Da padnes u ne-svijest

[beobasket]

Naime, imam susjeda koji je u 90-im, ne tako davno 'pun' drskosti, energije, strasti a danas 'iscijeden'. Vrijeme ga je umorilo, unistilo, vise se ne sjeća imena svoje žene ni djece, o kompleksnijim stvarima je suvisno pričati. Interesovanja za bilo čim su nestala, kao i (većina) sjećanja. Zadah iznutra asocira na trulež. Potaknut njegovim likom dopustio sam da mi se pitanje smisla ponovo 'prikrade'. SVE sto je ikada uradio ili tezio ka necemu je sada (njemu) nebitno. Mozemo reci da covjek sam svom zivotu treba dati smisao, ali zašto ako dočeka na kraju situaciju (sudbinu) mog susjeda. Čemu taj siloviti nagon za 'preživljavanje' kad prije ili kasnije sve nestaje zajedno sa tobom. Mnogi 'utjesni' zakljuci su da je smisao zivota jednostavno postojanje, onda bi moj prijatelj sa hiljadu zašto pitao, cemu postojanje Naravno govorim o smislu svega, a ne pojedinaca, jer jako puno ljudi razmislja o smislu svog mikrokozmosa, kao da oni imaju vecu vaznost od bilo čega Kakvo je vaše viđenje smisla ako izuzmemo 'religijska' uvjerenja ?

Gubi sjecanje da lakse podnese smrt. Jer nema nista. Zivot je roditi se i umrti. Sve ostalo je slucajnost od koje neces imati sjecanja na kraju.

[R A V E N]

Tvoj susjed je trebao počiniti samoubistvo, odnosno da to pravilnije nazovem, samoeutanaziju, kad je primjetio da mu intelekt nepovratno propada. O tome ću promisliti ozbiljno i ja, jer neću da dođem u tu situaciju.

50 tableta zolpidem-tartarata.

[HAVANA]

Da je meni da u devdesetim pocnem gubiti drskost,energiju i strast.

[animals]

Jako cudno za tako mladog covjeka

[Nomad123]

[seln]

Jako cudno za tako mladog covjeka

Vjerovatno pocinje djelovati onaj brom koji su mu u vojsci stavljali u hranu.

[Nomad123]

Smisao života?
Da iskriš , treperiš, dok se ne ugasiš i nestaneš u Svemu.

Smisao života je stvaranje života, a život je smisao života.
Smisao je da ostaviš trag, nešto lijepo iza sebe.
Česmu npr. ... zaradiš sevapa.

Nekima je smisao života besmislen, jer nisu svjesni.
A nekima je smisao života da gaze i gase druge živote zarad svog života. Ovog ili onog - svejedno je.

Svjesni, nesvjesni, zli/naopaki... Svi oni nedvojbeno imaju pravo na život. Sve ti je to relativno.

Kao što u ogledalu desni obraz vidimo kao lijevi, tako i ovaj naš svijet pokazuje suprotno od onoga što jest. Otuda tolika relativnost svega ovdje; dobro i zlo, crno i bijelo, tamno i svjetlo, lijepo i ružno samo su iluzije. Nema čvrstih pravila, nema kategorija, jer sve ovisi o subjektu promatranja. Ono što je jednima dobro, drugima je zlo, i obratno; ono što je jednima tama, drugima je svjetlo...I zato nema pravila.

Zašto bi smisao bio stvaranje života, ili ostavljanje traga? Nismo nastali od majmuna, nego ćemo majmunima tek postati, jer je kristalizacija sve jača, a time sve veću prednost dobivaju animalni nagoni u nama. I to je više nego očito, jer i unatoč tome što je čovjek sve inteligentniji, on se tim razumom služi za ostvarenje vlastitih sebičnih ciljeva, što ovu stvarnost čini sve težom, sve pokvarenijom i sve manje izglednom. Zato o nekakvom napretku ne može biti ni govora, jer svaki naš napredak, recimo u tehnološkom smislu, smjesta je jedan ili više koraka natrag. Mi se cijelo vrijeme borimo da postignemo ravnotežu između naših prirodnih potreba i mogućnosti, ali sve uvijek završava u nasilju.

Zašto?

Zato jer drugačije ne može biti. Animalni čovjek u nama ne preže pred sredstvima kad je u pitanju njegov opstanak, i inteligencija ovdje ima dvojaku svrhu: s jedne strane da prikrije pravo stanje stvari, s druge - da uključi svu svoju sposobnost kako bi niži nagoni ipak ostvarili svoj cilj. I to je ono što se događa u svima nama, nitko od nas nije u tome iznimka. Mi možemo glumiti, skrivati se, ljubakati se s drugima, ali korijen našega postojanja je duboka egocentričnost, egoizam bez kojega ovdje, u ovoj okrutnoj prirodi, ne bi bilo moguće preživjeti.