Da se nikad ne zaboravi ...

[adapter]

Srpska televizija o Srebrenici 11. jula 1995. godine.

[Ludzak]

Fina ona voditeljka na Hayatu sto vodi emisiju o Srebrenici.

Dosta manje raje nego inace. Mada je ova Korona zeznula stvar, vjerovatno.

[Grean]

Edit...greska

[SaraFina]

Ministrica Austrije, bosanskih korjena Alma Zadić na svom FaceBook profilu objavila dirljiv tekst o srebreničkim žrtvama.

Takodjer i Ahmed Husagić iz SDP stranke.


ZDF

Der serbische Ex-General Ratko Mladić – genannt der „Schlächter vom Balkan“. Mittwoch fällt das UN-Kriegsverbrechertribunal in Den Haag das Urteil gegen ihn.
Mladić ist für Völkermord, Verbrechen gegen die Menschlichkeit und Kriegsverbrechen in Srebrenica angeklagt.

[immuno]

Hiljadu suza malo je

[pizarro]

Bundespräsident Frank-Walter Steinmeier mahnte zur weiteren Aufarbeitung. "Erinnern an das Leid und den Schmerz ist ein zentraler Baustein für Versöhnung. Genauso gehört die strafrechtliche Aufarbeitung der Geschehnisse dazu", sagte Steinmeier in einer Videobotschaft. Damit sei es aber nicht getan. "Es gilt neue Brücken zu bauen, wo alte zerstört wurden. Vertrauen zu schaffen, wo hasserfüllte Kriegsrhetorik gegeneinander aufgewiegelt hat. Das Gespräch zu suchen, wo lange kein Wort mehr gesagt wurde", sagte der Bundespräsident.
https://www.zeit.de/amp/politik/ausland ... oelkermord

kako gegeneinander kad mrznja dolazi samo s jedne strane.

[mishic]

Da se podsjetimo...


https://youtu.be/SNpKU3Myq1c

[SaraFina]

. "Pod olovnim nebom
Od olova zrak
Niko još nikada
Nije naučio
U pluća udisati"

(Pjesma o Srebrenici, Abdulah Sidran)

"Ja sam njihova pogreška i svjedok istine", kaže nam Nedžad Avdić, jedan od malobrojnih koji su preživjeli genocid u Srebrenici, najstrašniji zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata kojeg su prije 25. godine, u julu 1995. godine, uz podršku Beograda i muk cijelog svijeta, provodili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

I ove godine će posmrtni ostaci devet žrtva genocida nad Bošnjacima Srebrenice biti u Memorijalnom centru Potočari. To je najmanji broj do sada ukopanih žrtava.

Dok se broj žrtava koje nalaze svoj smiraj svake godine smanjuje, genocidni proces ulazi u završne faze i nastavlja se drugim metodama – negiranjem, trijumfalizmom...

Zato je priča čovjeka koji je genocid gledao svojim očima iznimno važna.

Nedžad je strijeljanje preživio kao dječak, učenik prvog razreda gimnazije. Zarobljen u okolici Bratunca. Skupa s ostalim zarobljenicima, gdje su bili i njegovi profesori, u pretrpanim kamionima i šleperima, prevezen je u selo Petkovci kod Zvornika.

"Ovo je srpska zemlja"

Najprije u zgradu osnovne škole, a potom je iste noći izveden na strijeljanje na velikom platou pored Brane crvenog mulja. Prije toga tadašnji dječak je prošao teške torture. U svojoj zastrašujućoj ispovijesti govori o batinama, o tome kako nisu imali vode, te su morali piti vlastitu mokraću, kako ljudi u strahu i očaju gazili jedni preko drugih, jer nemaju zraka, beznađu, ljudskom zlu...

Trpjeli su stalna ponižavanja tokom kojih su uglas morali govoriti "živio kralj, živjela Srbija" ili "ovo je srpska zemlja, uvijek je bila srpska i bit će"....

Tjerani su da sa uzdignuta tri prsta pozdravljaju svoje majke i sestre dok su ih pripadnici vojske RS i policije autobusima protjerivali iz Srebrenice na putu ka dolini vječne tuge.

Nedžad Avdić pored mezara svoga oca - undefined
Foto: Slobodna Europa: Nedžad Avdić pored mezara svoga oca

A onda su počela ubijanja...

Čuli su se pucnji i naredba da petorica iz kamiona izađu. Iskočio je i on. Bio je vezan. Svjestan. Došao je kraj.

"Ne znam šta sam u tom trenutku mislio. Brzo ću umrijeti, neću se više patiti. Sve se tako brzo odvijalo. Već sam umirao od žeđi. Kada nam je naređeno da legnemo, počela je pucnjava. Ne sjećam se kad sam pogođen, samo znam da sam ležao, drhtao i osjećao teške bolove u trbuhu i desnoj ruci. Meci su pogađali ljude koji su padali na mene i pored mene. Jedva sam disao. Kada su ubijali sljedeći red ljudi iza mene, pogođen sam opet u stopalo. U jednom trenutku čujem glas četnika: "Jovo, provjeri da li su svi mrtvi... Koji je vruć, ispali metak ponovo", prisjećao se Nedžad.

Spasila ga je činjenica da je spomenuti Jovo opsovao, jer mu je valjda bilo lijeno "ovjeravati" žrtve. Mrtvih je ionako bilo svuda oko njih.

Odvezli su se po nove zarobljenike...

Nedžad i još jedan preživjeli, koji je danas daleko od Bosne i Hercegovine, izvukli su se ispod mrtvih, mnogo mrtvih, i pod okriljem noći pobjegli.

Narednih dana će se skrivati po šumama, u napuštenim kućama, pa čak i na srpskim grobljima. Ranjen, malaksao, gladan i žedan, Nedžad je u više navrata padao, odustajao i molio svojeg sapatnika da ga ostavi - da na miru umre. Nije ga ostavio, nosio ga...

Na koncu stigli su do slobodne teritorije i spasa. Ni danas ne znaju kako su izbjegli neprijateljske položaje. Kada su čuli da jedna žena govori kako će: "Allah dušmaninu naplatiti za sve što je uradio našem narodu", shvatili su da su stigli u bošnjačko selo, pa su zatražili pomoć.

