Da li je Mehmed Paša Sokolović Bošnjak?

[zonbirile]

Kako objasnjavas ulogu fatihove adhname? kazes da nije bilo tolerancije za katolike,pa sta cemo s tim? tolerancija je bila tu,ali katolici su masovno odlazili u katolicke zemlje

Znam da je Bosna bila zatucana i tradicionalna zemlja za vrijeme osmanlija i da je Gradascevic vise licio na nekog fundamentalistu koji se borio protiv modernizacije nego na bilo sta drugo,ali romantizirati u cilju kreacije nacionalnog identiteta nije na odmet,to rade svi

-------------------------------------------------
vrlo jednostavno,dobar politički potez u cilju minimiziranja otpora i nastavka guljenja raje.A sama adhnama ne kazuje ništa,osim osvajačke mudrosti,opet se vraćamo na prapočetak,šta će ONI tu i još milostivo dozvoljavaju u tuđoj kući šta da se radi.

[Nekako s proljeća]

Oslonac za osvajanje Rima.

-----------------------------------------
misliš Beča i što se ne vratiše,kada Beč ne osvojiše.

Što mislim, to i kažem.Pardon, napišem...

P.S.
Ne zaboravi činjenicu da su turci primili islam tokom osvajačkih pohoda, a zatim ga širili gdje su došli i mogli.U vjeri nema prisile, to mi danas svjedočimo. I imamo mnogo čistiji genetski kod od komšija...

[silm]

vrlo jednostavno,dobar politički potez u cilju minimiziranja otpora i nastavka guljenja raje.A sama adhnama ne kazuje ništa,osim osvajačke mudrosti,opet se vraćamo na prapočetak,šta će ONI tu i još milostivo dozvoljavaju u tuđoj kući šta da se radi.[/quote]

a KOJE bi ti?

[Nekako s proljeća]

Oslonac za osvajanje Rima.

to ne odgovara na temu,

uglavnom,gdje je god vladala organizovana religija teze se narod prevodio na novu vjeru,u Bosni to nije bio slucaj pa su vecinom presli na islam.Susjedi su imali jaku i mocnu crkvu pa su zato i sacuvali staru vjeru

Slažem se djelomično i to u onom dijelu da su prelazili na islam.A susjedi su ih prije toga proganjali i ubijali što ''nisu kao oni''. I još nešto, svi stanovnici Bosne su najbliže prevedeno Bošnjaci...a vi ih zovite ''bogumilima,latinima, dobrim bošnjanima, vlasima, šokcima, ćifutima....

A odnos ka njima je do danas, kao i tada bio ''pobij,protjeraj i prekrsti''....

No hajde, vidimo se u finalu. Prije njega će Njemačka primiti islam.
Nema monaštva u islamu, bračna zajednica je kvalitet. A dok se taj princip ne usvoji u RKC-i, trpite ''pedofilske udare''...

[Hrast]

Oslonac za osvajanje Rima.

to ne odgovara na temu,

uglavnom,gdje je god vladala organizovana religija teze se narod prevodio na novu vjeru,u Bosni to nije bio slucaj pa su vecinom presli na islam.Susjedi su imali jaku i mocnu crkvu pa su zato i sacuvali staru vjeru

Vidis da opet samo izmisljas po potrebi. Na islam se (iz prije svega socijalnih razloga) nije prelazilo samo u BiH nego i u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Madjarskoj, Makedoniji, Bugarskoj, Grckoj itd. U Bosni su se naseljavali citavi valovi muslimana iz Hrvatske, Ugarske i Srbije. Pravoslavna crkva je u Osmanskom carstvu uzivala raznovrsne privilegije, naslijedjene iz Bizantskog carstva, ali katolici su recimo u Bosni jedva opstali. Masovni egzodus u habsburske regije i sistematska diskriminacija su znatno reducirali njihov broj u Bosni. Od 46 samostana ih je opstalo svega desetak. Posto su franjevci bili jedini koji su se brinuli o njihovom duhovnom zivotu, nisu mogli "sve stici", sto je pored socijalne mizere takodjer ljude izlozilo islamizaciji. Osmansko carstvo je na tlu BiH bilo okupaciona sila ciju su realnost predstavljali diskriminacija (ne samo krscana nego i muslimana podanika) i eksploatacija. Osmansko carstvo je propalo kao zahrdjala feudalna tvorevina, iako je bilo namjera ka modernizaciji, cemu su se posebno bosanski begovi protivili. Medju tim bosanskim aristokratima se nalazio i tvrdoglavi, te zaostali Husein kapetan Gradascevic od kojeg bosnjacki mitomani stvorise narodnog heroja, fabricirajuci njegov ustanak kao borbu sa navodnu nacionalnu autonomiju Bosne.

Masovni egzodus u habsburske regije i sistematska diskriminacija su znatno reducirali njihov broj u Bosni.

Istina. Dokaz za to nije samo hrvatska manjina u Burgenlandu (najistocnija austrijska pokrajina) koji djelimicno zive u mjestima kao sto je to "Bosnjakov Brig". Bosnjacki katolici koji su se u 19. stoljecu nacionalizirali u Hrvate.

Osmansko carstvo je na tlu BiH bilo okupaciona sila ciju su realnost predstavljali diskriminacija (ne samo krscana nego i muslimana podanika) i eksploatacija

Veoma pojednostavljen stav. Osmansko carstvo je vladalo u Bosni oko petstotinjak godina. Jednu takvu vladavinu svoditi na "okupaciju", "diskriminaciju", "ekploataciju" i nazadnost je historijski netacno.

Medju tim bosanskim aristokratima se nalazio i tvrdoglavi, te zaostali Husein kapetan Gradascevic od kojeg bosnjacki mitomani stvorise narodnog heroja, fabricirajuci njegov ustanak kao borbu sa navodnu nacionalnu autonomiju Bosne

Kao i Srbi od Karadjordja.

Hrvati, pak, nemaju ni tako nekog.

[Hrast]

Kako objasnjavas ulogu fatihove adhname? kazes da nije bilo tolerancije za katolike,pa sta cemo s tim? tolerancija je bila tu,ali katolici su masovno odlazili u katolicke zemlje

Znam da je Bosna bila zatucana i tradicionalna zemlja za vrijeme osmanlija i da je Gradascevic vise licio na nekog fundamentalistu koji se borio protiv modernizacije nego na bilo sta drugo,ali romantizirati u cilju kreacije nacionalnog identiteta nije na odmet,to rade svi

Adhnama je adresirana na franjevce, a ne katolicki puk. Samo na franjevacki red. Nije to nikakva Magna charta ili povelja ljudskih prava. I jos nesto: teorija i praksa su dva razlicita pojma.

Diskriminacija je jedno, pogotovo gledano iz ugla sadasnjice, ali pravo na fizicki opstanak nesto sasvim drugo (ovaj put gledano iz ugla tadasnjice). Dok su nemuslimani ipak uspjeli fizicki prezivjeti stotine godina osmanske vladavine, muslimani u zemljama osvojenim od katolickih Habzburgovaca (sve do u 19. stoljece) nisu mogli ni prezivjeti (osim naravno ako predju na vjeru katolicku).

Sve je dakle relativno tako i tvoji "andricevski" pogledi na historiju Osmanskog carstva. Da je to carstvo uvijek bilo tako nazadno, netolerantno i diskriminacijski orijentisano, nebi bilo najvece carstvo na svijetu, nebi se prostiralo d Maroka do Irana, od Irana do Beca.

[Hrast]

Kako objasnjavas ulogu fatihove adhname? kazes da nije bilo tolerancije za katolike,pa sta cemo s tim? tolerancija je bila tu,ali katolici su masovno odlazili u katolicke zemlje

Znam da je Bosna bila zatucana i tradicionalna zemlja za vrijeme osmanlija i da je Gradascevic vise licio na nekog fundamentalistu koji se borio protiv modernizacije nego na bilo sta drugo,ali romantizirati u cilju kreacije nacionalnog identiteta nije na odmet,to rade svi

-------------------------------------------------
vrlo jednostavno,dobar politički potez u cilju minimiziranja otpora i nastavka guljenja raje.A sama adhnama ne kazuje ništa,osim osvajačke mudrosti,opet se vraćamo na prapočetak,šta će ONI tu i još milostivo dozvoljavaju u tuđoj kući šta da se radi.

Prvo bi trebali definirati cija je to kuca bila tacno prije vladavine osmanskih feudalaca. Da li je u Bosni vladao narod ili malobrojna feudalna klasa koja je iz naroda vise cijedila nego osmanski timarsistem?

