Da li je muzika prije bila bolja

[tramvajtrojka]

Al u bivsoj jugi si zato imao komisiju koja je brisala tekstove pjesama i zabranjivala šund, a u isto vrijeme glavni drzavni muzicki projekat je bila lepa brena

tako da neka ove demokratije neka slusa ko sta hoce , nema mi gorih ljudi kao better man koji je u fazonu ne slusate Eric Claptona kao ja vi ste niza rasa , ohani ljudino tri minute naskrabanih stihova je u pitanju nije lijek za rak

Kako god, al i ta Lepa Brena je melem za ove današnje Bube, Jale, Cobijeve, Nucijeve itd

ma kakav melem isti trash kao i sadasnja muzika samo nostalgija ne da , pa da se otvorenih očiju pogleda na taj period

[cyprus]

Ako pod boljom muzikom podrazumijevamo kvalitetniju muziku, onda definitivno da je prije bila bolja... Samo što vrhunac nije bio 1990-ih, nego negdje u 18. stoljeću... Već od devetnaestog je krenula erozija kvalitete i nastavila se do danas...

Međutim, pitanje je da li je kvalitet jedini relevantan parametar... Ja mislim da nije...

[DebelinJoe]

Upoznam mlađe žensko i ona pod obavezno sluša Jalu i Bubu...Pita mene moja djevojčica od 20 ljeta šta ja to slušam kad već ne slušam Jalu i Bubu, kažem slušam Metallicu, imaju novu pjesmu, pravo dobra stvar...Ona koluta očima i konta šta je sad ta Metalica...

Bem te živote, IrinMaidenov koncerte

[Ludzak]

Kako god, al i ta Lepa Brena je melem za ove današnje Bube, Jale, Cobijeve, Nucijeve itd

ma kakav melem isti trash kao i sadasnja muzika samo nostalgija ne da , pa da se otvorenih očiju pogleda na taj period

Vidi, stvar je u mentalitetu. Što se muzike tiče, mentalno smo slični danas i prije. Lepu Brenu je narod digao, isto kao što danas dižu Bube, Jale i te gluposti. Narod je taj krivac u tom slučaju. Ali po kvalitetu... Definitivnon da je muzika prije bila dosta bolja. Prije si imao širi spektar odabirA, danas toga nema. Rok je gotovo zamro.

[cyprus]

Prilagođavanje narodnim masama nužno vodi ka eroziji kvalitete - to je jednostavno činjenica koja se odnosi na svaku vrstu umjetnosti... Shodno tome - jasan je zaključak da najveći kvalitet ima ona umjetnost koja je prvenstveno targetirala elitu - u muzici se to prvenstveno odnosi na klasičnu muziku... Svi Bitlsi, Kleptoni, Nirvane, Cepelini, Kvinovi i šta li se već generalno smatra kvalitetnom muzikom u ovom savremenom kontrkstu su obične kurčine u poređenju sa Mocartovim Rekvijem ili Betovenovim simfonijama - realno...

Međutim - ponovit ću - nije u kvaliteti sve... Demokratični/pristupačni aspekt muzike se ne smije zanemariti... Umjetnost na kraju krajeva i ne bi smjela biti samo za elitu...

[dale cooper]

Prilagođavanje narodnim masama nužno vodi ka eroziji kvalitete - to je jednostavno činjenica koja se odnosi na svaku vrstu umjetnosti... Shodno tome - jasan je zaključak da najveći kvalitet ima ona umjetnost koja je prvenstveno targetirala elitu - u muzici se to prvenstveno odnosi na klasičnu muziku... Svi Bitlsi, Kleptoni, Nirvane, Cepelini, Kvinovi i šta li se već generalno smatra kvalitetnom muzikom u ovom savremenom kontrkstu su obične kurčine u poređenju sa Mocartovim Rekvijem ili Betovenovim simfonijama - realno...

