakon pet dana lutanja po hercegovačkim vrletima. Zarobljeni su u zbjegu u Jasanovom dolu, na planina Velež. Grupa zarobljenih Bošnjaka je brojala oko 80 osoba. Među njima žene, djeca, starci, iznureni, bolesni… Među njima Jasmina, suprug Hasan, beba Ajla i maleni Amar. Među njima ova, samo jedna životna priča, koja se uskoro pretvorila u pakao.
Eto tako, odmah nakon zarobljavanja dovedeni su nevini ljudi pred školu na Zijemljima gdje su ih lokalni stanovnici srpska vojska mučili i ponižavali. Na svakovrsne, mozgu i pameti strane načine. I to je trajalo cijeli dan. Jasmina je u tom paklu gledala samo na svoju djecu. Samo da se djeca izvuku.
A onda je počela trijaža.
U prvoj su razdvojeni muškarci i žene.
Jasmina se prisjeća za Večernji list:
"Mi smo sjedili s jedne strane ceste, a naši muževi s druge. Gledamo jedni druge i šutimo, trpimo uvrede, ponižavanja, pljuvanja. Posebno su grube bile njihove žene i malodobna djeca. Kad im je stigao komandant Zdravko Kandić, muškarce su odveli vozilima. Muž i ja tada smo se pogledali. Tada sam ga posljednji put vidjela živa. Uputio mi je pogled koji je sve govorio, a meni uvijek krenu suze na oči kad ga se sjetim."
Muškarci su odmah ubačeni na kamione i odvedeni do jame Breza-Dubravica, smještene oko 1,5 km od škole, 100 m od puta Zijemlje-Ruište.
Krvavi pir je mogao početi.
Po dovođenju nad jamu, srpski zločinci odmah počinju sa strijeljanjem. Red metaka, pa red bombi u jami. I tako do zadnjeg čovjeka. Nema preživjelih.
Ali, šta je bilo sa ženama i s djecom? Šta je bilo s bebom Ajlom i malenim Amarom na koncu?
E vidite, nakon prvobitne trijaže i odvođenja u nevesinjsku Kotlovnicu, žene i djeca su nakon svih ovih dana mučenja proslijeđeni do jame Lipovača, u blizini grada.
Isti način, isti metoda četničkog ubijanja, kao i s njihovim očevima i muževima!
Samo su ovo bile žene i djeca. Krivi za šta? Zato što se drugačije zovu? Zato što se na drugi način Bogu mole? Ima li uopšte odgovora na ovo pitanje?
Jasmina je preživjela samo zato što je dan prije odvedena na silovanje prema Konjicu.
Kako li je bilo njoj danima zlostavljanoj, a kako li je bilo dječici njenoj, koja su bez majke, sama na svijetu stajala nad jamom Lipovačom dok su čekala metak u potiljak?
To je razmjera zla, ta nemjerljivost- eto to je ujedno i polazište i ishodište užasa. A je sve sadržano u toponimiji zločina u isto vrijeme – Mrtav otac u jednoj jami, silovana majka, kilometrima daleko i dvoje dječice, beba Ajla i četvorogodišnji Amar, čekaju smrt nad drugom jamom. Sve u trenu.
Ali, da je samo smrt. I nakon smrti ima užasa. Tijela ubijenih žena i djece su godinu dana kasnije premještena iz jame Lipovača na nepoznatu, sekundarnu lokaciju. Do danas su beba Ajla i njen stariji brat Amar, zvanično "nestali". Ni mrtvi, ni živi. Nema ih majci pred očima da ih može oplakati, da im nišane može zagrliti.
A šta je bilo s ubijenim muškarcima, šta je bilo s Jasninim mužem i ocem djece, šta je bilo s Hasanom Ploskićem?
Nakon 1995. tijela ubijenih iz jame Breza (gdje su poslije rata nađeni samo fragmenti kostiju i neki lični predmeti ubijenih), radi prikrivanja zločina, prebačena su u sekundarnu masovnu grobnicu Teleća Lastva, smještenu ispod veleških stijena. Ekshumacija iz Teleće Lastve obavljena je u maju, a identifikacija u junu 1999. Pokopani su na Gradskom groblju Sutina 17. jula 1999.
Treba li išta više na ovo reći? Treba li i ima li riječi da se opiše predstavi i iskaže zlo i da se objasni, šta sa tolikim zlom i nakon svega?
Imena ubijenih​
Da se ne zaboravi! Da ostane za sva vremena i da pamtimo! Ovo su samo ubijeni civili sela Presjeka:
MAHINIĆ
Alija ADEM 1955
Adem IBRAHIM 1981
Adem OMER 1983
Mustafa MIRSADA 1962
Mirsad AJLA 1991
Mirsad LEJLA 1985
Omer ALIJA 1927
Ibro HAJDAR 1933
Hajdar FADIL 1963
Hajdar FADILA 1964
Salko HAVA 1923
Duran FEHMA 1937
Habib MUNIRA 1956
Arif OSMAN 1919
Osman SMAJO 1945
Hasan FATIMA 1935
Osman FATA 1922
Muho SALKO 1935
PLOSKIĆ
Agan HASAN 1958
Agan HUSO 1956
Agan MUSTAFA 1962
Mustafa AGAN 1991
Mustafa AMRA 1986
Mustafa SAMRA 1988
Hasan AMAR 1987
Hasan AJLA 1991
Alija AVDO 1937
Šerif EMIN 1991
Salko HAJRA 1964
Meho MEJRA 1936
Osman SEHIJA 1961
ŠIPKOVIĆ
Hajdar BEĆIR 1931
Hajdar OMER 1934
Huso ASIM 1974
Huso HABIB 1962
Habib HUSO 1988
Habib NOVOROĐENČE 1992
Meho HASAN 1923
Hasan FERIDA 1964
Ragib MUŠKIJA 1947
Osman NURA 1938
ČOPELJ
Ahmet ALKA 1938
Mahmut DERVO 1927
Dervo ŠERIF 1959
Smail ESAD 1972
Smail IBRAHIM 1970
Mešan MUSTAFA 1938
Mustafa NERMINA 1965
Ramo ZEJNA 1929
ČOLAKHODŽIĆ
Salko FATA 1913
Alija HABIBA 1929
Halil MUJO 1923
Meho h. SALKO 1905
User avatar
HarTar
Posts: 8706
Joined: 20/05/2020 02:33

#3125 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by HarTar »

Ovo je Huso Sinanović.
I on je heroj.
Danas je spasio jednu djevojčicu od utapanja u naselju Svrake u Vogošći.
Prema izjavama svjedoka, u nabujalu Bosnu upala je djevojčica kojoj je ispao mobilni telefon, a od sigurne smrti spasio ju je Huso.
Poznati sarajevski frizer Elvir Bajrić na svom je Facebook profilu podijelio priču o tom herojstvu.
Tamo je napisao sljedeće:
“Ponosan na svog komšiju, koji danas ušao u nabujalu rijeku Bosnu i spasio život djevojčici koju je nosila voda.
Naočigled mnogih posmatrača, on je jedini smogao hrabrosti i snage iako se boji vode.
Prvo je pokušao da joj doda štap. Kada je vidio da djevojčica nema snage da se izvuče, hrabro je ušao u rijeku i dodao joj ruku i tako spasio život ❤️💪🔝 Radi se o čovjeku koji je jako vrijedan kao i njegova porodica. Hvala ti HUSO u moje ime 🍀

Hvala ti, Huso, i u ime svih nas.
🌹
Image

Istinski heroj :thumbup:
Post Reply