[zonbirile]

Kako objasnjavas ulogu fatihove adhname? kazes da nije bilo tolerancije za katolike,pa sta cemo s tim? tolerancija je bila tu,ali katolici su masovno odlazili u katolicke zemlje

Znam da je Bosna bila zatucana i tradicionalna zemlja za vrijeme osmanlija i da je Gradascevic vise licio na nekog fundamentalistu koji se borio protiv modernizacije nego na bilo sta drugo,ali romantizirati u cilju kreacije nacionalnog identiteta nije na odmet,to rade svi

-------------------------------------------------
vrlo jednostavno,dobar politički potez u cilju minimiziranja otpora i nastavka guljenja raje.A sama adhnama ne kazuje ništa,osim osvajačke mudrosti,opet se vraćamo na prapočetak,šta će ONI tu i još milostivo dozvoljavaju u tuđoj kući šta da se radi.

Prvo bi trebali definirati cija je to kuca bila tacno prije vladavine osmanskih feudalaca. Da li je u Bosni vladao narod ili malobrojna feudalna klasa koja je iz naroda vise cijedila nego osmanski timarsistem?

---------------------------------
jah,može i tako,ali ima jedna falinka,koristimo domaće makar bila i feudalna klasa.Po tebi došli da zamjene groznu domaću feudalnu klasu,cccc.

[BHCluster]

Kako objasnjavas ulogu fatihove adhname? kazes da nije bilo tolerancije za katolike,pa sta cemo s tim? tolerancija je bila tu,ali katolici su masovno odlazili u katolicke zemlje

Znam da je Bosna bila zatucana i tradicionalna zemlja za vrijeme osmanlija i da je Gradascevic vise licio na nekog fundamentalistu koji se borio protiv modernizacije nego na bilo sta drugo,ali romantizirati u cilju kreacije nacionalnog identiteta nije na odmet,to rade svi

Adhnama je adresirana na franjevce, a ne katolicki puk. Samo na franjevacki red. Nije to nikakva Magna charta ili povelja ljudskih prava. I jos nesto: teorija i praksa su dva razlicita pojma.

Znaci sve sto se je napisalo do sada u svim historijkim knjigama i dokumentima itd je beznacajno iz jednog cistog razloga a taj razlog je tvoj "power trip". A sta su to franjevci bili ako nisu katolici. Da nisu marsovci?

[Jazz_Junkie]

Kako objasnjavas ulogu fatihove adhname? kazes da nije bilo tolerancije za katolike,pa sta cemo s tim? tolerancija je bila tu,ali katolici su masovno odlazili u katolicke zemlje

Znam da je Bosna bila zatucana i tradicionalna zemlja za vrijeme osmanlija i da je Gradascevic vise licio na nekog fundamentalistu koji se borio protiv modernizacije nego na bilo sta drugo,ali romantizirati u cilju kreacije nacionalnog identiteta nije na odmet,to rade svi

Adhnama je adresirana na franjevce, a ne katolicki puk. Samo na franjevacki red. Nije to nikakva Magna charta ili povelja ljudskih prava. I jos nesto: teorija i praksa su dva razlicita pojma.

Diskriminacija je jedno, pogotovo gledano iz ugla sadasnjice, ali pravo na fizicki opstanak nesto sasvim drugo (ovaj put gledano iz ugla tadasnjice). Dok su nemuslimani ipak uspjeli fizicki prezivjeti stotine godina osmanske vladavine, muslimani u zemljama osvojenim od katolickih Habzburgovaca (sve do u 19. stoljece) nisu mogli ni prezivjeti (osim naravno ako predju na vjeru katolicku).

Sve je dakle relativno tako i tvoji "andricevski" pogledi na historiju Osmanskog carstva. Da je to carstvo uvijek bilo tako nazadno, netolerantno i diskriminacijski orijentisano, nebi bilo najvece carstvo na svijetu, nebi se prostiralo d Maroka do Irana, od Irana do Beca.

Kao prvo, nigdje nisam svodio vladavinu Osmanskog carstva na diskriminaciju nego specificno na odnos prema katolicima (u BiH) koji su u carstvu iovako bili manjina. Krecemo se u tom kontekstu i ne vodimo diskusiju o cjelokupnoj povijesti Osmanskog carstva. Rijec je o stalnom inzistiranju na glorifikaciji Osmanskog carstva kao beskrajno tolerantnog od strane pojedinih forumasa ovdje. To je cista falsifikacija povijesti iz veoma dobro poznatih razloga. Apsolutno nije istina da muslimani nisu opstali na teritorijama pod habsburskom kontrolom. Pa kako, gospodine, objasnjavas njihovu vladavinu u BiH? Muslimani, pogotovo zemljoposjednici, su jos, na razocaranje bh. krscana, zadrzali svoje privilegije. Takvo prikazivanje dogadjaja iz za BiH relevantne proslosti oslikava trenutasnju paradigmu bosnjackih nacionalista:

- Zapadna/Srednja Evropa (primjerice Austrougarska) -> okupatori koji stoljecima pripremaju krvavi genocid nad Bosnjacima
- Osmanlije -> nisu okupatori nego samo upravitelji (za neke cak oslobodioci)

Nije jedni ni drugi nisu vrijedni hvalospjeva, ali kada vec tvrdis da muslimani nisu mogli opstati na tlu habsburske vlasti bez konvertiranja, moras navesti i primjere tog navodnog nasilnog pokatolicavanja i eventualno progona u slucaju otpora.

[Jazz_Junkie]

Kako objasnjavas ulogu fatihove adhname? kazes da nije bilo tolerancije za katolike,pa sta cemo s tim? tolerancija je bila tu,ali katolici su masovno odlazili u katolicke zemlje

Znam da je Bosna bila zatucana i tradicionalna zemlja za vrijeme osmanlija i da je Gradascevic vise licio na nekog fundamentalistu koji se borio protiv modernizacije nego na bilo sta drugo,ali romantizirati u cilju kreacije nacionalnog identiteta nije na odmet,to rade svi

Adhnama je adresirana na franjevce, a ne katolicki puk. Samo na franjevacki red. Nije to nikakva Magna charta ili povelja ljudskih prava. I jos nesto: teorija i praksa su dva razlicita pojma.

Znaci sve sto se je napisalo do sada u svim historijkim knjigama i dokumentima itd je beznacajno iz jednog cistog razloga a taj razlog je tvoj "power trip". A sta su to franjevci bili ako nisu katolici. Da nisu marsovci?

U kojim i kakvim historijskim knjigama? Adhnama kao dokument jos uvijek postoji i sama za sebe govori. Adresirana je samo na franjevce kao instituciju. Nisu svi katolici valjda bili franjevci.

[Hrast]

jah,može i tako,ali ima jedna falinka,koristimo domaće makar bila i feudalna klasa.Po tebi došli da zamjene groznu domaću feudalnu klasu,cccc.

Seljaku tadasnjem, a to ti je bilo negdje 95% stanovnistva, je bilo svejedno da li mu se gospodar zove Mustafa ili Ostoja (pogotovo sto je i nakon dolaska Osmanlija feudalna klasa u biti ostala domaca), vaznije mu je bila visina poreza koji mora placati i kuluk kojeg kod Osmanlija gotovo da i nije bilo. Opet, period od druge Becke Bitke (pa i nesto prije toga) je sasvim druga prica.

[Hrast]

Kao prvo, nigdje nisam svodio vladavinu Osmanskog carstva na diskriminaciju nego specificno na odnos prema katolicima (u BiH) koji su u carstvu iovako bili manjina. Krecemo se u tom kontekstu i ne vodimo diskusiju o cjelokupnoj povijesti Osmanskog carstva. Rijec je o stalnom inzistiranju na glorifikaciji Osmanskog carstva kao beskrajno tolerantnog od strane pojedinih forumasa ovdje. To je cista falsifikacija povijesti iz veoma dobro poznatih razloga. Apsolutno nije istina da muslimani nisu opstali na teritorijama pod habsburskom kontrolom. Pa kako, gospodine, objasnjavas njihovu vladavinu u BiH? Muslimani, pogotovo zemljoposjednici, su jos, na razocaranje bh. krscana, zadrzali svoje privilegije. Takvo prikazivanje dogadjaja iz za BiH relevantne proslosti oslikava trenutasnju paradigmu bosnjackih nacionalista:

- Zapadna/Srednja Evropa (primjerice Austrougarska) -> okupatori koji stoljecima pripremaju krvavi genocid nad Bosnjacima
- Osmanlije -> nisu okupatori nego samo upravitelji (za neke cak oslobodioci)

Nije jedni ni drugi nisu vrijedni hvalospjeva, ali kada vec tvrdis da muslimani nisu mogli opstati na tlu habsburske vlasti bez konvertiranja, moras navesti i primjere tog navodnog nasilnog pokatolicavanja i eventualno progona u slucaju otpora.