Međutim - ponovit ću - nije u kvaliteti sve... Demokratični/pristupačni aspekt muzike se ne smije zanemariti... Umjetnost na kraju krajeva i ne bi smjela biti samo za elitu...

Mislim da je poređenje klasične muzike sa onim što se, u širem smislu, naziva popularna muzika promašeno. A druga stvar je da se popularna
muzika ne prilagođava nužno narodnim masama. Ima naravno i takve, ali mnogo muzike koje je postalo popularno, je prvobitno proizašlo
iz alternativnih scena i undergrounda furajući svoj fazon i nepodilazeći mainstreamu. Takvih priča iz rock, jazz, hip-hop/rap i drugih formi popularne muzike je mnogo.

[cyprus]

Prilagođavanje narodnim masama nužno vodi ka eroziji kvalitete - to je jednostavno činjenica koja se odnosi na svaku vrstu umjetnosti... Shodno tome - jasan je zaključak da najveći kvalitet ima ona umjetnost koja je prvenstveno targetirala elitu - u muzici se to prvenstveno odnosi na klasičnu muziku... Svi Bitlsi, Kleptoni, Nirvane, Cepelini, Kvinovi i šta li se već generalno smatra kvalitetnom muzikom u ovom savremenom kontrkstu su obične kurčine u poređenju sa Mocartovim Rekvijem ili Betovenovim simfonijama - realno...

Međutim - ponovit ću - nije u kvaliteti sve... Demokratični/pristupačni aspekt muzike se ne smije zanemariti... Umjetnost na kraju krajeva i ne bi smjela biti samo za elitu...

Mislim da je poređenje klasične muzike sa onim što se, u širem smislu, naziva popularna muzika promašeno. A druga stvar je da se popularna
muzika ne prilagođava nužno narodnim masama. Ima naravno i takve, ali mnogo muzike koje je postalo popularno, je prvobitno proizašlo
iz alternativnih scena i undergrounda furajući svoj fazon i nepodilazeći mainstreamu. Takvih priča iz rock, jazz, hip-hop/rap i drugih formi popularne muzike je mnogo.

Pa ne mislim da je promašeno, samo je izvan našeg iskustvenog tajmlajna, i usko je vezano za pitanje - da li je muzika prije bila bolja? Jeste bila kvalitetnija - od XVIII stoljeća pa do danas je sve manje i manje kvalitetna, prvenstveno zato što je komercijalni aspekt masovnosti sve bitniji i bitniji... Nekada su umjetnici mogli živjeti od uske elitističke publike, danas ne mogu i moraju se prilagođavati širim masama, ili bolje rečeno nižim strastima koji je ipak najmanji zajednički sadržilac umjetničkog ukusa većeg dijela ljudske populacije...

A sad da li to znači da je bila nužno bolja, to je već subjektivno pitanje... I današnja djeca će svojoj djeci za 30 godina vjerovatno srat kako su Džala i Buba klasici u poređenju sa sranjem koje se bude slušalo sredinom ovog stoljeća...

[dale cooper]

Mislim da je poređenje klasične muzike sa onim što se, u širem smislu, naziva popularna muzika promašeno. A druga stvar je da se popularna
muzika ne prilagođava nužno narodnim masama. Ima naravno i takve, ali mnogo muzike koje je postalo popularno, je prvobitno proizašlo
iz alternativnih scena i undergrounda furajući svoj fazon i nepodilazeći mainstreamu. Takvih priča iz rock, jazz, hip-hop/rap i drugih formi popularne muzike je mnogo.

Pa ne mislim da je promašeno, samo je izvan našeg iskustvenog tajmlajna, i usko je vezano za pitanje - da li je muzika prije bila bolja? Jeste bila kvalitetnija - od XVIII stoljeća pa do danas je sve manje i manje kvalitetna, prvenstveno zato što je komercijalni aspekt masovnosti sve bitniji i bitniji... Nekada su umjetnici mogli živjeti od uske elitističke publike, danas ne mogu i moraju se prilagođavati širim masama, ili bolje rečeno nižim strastima koji je ipak najmanji zajednički sadržilac umjetničkog ukusa većeg dijela ljudske populacije...

