A sta mislite o ulasku u brak u ovoj situaciji:
Dvoje zrelih ljudi /29/30/.. nakon dugogodisnje veze cija je polovina vremena bila veza na daljinu ali je ipak opstala. Ljudi koji su puni obostranog postovanja ... koji su prije svega razvili jedan dubok prijateljski odnos .... ljubav postoji.
ALI
je problem to sto je nestalo strasti, nestalo uzbudjenja, leptira, zanosa. Stvar je postala suvise rutinska. Takodje je problem nedovoljno postojanje zajednickih interesovanja. Nekako su energije pocele teziti drugim stvarima.
I sad poslije 5 godina veze je ``vrijeme`` jer godine su tu, i njen bioloski sat otkucava....A ja se plasim da cu uci u pricu sa dobrom djevojkom koju cu na kraju samo povrijediti jer cu biti nezadovoljan jer sam neispunjen. I obrnuto.
Ne znam da li ici dalje sa tom pricom ili prekinuti sto bi mozda znacilo najveca greska u zivotu...
Volio bih da znam da li vas ima sa slicnim pricama i kako su vam se stvari razvijale.
Ili sta neko ko sa strane posmatra vidi u ovoj prici...
Zapravo ja ne znam da li bas vjerujem u instituciju braka.
hvala unaprijed
. Nego otkud znamo da i dotičnoj dami nije dosadilo, čovjek se možda bezze koleba, a ona jedva čeka da joj kaže da se dvoumi, zato samo razgovor i to što prije
...ali to i ne moze biti isto...jednostavno to je tako sa djecom,nacinom zivota,poslom i svim brigama...ali da je lijepo...lijepo je, iako je rijedje 