Ovo u vezi glorifikacije potpisujem ali ostatak ne. Habzurgovci su u Bosnu dosli 1878. godine a ja napisah da do u 19. stoljece muslimani pod Habsburgovcima nisu mogli opstati - usporedi.

Doduse, nesto prije toga, krajem 18. stoljeca (Vladavina Josefa II.), Habsburgovci su obecavali muslimanima u Bosni da mogu ostati ako izraze lojalnost ali ovi to ne htjedose pa potukose austrijsku vojsku kod Banja Luke, a imas i Dubicku bitku. Prije toga je vazilo: ili kriz ili smrt ili put pod noge.


Mi se jednostavno ne mozemo sluziti danasnjim pojmovima ljudskih prava i predstavama o okupaciji kada govorimo o jednoj petstogodisnjoj vladavini koja svoj zacetak ima u 15. vijeku.

[Geronimo81]

Kao prvo, nigdje nisam svodio vladavinu Osmanskog carstva na diskriminaciju nego specificno na odnos prema katolicima (u BiH) koji su u carstvu iovako bili manjina. Krecemo se u tom kontekstu i ne vodimo diskusiju o cjelokupnoj povijesti Osmanskog carstva. Rijec je o stalnom inzistiranju na glorifikaciji Osmanskog carstva kao beskrajno tolerantnog od strane pojedinih forumasa ovdje. To je cista falsifikacija povijesti iz veoma dobro poznatih razloga. Apsolutno nije istina da muslimani nisu opstali na teritorijama pod habsburskom kontrolom. Pa kako, gospodine, objasnjavas njihovu vladavinu u BiH? Muslimani, pogotovo zemljoposjednici, su jos, na razocaranje bh. krscana, zadrzali svoje privilegije. Takvo prikazivanje dogadjaja iz za BiH relevantne proslosti oslikava trenutasnju paradigmu bosnjackih nacionalista:

- Zapadna/Srednja Evropa (primjerice Austrougarska) -> okupatori koji stoljecima pripremaju krvavi genocid nad Bosnjacima
- Osmanlije -> nisu okupatori nego samo upravitelji (za neke cak oslobodioci)

Nije jedni ni drugi nisu vrijedni hvalospjeva, ali kada vec tvrdis da muslimani nisu mogli opstati na tlu habsburske vlasti bez konvertiranja, moras navesti i primjere tog navodnog nasilnog pokatolicavanja i eventualno progona u slucaju otpora.

Ovo u vezi glorifikacije potpisujem ali ostatak ne. Habzurgovci su u Bosnu dosli 1878. godine a ja napisah da do u 19. stoljece muslimani pod Habsburgovcima nisu mogli opstati - usporedi.

Doduse, nesto prije toga, krajem 18. stoljeca (Vladavina Josefa II.), Habsburgovci su obecavali muslimanima u Bosni da mogu ostati ako izraze lojalnost ali ovi to ne htjedose pa potukose austrijsku vojsku kod Banja Luke, a imas i Dubicku bitku. Prije toga je vazilo: ili kriz ili smrt ili put pod noge.


Mi se jednostavno ne mozemo sluziti danasnjim pojmovima ljudskih prava i predstavama o okupaciji kada govorimo o jednoj petstogodisnjoj vladavini koja svoj zacetak ima u 15. vijeku.

Pa zavisi sa cije strane gledas onda po tvome nebi mogli ni okupaciju francuske od strane njemacke smatrati kao okupacijom

[Hrast]

Kao prvo, nigdje nisam svodio vladavinu Osmanskog carstva na diskriminaciju nego specificno na odnos prema katolicima (u BiH) koji su u carstvu iovako bili manjina. Krecemo se u tom kontekstu i ne vodimo diskusiju o cjelokupnoj povijesti Osmanskog carstva. Rijec je o stalnom inzistiranju na glorifikaciji Osmanskog carstva kao beskrajno tolerantnog od strane pojedinih forumasa ovdje. To je cista falsifikacija povijesti iz veoma dobro poznatih razloga. Apsolutno nije istina da muslimani nisu opstali na teritorijama pod habsburskom kontrolom. Pa kako, gospodine, objasnjavas njihovu vladavinu u BiH? Muslimani, pogotovo zemljoposjednici, su jos, na razocaranje bh. krscana, zadrzali svoje privilegije. Takvo prikazivanje dogadjaja iz za BiH relevantne proslosti oslikava trenutasnju paradigmu bosnjackih nacionalista:

- Zapadna/Srednja Evropa (primjerice Austrougarska) -> okupatori koji stoljecima pripremaju krvavi genocid nad Bosnjacima
- Osmanlije -> nisu okupatori nego samo upravitelji (za neke cak oslobodioci)

Nije jedni ni drugi nisu vrijedni hvalospjeva, ali kada vec tvrdis da muslimani nisu mogli opstati na tlu habsburske vlasti bez konvertiranja, moras navesti i primjere tog navodnog nasilnog pokatolicavanja i eventualno progona u slucaju otpora.

Ovo u vezi glorifikacije potpisujem ali ostatak ne. Habzurgovci su u Bosnu dosli 1878. godine a ja napisah da do u 19. stoljece muslimani pod Habsburgovcima nisu mogli opstati - usporedi.

Doduse, nesto prije toga, krajem 18. stoljeca (Vladavina Josefa II.), Habsburgovci su obecavali muslimanima u Bosni da mogu ostati ako izraze lojalnost ali ovi to ne htjedose pa potukose austrijsku vojsku kod Banja Luke, a imas i Dubicku bitku. Prije toga je vazilo: ili kriz ili smrt ili put pod noge.


Mi se jednostavno ne mozemo sluziti danasnjim pojmovima ljudskih prava i predstavama o okupaciji kada govorimo o jednoj petstogodisnjoj vladavini koja svoj zacetak ima u 15. vijeku.

Pa zavisi sa cije strane gledas onda po tvome nebi mogli ni okupaciju francuske od strane njemacke smatrati kao okupacijom

500 godina su Osmanlije vladali u Bosni, uspostavljen je odredjeni drustveni poredak, strukture vlasti koje su dopirale u samu srz bosankog drustva, pa i sama islamizacija.

4 godine su Nijemci vladali u Francuskoj kao okupaciona sila. S nestankom Wehrmachta iz Francuske nestaje i njemacka okupaciona sila - u Bosni njeni stanovnici vise puta brane osmanski poredak i nakon povlacenja osmanske vojske iz provincije.

nemres poredit

[Geronimo81]

Kao prvo, nigdje nisam svodio vladavinu Osmanskog carstva na diskriminaciju nego specificno na odnos prema katolicima (u BiH) koji su u carstvu iovako bili manjina. Krecemo se u tom kontekstu i ne vodimo diskusiju o cjelokupnoj povijesti Osmanskog carstva. Rijec je o stalnom inzistiranju na glorifikaciji Osmanskog carstva kao beskrajno tolerantnog od strane pojedinih forumasa ovdje. To je cista falsifikacija povijesti iz veoma dobro poznatih razloga. Apsolutno nije istina da muslimani nisu opstali na teritorijama pod habsburskom kontrolom. Pa kako, gospodine, objasnjavas njihovu vladavinu u BiH? Muslimani, pogotovo zemljoposjednici, su jos, na razocaranje bh. krscana, zadrzali svoje privilegije. Takvo prikazivanje dogadjaja iz za BiH relevantne proslosti oslikava trenutasnju paradigmu bosnjackih nacionalista:

- Zapadna/Srednja Evropa (primjerice Austrougarska) -> okupatori koji stoljecima pripremaju krvavi genocid nad Bosnjacima
- Osmanlije -> nisu okupatori nego samo upravitelji (za neke cak oslobodioci)

Nije jedni ni drugi nisu vrijedni hvalospjeva, ali kada vec tvrdis da muslimani nisu mogli opstati na tlu habsburske vlasti bez konvertiranja, moras navesti i primjere tog navodnog nasilnog pokatolicavanja i eventualno progona u slucaju otpora.

Ovo u vezi glorifikacije potpisujem ali ostatak ne. Habzurgovci su u Bosnu dosli 1878. godine a ja napisah da do u 19. stoljece muslimani pod Habsburgovcima nisu mogli opstati - usporedi.

