Da li je fiksno radno vrijeme jednako ropstvu?

[Bluemore]

Ropstvo je kad MORAS da radis za nekoga, a nemas nista zagarantovano, osim eventualno dovoljno hrane da mu ne umres. Porediti moderni svijet sa ropstvom je po meni cisti debilizam novih, razmazenih generacija.

Ako cemo tako, jedino cega smo ''robovi'' je nasih potreba. Hrana nam je neophodna, pa moramo nekako doci do nje. Hocemo li je ici brati, uzgajati, ili raditi nesto sto ce nam omoguciti da pribavimo hranu nije bitno. Nasim potrebama moramo robovati, svemu drugom ne moramo. Ne svidja ti se posao? Kazes dovidjenja, ako mislis da vrijedis vise i da ce neko dati bolje uvjete. Ili jos bolje postani svoj gazda, pa tek onda skontas koliko to nosi sa sobom stresa i oduzima vremena. Jeste da imas vise para nego onaj sto radi za tebe, ali onaj odradi do 5 i ode kuci, a tvoje je da nekad budes tu duze, da kontaktiras klijente u svako doba dana i noci, da ganjas poslove...

Uglavnom, danas, vise nego ikad u historiji covjecanstva, covjek je slobodan da bira svoj put. To sto neko misli da mora imati vise, da mora svake godine novi mobitel, svako 3 godine auto, i 5 puta godisnje ici na dvosedmicna putovanja... pa dobro, moze i to, samo nadji nesto u cemu si medju najboljima i zaradi dovoljno da si to mozes pokriti. Ali kad skontas koliko vremena moras potrositi da to postignes nemoj se zaliti da si rob ''sistema''.. ne, rob si svojih zelja.

potreba, ali one su uglavnom za mnoge dostupne

vise robovinasih "zelja" e tu pocinje ropstvo

Ma na kraju sam i dosao na to, ono cemu sustinski robujemo jesu zelje a osnovne potrebe sam spomenuto kao jedino sto je stvarno nuzno, i njima onako od rodjenja robujemo jer ih se mora zadovoljiti. Ali danas relativno lako velika vecina nas zadovoljava te potrebe, a onda dolaze zelje i sav belaj. Pa kad ne mozemo sve zelje da ispunimo lako, e onda valja traziti krivca.

ne trazimo krivca vec sami sebe smaramo

[Hakiz]

Stvar pronalaska posla nije stvar robovanja vec stvar takmicenja sa drugim ljudima, jer pazi cuda i oni zele isto sto i ja.

Opet cu napomenuti sto je vec par ljudi spomenulo - sve preko hrane, vode i relativno sigurnog krova nad glavom su nase potrebe za vise i bolje. Moze se bez interneta, moze se bez struje, bez auta i mobitela, nove odjece.. bez svega toga se moze. Moze covjek prodati sve sto ima i za te pare uzeti pofin komad zemlje negdje daleko od grada i zivjeti tu bez ikakvih racuna i poreza. Napraviti neku malo kockicu za sklonit se od vjetra i kise, sam sebi saditi voce i povrce, mozda neku zivotinjicu zbaviti.. i zivjeti bez marke.

A da li je to zivot koji moderan covjek zeli? Nije, moderan covjek hoce auto, mobitel, TV u svakoj sobi, internet, laptop, izlaske u kino i poneku veceru u restoranu... sve to neko pravi i nudi, ti naravno moras onda imati dovoljno rezultata svog rada da tu uslugu/proizvod platis jer nije lud ostatak svijeta da rezultate svog rada daje tebi bez da ista dobije zauzvrat.

I tako dodjemo do toga da hoces posao jer hoces sve ove stvari koje ti sustinski nisu potrebne. A i ja hocu te, pa i ja trazim posao da bih radom stvarao kapital kojim cu platiti te usluge, pa i onaj treci, i cetvrti... i onda svi trcimo da stvaramo nesto radom, kako bi to razmjenili za proizvod rada drugih.. a nista od tog nije neophodno da bi se prezivjelo. Dakle ako i robujemo, robujemo svojim zeljama za vise, za bolje.

I skontaš ti to, odrekeneš se svega, i lijepo ti. Onda jedan dan dobiješ dijete.

I onda moraš raditi da nahraniš to dijete, pa kada poraste da mu ispuniš potrebe pa i želje. Ono se ne odriče onoga čega si se ti odrekao. Ne želi. I ima pravo da se ne odrekne. A tebi ako je problem što moraš raditi da bi djetetu ispunjavao želje, slijedi logično pitanje: Što si ga pravio?

