marselaaaa wrote:Pošto me ovaj problem već dugo muči i kako vidim da većina ljudi "pliva" u nezdravim odnosima sa okolinom htjela bih da čujem vaše mišljenje ili bar savjet ako je neko istraživao ovo područje kako neko ko nije zlonamjeran,osvetoljubiv i zavidan na bilo šta a pogotovo na ono što je neko stekao vlastitim trudom npr.obrazovanje ,da funkcioniše sa okolinom.
Pa ovako... Čak i kada kupim obični mobitel dobijem komentar "da sam to kupio na pošti, na rate", automobil su mi nedavno izgrebali pa je sada izgrebano-metalik boje, redovno me na kafu zovu ljudi kojima trebam biti žirant na 5 miliona godina jer su podignutim kreditom kupili predgrađe New Yorka (jedan od bivših prijatelja koji mi se nije javio ravno 10 godina naglo me se sjetio jer sam mu jako potreban pošto kupuje kuću u RS), moja plata koja je meni stvarno premala (oko 1200 KM, nekad i malo više) je drugima prevelika i po njima uglavnom ništa ne radim i hvatam crte sa posla, po njima me na poslu me ne može naći ni bog otac i uglavnom se šetam po kancelarijama i ganjam tuđe žene, žena mi je kurva jer radi (ako nisi znala, po nekima su sve žene koje rade ujedno i kurve jer mogu posjetit šumu sa radnim kolegama, moja ima čak tri ljubavnika od kojih jedan ima veeeeeeelike crne seksi brkove), a ja se bavim trgovinom oružja i prodajom opojnih narkotika jer odakle mi inače lova za svakodnevne izlaske sa prijateljima i dvije sijalice za kratka svjetla na automobilu, i to moš` si mislit`, pet dana pred platu kada "niko nema ni marke u kući". Kada nekog od tih ljudi pozovem da rade sa mnom iza 15.00 sati, sve i jedan mi kaže "neka radi ko nema para", uglavnom se izležavaju i niko ništa ne radi. Poslije sam naravno za njihove probleme kriv ja, trgovac bijelim robljem koji rinta po čitave dane da bi obezbjedio sebi kakvu takvu egzistenciju. Jedno vrijeme sam bio i "donator". Kome god zatreba bilo kakva mašina eto ga meni, a ja sam budala to davao jer eto to su komšije, treba im pomoći. Poslije mi ti isti ljudi vrate mašine u neispravnom stanju jer su njima radili ne kako treba nego kao krkani, pa mi kažu "evo se nešto pokvarilo, nije ona bila dobra, dao si mi je pokvarenu". Sada kada traže čak i drilovku kažem da je kod punice, i da punica radi sa drilovkom sve u šesnaest.
- Btw. pravi prijatelji ti nikada nisu zavidni. Imam samo tri prava prijatelja, i dvije prijateljice. Ostale slušam po potrebi, ponekad se isključim iz razgovora i razmišljam o sasvim trećim stvarima, glupavo klimam glavom sa nekim blesavim nabačenim smješkom na sve što kažu i ništa ih ne razumijem. Tako se odmaram od njihovih gluposti kojima mi pale mozak, jer me stvarnoooooo ne zanima što je "Mujaga kupio gotovo nov automobil a nema ni hljeba u kući".
- Mislio sam da je dobro riješenje zahladnjenje odnosa sa takvim ljudima ali nije, jer postaju još gori. Dobar odnos sa zavidnicima je djelimično ignorantski odnos npr...
- Zdravo komšija, kako si?
- Dobro sam, kako si ti? Imaš li vremena za kafu, hoćemo ti doći ja i žena.
- Jako sam obradovan Vašom posjetom ali bih Vas zamolio da dođete drugi dan jer sada moram hitno van...
- U čitavom nizu zavidnih ljudi bit će i jako veliki broj onih koji te trebaju kao žiranta za kupovinu kuće. Eeeee tada si im prava faca, u svemu si dobra, sve ti lijepo stoji pa čak i mrlja od kečapa na bijeloj haljini. To možda i ne bi bio problem da otkazi nisu učestali radi čega preporučujem izgovor tipa "vrlo rado bih ti bila žirant, ali već smo žiranti za dvije kuće", pa navedeš par osoba od kojih je jedna iz Švedske, a druga iz Danske.
Ne razumijem zašto su ljudi zavidni. Ako žele imati, neka rade. Ako ne žele imati, neka se pate u skladu sa svojim odlukama. Ja tu nemam namjeru ništa raditi jer im nisam tata i mama.
marselaaaa wrote:P.S. Moram da napomenem da sam trudna pa možda i malo osjetljivija

Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... Bebač na putu !!! Bebač na putu !!!
Nemoj biti toliko osjetljiva jer mislim da to škodi i bebi. Pokušaj gledati komedije, čitaj zanimljive i opuštajuće knjige, druži se sa osobama sa kojima ti je prijatno u društvu. Preporučit ću ti jednu knjigu koju sam davno čitao, zove se "Kako ubiti supruga i zašto", pisao ju je Antonio Amuri, i obavezno je pročitaj. Naslov je malo... glupav... ali kada je pođeš čitati shvatit ćeš zašto sam ti je preporučio.
Ljudi su ljudi, ne možeš ih mijenjati jer oni to ne žele. Nekada sam razmišljao zašto su takvi, tražio svoje greške u svemu, pokušavao da ih pridobijem "na svoju stranu" poklonima, pozivima na zajedničke večere, posjetama, pozajmicama... ali oni se nikada nisu promjenili, i koliko vidim i nemaju namjeru. Danas sam malo ledeniji i živo me zaboli za zavidne ljude. Ako im "sjedam", sve je oke, ako im ne sjedam, neka se jebu bez mene.
Želim ti sve najbolje, sretan i lagan porod, i puno puno puno sreće malom bebaču.