Vidjevši ih u takvom stanju jedan starac je od straha pobjegao. No, ubrzo su pozvali pomoć.

Kasnije su saznali da je bilo još preživjelih, ali da su sutradan pobijeni. Prije nego su krenuli prema spasonosnoj Sapni i Tuzli, oni su gledali kako tijela njihovih ubijenih sugrađana i rođaka tovare na kamione i odvoze u nepoznato. Bili su direktni svjedoci genocida.

Mnogi će kasnije biti pronađeni u primarnim, sekundarnim, tercijarnim...masovnim grobnicama. Među njima i Nedžadov otac, amidža (stric), profesori Hajrudin Bečić i Muhidin Siručić, na desetine, prijatelja, poznanika, rođaka...

Tako je izgledao genocid!

20 godina šutnje

Nedžad je 20 godina odbijao govoriti o svojoj golgoti. Mislio je da je o Srebrenici "svima sve jasno" i da na spomen imena njegovog grada tek treba šutjeti.

Prije 13 godina se vratio se u Srebrenicu, gdje i danas živi s porodicom. No, kada je vidio sistematska nastojanja vlasti RS-a i Srbije da se, uprkos svemu i poslije svega, zlo negira, digao je svoj glas. I danas svjedoči istinu.

"Kad se radi neki projekt, u nekom sistemu, uvijek postoje greške. U tom njihovom sistemu ubijanja koji je bio doveden gotovo do savršenstva, ja sam greška. Planski je to sve urađeno. Ništa se nije radilo stihijski. Sve je bilo spremno za genocid. Od masovnih grobnica, škola koje su otvorene, ljudi koji će izvršavati ubistva, prijevoza... I u takvom perfektnom sistemu dešavaju se greške, kada nemarni vojnik odbije provjeriti jesmo li svi mrtvi, govoreći: "J... im majku, već su mrtvi". U tom smislu, ja sam greška. Ostao sam živ! Danas mogu da svjedočim", priča Avdić.

Naš sagovornik se prošlog 11. jula, na komemoraciji u Memorijalnom centru u Potočarima obratio u ime žrtava. Njegove poruke potresle su region. Rekao je, uz ostalo, kao vjeruje da će, na kraju i uprkos svemu, pobijediti istina.

"To bi bila moja poruka. Jer, bez nade, čovjek ne može da živi. Iako situacija nije nimalao sjajna, vjerujte. Pogotovo u zadnje vrijeme. Neki su novi politički vjetrovi zapuhali, mada se u osnovi te politike nikada nisu promijenile. No, činilo se nekada 2007. godine, kada sam se ja vratio u Srebrenicu, da to ide u pozitivnom smjeru. Da se prihvataju neke činjenice, presude. U zadnje vrijeme vidimo da se ide na institucionalno negiranje svega što se dogodilo. Presude se, istina, ne mogu negirati, ali njih ionako čitaju samo stručnjaci i studenti. Javni diskurs je bitan. A tamo se krivice žele izjednačiti, a ono što smo mi doživjeli opravdati nekom osvetom za nešto".

Srebrenica je, nasramotu, danas prepuštena onima koji negiraju genocid.

O čemu se radi možda najbolje svjedoči činjenica da je Mladen Grujičić, aktueleni načelnik Srebrenice i uoči ovog 11. jula otvoreno osporavao broj ubijenih. Nije mu, veli, dovoljan spisak od 8372 ubijena. Prvi čovjek tog tužnog grada redovni je gost događaja u kojima se zločini nad Bošnjacima minimiziraju. To je sol na otvorenu ranu porodica u kojima je ubijeno na desetine članova.
"Nažalost, mi svi vidimo da je zločin nagrađen. Vjerovalo se, da će doći do neke demokratizacije. No, ono što je nastao na zlu ni vrijeme ne može popraviti. To postaje očigledno. Srebrenica je dodijeljena nekome ko je počinio takav zločin. Mi preživjeli ćemo barem prozivati one koji su to zlo uradili. Nikada nećemo posustati. Nema nas mnogo, ali koliko god da nas ima, mi moramo non-stop ponavljati istinu. Ne možete onima koji su toliko ljudi potrpali kao stoku na kamione, poubijali, ugurali u masovne grobnice..., da date Srebrenicu i onda govorite o suživotu i pomirenju. Kakav suživot i pomirenje?!", pita se Avdić.

Nedžad Avdić: Bošnjački predstavnici ne znaju šta će sa Srebrenicom, izbrisani smo! - undefined
Foto: Mirror: Nedžad Avdić: Bošnjački predstavnici ne znaju šta će sa Srebrenicom, izbrisani smo!

Avdić je u martu 2019. godine osobno reagirao na revizionističku knjigu naslova "Bitka za Srebrenicu - Rat za civilizaciju", autora Dušana Pavlovića.

Ušao je naprosto na skup, saslušao stavove prisutnih, a onda snagom argumenata natjerao negatore genocida da ušute. Situacije je bila na ivici incidenta, no Nedžad je ostao dostojanstven.

"Ja sam zadnja osoba koja je trebala da ode tamo, ali sam htio iz prve ruke da čujem o čemu se govori. Volio bih da to javnost može čuti. Ono su užasne stvari. Neka nam je Bog na pomoći u vremenima koja dolaze", ističe Avdić.

Projekt nastao na zlu

Dodaje kako do prihvatanja istine o genocidu u bh. entitetu RS i Srbiji ne može i neće doći jer su tamo, a prije svega u Beogradu, na vlasti ljudi koji su širili šovinizam devedesetih teško da će to prihvatiti.

"Prihvatanjem istine dovode u pitanje svoj projekt, a to je RS. Pola BiH je u pitanju... Borba za pravdu, protiv negatora genocida vrlo često spada na pleća nas preživjelih. Mi teško da tu borbu možemo dobiti. Mi smo puno toga izgubili, kao zajednica smo uništeni i teško da se poslije genocida ikada više možemo oporaviti. Zbog toga je vrlo važno da to drugi u Bosni shvate, prije nego i oni dožive genocid, te da uvijek podsjećaju na ono što se desilo i da iz toga nauče nešto. Da jednu lekciju izvučemo za svagda, jer je crvena linija pređena", ukazuje Avdić.

Kako Srebrenica živi poslije 11. jula, kada odu brojne delegacije, kamere i reflektori, učesnici raznih manifestacija?

