Zavisi ko se na Kosovu borio i za sta. U feudalnom drustvu vecina se odaziva na poziv feudalnog gospodara kada ovaj ide u rat jer se radilo o obavezi a ne nekakvoj posebnoj svijesti.zonbirile wrote:@the Truth Part
Kao i uvijek fuliš srž,nisu bili divlji da nisu znali kome pripadaju,ko im je vladar koji ih guli i da im dolazi
novi.Uostalom svjesno su se borili i na Kosovu i 70g kasnije.To što ti proturaš je van pameti,uništavaš spoznaju vlastitog naroda zarad osvajaća.Pa to i jeste problem.Mnogi su imali osvajaće sa istim rokom trajanja,ali svoje korijene,spoznaju,vladare,ustrojstvo države,istoriju nisu bacili pod noge i nekritički glorifikovali osvajaća.Apropo te priče,kako to da AU nije tako "sladak "osvajać ,kao Osmanlije.
Drugo, Osmanlije su, i to se mora reci bez ikakvog uljepsavanja ili glorificiranja osmanske vladavine, uvele nakon osvajanja Bosne vlastiti feudalni sistem - ukoliko se timarski sistem uopste i moze nazvati feudalnim sistemom u pravom smislu rijeci jer je vecina dobara zahvaljujuci reformama Sultana Mehmeda El-Fatiha II. (1451. - 1481.god.) pripadala drzavi - koji je i za bosanske seljake bio povoljniji od klasicnog evropsko-krscanskog feudalnog sistema koji je u Bosni bio na snazi do dolaska Osmanlija.
Naravno, porezi jednim dijelom i jesu povecani zbog osmanske opasnosti,tj. radi pripreme za odbrambeni rat a poslije radi tributa koji se odredjeni vremenski period morao placati Osmanlijama (na ovaj nacin su Osmanlije napadnute drzave slabile vec godinama prije definitivnog osvajanja) tako da se okoncavanje rata i uvodjenje "reda i mira" nakon konacnog pada Bosne za tamosnje seljake jednostavno moralo ispostaviti kao blagostanje ..i to je dakako dio "istine". Ipak, sve u svemu, timarski sistem je za prosjecnog seljaka bio povoljniji jer se jednostavno znao red, strogo je bilo zabranjeno tlacenje seljastva od strane feudalnog gospodara, u ovom slucaju timarlije, koji nije imao jurisdikcijsku nadleznost nad seljacima kao sto je to npr. slucaj bio u vrijeme prije Osmanlija kada je feudalni gospodar odlucivao bukvalno o zivotu i smrti njemu potcinjenih seljaka, a pogotovo pozitivno za seljake je bilo to sto se kuluk u timarskom sistemu svodio svega na sedam dana godisnje, tj. vremenski period koji je bio potreban da se zetva, tj, dio zetve odredjen kao porez, prebaci do magazina timarlije ili da se izvrse odredjeni radovi na njegovom imanju. Posto su osmanske timarlije, feudalni gospodari, bili mahom ratnici, oni se i nisu previse brinuli za poljoprivredu, obicno su bili odsutni zbog ucestalih ratova, tako da su seljaci manje vise zivjeli slobodno. Opet, govorim o vremenu u kojem je osmanska drzava bila u usponu, dakle 15. i 16. vijek, jer se vec pocetkom 17. vijeka polako nazire recesija i pad u svim segmentima drustva, pa tako i kada govorimo o feudalnom ustrojstvu, tako da su poslijednja dva i po vijeka osmanske vladavine opet prica za sebe.