A sad da li to znači da je bila nužno bolja, to je već subjektivno pitanje... I današnja djeca će svojoj djeci za 30 godina vjerovatno srat kako su Džala i Buba klasici u poređenju sa sranjem koje se bude slušalo sredinom ovog stoljeća...

A kako možemo procjeniti kvalitet klasične muzike? Nije ni sva klasična muzika jednako dobra. Šta je onda mjerilo? Ukus tadašnje elitističke
publike?

[zomri]

U 70tim (druga polovica) i 80tim je sazrijevala upotreba tehničkih inovacija vezanih za muziku pa je logično da je tada eksplodirala kreativnost. zlatna doba najčešće se vežu ili uz neku tehničku inovaciju, proširenje instrumentarija ili labavljenje zakonskih okvira. pa tako zlatnog doba televizije ne bi bilo bez mogućnosti gledanja on demand što je najprije kablovskim televizijama dalo ohrabrenje da guraju vezane sezonske narative. zlatnog doba novog holivuda ne bi bilo bez cinemascope-a i technicolor-a.

tako isto i u muzici: zlatnih osamdesetih ne bi bilo bez ritam mašina, sintisajzera i MTVja.

[omar little]

kukumavcenje za verzijama komunisckih komiteta za ukus mi je uvijek top na ovakvim temama. kao i ubijedjivanje da se slusanjem _ubaci ofucano i ocvalo ime_ izdize iznad ostatka slusatelja i danasnje mladjarije. sofistikacija, jebate.


i da. r'n'r kao ultimativni vrhunac ukusa i mjerila. <3

[Hajvan]

[darius_maximus]

MIslim da se uporno ne razumijemo, nekako.

Ja nisam rekao da danas nema kvalitetne muzike.
Samo da uglavnom više nije mainstream, popularna, kako god to želiš nazvati.

Lako je meni, starom prdonji, naći šta ću slušati, kada znam šta mi se sviđa.
Kada sam odrastao bio sam izložen brojnim uticajima, pa sam probrao šta mi godi.
Djeca i tinejdžeri danas neće otići da traže muziku, nego kupe ono što je svuda oko njih, mainstream.
S obzirom da imam malo dijete, to mi se ne sviđa, šta da ti kažem.

Dvije stvari u vezi MTV-a:
1. Nije ni loše kada imaš unaprijed ograničen izbor, jer ljudi lakše biraju između nekoliko opcija nego 100. TO samo znači da je sve već prošlo kroz neki filter. Ne mislim da treba cenzurisati stvari, nego je dobro kada neko malo pripremi teren, pa onda možeš dalje nastaviti kopati.

2. MTV bi danas mogao biti isto što je i prije bio, jer se savršeno uklapa. Top 10 liste su hit i na YouTubeu, jer daju brz pregled toga "šta valja". Mogli bi imati ekskluzive s "kreatorima" i publishati na channelu (kao onaj lik što jede spicy wings s poznatima). Sto hiljada opcija da ostanu relevantni i guraju muzički sadržaj. MTV je tu gdje jeste jer je htio da uđe u reality, koji je tada bio hit i nikada nisu izašli iz toga.

Pa mainstream je uvijek imao gomilu sranja, i danas, ali i u to vrijeme. Ako pogledaš početak 2000-tih i recimo nu metal i rap metal koji je bio
doživio svoj boom i proboj u mainstream, osim par bendova koje možeš bez sramote i danas spomenuti imao si i gomilu sranja tipa
Limp Bizkit, Kid Rock, Papa Roach i slične pizdarije koje su objektivno kurčevača. Ali na to gledamo blagonaklonije, jer smo odrastali
kada je ta muzika bila na svom vrhuncu i kada se puštala konstantno.