U njoj, kako bi rekao pjesnik: "Ni mrtvo ni živo/U njoj/Boraviti ne može".

Nedžad Avdića smeta ga jer Srebrenicu posmatraju kao humanitarno pitanje.

Pita se da li je Srebrenica postala teret i Sarajevu?

"Meni se čini i, sve više imam utisak, da vlasti u BiH, a prije svega mislim na predstavnike Bošnjaka, ne znaju šta će ustvari sa Srebrenicom. Jednostavno, mi smo njima kamen o vratu koji moraju da nose, a ustvari ne znaju šta će s nama. To je problem. Gledaju u Srebrenicu kao humanitarni problem, umjesto da to bude jedno strateško pitanje, najvažnije. Nama ovdje treba sistem koji će nas štititi. Mi nismo gladni... Tako nastavljaju onu ratu politiku gdje su Unprofor i UN posmatrali Srebrenicu isključivo kao humanitarni problem, a nije se o tome radilo. Radilo se o prijetnji genocidom, koji se, na koncu, desio", poručio je.

Avdić na koncu kaže da nije uplašen zbog onog što vidi na sceni kako u BiH, tako i u regionu, ali da jeste zabrinut.

"Jer, imam i ja svoju djecu, kao i Vi. Jesam defitinitvno zabrinut s obzirom u kome smjeru stvari idu. Nisam siguran da ostatku ljudi u BiH to razumiju. Pokušavaju to ignorisati... Sredine poput Sarajeva žive svoj život i pokušavaju ići dalje. Manje sredine poput Srebrenice su pritisnute i ne mogu da maknu dalje. Definitivno sam zabrinut", poručio je Avdić.

I tako, sve do narednog 11. jula, naredne dženaze, sljedećeg ukopa.

Dolina tuge ostaje sa svojim sjenama, daleko od svih, prepuštena sama sebi, kao i onog kobnog jula 1995. godine, kada nije bilo nikog na svijetu ko bi "htio doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima".

Upravo onako kako bi rekao legendarni reporter Nihad Nino Ćatić, posljednji glas ubijenog grada, mladi pjesnik čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.

[SaraFina]

Massaker von Srebrenica war auch Versagen der UNO"

Mehr als 8.000 bosniakische Männer wurden im Juli 1995 brutal ermordet.
Mehr als 8.000 bosniakische Männer wurden im Juli 1995 brutal ermordet.
picturedesk.com
Heute vor 25 Jahren fiel eine serbische Armee in der bosnischen Stadt Srebrenica ein. Mehr als 8.000 Menschen wurden getötet.

Bei einer Trauerfeier in der Opfergedenkstätte Potocari haben Bosnien-Herzegowina und politische Vertreter aus aller Welt des Massakers von Srebrenica vor 25 Jahren gedacht. Hinterbliebene der Opfer, bosnische Spitzenpolitiker und ausländische Diplomaten legten Blumen am Denkmal nieder.


Hohe ausländische Staatsgäste meldeten sich per Video-Botschaften, etwa von UN-Generalsekretär António Guterres, EU-Kommissionspräsidentin Ursula von der Leyen, Bundespräsident Walter Steinmeier und US-Außenminister Mike Pompeo.

Erster Genozid in Europa nach 1945

Bei dem Massaker im ostbosnischen Srebrenica waren vom 11. Juli 1995 an etwa 8.000 muslimische Männer und Jungen von bosnisch-serbischen Verbänden ermordet worden. Die im Bosnienkrieg (1992-1995) verübte Gräueltat gilt als der erste Völkermord auf europäischem Boden seit dem Ende des Zweiten Weltkrieges 1945.

Das Europaparlament erklärte 2009 den 11. Juli zum Gedenktag für die Opfer von Srebrenica.

[SaraFina]

Haške presude vođama bosanskih Srba
Bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić nalazi se u pritvoru Haškog tribunala, gde čeka pravosnažnu presudu po optužnici za ratne zločine.
Epidemija korona virusa pomerila je žalbeni postupak na sledeću godinu, kada će sud potvrditi ili izmeniti prvostepenu presudu iz 2017. kojom je Mladić osuđen na doživotnu kaznu.
General Ratko Mladic, left, and Radovan Karadzic in 1995
AUTOR FOTOGRAFIJE, REUTERS
Potpis ispod fotografije,
Radovan Karadžić i Ratko Mladić, snimljeni 1995
Sud u Hagu već je pravosnažno osudio bivšeg predsednika Republike Srpske Radovana Karadžića na doživotni zatvor 2019. godine.
Osim Karadžiću, u Hagu su izrečene još tri pravosnažne doživotne kazne za genocid u Srebrenici.
Jedna je izrečena 2010. bivšem načelniku za bezbednost glavnog štaba VRS Ljubiši Beari, koji je umro u Berlinu 2017. godine
Druga je izrečena 2015. godine bivšem pomoćniku komandanta za obaveštajno-bezbednosne poslove glavnog štaba VRS Zdravku Tolimiru, koji je sledeće godine umro.
Na doživotni zatvor osuđen je i potpukovnik Drinskog korpusa VRS Vujadin Popović, koji je prolašen krivim za genocid, istrebljenje, ubistvo i progon Bošnjaka.
Tribunal u Hagu je doneo prvu presudu koja je zločin u Srebrenici okarakterisala kao genocid, i to bivšem generalu Vojske Republike Srpske Radislavu Krstiću, 2001. godine.
Krstić je pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja i učestvovanja u genocidu.
Na dugogodišnje kazne zatvora osuđeni su i oficiri VRS Drago Nikolić (35 godina), Dragan Obrenović (17 godina), Momir Nikolić (20 godina) i Radivoje Miletić (18 godina).
U Hagu je osuđen i pripadnik 10. diverzantskog odreda Dražen Erdemović, prvi čovek koji je pred tim sudom priznao krivicu za ubistva zarobljenih Bošnjaka.
Erdemović je uhapšen još 1996. u Srbiji i iste godine je u Hagu osuđen na pet godina zatvora, a njegovo svedočenje kasnije je doprinelo osuđujućoj presudi protiv Ratka Mladića.