Doduse, nesto prije toga, krajem 18. stoljeca (Vladavina Josefa II.), Habsburgovci su obecavali muslimanima u Bosni da mogu ostati ako izraze lojalnost ali ovi to ne htjedose pa potukose austrijsku vojsku kod Banja Luke, a imas i Dubicku bitku. Prije toga je vazilo: ili kriz ili smrt ili put pod noge.


Mi se jednostavno ne mozemo sluziti danasnjim pojmovima ljudskih prava i predstavama o okupaciji kada govorimo o jednoj petstogodisnjoj vladavini koja svoj zacetak ima u 15. vijeku.

Pa zavisi sa cije strane gledas onda po tvome nebi mogli ni okupaciju francuske od strane njemacke smatrati kao okupacijom

500 godina su Osmanlije vladali u Bosni, uspostavljen je odredjeni drustveni poredak, strukture vlasti koje su dopirale u samu srz bosankog drustva, pa i sama islamizacija.

4 godine su Nijemci vladali u Francuskoj kao okupaciona sila. S nestankom Wehrmachta iz Francuske nestaje i njemacka okupaciona sila - u Bosni njeni stanovnici vise puta brane osmanski poredak i nakon povlacenja osmanske vojske iz provincije.

nemres poredit[/quote]


Dalije za ostatak kršćana ili ako oces preciznije katolika bila okupacija , nisu svi primili islam u BiH.
Francusku sam ti dao za primjer iz razloga sto mnogo slici ovom primjeru kad uzmes francuski otpor i Vichy Francusku.

[BHCluster]

Znaci sve sto se je napisalo do sada u svim historijkim knjigama i dokumentima itd je beznacajno iz jednog cistog razloga a taj razlog je tvoj "power trip". A sta su to franjevci bili ako nisu katolici. Da nisu marsovci?

U kojim i kakvim historijskim knjigama? Adhnama kao dokument jos uvijek postoji i sama za sebe govori. Adresirana je samo na franjevce kao instituciju. Nisu svi katolici valjda bili franjevci.

Pa svim knjigama? Ono po tvom praksa teorija? Historijski gledano. A koju vjeru sluzise i dan danas sluze ti isti franjevci? Jer koliko se meni cini svsve jedan franjevac je katolik?

[Chmoljo]

Dalije za ostatak kršćana ili ako oces preciznije katolika bila okupacija , nisu svi primili islam u BiH.
Francusku sam ti dao za primjer iz razloga sto mnogo slici ovom primjeru kad uzmes francuski otpor i Vichy Francusku.

mene samo interesuje jesu li ti kršćani uopšte bili načisto šta je to "okupacija"... i ne samo oni. mislim da se počesto u ovim raspravama ulijeće sa pogrešnim predodžbama. lako je tumačiti određene događaje sa ove vremenske distance, ali nekako se olako zaboravi stanje svijesti ljudi koji su živjeli tada. ljudi koji su vjerovali u vile i zmajeve (neki će zlobnici reći i u bajke o Bogu)...

nisam historičar, niti naučnik, ali nešto sumnjam da su tadašnji ljudi imali takvu globalnu percepciju da nešto smatraju okupacijom i da budu uopšte svjesni svog položaja u odnosu na druge... izuzetak je tu vjerovatno sveštenstvo, ali i ono je, naravno, imalo ograničenu percepciju... što je sasvim logično...

elem, moje viđenje kako reaguje jedan običan stanovnik Bosne tog doba na vijest o "smjeni" vlasti: Valjda ovaj sad, neće udarati jako ko onaj prije njega...

kakva je bila percepcija ljudi koji su bili progonjeni od strane posljednjeg bosanskog kralja, kao krivovjernih?

dakle, sve je relativno i želim naglasiti ono što je, čini mi se forumaš Energični leptir potencirao: trebaju se razdvojiti romansirane priče od historijskih činjenica - za običnog čovjeka je bilo bitno pojesti nešto i dočekati sutrašnji dan, eventualno slobodno otići u bogomolju. neke tlapnje o višim ideologijama (nacionalnost, narodnost, sloboda, kolektivna potlačenost) su nešto nepoznato tada... i nakalemljeno u doba nacionalnih preporoda...

tako, samo mala opservacija od povremenog čitača PF Historija po službenoj dužnosti

[Goran_35]

U kojim i kakvim historijskim knjigama? Adhnama kao dokument jos uvijek postoji i sama za sebe govori. Adresirana je samo na franjevce kao instituciju. Nisu svi katolici valjda bili franjevci.

uz ostalo koje mi je mrsko citirati i uz izgubljenu zelju za dijalogom na ovom forumu samo cu reci-koji si ti demagog!

[Hrast]

Dalije za ostatak kršćana ili ako oces preciznije katolika bila okupacija , nisu svi primili islam u BiH.
Francusku sam ti dao za primjer iz razloga sto mnogo slici ovom primjeru kad uzmes francuski otpor i Vichy Francusku.

mene samo interesuje jesu li ti kršćani uopšte bili načisto šta je to "okupacija"... i ne samo oni. mislim da se počesto u ovim raspravama ulijeće sa pogrešnim predodžbama. lako je tumačiti određene događaje sa ove vremenske distance, ali nekako se olako zaboravi stanje svijesti ljudi koji su živjeli tada. ljudi koji su vjerovali u vile i zmajeve (neki će zlobnici reći i u bajke o Bogu)...

nisam historičar, niti naučnik, ali nešto sumnjam da su tadašnji ljudi imali takvu globalnu percepciju da nešto smatraju okupacijom i da budu uopšte svjesni svog položaja u odnosu na druge... izuzetak je tu vjerovatno sveštenstvo, ali i ono je, naravno, imalo ograničenu percepciju... što je sasvim logično...

elem, moje viđenje kako reaguje jedan običan stanovnik Bosne tog doba na vijest o "smjeni" vlasti: Valjda ovaj sad, neće udarati jako ko onaj prije njega...

kakva je bila percepcija ljudi koji su bili progonjeni od strane posljednjeg bosanskog kralja, kao krivovjernih?

dakle, sve je relativno i želim naglasiti ono što je, čini mi se forumaš Energični leptir potencirao: trebaju se razdvojiti romansirane priče od historijskih činjenica - za običnog čovjeka je bilo bitno pojesti nešto i dočekati sutrašnji dan, eventualno slobodno otići u bogomolju. neke tlapnje o višim ideologijama (nacionalnost, narodnost, sloboda, kolektivna potlačenost) su nešto nepoznato tada... i nakalemljeno u doba nacionalnih preporoda...

tako, samo mala opservacija od povremenog čitača PF Historija po službenoj dužnosti

Izgovorio si ono sto sam ja mislio da se spodrazumjeva samo po sebi kad dodjes da diskutujes na historijski podforum i na temu koja se tice kasnog Srednjeg vijeka, 16., 17., pa i djelimicno 18. vijeka. Da nebi bilo zabune oko terminologije, mnogo adekvatniji i historijsko ispravniji izraz od "okupacija" je "vladavina".

Sama tematika je veoma kompleksna i jos nije u potpunosti istrazena, tj. vecina razloga za prelaz na islam u tadasnjoj Bosni su poznati ali ne i dostupni u jednom odredjenom djelu u cjelokupnosti. Pokusao sam upravo to u okviru magistarskog rata na temu "Sirenje islama u Bosni tokom 15., 16. i 17. vijeka" ali mislim da ni sam nisam u potpunosti uspio u namjeri, tema ipak zadire i u Srednji vijek (ne moze se objasniti fenomen sirenja islama u Bosni a da se ne zadre u Srednji vijek tako da tema postaje "disziplinübergreifend", tj. zalazi u dvije epohe) - ali posto se ipak radi o radu na njemackom jeziku, a na tu temu slabo da ima sta na njemackom, mislim da je uhar.

Preporucio bih obavezno Nedima Filipovica (do danasnjih dana najbolji orijentalista s nasih podrucja - upravo njemu zahvaljujemo najvaznije primarne izvore na tu temu, naime osmanske porezne liste, tkzv. deftere), Muhameda Filipovica, Handzica, i neke druge. Uostalom, ovo je su ta djela kojima sam se koristio u slucaju da se neko zaista interesuje za tu temu, pa ko zeli nek izvoli i zagrije stolicu (nije po abecedi posto nemam pri ruci finalnu verziju ali otprilike to je to) :

WILHELM ALBRECHT, Grundriss des osmanischen Staatsrechtes. Berlin 1907.