Nisam za te vrste gatekeepera i tastemakera. Više volim da odlučujem sam ako već imam taj izbor, nego da mi se servira nešto što
je neko vjerovatno platio da se gura i pušta. Ni na MTV-u to nije ništa bilo drugačije nego što je sad. 80-tih su forsirali hair metal kao
najvruću stvar u rocku, kada je ljudima dokurčilo i kada su shvatili da se ukus promijenio okrenuli su ploču i počeli puštati grunge i
neglamurozne momke u flanel košuljama. A i to su pratile diskografske kuće koje su plaćale da se njihovi bendovi nađu u MTV rotaciji.

Pa ne znam da li bi baš MTV danas mogao biti kao nekada. Klinci ne sjede ispred tv-a i gledaju spotove kao što smo mi nekada, nego to
sve konzumiraju na telefonu ili računaru, birajući baš ono što hoće da čuju u tom momentu. Da je to tako lako valjda bi se u svih ovih
godina pojavila neka druga uspješna alternativa MTV-u posvećena isključivo muzici i spotovima.

Mislim da je to prevelika generalizacija - uvijek je bilo svega.
Možeš uraditi nasumičnu provjeru (da ja sada ne stavljam npr. Billboard top liste) po godinama i decenijama.

80-ih ćeš imati u jednoj sedmici pjesme kao što su "Can't Fight This Feeling" i "Careless Whisper", 90-ih ćeš istovremeno imati npr. TLC sa "Creep", Notorious B.I.G.-a, Des'ree, što se nastavlja i u 2000-e.

Doduše, neki dan sam povezao još jedan detalj koje je jako bitan u čitavoj ovoj priči, postojanost.
Išao da gledam Super Maria u kinu i u filmu se koriste sljedeće pjesme:
No Sleep till Brooklyn - 1987. (36 godina stara)
Holding Out for a Hero - 1984. (39 godina stara)
Take On Me - 1985. (38 godina stara)
Thunderstruck - 1990. (33 godine stara)
Mr. Blue Sky - 1978. (45 godina stara)

Filmovi danas jako rijetko imaju "svoje" muzičke numere.
Prije je bilo normalno da za npr. Top Gun imaš "Take My Breath Away", ili za Titanic "My Heart Will Go On".
Za Disneyeve crtane su muziku radili npr. Phil Collins i Elton John, itd.

Čitava ta simbioza muzike i filmova je uglavnom umrla nekad 2000-ih, uz rijetke izuzetke.
Filmovi danas ne koriste novu muziku, nego uvijek koriste staro i isprobano.
Novi Top Gun? Koristi ponovo "Danger Zone" iz prvog filma.

Ne znam, meni čak ni Limp Bizkit i Kid Rock nisu "smeće" jer su imali ok stvari i nikad se nisu uzimali za ozbiljno.

A što se MTV-a tiče, mogu oni to i sada, nego su previše zglajzali.
To će pokupiti servisi kao što je Fandom (https://www.fandom.com/).
Nakon filmova, serija i igara, taman još preostaje muzika da sve poklope.

Helem, ja i dalje tvrdim da muzika (općenito, pogotovo gledajući popularnu i mainstream muziku) bila bolja do 2000-ih.
Ne zato što sam ja star, pa ne znam cijeniti Cardi B, nego zbog hiperprodukcije.
Danas je bitnije imati content da streamaš na channelima, nego da izbaciš kvalitetan album.

[cyprus]

Pa ne mislim da je promašeno, samo je izvan našeg iskustvenog tajmlajna, i usko je vezano za pitanje - da li je muzika prije bila bolja? Jeste bila kvalitetnija - od XVIII stoljeća pa do danas je sve manje i manje kvalitetna, prvenstveno zato što je komercijalni aspekt masovnosti sve bitniji i bitniji... Nekada su umjetnici mogli živjeti od uske elitističke publike, danas ne mogu i moraju se prilagođavati širim masama, ili bolje rečeno nižim strastima koji je ipak najmanji zajednički sadržilac umjetničkog ukusa većeg dijela ljudske populacije...