Malobrojni postupci u Srbiji
Dok je sud u Hagu sudio glavnim organizatorima ratnih zločina, od zemalja bivše Jugoslavije očekivalo se da sprovedu postupke protiv niže rangiranih.
U Srbiji su do sada donete samo dve presude za zločine u vezi Srebrenice, a jedan postupak je u toku.
Četvorica pripadnika „Škorpiona", uhapšenih 2005. zbog ubistva Bošnjaka koje su snimili u okolini Trnova, osuđeni su 2007. na ukupno 53 godine zatvora.
Njihova imena su Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić.
Međutim, iz optužnice i presude ne vidi se da su žrtve iz Srebrenice, napominje advokatica Fonda za humanitarno pravo (FHP) Marina Kljajić.
Genocid i Balkan: Od najtežeg zločina do političkih zloupotreba
Suđenja za genocid i pomirenje - tri priče: Mjanmar, Jugoslavija i Ruanda
Još dvojica „Škorpiona" - Milorad Momić i Slobodan Davidović - osuđeni su u Hrvatskoj za isti zločin.
U Srbiji je zbog Srebrenice osuđen Brano Gojković, koji je sa Tužilaštvom za ratne zločine sklopio sporazum o priznanju krivice 2016. godine.
On je osuđen na 10 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Pošto zvanični Beograd ne priznaje da se u Srebrenici dogodio genocid, optužnice podignute u Srbiji vezane za zločine u Srebrenici ne koriste tu formulaciju.
U toku je i suđenje po optužnici iz 2016. za zločin u selu Kravica, u kome je jula 1995. ubijeno više od 1.300 Bošnjaka iz Srebrenice.
„Zbog korne svedoci odbrane će malo sačekati, a vreme se koristi da se izvrši uvid u pisanu dokumentaciju, koja je zaista obimna", kaže Marina Kljajić.
Dodaje da u postupku nisu uočene „namerne opstrukcije" i da suđenje ne traje predugo s obzirom na broj optuženih.
Za ovaj zločin optuženi su bivši pripadnici Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinica, Dragomir Parović, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović i Vidoslav Vasić.
Funkcioneri i pristalice Srpske radikalne stranke (SRS), predvođeni svojim liderom, osuđenim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem, dolazili su na pojedina ročišta da iskažu podršku osumnjičenima i negiraju genocid u Srebrenici.
Vojislav Šešelj
AUTOR FOTOGRAFIJE, GETTY IMAGES
Potpis ispod fotografije,
Vojislav Šešelj
Sledeće ročište zakazano je na godišnjicu masakra u Kravici, 14. jula.
Presentational white space
Šta radi Tužilaštvo za ratne zločine?
Nekoliko osumnjičenih za zločine u Srebrenici pronašlo je utočište od gonjenja u Srbiji proteklih godina.
Među njima je bio i bivši komandant 10. diverzantskog odreda Milorad Pelemiš, koga je tražilo tužilaštvo Bosne i Hercegovine.
Bosanski sud osudio je petoricu pripadnika ovog odreda na ukupno 122 godine zatvora zbog ubistva najmanje 1.000 Bošnjaka na farmi Branjevo.
Međutim, Pelemiš se slobodno kretao u Srbiji i čak pojavljivao u medijima.
Beogradski Fond za humanitarno pravo (FHP) podneo je 2010. godine krivične prijave protiv Pelemiša i još 11 osoba za učešće u genocidu u Srebrenici.
„Ali po njima se ne postupa", govori Marina Kljajić iz FHP-a.
Prema izveštaju Fonda iz 2011. godine, pet bivših pripadnika 10. diverzantskog odreda koji nisu procesuirani tada je živelo u Srbiji.
Do danas nijedan nije osuđen, osim Brana Gojkovića koji je sklopio sporazum o priznavanju krivice.

[BHCluster]

Historija se ponovila u Orašlju: Zločin iz jula 1945. se ponovio jula 1993.
Sjećanje na dvostruki zločin i stradanje civila zaseoka Orašlje, sela Rotimlja u općini Stolac, upriličeno je u nedjelju, 12. srpnja u ovom selu.

"Naime, 12. srpnja 1943. godine nacistički okupator potpomognut ustaškim formacijama u znak odmazde opkolio je selo i strijeljao 68 civila. Stradale su skoro cijele obitelji, u selu je u znak sjećanja na to stradanje podignut spomenik 1972. godine, život se vraćao i obitelji oporavljale, ali 13. srpnja 1993. godine jedinice HVO-a ponovo opkoljavaju selo i brutalno likvidiraju 15 mještana koje su tu zatekli", navodi se u priopćenju iz Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar.

Tim povodom, poštujući sve epidemiološke mjere, boračke organizacije Stoca upriličile su odavanje pošte stradalima uz nadu da će, kako kažu, u budućem vremenu ovo mjesto i ovi događaji biti vidljiviji, a krivci biti sankcionirani.

Predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić pozvao je sve prisutne na okupljanje u jedinstven antifašistički svenarodni front koji će se okupiti oko onog što je zajedničko svakom čovjeku, a to su, kako kaže, sloboda, jednakost i ravnopravnost.

"Ako se oko ovih stvari okupimo vidjet ćemo da su nam sve druge razlike nebitne, a samo to može ukloniti zaborav na ono što se dogodilo Orašlju, ali i svim drugim Orašljima širom BiH. Pozivam također na kulturu sjećanja, protiv kulture zaborava, ali i zaglednost u budućnost učeći iz prošlosti", istaknuo je Đulić.

[BHCluster]

U mjestu Tomašica započeli su radovi na pripremi za ekshumaciju i traženje nestalih osoba, jer postoje informacije da se na tom mjestu nalaze posmrtni ostaci žrtava bošnjačke nacionalnosti ubijenih na području Prijedora 1992. godine.

“Istražilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine nalazi se na nepristupačnoj lokaciji u mjestu Tomašica, potok Grubinac, gdje koordinira aktivnosti ovlaštenih osoba na lokaciji na kojoj su započeti radovi na pripremi za proces ekshumacije i traženja nestalih osoba.

Postoje informacije da se na navedenom mjestu nalaze posmrtni ostaci žrtava bošnjačke nacionalnosti, ubijenih na području Prijedora 1992. godine”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Istaknuto je da je proces traženja nestalih žrtava iz Prijedora na ovoj lokaciji započet u koordinaciji s predstavnicima udruženja žrtava, koji su informaciju o lokalitetu dobili od osobe srpske nacionalnosti nastanjene na tom području.