AHMED ALIČIĆ, Širenje islama u Hercegovini. In: Širenje islama i islamska kultura u
bosanskom ejaletu (Prilozi za orijentalnu filologiju 41). Hg. von FEHIM NAMETAK.
Sarajevo 1991.

REUVEN AMITAI-PREISS, Mongols and Mamluks. Mamluk-Īlkhānid War, 1260–1281 (CStIC).
Cambridge [u. a.] 1995.

IVO ANDRIĆ, Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine. Belgrad 1982.
Antologija narodne poezije III. Junačke pesme (Antologija narodne poezije). Hg. von VINKO
VITEZICA. Belgrad 1937.

ANTO BABIĆ, Uvod u istoriju srednjovjekovne bosanske drzave. In: Prilozi za istoriju Bosne i
Hercegovine i Drustvo i privreda srednjovjekovne bosanske drzave 17 (1987) 11–20.

FRANZ BABINGER, Bajezid Osman (Calixtus Ottomanus), ein Vorläufer und Gegenspieler
Dschem-Sultans. Brüssel 1951.

AYDIN BABUNAI, Die nationale Entwicklung der bosnischen Muslime. Frankfurt a. Main
1996.

SMAIL BALIĆ, Das unbekannte Bosnien. Wien 1992.

PETER BARTL, Zum Geschichtsmythos der Albaner. In: Mythen, Symbole und Rituale. Die
Geschichtsmächtigkeit der Zeichen in Südosteuropa im 19. und 20. Jahrhundert. Hg. von
DITTMAR DAHLMANN – WILFRIED POTTHOFF. Frankfurt a. Main 2000.
FRIEDRICH W. BAUTZ, Art. Basilius der Große. In: BBKL 1 (1990) 406–409.
—, Art. Genadius II. (Georgios Scholarios). In: BBKL 2 (1990) 204f.
—, Art. Gregor I. In: BBKL 2 (1990) 296–304.
—, Art. Gregor IX. In: BBKL 2 (1990) 317–320.
—, Art. Gregor von Nazianz. In: BBKL 2 (1990) 331–334.
—, Art. Gregor Thaumaturgos. In: BBKL 2 (1990) 338f.
—, Art. Humbert von Silvia Candida. In: BBKL 2 (1990) 1164f.
—, Art. Dominikus. In: BBKL 1 (1990) 1356–1358.

ERNST BENZ, Ecclesia spiritualis. Kirchenidee und Geschichtstheologie der franziskanischen
Reformation. Darmstadt 21969.

WALTER BERGER, Baut dem Reich einen Wall. Das Buch vom Entstehen der Militärgrenze
wider die Türken. Graz 1979.

ŠEFIK BEŠLAGIĆ, Leksikon stećaka. Sarajevo 2004.

ANDREAS BIRKEN, Die Provinzen des Osmanischen Reiches (Beihefte zum Tübinger Atlas
des Vorderen Orients B13). Wiesbaden 1976.

ARNO BORST, Die Katharer. (Herder-Taschenbuch 4025 / Herder-Spektrum). Freiburg i.
Breisgau [u. a.] 1991.

EUGEN BOSHOF, Art. Lehnswesen. In: TRE 20 (1990) 602–608.
Bosnien und die Herzegowina. Dargest. von Moriz Hoernes. In: Die Länder Österreich-
Ungarns in Wort und Bild. Hg. von Friedrich Umlauft. Repr. der Ausg. Wien 1889. Wien
1999.
159
160

ANNA-DOROTHEE VON DEN BRINCKEN, Historische Chronologie des Abendlandes. Kalenderreformen
und Jahrtausendrechnungen. Eine Einführung. Stuttgart [u. a.] 2000.

DAVID BURR, The Spiritual Franciscans. From Protest to Persecution in the Century after
Saint Francis. University Park, PA 2001.

SNJEŽANA BUZOV, Vlasi u bosanskom sandžaku. In: Širenje islama i islamska kultura u
bosanskom ejaletu (Prilozi za orijentalnu filologiju 41). Hg. von FEHIM NAMETAK.
Sarajevo 1991.

FRANCO CARDINI, Europa und der Islam. Geschichte eines Mißverständnisses. Aus dem Ital.
von RITA SEUSS [Europa bauen]. München 2000.

BARTOLOMAEUS CASII Institutionum linguae illyricae libri duo. Rom 1604.
SIMA ĆIRKOVIĆ, Istorija srednjovekovne bosanske države. Belgrad 1964.
—, Bosanska crkva u bosanskoj drzavi, in: Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine i Drustvo i
privreda srednjovjekovne bosanske drzave 17 (1987).

ANDRÉ CLOT, Suleiman the Magnificent. Transl. from the French by MATTHEW J. REISZ.
London 2005.

PEJO ĆOŠKOVIĆ, Crkva Bosanska u XV. stoljeću. Sarajevo 2005.

BENEDICT CURIPESCHITZ, Itinerarium oder Wegrayß Küniglich Mayestät potschafft gen
Constantinopel zudem Türckischen Keiser Soleyman. Anno 1530. Nachdr. d. Ausg. 1531
u. Innsbruck 1910. Bearb. von GERHARD NEWEKLOWSKY (Österreichisch-bosnische
Beziehungen 2) Klagenfurt 1997.

DANIEL C. DENNETT, Conversion and the Poll Tax in Early Islam. Ann Arbor 1950.

GEORG DENZLER, Art. Leo X. In: BBKL 4 (1992) 1448–1450.

P. DIEHL, ›Ad abolendam‹ and Imperial Legislation Against Heresy. In: BMCL 19 (1989) 1–
11.
BERNHARD DIESTELKAMP, Art. Lehen, -swesen; Lehnrecht. In: LMA 5 (1999) 1807–1825.

MIHAILO DINIĆI, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni. Belgrad 1962.

IGNAZ VON DÖLLINGER, Sektengeschichte des Mittelalters. New York 1890.

HEINZ DUCHHARDT, Balance of Powers und Pentarchie – Internationale Beziehungen 1700–
1785 (Handbuch der Geschichte der internationalen Beziehungen 4). Paderborn [u. a.]
1997.

BRANISLAV ĐURĐEV, The Codex kanun nama of Sarajevo. In: Prilozi za orijentalnu filologiju
36 (1986) 181–196.
—, Neke napomene o islamu i bošnjastvu u istoriji BiH. In: Širenje islama i islamska kultura
u bosanskom ejaletu (Prilozi za orijentalnu filologiju 41). Hg. von FEHIM NAMETAK.
Sarajevo 1991.

SREĆKO DŽAJA, Od Bana Kulina do austro-ugarske okupacije. Katoličanstvo u Bosni i
Hercegovini. Hg. von FRANJO TOPIĆ. Sarajevo 1997.

ULRICH ENGEL, Predigt »von unten«. Zum Charisma dominikanischer Spiritualität. In: GuL
79 (2006) 161–169.

SURAIYA FAROQHI, Geschichte des Osmanischen Reichs. München 2000.

GEORGIOS FATOUROS, Art. Michael I. Kerullarios. In: BBKL 5 (1993) 1147–1450.
161

MUHAMED FILIPOVIĆ, Orijentalno-islamska civilizacija na Balkanu i Osmansko carstvo u
historiografskom djelu Nedima Filipovića. In: Okrugli sto – Naučno djelo Nedima
Filipovića. Hg. von ENVER REDŽIĆ. Sarajevo 2000.

NEDIM FILIPOVIĆ, Islamizacija u Bosni i Hercegovini. Tešanj 2005.

NENAD FILIPOVIĆ, Islamizacija Bosne u prva dva desetljeća osmanske vlasti, in: Fehim
Nametak (Hrsg.), Širenje islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu, Prilozi za
orijentalnu filologiju, Bd. 41, Sarajevo 1991.
—, Tajni (su)život manihejstva i islama – Proroci i pečati: Mani i Muhamed. In: Slobodna
Bosna / Nr. 490 (9. März 2006) Seitenzahlen.

JOHN SYDNEY FINE, The Early Medieval Balkans. A Critical Survey from the Sixth to the
Late Twelfth Century. Michigan 1991.

HANSJÖRG FROMMER, Die Illyrer. 4000 Jahre europäischer Geschichte. Vom 3. Jahrtausend
bis zum Beginn der Neuzeit. Karlsruhe 1988.

VASO GLUŠAC, Istina o Bogumilima. Istoriska rasprava. Belgrad 1945.