A sad da li to znači da je bila nužno bolja, to je već subjektivno pitanje... I današnja djeca će svojoj djeci za 30 godina vjerovatno srat kako su Džala i Buba klasici u poređenju sa sranjem koje se bude slušalo sredinom ovog stoljeća...

A kako možemo procjeniti kvalitet klasične muzike? Nije ni sva klasična muzika jednako dobra. Šta je onda mjerilo? Ukus tadašnje elitističke
publike?

I ja sam potpuni laik za ovo, ali mislim da postoji dobar razlog zašto se u školi iz muzičke kulture mnogo više proučava klasična, nego muzika 70-tih, 80-tih i 90-tih... Da li je jednako teško napisati rock hit i simfoniju? Ne bih rekao... Koliko kvalitetnih rock muzičara postoji? Rekao bih na hiljade... A koliko kvalitetnih kompozitora klasične muzike? Not so much... Ako govorimo o kompleksnosti i težini komponovanja, pa i izvođenja - neuporedivo...

Il evo šta kaže nauka

https://www.cambridge.org/core/journals ... 5747EAFF9B

In at least one respect, classical music is superior to popular music. Classical music (understood as common practice composition) has greater potential for expressiveness and, consequently, has more potential for psychological insight and profundity. The greater potential for expressiveness in classical music is due, in large part, to it greater harmonic resources. The harmonies in classical music are more likely to be functional, more contrary motion is employed, and modulation is more common. Although popular music employs rhythms not found in classical music, on the whole there is less rhythmic variety in popular music than there is in classical.

[Hakiz]

Jeste.

I prije je bilo svega, dobre muzike, loše muzike, ali je muzika koja je bila popularna, lako dostupna, koja je bila mainstream bila bolja. Kraj 1980-ih, možda malo kasnije, je dobru muziku "otjerao u ilegalu" a loša muzika je postala lakše dostupna od dobre.

[Hakiz]

Pa ne mislim da je promašeno, samo je izvan našeg iskustvenog tajmlajna, i usko je vezano za pitanje - da li je muzika prije bila bolja? Jeste bila kvalitetnija - od XVIII stoljeća pa do danas je sve manje i manje kvalitetna, prvenstveno zato što je komercijalni aspekt masovnosti sve bitniji i bitniji... Nekada su umjetnici mogli živjeti od uske elitističke publike, danas ne mogu i moraju se prilagođavati širim masama, ili bolje rečeno nižim strastima koji je ipak najmanji zajednički sadržilac umjetničkog ukusa većeg dijela ljudske populacije...

A sad da li to znači da je bila nužno bolja, to je već subjektivno pitanje... I današnja djeca će svojoj djeci za 30 godina vjerovatno srat kako su Džala i Buba klasici u poređenju sa sranjem koje se bude slušalo sredinom ovog stoljeća...

A kako možemo procjeniti kvalitet klasične muzike? Nije ni sva klasična muzika jednako dobra. Šta je onda mjerilo? Ukus tadašnje elitističke
publike?

Već sam rekao, u 18. vijeku Mocart je bio tadašnjim ljudima ono šta su Jala i Buba nama danas.

[dale cooper]

A kako možemo procjeniti kvalitet klasične muzike? Nije ni sva klasična muzika jednako dobra. Šta je onda mjerilo? Ukus tadašnje elitističke
publike?

I ja sam potpuni laik za ovo, ali mislim da postoji dobar razlog zašto se u školi iz muzičke kulture mnogo više proučava klasična, nego muzika 70-tih, 80-tih i 90-tih... Da li je jednako teško napisati rock hit i simfoniju? Ne bih rekao... Koliko kvalitetnih rock muzičara postoji? Rekao bih na hiljade... A koliko kvalitetnih kompozitora klasične muzike? Not so much... Ako govorimo o kompleksnosti i težini komponovanja, pa i izvođenja - neuporedivo...