"Na lokaciji se nalaze predstavnici Instituta za nestale osobe (INO) BiH, ljekar sudske medicine, pripadnici MUP-a RS Prijedor koji osiguravaju lokaciju, kao i potrebna mehanizacija za pripremu pristupa lokaciji", navedeno je u saopćenju.

Prema informacijama Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), druga regija po broju nestalih osoba je Prijedor, i do sada je pronađeno i identificirano oko 2.588 žrtava s tog područja, a još uvijek se traga za oko 588 žrtava, piše Detektor.ba.

Najveća masovna grobnica koja je otkrivena na ovom području jeste Tomašica, iz koje je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka, od čega 275 kompletnih tijela.

“Tijela ubijenih Prijedorčana pronađena su u 98 masovnih grobnica, a posljednja masovna grobnica koja je otkrivena jeste masovna grobnica u Derventi, na mezarju Prvi kvart, odakle je u septembru 2019. ekshumirano sedam tijela. Njoj je prethodila ekshumacija žrtava iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama 2017., kada je ekshumirano 137 posmrtnih ostataka, iz kojih je dobiveno 112 identiteta”, kazali su ranije iz INO-a za BIRN BiH.

Za zločine počinjene na području Prijedora, u Haškom tribunalu i Sudu Bosne i Hercegovine osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 godina zatvora, kao i na kaznu doživotnog zatvora, koja je izrečena nekadašnjem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću.

Masovna stradanja u Prijedoru počela su krajem aprila 1992. godine, kada su srpske snage preuzele vlast. Bošnjačko i hrvatsko stanovništvo bilo je obilježeno bijelim trakama, kao i njihove kuće i stanovi.

Uslijedili su napadi na okolna sela, stanovništvo je hapšeno i zatvarano u logore, među kojima su bili “Omarska”, “Keraterm” i “Trnopolje”, a mnogi su u ovim objektima i van njih izgubili živote.

[manijak1]

Kukavice od Škorpiona

[Novak20]

Pokoj im vječni. Nadam se da će biti identificirani.

Na Rostovu iznad Bugojna pronađeni posmrtni ostatci, sumnja se da je riječ o nestalim Hrvatima

https://www.dnevnik.ba/teme/na-rostovu- ... m-hrvatima

Prilikom izvođenja građevinskih radova na privatnoj parceli na lokalitetu Tvrdulja, Rostovo, pronađeni su posmrtni ostaci najmanje dvije osobe. Posmrtne ostatke je pronašao vlasnik parcele koji je na tom području počeo gradnju vikendice.

Uz posmrtne ostatke pronađeni su i odjevni predmeti, obuća kao i jedna deka. Radovi su obustavljeni, a Tužiteljstvu i Sudu BiH poslat će se zahtjev za ekshumaciju. Koliko se točno posmrtnih ostataka žrtava nalazi na ovom lokalitetu te kome oni pripadaju bit će poznato nakon ekshumacije, a potom i identifikacije uz pomoć DNK metode. Mjesto pronalaska posmrtnih ostataka osigurava policija.

[BHCluster]

[BHCluster]

MEMORIJALNI CENTAR KAMIČANI: U ponedjeljak dženaza za šest Bošnjaka iz Prijedora i Kozarca

Za kolektivnu dženazu koja će se u ponedjeljak klanjati na platou Memorijalnog centra Kamičani u Kozarcu, spremni su posmrtni ostaci šest žrtava iz Prijedora i Kozarca.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić kazala je za Fenu da ih je pet pronađeno u masovnoj grobnici Korićanske stijene, a šesta žrtva je pronađena na lokalitetu Jablanica - Prosara, području koje pripada općini Bosanska Gradiška.

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana je Nihad Memić. On je imao 19 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2017. na lokalitetu Korićanske stijene.

U Prijedoru će ove godine biti ukopana i braća Fazlić, Mirsad (29) i Jasim (42). Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su, također, prilikom ekshumacije 2017. godine na Korićanskim stijenama.

Četrdesetdvogodišnji Jasim Fazlić ujedno je i najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine.

Žrtve koje će biti ukopane nakon kolektivne dženaze su:

1. Rifet (Huseina) Hirkić, rođen 1960. godine;

2. Jasim (Ismeta) Fazlić, rođen 1950. godine;

3. Mirsad (Ismeta) Fazlić, rođen 1963. godine;

4. Enes (Idriza) Denić, rođen 1965. godine;

5. Esad (Šaćira) Garibović, 1967. godine;

6. Nihad (Sulejmana) Memić, rođen 1973. godine.

[Maraschino]

MEMORIJALNI CENTAR KAMIČANI: U ponedjeljak dženaza za šest Bošnjaka iz Prijedora i Kozarca

Za kolektivnu dženazu koja će se u ponedjeljak klanjati na platou Memorijalnog centra Kamičani u Kozarcu, spremni su posmrtni ostaci šest žrtava iz Prijedora i Kozarca.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić kazala je za Fenu da ih je pet pronađeno u masovnoj grobnici Korićanske stijene, a šesta žrtva je pronađena na lokalitetu Jablanica - Prosara, području koje pripada općini Bosanska Gradiška.

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana je Nihad Memić. On je imao 19 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2017. na lokalitetu Korićanske stijene.

U Prijedoru će ove godine biti ukopana i braća Fazlić, Mirsad (29) i Jasim (42). Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su, također, prilikom ekshumacije 2017. godine na Korićanskim stijenama.

Četrdesetdvogodišnji Jasim Fazlić ujedno je i najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine.

Žrtve koje će biti ukopane nakon kolektivne dženaze su:

1. Rifet (Huseina) Hirkić, rođen 1960. godine;

2. Jasim (Ismeta) Fazlić, rođen 1950. godine;

3. Mirsad (Ismeta) Fazlić, rođen 1963. godine;

4. Enes (Idriza) Denić, rođen 1965. godine;

5. Esad (Šaćira) Garibović, 1967. godine;

6. Nihad (Sulejmana) Memić, rođen 1973. godine.

Dosta ih iz Kamicana nikada nije pronadjeno. Ubijeni su nakon okupacije Kozarca i Kamicana a tijela nikada nisu pronadjena.
Radi se vecinom o starim i bolesnima koji su ostali jer nisu mogli pobjeci.