HEINRICH GRITSCH, Die Pataria von Mailand (1057–1075). In: IHS 3 (1980) 7–42.

JOHANNES GROHE, Art. Nikolaus V. In: BBKL 16 (1999) 1142–1148.

HERBERT GRUNDMANN, Religiöse Bewegungen im Mittelalter. Untersuchungen über die geschichtlichen
Zusammenhänge zwischen Ketzerei, den Bettelorden und der religiösen
Frauenbewegung im 12. und 13. Jahrhundert und die geschichtlichen Grundlagen der
deutschen Mystik. Mit einem Anhang: Neue Beiträge zur Geschichte der religiösen Bewegungen
im Mittelalter [487–538]. Darmstadt 41977.
—, Ketzergeschichte des Mittelalters (Die Kirche in ihrer Geschichte G 1). Göttingen 31978.
Hilfswörterbuch für Historiker. Mittelalter und Neuzeit. Hg. von EUGEN HABERKERN– JOSEF
F. WALLACH (UTB 120). 2 Bde., Tübingen 71964, 385–390.

MUHAMED HADŽIJAHIĆ, Od tradicije do identiteta. Sarajevo 1974.
—, Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1977.
—, Porijeklo bosanskih muslimana.Sarajevo 1990.

FAZILETA HAFIZOVIĆ, Širenje islama u požeškom i pakračkom sandžaku. In: Širenje islama i
islamska kultura u bosanskom ejaletu (Prilozi za orijentalnu filologiju 41). Hg. von
FEHIM NAMETAK. Sarajevo 1991.

MEHMED HANDŽIĆ, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih
muslimana. Sarajevo 1940.

ADEM HANDŽIĆ, O širenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu. In: Širenje
islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu (Prilozi za orijentalnu filologiju 41). Hg.
von FEHIM NAMETAK. Sarajevo 1991.
—, Konfesionalni sastav stanovnistva u Bosni i Hercegovini u prvim stoljecima osmanske
vladavine. Sarajevo 1995.

MICHAEL HANST, Art. Innozenz III. In: BBKL 2 (1990) 1281–1285.
Constitutio contra haereticos. In: MGH. Leges 4. Constitutiones et acta publica imperatorum
et regum. 2. Inde ab a. MCXCVIII. usque ad a. MCCLXXII. [ed. L. Weiland]. Weimar
[u. a.] 1896.
162

ADOLF VON HARNACK, Marcion. Das Evangelium vom fremden Gott. Eine Monographie zur
Geschichte der Grundlegung der katholischen Kirche. Neue Studien zu Marcion. Unveränd.
reprograph. Nachdr. der 2., verb. und verm. Aufl. Leipzig (Bibliothek klassischer
Texte). Darmstadt 1996.

DAVID HARRIS, A Diplomatic History of the Balkan Crisis of 1875–1878: The First Year.
Stanford, CA 1936.

KLAUS HERBERS, Art. Nikolaus I. In: BBKL 6 (1993) 860–863.

DAVID HERLIHY, Der Schwarze Tod und die Verwandlung Europas. Berlin 1998.

HERMANN J. SIEBEN, Die Konzilsidee des latinischen Mittelalters 847–1378 (Konziliengeschichte
B. Untersuchungen). Paderborn 1984.

FRIEDRICH HEYER, Art. Jugoslawien. In: TRE 17 (1988) 432–441.
Hierarchia catholica medii aevi sive Summorum pontificorum, S. R. E. Cardinalium, Ecclesiarum
antistitum series ab anno 1198 usque ad annum 1431 perducta e documentis, tabularii
praesertim Vaticani coll., dig., ed. C. EUBEL. München 21913.

MICHAEL HOCHEDLINGER, Krise und Wiederherstellung – Österreichische Großmachtpolitik
zwischen Türkenkrieg und Zweiter Diplomatischen Revolution 1787–1791 (HF 65). Berlin
2000.

HARRY HODGKINSON, Scanderbeg. Ed. by BEJTULLAH DESTANI [U. A.]. London 1999.

JOERG K. HOENSCH, Matthias Corvinus. Diplomat, Feldherr und Mäzen. Graz – Wien – Köln
1998.

MORIZ HOERNES, Bosnien und die Herzegowina. Wien 1889.


ULRICH HORST, Evangelische Armut und päpstliches Lehramt. Minoritentheologen im Konflikt
mit Papst Johannes XXII (1316–1334) (MKSt 8 / MUSch). Stuttgart [u. a.] 1996.

EMANUEL F. HOŠKO, Djelovanje franjevaca Bosne srebrene u Slavoniji, Srijermu, Ugarskoj i
transilvaniji tijekom XVI. i XVII. stolića. In: Povijesko-teloški simopzji u povogu 500.
obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine. Hg. von JOSIP TURĆINOVIĆ. Sarajevo 1979,
103–115.

RAMIZA IBRAHIMOVIĆ, Struktura vojničke klase u 15. vijeku i početkom 16. vijeka s
posebnim osvrtom na širenje islama u Bosni. In: Širenje islama i islamska kultura u
bosanskom ejaletu (Prilozi za orijentalnu filologiju 41). Hg. von FEHIM NAMETAK.
Sarajevo 1991.

MUSTAFA IMAMOVIĆ, Historija Bosnjaka. Sarajevo 1996.

Innocentii papae regesta 131 [318]: PL 215,153–155.

IVAN STRAŽEMANAC, Povijest franjevaćke provincije Bosna Srebrene. Hg. von STJEPAN
SRŠAN. Zagreb 1993.

SALIH JALIMAM, Historija bosanskih Bogumila. Tuzla 1999.

DŽEVAD JUZBŠIĆ, Neki pogledi Nedima Filipovića na etnički razvitak u Bosni i Hercegovini.
In: Okrugli sto – Naučno djelo Nedima Filipovića. Hg. von ENVER REDŽIĆ. Sarajevo
2000.

Kara Mustafa vor Wien. Das türkische Tagebuch der Belagerung Wiens 1683. Verf. vom Zeremonienmeister
der Hohen Pforte. Übers., eingel. u. erklärt von RICHARD F. KREUTEL
(dtv 450 / dtv-Dokumente). München 21976.

SERGEJ P. KARPOV, Art. Trapezunt. In: LMA.S 8 (1995) 958f.
163

RADOSLAV KATIČIĆ, «Slověnski» i «Hrvatski» kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske književnosti,
časopis Jezik. Zagreb 1989.

ALEXANDER P. KAZHDAN, Art. Komnenen. In: LMA.S 5 (1995) 1289f
JAN U. KEUPP, Dienst und Verdienst. Die Ministerialen Friedrich Barbarossas und Heinrichs
VI. (MGMA 48). Stuttgart 2002.

MARTIN KINTZINGER, Sigmund. In: Die deutschen Herrscher des Mittelalters. Historische
Porträts von Heinrich I. bis Maximilian I. Hg. von BERND SCHNEIDMÜLLER – STEFAN
WEINFURTER. München 2003, 462–485.

NADA KLAIĆ, Srednjovjekovna Bosna. Zagreb, 1994.

DRAGUTIN KNIEWALD, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. Zagreb
1949.

KAISER KONSTANTIN PORPHYROGENNETOS, PERI TWN EQNWN. De Administrando Imperio.
In: Die slawischen Sprachen 25 (1991) 44–287 (Nachdruck der griechischen Textes:
Constantine Porphyrogenetum De Administrando Imperium. Greek text ed. by GY.
MORAVCSIK. Engl. transl. by R. J. H. JENKINS. Budapest 1949.

EVANGELOS KONSTANTINOU, Methodios und Kyrillos in ihrer europäischen Dimension (PhS
10). Frankfurt a. Main 2005.

Sacrorum Conciliorum Nova, et amplissima collectio (ed. Philipp Labbaeus – Gabriel Cossartius
– Nicolaus Coleti). Venedig 1778.

Kult, Kalender und Geschichte. Zur kulturellen Konstruktion der Zeit. Hg. von JAN ASSMANN
[U. A.] (Kulte und Kuluren 1). Münster [u. a.] 1997.

AMINA KUPUSOVIĆ, Širenje islama u Vilajetu Pavli. In: Širenje islama i islamska kultura u
bosanskom ejaletu (Prilozi za orijentalnu filologiju 41). Hg. von FEHIM NAMETAK.
Sarajevo 1991.

RUDOLF KUTZLI, Die Bogumilen. Geschichte – Kunst – Kultur. Stuttgart 1977.

PETER LANDAU, Art. Beneficium. In: TRE 5 (1980) 577–583.