Il evo šta kaže nauka

https://www.cambridge.org/core/journals ... 5747EAFF9B

In at least one respect, classical music is superior to popular music. Classical music (understood as common practice composition) has greater potential for expressiveness and, consequently, has more potential for psychological insight and profundity. The greater potential for expressiveness in classical music is due, in large part, to it greater harmonic resources. The harmonies in classical music are more likely to be functional, more contrary motion is employed, and modulation is more common. Although popular music employs rhythms not found in classical music, on the whole there is less rhythmic variety in popular music than there is in classical.

U redu, onda je kompleksnost i tehnička težina određene kompozicije mjerilo kvalitete muzike? Ok, zašto?

Recimo i jazz je poprilično kompleksna i tehnički zahtjevna muzika, možda ne kao klasika, ali improvizacija koja je prisutna u jazzu je svakako svrstavaju u muziku koja zahtjeva mnogo virtuoznosti od muzičara.

Što se tiče ovog citata izvučenog iz rada na ovu tematiku, mislim da nema ništa veću težinu od prosječnog kritičkog mišljenja. A mišljenja
na ovu temu su različita. Mislim da klasična muzika nema ništa veći monopol nad "potencijalom za ekspresivnost" i "potencijalom psihološkog
uvida i dubine" od različitih oblika popularne muzike što može posvjedočiti bilo ko ko je proveo dosta svog života slušajući ovu muziku i ko je
osjetio iste stvari kao što je ovaj lik osjetio slušajući klasičnu muziku.

[Neriya]

Da.
Bila je bolja.

[dale cooper]

Pa mainstream je uvijek imao gomilu sranja, i danas, ali i u to vrijeme. Ako pogledaš početak 2000-tih i recimo nu metal i rap metal koji je bio
doživio svoj boom i proboj u mainstream, osim par bendova koje možeš bez sramote i danas spomenuti imao si i gomilu sranja tipa
Limp Bizkit, Kid Rock, Papa Roach i slične pizdarije koje su objektivno kurčevača. Ali na to gledamo blagonaklonije, jer smo odrastali
kada je ta muzika bila na svom vrhuncu i kada se puštala konstantno.

Nisam za te vrste gatekeepera i tastemakera. Više volim da odlučujem sam ako već imam taj izbor, nego da mi se servira nešto što
je neko vjerovatno platio da se gura i pušta. Ni na MTV-u to nije ništa bilo drugačije nego što je sad. 80-tih su forsirali hair metal kao
najvruću stvar u rocku, kada je ljudima dokurčilo i kada su shvatili da se ukus promijenio okrenuli su ploču i počeli puštati grunge i
neglamurozne momke u flanel košuljama. A i to su pratile diskografske kuće koje su plaćale da se njihovi bendovi nađu u MTV rotaciji.

Pa ne znam da li bi baš MTV danas mogao biti kao nekada. Klinci ne sjede ispred tv-a i gledaju spotove kao što smo mi nekada, nego to
sve konzumiraju na telefonu ili računaru, birajući baš ono što hoće da čuju u tom momentu. Da je to tako lako valjda bi se u svih ovih
godina pojavila neka druga uspješna alternativa MTV-u posvećena isključivo muzici i spotovima.

Mislim da je to prevelika generalizacija - uvijek je bilo svega.
Možeš uraditi nasumičnu provjeru (da ja sada ne stavljam npr. Billboard top liste) po godinama i decenijama.

80-ih ćeš imati u jednoj sedmici pjesme kao što su "Can't Fight This Feeling" i "Careless Whisper", 90-ih ćeš istovremeno imati npr. TLC sa "Creep", Notorious B.I.G.-a, Des'ree, što se nastavlja i u 2000-e.