[Emiremir33]

27 godina od zlocina HVO-A u Bugojanskom naselju Vrbanja

[BHCluster]

27 godina od zlocina HVO-A u Bugojanskom naselju Vrbanja

Obilježena godišnjica zločina u Vrbanji kod Bugojna

Zločin u Vrbanji nikada se neće zaboraviti, a porodice stradalih istrajat će u traženju istine i pravde - poručeno je danas iz tog bugojanskog naselja, tokom manifestacije kojom je obilježena 27. godišnjica stradanja 45 bošnjačkih civila.

-Vrbanja je nekada za nas bila pitomo mjesto na putu Bugojno-Gornji Vakuf. Od '93. godine ona je simbol i dio naše historije obilježen zločinima, logorima i monstruoznim iživljavanjima, koji imamo obavezu čuvati od zaborava - naglasila je tom prilikom potpredsjednica Federacije BiH Melika Mahmutbegović.

Istakla je da "Vrbanja nije slučajno nastala, i da je ona dio etničkog čišćenja i projekta u sklopu agresije na Bosnu i Hercegovinu“.

-Za nas će ona ostati zabilježena po monstruoznosti, masovnosti i sistematskom ubijanju nedužnih civila od 19 do 80 godina. Zato je naša obaveza da istrajavamo i na istini, i na pravdi koja će stići sve one koji su činili zločine - naglasila je Mahmutbegović.

Uz konstataciju kako ratni zločin u Vrbanji ne može zastarjeti i da će jednog dana doživjeti da bude tretiran na adekvatan način, pozvala je prisutne da "cijene svoju državu, grade bolji, pravedniji i mirniji svijet na bazi istine, pravde i povjerenja sa svima onima koji žele da žive u BiH“.

O važnosti stalnog podsjećanja na zločin koji su nad nedužnim stanovnišvom Vrbanje počinili bojovnici HVO-a i Hrvatske vojske, govorio je načelnik Bugojna Hasan Ajkunić.

-Mi godinama dolazimo na mjesto s kojeg pozivamo domaće i međunarodne institucije da riješe pitanje zločina u Vrbanji. Bošnjaci su stradali od zločinačke ruke, samo zato jer su bili Bošnjaci. Sve je bilo isplanirano da se napravi zločin u Vrbanji, međutim istina i pravda još nisu vidjeli svjetlost - istaknuo je.

Uime domaćina manifestacije obratio se glavni imam u Bugojnu Kemal ef. Tokmić, a prigodne riječi prisutnima uputio je i premijer SBK-a Tahir Lendo.

-Ovo je dan sjete i tuge, a svaka godina je podsjećanje na teški zločin koji se desio u Vrbanji. Danas iz ovog mjesta ide jasna slika i odgovor – zločin se nikada neće zaboraviti. Mi to ne smijemo dozvoliti, i dok god ovako dolazimo i okupljamo se, sigurni budite da je to znak da naši šehidi nisu sami, i da ćemo pamtiti njihovu žrtvu – kazao je.

Organizatori manifestacije "Šehidima dova-živima opomena“, kojom se njeguje kultura sjećanja na ubijene civile u spomenutoj bugojanskoj mjesnoj zajednici, bili su Medžlis IZ-ce Bugojno i Udruženje građana "Porodice stradalih Vrbanja 1993“.

[BHCluster]

I 25 godina od okončanja surovog rata u BiH, Srbija prestavlja najveće utočište počiniteljima ratnih zločina. Sigurnu kuću na tlu naših istočnih susjeda pronašli su brojni optuženi, osumnjičeni, pa čak i osuđeni za ratne zločine.

Među njima naročito treba izdvojiti Novaka Đukića, generala Vojske RS, osuđenog na 20 godina zatvora za ratni zločin na Tuzlanskoj kapiji. Đukić je proglašen krivim za masakr koji se na Tuzlanskoj kapiji dogodio 25. maja 1995., kada je granatom ispaljenom sa srpskog položaja na planini Ozren ubijena 71 osoba, a više od 200 ih je ranjeno.

Svakako, spomenimo i Tomislava Kovača, bivšeg ministra unutrašnjih poslova RS-a, optuženog za ratni zločin nad bošnjačkim civilnim stanovništvom na području Srebrenice i Žepe.

I Đukić i Kovač, ali i brojni drugi optuženici, osumnjičenici i osuđenici za brojna nedjela počinjena 90-ih godina na teritoriji BiH danas neometano i slobodno šetaju Srbijom. Bez imalo straha da će ih ta država isporučiti pravosudnim organima BiH. A trebala i morala bi.

Tahirović: Srbija sebi dala za pravo da bude "univerzalac"

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović kaže da je iz sadašnje perspektive vrlo teško ocijeniti do kada bi Srbija mogla nuditi siguran dom zločincima.

- To će ostati tako sve dok je ovakvo stanje kakvo jeste u Srbiji i dok su tamo na vlasti ratnohuškačke politike. A dokle će to trajati, i hoće li uopšte doći do nekakvih promjena, teško je to reći - izjavio je Tahirović za Vijesti.ba.

Osim što je utočište zločincima, navodi, Srbija je sebi za pravo dala i da bude "univerzalac", odnosno da proglasi univerzalni zakon prema kojem ima pravo procesuirati zločine koji su počinjeni u drugim državama, konkretno u BiH.

- Srbija je sebi dala za pravo da hapsi, procesuira itd. Na taj način ona pokušava stvoriti jedan balans u vođenju postupaka, iako su ti njeni postupci čista farsa - potcrtava Tahirović.

Nasuprot tome, dodaje, osim pomenutih Đukića i Kovača, moglo bi se u nedogled nabrajati koliko se još optuženih/osumnjičenih za ratne zločine u BiH danas krije na teritoriji Srbije.

- Do kada će EU tolerisati ovakvo ponašanje Srbije? Mislim da bi pregovaračko poglavlje koje se tiče oblasti prava donekle moglo promijeniti stvari. Jer, moramo znati da postoji Rezolucija iz 2018., koju je dobrim dijelom promijenio i zastupnik u Evropskom parlamentu Igor Šoltes, kojom je na neki način Srbija obavezana da mora priznati genocid u BiH kako bi bila punopravna članica EU - konstatuje Tahirović.