WILLIAM L. LANGER, European Alliances and Alignments 1871–1890. New York 1931.

BERNARD LEWIS, Die Juden in der islamischen Welt. Vom frühen Mittelalter bis ins 20. Jahrhundert.
Aus dem Engl. übers. von LISELOTTE JULIUS. München 1987.

RADIVOJE LJUBINKOVIĆ, Die Apostelkirche im Patriarchat von Peć. Fotos von DUŠAN TASIĆ
(Kunstdenkmäler in Jugoslawien). Belgrad 1964.

MEINOLF LOHRUM, Art. Johannes Teutonicus. BBKL 3 (1992) 595f.

IVAN LOVRENCOVIĆ, Bosnien und Herzegowina. Eine Kulturgeschichte. Wien – Bozen 1998.
DUBRAVKO LOVRENCOVIĆ, Krst i Donator: Kotromanići između vjere rimske i vjere
bosanske. In: FRANJO ŠANJEK, Fenomen »krstjani« u srednjovjekovnoj Bosni i Humu.
Sarajevo – Zagreb 2005.

—, Filipovićev efekat ogledala. In: Slobodna Bosna Jahrgang / Nr. 492 (23. März 2006)

PAUL MAGDALINO, The Empire of Manuel I Komnenos, 1143–1180. Cambridge 22002.

BENARDETE MAIR JOSÉ, Hispanic Culture and Character of the Sephardic Jews. New York
1982.
—, The Jewish Heritage of Spain. An Introduction to the Great Achievements of the Jews of
Spain From 711–1492. New York 2006.

GEORGIOS MAKRIS, Art. Konstantin VII. Porphyrogenetos. In: BBKL 4 (1992) 463f.
164

NOEL MALCOLM, Povijest Bosne, Zagreb – Sarajevo 1995 (dt.: Geschichte Bosniens. Aus
dem Engl. übers. Frankfurt a. Main 1996).

DOMINIK MANDIĆ, Bosna i Hercegovina – Povijesno kritička istraživanja. In: Etnička
povijest Bosne I Hercegovine. Hg. von VINKO LASIĆ. 3. Bd., Toronto [u. a.] 1982.

Mani. Auf der Spur einer verschollenen Religion. Hg. von LUDWIG KOENEN – CORNELIA RÖ-
MER. Freiburg i. Br. [u. a.] 1993.

LUJO MARGETIĆ, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata. Zagreb, 1977.

Martyrologium Romanum. Ex decreto Sacrosancti Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum
auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatum. Editio altera. Vatikanstadt 2004.

KLAUS-P. MATSCHKE, Das Kreuz und der Halbmond. Die Geschichte der Türkenkriege. Düsseldorf
2004.

JOSEF MATUZ, Art. Süleyman der Prächtige (Soliman). In: Die Großen der Weltgeschichte 4
(1973) 961–977.

Mehmet II. erobert Konstantinopel. Die ersten Regierungsjahre des Sultans Mehmet Fatih,
des Eroberers von Konstantinopel 1453. Das Geschichtswerk des Kritobulos von Imbros.
Übers., eingel. u. erkl. von DIETHER R. REINSCH (BG 17). Graz [u. a.] 1986.

MEINOLF LOHRUM, Art. Johannes Teutonicus. BBKL 3 (1992) 595f.

FRANZ MIKLOSICH, Monumenta Serbica. Wien 1858.

WILLIAM MILLER, The Ottoman Empire and Its Successors 1801–1927. With an Appendix
1927–1936. 5. rev. and enl. Ed. Cambridge 1936.

Europa im Hoch- und Spätmittelalter. Unter Mitarb. von UDO ARNOLD [U. A.] hg. von
FERDINAND SEIBT (HEG 2). Stuttgart 1987.

DANIELA MÜLLER, Art. Katharer. In: TRE 18 (1989) 21–30.

SALIH MUKVEKKIT HADŽIHUSEINOVIĆ, Povijest Bosne. Sarajevo 1999.

HELMUT NAGEL, Karl der Große und die theologischen Herausforderungen seiner Zeit. Zur
Wechselwirkung zwischen Theologie und Politik im Zeitalter des großen Frankenherrschers
(FBMG 12). Frankfurt a. Main [u. a.] 1998.

GERHARD NEWELKLOWSKY, Die bosnisch-herzegowinischen Muslime, Klagenfurt – Salzburg
1996.

BORIS NILEVIĆ, Slika religioznosti srednjovjekovne Bosne pred osmanski dolazak. In: Širenje
islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu (Prilozi za orijentalnu filologiju 41). Hg.
von FEHIM NAMETAK. Sarajevo 1991.

MILOŠ OKUKA– MEHO ŠOŠE, Bosna i Hercegovina prije 100 godina u rijeci i slici, Tuzla
2004.

MAURO ORBINI, Il regno degli slavi. Pesaro 1601 (Sagners Slavistische Sammlung 9)Nachdr.
München 1985.

Länder Österreich-Ungarns in Wort und Bild. Hg. von FRIEDRICH UMLAUFT. Wien 1889.
Paraphrastica et totographica totius almae Provinciae Bosnae Argentinae.Vellicae 1730.
WALTER POHL, Die Awaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuropa 567–822 n. Chr. (Frühe Völker).
2., aktualis. Aufl., München 2002.

E. PONTIERI, Alfonso il Magnanimo, re di Napoli (1435–1458). Napoli 1975.

ENVER REDŽIĆ, Prilog razmatranju naučnog djela akademika Nedima Filipovića. In: Okrugli
sto – Naučno djelo Nedima Filipovića. Hg. von ENVER REDŽIĆ. Sarajevo 2000.

ECKHARD REICHERT, Art. Methodios. In: BBKL 5 (1993) 1382–1386.
165
—, Art. Photius. In: BBKL 7 (1994). 557−559.

MAURUS REINKOWSKI, Art. Türkei. In: TRE 34 (2002) 171–180.

STEVEN RUNCIMAN, Die Eroberung von Konstantinopel. Aus d. Engl. übertr. von PETER DE
MENDELSSOHN. 5., unveränd. Aufl., ungekürzte Sonderausg., München 2007.

Pavel J. Šafáriks Geschichte der südslawischen Literatur. Aus dessen handschriftlichem
Nachlasse hg. von JOSEF JIREČEK. Prag 1864.

AURELIO DE SANTOS, Art. Bogumilen. In: TRE 7 (1981)28–42, hier 35.

JOHANNES SCHLAGETER, Wurde die Armutsauffassung des Franziskus von Assisi von der
»offiziellen Kirche« schließlich abgelehnt? In: FS 60 (1978) 97–119.

OLIVER J. SCHMID, Levantiner. Lebenswelten und Identitäten einer ethnokonfessionellen
Gruppe im osmanischen Reich im »langen 19. Jahrhundert«. München 2005, 42f.
A. N. EDWARD D. SCHOFIELD – JOSEPH GILL, Art. Basel-Ferrara-Florenz, Konzil von. In:
TRE 5 (1980) 284–296.

GREGOR SCHÖLLGEN, Das Zeitalter des Imperialismus (OGG 15). 4., durchges. Aufl., München
2000.

GERHARD SCHWEIZER, Die Derwische – Heilige und Ketzer des Islam Wien 21984.

MEDŽIDA SELMANOVIĆ, Uticaj tursko-osmanske politike na islamizaciju u Bosni. In: Širenje
islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu (Prilozi za orijentalnu filologiju 41). Hg.
von FEHIM NAMETAK. Sarajevo 1991.

IDRIES SHAH, Tiefe Einsicht. Die Weisheit der Sufis verstehen. Aus dem Engl. von THILO
WITTENBERG (Diederichs gelbe Reihe). Kreuzlingen – München 2005.

HERMANN J. SIEBEN, Die Konzilsidee des latinischen Mittelalters 847–1378 (Konziliengeschichte
B. Untersuchungen). Paderborn 1984.

Vetera Monumenta Slavorum meridionalum historia illustrantia (ed. A. Theiner). Rom 1863.
ALEKSANDAR SOLOVJEV, Svedočanstva pravoslavnih izvora o Bogumilstvu na Balkanu.
Sarajevo 1953.

REINHARD STAUBER, Empire und Region – Der Alpen-Adria-Raum im Zeitalter Napoleons.
In: Von Stadtstaaten und Imperien. Kleinterritorien und Großreiche im historischen
Vergleich. Tagungsbericht des 24. Österreichischen Historikertages Innsbruck, 20.–23.
September 2005. Hg. von CHRISTOPH HAIDACHER – RICHARD SCHOBER (VTLA 13).
Innsbruck 2006.