Doduše, neki dan sam povezao još jedan detalj koje je jako bitan u čitavoj ovoj priči, postojanost.
Išao da gledam Super Maria u kinu i u filmu se koriste sljedeće pjesme:
No Sleep till Brooklyn - 1987. (36 godina stara)
Holding Out for a Hero - 1984. (39 godina stara)
Take On Me - 1985. (38 godina stara)
Thunderstruck - 1990. (33 godine stara)
Mr. Blue Sky - 1978. (45 godina stara)

Filmovi danas jako rijetko imaju "svoje" muzičke numere.
Prije je bilo normalno da za npr. Top Gun imaš "Take My Breath Away", ili za Titanic "My Heart Will Go On".
Za Disneyeve crtane su muziku radili npr. Phil Collins i Elton John, itd.

Čitava ta simbioza muzike i filmova je uglavnom umrla nekad 2000-ih, uz rijetke izuzetke.
Filmovi danas ne koriste novu muziku, nego uvijek koriste staro i isprobano.
Novi Top Gun? Koristi ponovo "Danger Zone" iz prvog filma.

Ne znam, meni čak ni Limp Bizkit i Kid Rock nisu "smeće" jer su imali ok stvari i nikad se nisu uzimali za ozbiljno.

A što se MTV-a tiče, mogu oni to i sada, nego su previše zglajzali.
To će pokupiti servisi kao što je Fandom (https://www.fandom.com/).
Nakon filmova, serija i igara, taman još preostaje muzika da sve poklope.

Helem, ja i dalje tvrdim da muzika (općenito, pogotovo gledajući popularnu i mainstream muziku) bila bolja do 2000-ih.
Ne zato što sam ja star, pa ne znam cijeniti Cardi B, nego zbog hiperprodukcije.
Danas je bitnije imati content da streamaš na channelima, nego da izbaciš kvalitetan album.

Da, i meni su neke od spomenutih pjesama dobre, ali ne moraju biti dobre i klincima koji danas slušaju muziku.
Isto kao ovo moje mišljenje da su mi Limp Bizkit i Kid Rock sranje. Mislim to je samo moje jebeno mišljenje, koga boli kurac.
Sranje su meni, ali dopuštam da su nekome drugome sjajni i da je doživio lijepih momenata uz njihove pjesme.

Većina ovih tvojih zamjerki je vezana za to da su se jednostavno promijenili načini pravljenja, promoviranja i slušanja muzike.
Brave new world i sve to. Ali i to mi je ok, jer još uvijek se pravi dovoljno muzike koja odgovara mom ukusu i senzibilitetu, možda čak
i više nego ikada ranije. A i sve staro i novo staro, za koje možda nisam čuo ranije, mi je dostupno. What's not to like?
A i previše sam jebeno star i umoran da se zamaram time kada je muzika bila bolja i da žalim za "starim dobrim danima" koji se neće
više vratiti.

[zomri]

I meni je daleko bolje ovo sada kada mi je sve dostupno. Jebo ono kad sam cekao i do pet godina da nabavim neki album o kome sam znao sve osim kako zvuci

[_BataZiv_0809]

Muzika je prije bila bolja u odnosu na danas.
Razlog u tome je ono što publika želi od muzike, ili možda ono što diskografija misli da publika želi od muzike.

Od 70-ih do danas sve je manje ljudi koji svoj lifestyle vežu uz muziku koju slušaju.
Danas je jako rijetko naći ljude koji muziku shvataju toliko lično, već je taj spotify podloga za rad, ili razonodu.

Rezultat toga je da mainstream muzika ima skroz drugačiju namjenu, dođe skoro kao TV ili radijska reklama.
A u takvoj situaciji, fokus je manje na kvalitetu, a više na kvantitetu.

Jako

[tranquil]

Vidim mnogi se ponašaju isto kao da se prije iz kafića orio Motörhead, Pixies, Exploited, Sonic, a eto sada neko mrmljanje kroz brade.