Naznake su to, dodaje, da bi se možda u narednih desetak godina neke stvari i mogle promijeniti nabolje u Srbiji.

- Međutim, sve je to na dugom štapu i vrlo je upitno postoji li uopšte volja građana, odnosno političkih lidera u Srbiji da se takvo nešto desi. Ali trenutno stav Srbije je - možemo se sve dogovoriti, ako će biti onako kako mi kažemo. A u RS-u po principu copy-paste to prepisuju od Srbije - poručio je Tahirović.

Problematičnim ocjenjuje što Srbija ne prihvata presude međunarodnih sudova, a prema BiH se ponaša kao pokrovitelj i majka, očekujući da će bh. institucije izvršiti sve onako kako to ona i zacrta.

- Mi imamo taj problem koji se zove Srbija, koja je izvršila agresiju na BiH i koja ne prihvata ništa što je bosanskohercegovačko, ali nam je s time živjeti, šta možemo. Srbija, pa čak i Hrvatska, danas kriju veliki broj počinilaca ratnih zločina, ali nažalost ne postoji apsolutno nikakva volja da nam ih isporuče - potcrtava Tahirović.

Osvrnuo se i na slučaj bivšeg komandanta Armije RBiH Huseina Mujanovića, kojeg je Viši sud u Beogradu osudio na deset godina zatvora zbog ratnog zločina.

- Ako je Srbija već imala određene dokaze da je gospodin Mujanović počinio neke zločine, zašto taj predmet nije ustupila BiH? Zašto imamo jednostranu saradnju kad je u pitanju ratni zločin? Zašto Tužilaštvo BiH ustupa predmete Srbiji, a Srbija s druge strane ne želi ustupiti predmete kada su u pitanju njeni državljani - pita se Tahirović.


Subašić: Vučić je glavni krivac

Predsjednica Udruženja Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa Munira Subašić glavnog krivca zbog toga što je Srbija danas sigurno utočište zločincima vidi u predsjedniku Aleksandru Vučiću.

- Posjetili smo branu Petkovci, mjesto na kojem su masovno strijeljani naši najmiliji. I poslije 25 godina smo pronašli mnogo čahura proizvedenih u Kragujevcu 1994. godine - rekla nam je Subašić.

Srbija je ta kojoj je žao, kako je navela, "što nije pobila sve muslimane i podijelila BiH, i proširila se u 'veliku Srbiju'".

- Zato i daje utočište zločincima i vjerovatno ih priprema da ponovo čine zločine po Bosni. Meni je žao njihovih mladih koji ne znaju pravu istinu - jer im je očevi i djedovi ne žele otkriti, i stvaraju mržnju u njima. To je jedna bolest kojoj nema lijeka. Čovjek dobije rak, pa se izliječi. Dobije infarkt, pa ostane živ. Ali za mržnju nema lijeka - dodaje Subašić.

[BHCluster]

RUJIŠTE KOD VIŠEGRADA: Blizu kuće zločinca Milana Lukića pronađeni posmrtni ostaci jedne osobe na kojima je ISCRTAN KRST

Posmrtni ostaci jedne osobe nastradale u proteklom ratu, pronađeni su danas prilikom ekshumacije na lokalitetu Rujišta kod Višegrada. Pretpostavlja se da se radi o žrtvi bošnjačke nacionalnosti koja je na tom području nastradala 1992. godine.

Posmrtni ostaci su pronađeni na površini terena u blizini kuće osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića, a njihova ekshumacija, odnosno asanacija terena je u toku. Pored posmrtnih ostataka, na kojima je iscrtan krst, pronađena je i obuća.

Tokom današnjeg dana nastavit će se šira pretraga i ručno prekopavanje ovog terena. Ekshumacija je rađena po naredbi Suda BiH i pod nadzorom Tužilaštva BiH.

Pronađeni posmrtni ostaci bit će nakon ekshumacije prevezeni u Centar za obdukciju i identifikaciju u Goraždu radi kriminalističko-tehničke obrade i izuzimanja uzorka koštane srži za DNK analizu kako bi se utvrdio identitet žrtve, saopćeno je iz Instituta za nestale osobe BiH.

[BHCluster]

Odata počast žrtvama zločina u Briševu i Zecovima

Ratni veterani iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, bivši pripadnici Armije RBiH, HVO-a, VRS-a i HV-a, prisustvovali su komemoracijama i odali počast žrtvama u Briševu i Zecovima kod Prijedora gdje je danas obilježena 28. godišnjica zločina nad Bošnjacima i Hrvatima tog kraja.

Prije 28 godina, u operacijama Vojske Republike Srpske na lijevoj obali Sane koje su započele 23. jula, ubijeno je više stotina bošnjačkih i hrvatskih civila dok ih je veliki broj odveden u logore u Prijedor i Sanski Most.U hrvatskom selu Briševu u dva dana, 24. i 25. jula 1992. godine, ubijeno je 68 civila, žena, djece, i starijih osoba. U Zecovima, koje se nalazi u blizini Briševa, ubijeno je više od 100 civila, također uglavnom žena, djece i starijih osoba. Među ubijenima u Zecovima je i porodica Fikreta Bačića, njegova dva maloljetna sina, žena, majka i još više od 30 članova šire porodice.
Ratni veterani iz regiona i mirovni aktivisti komemoracijama su prisustvovali na poziv organizatora komemoracije, Udruge „Dom Briševo - Dobri“ i porodice Fikreta Bačića koja već godinama organizira komemoraciju za svoje najmilije u Zecovima.

- Došli smo da, kao ratni veterani i mirovni aktivisti, odamo počast svim žrtvama i pošaljemo poruku kako nam se rat, kao jedno strašno nasilje, nikada ne bi trebao ponoviti. Kao čovjek stidim se svih ovih mjesta na kojima su ubijani ljudi, posebno oni koji su bili bespomoćni, bilo da su civili ili da su zarobljenici. Ovakva zlodjela predstavljaju civilizacijski sunovrat. Iskazujemo duboko poštovanje prema žrtvama u Briševu i Zecovima kao i svim njihovim porodicama, posebno onima koje i danas tragaju za svojim najmilijim. Kao bivši borci želimo ukazati na važnost nastavka procesuiranja odgovornih za ove ratne zločine kao i na pronalazak nestalih - kazao je Amer Delić, član Centra za nenasilnu akciju (CNA) i ratni veteran Armije RBiH iz Zavidovića uz pojašnjenje da ratni veterani iz Srbije koji inače prisustvuju komemoracijama nisu bili u prilici putovati uslijed pandemije.