ZRINKA ŠTIMAC, Die bosnische Kirche. Versuch eines religionswissenschaftlichen Zugangs.
Frankfurt am Main 2004.

AVDO SUĆESKA, Evolucija u nasljeđivanju odžakluk-timara u bosanskom pašaluku. In:
Okrugli sto – Naučno djelo Nedima Filipovića. Hg. von ENVER REDŽIĆ. Sarajevo 2000.

STEFAN SUDMANN, Das Basler Konzil. Synodale Praxis zwischen Routine und Revolution
(Tradition – Reform – Innovation . Frankfurt a. Main [u. a.] 2005.

PETER SUGAR, Southeastern Europe under Ottoman Rule, 1354–1804. Seattle – Washington
1977.

Le Nouveau Testament traduit au XIIIe siècle en language provençale, suivi d’une rituel cathare
(ed. L. CLÈDAT) (Bibliothèque de la Faculté des Lettres de Lyon 4). Paris 1887.

Der Einfluss der Türkenkriege auf die Wirtschaft des osmanischen Grenzgebietes in Serbien
und Bosnien (1480–1536). In: Die wirtschaftlichen Auswirkungen der Türkenkriege Hg.
von OTHMAR PICKL (GFWSG 1). Graz 1971.
166

REFIK TURAN – HORST NUSSER – SUSI MAYER, Istanbul als antike und islamische Stadt. 2.,
erw. und erg. Aufl., München 1990.

MILAN VASIĆ, Der Einfluss der Türkenkriege auf die Wirtschaft des osmanischen
Grenzgebietes in Serbien und Bosnien (1480–1536). In: Von Stadtstaaten und Imperien.

Kleinterritorien und Großreiche im historischen Vergleich. Tagungsbericht des 24.
Österreichischen Historikertages Innsbruck, 20.–23. September 2005. Hg. von
CHRISTOPH HAIDACHER – RICHARD SCHOBER (VTLA 13). Innsbruck 2006.

KARL VOCELKA, Glanz und Untergang der höfischen Welt. Representation, Reform und Reaktion
im Habsburgischen Vielvölkerstaat. In: Österreichische Geschichte 1699–1815.
Hg. von HERWIG WOLFRAM. Wien 2004, 79–84.

VOJISLAV VUJANOVIĆ, Osmanska strategija osvajanja Balkana u vezi sa odnosom princa
Muse i Šejha Bedredina. In: Okrugli sto – Naučno djelo Nedima Filipovića. Hg. von
ENVER REDŽIĆ. Sarajevo 2000.

TOMO VUKŠIĆ, Papa Pio II. i kralj Stjepan Tomaš. In: FRANJO ŠANJEK, Fenomen »krstjani« u
srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Sarajevo – Zagreb 2005.

LOTHAR WALDMÜLLER, Die ersten Begegnungen der Slawen mit dem Christentum und den
christlichen Völkern vom VI. bis VIII. Jahrhundert. Die Slawen zwischen Byzanz und
Abendland (EByz 51). Amsterdam 1976.

HANS-ULRICH WEHLER, Historische Sozialwissenschaft und Geschichtsschreibung. Studien
zu Aufgaben und Traditionen deutscher Geschichtswissenschaft. Göttingen 1980.

ERNST WERNER, Die Geburt einer Großmacht – Die Osmanen. Ein Beitrag zur Genesis des
türkischen Feudalismus. Wien 1985.

OTTO ZUMHAGEN, Religiöse Konflikte und kommunale Entwicklung. Mailand, Cremona, Piacenza
und Florenz zur Zeit der Pataria (Städteforschung A. Darstellungen 58). Köln [u.
a.] 2002.

[Hrast]

A da, ovo djelo bi trebao da posjeduje, ili makar da je procitao, svako ko rado kenja po temama koje ticu naroda koji je Bosnu nastanjivao neposredno nakon pada Jajca 1463. pa sve do kraja prve polovine 16. vijeka (s tim da se situacija sigurno nije bitno promjenila ni u drugoj polovini 16. vijeka):

BENEDICT CURIPESCHITZ, Itinerarium oder Wegrayß Küniglich Mayestät potschafft gen
Constantinopel zudem Türckischen Keiser Soleyman. Anno 1530. Nachdr. d. Ausg. 1531
u. Innsbruck 1910. Bearb. von GERHARD NEWEKLOWSKY (Österreichisch-bosnische
Beziehungen 2) Klagenfurt 1997.

Radi se o najstarijem opisu Bosne i njenih zitelja, naime napisan 1531. godine od strane Benedikta Kuripesica, beckog izaslanika koji je putovao za Istanbul upravo kroz Bosnu. Veoma interesantno, fakat!

[zonbirile]

jah,može i tako,ali ima jedna falinka,koristimo domaće makar bila i feudalna klasa.Po tebi došli da zamjene groznu domaću feudalnu klasu,cccc.

Seljaku tadasnjem, a to ti je bilo negdje 95% stanovnistva, je bilo svejedno da li mu se gospodar zove Mustafa ili Ostoja (pogotovo sto je i nakon dolaska Osmanlija feudalna klasa u biti ostala domaca), vaznije mu je bila visina poreza koji mora placati i kuluk kojeg kod Osmanlija gotovo da i nije bilo. Opet, period od druge Becke Bitke (pa i nesto prije toga) je sasvim druga prica.

-----------------------------------
može i tako ,samo onda nije fer osvajača predstavljati kao društveno,istorijski svjesnog,a osvojenog divljakom.Sam čin osvajanja definiše i odnose i svijest,ili su "došli"sa cviječem u kosi i darovima u ruci?

[theTruePath]

jah,može i tako,ali ima jedna falinka,koristimo domaće makar bila i feudalna klasa.Po tebi došli da zamjene groznu domaću feudalnu klasu,cccc.

Seljaku tadasnjem, a to ti je bilo negdje 95% stanovnistva, je bilo svejedno da li mu se gospodar zove Mustafa ili Ostoja (pogotovo sto je i nakon dolaska Osmanlija feudalna klasa u biti ostala domaca), vaznije mu je bila visina poreza koji mora placati i kuluk kojeg kod Osmanlija gotovo da i nije bilo. Opet, period od druge Becke Bitke (pa i nesto prije toga) je sasvim druga prica.

-----------------------------------
može i tako ,samo onda nije fer osvajača predstavljati kao društveno,istorijski svjesnog,a osvojenog divljakom.Sam čin osvajanja definiše i odnose i svijest,ili su "došli"sa cviječem u kosi i darovima u ruci?

pa sta su bili nego divlji? nije valjda da poredis ljude iz centra osmanskog carstva i ljude iz nekih dalekih zabacenih mjesta poput Balkana?

[zonbirile]

@the Truth Part

Kao i uvijek fuliš srž,nisu bili divlji da nisu znali kome pripadaju,ko im je vladar koji ih guli i da im dolazi
novi.Uostalom svjesno su se borili i na Kosovu i 70g kasnije.To što ti proturaš je van pameti,uništavaš spoznaju vlastitog naroda zarad osvajaća.Pa to i jeste problem.Mnogi su imali osvajaće sa istim rokom trajanja,ali svoje korijene,spoznaju,vladare,ustrojstvo države,istoriju nisu bacili pod noge i nekritički glorifikovali osvajaća.Apropo te priče,kako to da AU nije tako "sladak "osvajać ,kao Osmanlije.

[Hrast]

jah,može i tako,ali ima jedna falinka,koristimo domaće makar bila i feudalna klasa.Po tebi došli da zamjene groznu domaću feudalnu klasu,cccc.

Seljaku tadasnjem, a to ti je bilo negdje 95% stanovnistva, je bilo svejedno da li mu se gospodar zove Mustafa ili Ostoja (pogotovo sto je i nakon dolaska Osmanlija feudalna klasa u biti ostala domaca), vaznije mu je bila visina poreza koji mora placati i kuluk kojeg kod Osmanlija gotovo da i nije bilo. Opet, period od druge Becke Bitke (pa i nesto prije toga) je sasvim druga prica.

-----------------------------------
može i tako ,samo onda nije fer osvajača predstavljati kao društveno,istorijski svjesnog,a osvojenog divljakom.Sam čin osvajanja definiše i odnose i svijest,ili su "došli"sa cviječem u kosi i darovima u ruci?

A gdje sam ja to tacno uradio? I: sta mislis kada kazes "drustveno, istorijski svjesnog"?