Kao "prije se moglo birati između razne dobre muzike". Nije, i prije se moralo kopati do dobre muzike. Jebote kad se samo sjetim, kroz kakve kanale sam ja dobijao kasete od Sonic-a i NIN-a. Ploča se mogla naslijediti samo ako je neko umro. U kafiću, ako nije neki sa specijalizovanim imidžom i klijentelom, najbolje što si mogao dobiti je nešto komercijalno kao što su gansi.

Kanali za dobru muziku su se promijenili, svi smo tu ispali iz fazona, i sada je teško navigirati kroz šumu smeća, ali nije da nema dobre muzike. U Sarajevu sam znao otići na svirku u Underu nekog benda za kojeg nikada nisam čuo, i bio pozitivno iznenađen energijom i inventivnošću. Ali ako se ograničite na muziku u kafićima i top liste na Youtubu kao mjerilo, normalno da ćete čuti samo mrmljanje kroz brade.

[zomri]

Vise i nema tematskih kafica (ne klubova) gdje si isao radi toga kakvu muziku pustaju. Muzika je mahom uz casne izuzetke svedena na zvucne tapete, pozadinski sum koji prije svega ne treba da smeta kako ove “pahuljice” ne bi ostavljala negativne reviewe.

[billy organ]

Koji su to tematski kafici kod nas pustali Pixies i NIN, Soundgarden ? Kod nas uglavnom ide moderni pop, pop muzika 80tih i 90tih, domaca, metal i rock.

[qlface]

Današnja muzika je prisiljena da prati ideološko nametnuti kalup, i žrtva je modernog interneta. Da bi isplivao moraš imati šok sadržaj, i zato imamo tekstove i spotove koji koketiraju sa pornografijom, sotonizmom i koje su pravljene u nekom haotičnom, tjeskobnom tempu koji prije nije postojao. Na sve to dodaj ove zoomere koji su permanentno triggerane labilne osobe i dobiješ haos gdje niko nema pojma u kom muzičkom smjeru ide ni šta želi da sluša, jer svake minute izađe novi "hit".

Da se ne lažemo, i prije je bilo Seka, Ceca kao i klošara koji recituju impotentna kurčenja u mikrofon. Samo si prije debilu mogao reći da je debil i žanrovi su bili jasni, danas je sve neki miks, hibrid žanrova da bi bilo "inkluzivno" i "osvojilo širu publiku". Zato nam sve zvuči isto, jer maltene i jeste isto.

[billy organ]

Današnja muzika je prisiljena da prati ideološko nametnuti kalup, i žrtva je modernog interneta. Da bi isplivao moraš imati šok sadržaj, i zato imamo tekstove i spotove koji koketiraju sa pornografijom, sotonizmom i koje su pravljene u nekom haotičnom, tjeskobnom tempu koji prije nije postojao. Na sve to dodaj ove zoomere koji su permanentno triggerane labilne osobe i dobiješ haos gdje niko nema pojma u kom muzičkom smjeru ide ni šta želi da sluša, jer svake minute izađe novi "hit".

Da se ne lažemo, i prije je bilo Seka, Ceca kao i klošara koji recituju impotentna kurčenja u mikrofon. Samo si prije debilu mogao reći da je debil i žanrovi su bili jasni, danas je sve neki miks, hibrid žanrova da bi bilo "inkluzivno" i "osvojilo širu publiku". Zato nam sve zvuči isto, jer maltene i jeste isto.

Sotonizam sex i sokiranje nije od danas. Alice Cooper 70tih, Slayer i Venom 80tih, Marilyn Manson 90tih ... Ako sta nije jasno guglaj satanic panic 80s. i prije su wasp pjevali fuck you like beast, salt n pepa - push it real good ... Cak sta vise danas vise i nema muzickih sokiranja. Proslo je to doba kad su se ljudi sokriali, 70tih kad je Alice Cooper na bini imao giljotinu ili kad je Manson cijepao biblije po koncertima .