Mirovna organizacija Centar za nenasilnu akciju, sa uredima u Sarajevu i Beogradu, od 2008. godine organizuje posjete grupe ratnih veterana iz Hrvatske, Srbije i BiH mjestima stradanja civila i vojnika tokom posljednjeg rata te zvaničnim komemoracijama stradalim koje organizuju lokalne i državne vlasti i udruženja žrtava.

Zdravko Marijan, predsjednik Udruge „Dom Briševo - Dobri“ ratne veterane i mirovne aktiviste koji su prisustvovali komemoraciji upoznao je sa detaljima napada i zločina nad Briševljanima, trenutnom stanju u vezi povratka prognanih, izgradnji memorijala u znak sjećanja na ubijene…

- Nažalost, Briševo je danas pusto i zaraslo, vratila se samo jedna obitelj, realno je pretpostaviti da za deset godina neće biti nikoga. Naša udruga je uzela sebi za cilj da, dok smo mi živi, održavamo sjećanje na naše najmilije i na njihovu žrtvu. To je najveće hrvatsko stratiše u Bosni i Hercegovini ali se, nažalost, osjećamo zapostavljenim, selo nema ni pristojan makadamski put, nemamo struju, na komemoraciju ne dolaze visoki zvaničnici… I ja sam veteran, učestvovao sam u borbama i znam šta je rat… Ali ubistvo civila, ubistvo djece i nemoćnih je ratni zločin, to je uvijek ratni zločin bez obzira ko su počinioci a ko su žrtve - kazao je Marijan.

Misu u Briševu predvodio je biskup banjalučki Franjo Komarica koji je u svom obraćanju istaknuo važnost sjećanja na žrtve, ali i na praštanje i pomirenje. Biskup Komarica je sa Briševljanima svake godine, a u svom obraćanju naglasio je kako je sve ove godine nastojao raditi na očuvanju sjećanja na žrtve protiveći se političkim zloupotrebama žrtava. Na kraju mise čitana je i poruka biskupa Komarice o praštanju i pomirenju, a župnik don Boris Ljevak zahvalio se veteranima koji su zajedno došli da s njima podijele bol.

Preživjeli članovi porodice Bačić su, nakon povratka u svoje mjesto, podigli spomenik svojim najmilijim u obliku otvorene knjige. Fikret Bačić danas je prepoznatljiv simbol borbe za pravo na sjećanje na žrtve u Prijedoru, posebno na djecu. Ratnim veteranima koji su došli u Zecove kazao je kako je sebi u obavezu uzeo dvije stvari: traženje svojih članova porodice koji se i do danas vode kao nestali i insistiranje na procesuiranju ubica.

- Ja ne mogu oprostiti ubicama niti to želim. Ja ne mogu kriviti cijeli jedan narod za moje stradanje, ali se znaju ubice i zločinci i njima se upravo sudi - kazao je Bačić.

Mještani Zecova koji su se vratili muče slični problemi kao i Briševljane, a poseban problem je činjenica da naselje nema riješeno pitanje vodosnabdijevanja.

Pero Vočkić, veteran VRS-a iz Šamca, kazao je kako se uvijek na ovakvim mjestima osjeća tužno jer svjedoči bolu žrtava.

- Kada čujete da nakon toliko godina porodice nisu pronašle svoje najmilije, onda mi je najvažnija poruka da se pomogne pronalazak ubijenih, da oni bar na taj način, kao i njihove porodice nađu smiraj - kazao je Vočkić.

Veterani iz regiona u organizaciji Centra za nenasilnu akciju do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti 715 kod Zavidovića, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Sanskom Mostu (Hrastova glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini kod Konjica, Ahmićima kod Viteza, Grabovici kod Mostara, Skelanima kod Srebrenice, Stupnom Dolu kod Vareša, u Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knina, saopćio je CNA tim.

[pici]

[pici]

[BHCluster]

Hrastova Glavica: Obilježena 28. godišnjica od ubistva 124 logoraša

Na lokalitetu jame Hrastova glavica, u blizini sela Podvidača, petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, danas je obilježena 28. godišnjica zločina u kojem su ubijena 124 logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Na današnji dan 1992.godine prijedorski policajci su u logoru Omarska prozvali grupu od 125 logoraša prethodno dovedenih iz logora Keraterm. Odatle su ih rano ujutro, prije nego će britanski novinari posjetiti logor odvezli u dva autobusa. U logoru Omarska su im priključili još nekoliko zatočenika, među njima i čuvenog doktora Esada Sadikovića.

Dovezli su ih na ovo strašno mjesto, parkirali autobuse nedaleko odavde i po trojicu vezane žicom dovodili nad ovu jamu. Pogubljenje je trajalo dugo. Pucali bi im u glavu i tijela bacali kroz uzak otvor. Zatočenici su nemoćno brojali pucnjeve i jauke i čekali na svoj red.

Trojica egzekutora su sjedili na stolicama i hladnokrvno obatvljali svoj krvavi posao. Ibrahim Ferhatović im se uspio oteti i ranjen doći do kurevskih šuma. Ispričao je kako su im prije ubijanja podijelili po jednu cigaretu. Preživjelog Ferhatovića su nedugo potomubili u akcijama čišćenja, ali je tragom njegove priče 1998.godine pronađena ova jama, prenosi mojprijedor.com.

Iz utrobe zemlje, sa dubine od preko 20 metara izvađeni su skeletirani ostaci 126 žrtava. Među kostima su pronađene i kašike od ručnih bombi kao dokaz da su neke od žrtava preživjele pad u jamu. Na njihove vapaje odgovorili su bombama. Pronađeni su i ostaci dvojice Bošnjaka iz Sanskog Mosta nestalih u Drugom svjetskom ratu. Do sada je ukupno identifikovano 124 žrtave ove jame.

"Those who cannot remember the past are condemned to repeat it."