Tako da se robovati mora, sebi ili drugima.

[medvjed23]

ne mora te iz tog asketskog života izvući dijete.. može do toga doći i iz drugih, banalnijih razloga, primjera radi zbog zubobolje.. ublažavanje ili ubijanje bola nije nikakav luksuz već legitimna ljudska potreba koju je teško zadovoljiti mimo civilizacije.. ergo, život u divljini i skupljanje bobica nisu rješenje ili možda jesu al ono radikalno koje ne predstavlja potvrdu ljudske slobode.. u suprotnom, moglo bi se i za antičke robove reći da su bili slobodni, jer imali su, bar teoretski, mogućnost da stvari promijene suicidom ili bijegom u divljinu, van granica rimskog carstva..

ako čovjek osnovne potrebe ne može zadovoljiti u naseljenom mjestu bez da radi više od 10 sati dnevno, onda on nema mnogo od slobode koju mu demokratski poredak garantuje..

[Dope_Man]

ne mora te iz tog asketskog života izvući dijete.. može do toga doći i iz drugih, banalnijih razloga, primjera radi zbog zubobolje.. ublažavanje ili ubijanje bola nije nikakav luksuz već legitimna ljudska potreba koju je teško zadovoljiti mimo civilizacije.. ergo, život u divljini i skupljanje bobica nisu rješenje ili možda jesu al ono radikalno koje ne predstavlja potvrdu ljudske slobode.. u suprotnom, moglo bi se i za antičke robove reći da su bili slobodni, jer imali su, bar teoretski, mogućnost da stvari promijene suicidom ili bijegom u divljinu, van granica rimskog carstva..

ako čovjek osnovne potrebe ne može zadovoljiti u naseljenom mjestu bez da radi više od 10 sati dnevno, onda on nema mnogo od slobode koju mu demokratski poredak garantuje..

Ali pazi, je li drugi covjek koji je osmislio lijek ili naucio kako popraviti zub i nudi tu uslugu zasluzuje da mu se za njegov rad da nesto sto vrijedi koliko njegov rad? Ako da, a valjda ces se sloziti da je jedini moguci odgovor da, onda je jasno da ti nisi rob vec vrijednost svog rada dajes za vrijednost tudjeg rada koji ti je potreban. Niti jedni anticki robovi nisu bili slobodni jer birati izmedju opcija suicid ili prisilan rad za drugu osobu nije znak slobode.

A to sto moras neciji rad kompenzirati nekim svojim radom nije ropstvo vec logican slijed stvari. Ni ti ne bi dao nekome vrijednost svog rada tek tako. Opet, imas slobodu da pokusas sam rjesavati svoj problem (zubobolju u ovom slucaju) bez da trazis od drugog covjeka ista. I svaki problem te vrste nije nesto na sta te natjerao bilo koji drugi covjek vec se desilo jer se u prirodi te stvari desavaju.. jedino ako cemo cinjenicu da moramo jesti, ili da ne podnosimo bol/bolest bas najbolje zvati robovanjem prirodi (sto sam namjerno pretjerujuci i napisao u jednom od ranijih komentara).

[Connaisseur Karlin]

ne mora te iz tog asketskog života izvući dijete.. može do toga doći i iz drugih, banalnijih razloga, primjera radi zbog zubobolje.. ublažavanje ili ubijanje bola nije nikakav luksuz već legitimna ljudska potreba koju je teško zadovoljiti mimo civilizacije.. ergo, život u divljini i skupljanje bobica nisu rješenje ili možda jesu al ono radikalno koje ne predstavlja potvrdu ljudske slobode.. u suprotnom, moglo bi se i za antičke robove reći da su bili slobodni, jer imali su, bar teoretski, mogućnost da stvari promijene suicidom ili bijegom u divljinu, van granica rimskog carstva..

ako čovjek osnovne potrebe ne može zadovoljiti u naseljenom mjestu bez da radi više od 10 sati dnevno, onda on nema mnogo od slobode koju mu demokratski poredak garantuje..

sve iznad 8 sati je robija

[Hakiz]

ne mora te iz tog asketskog života izvući dijete.. može do toga doći i iz drugih, banalnijih razloga, primjera radi zbog zubobolje.. ublažavanje ili ubijanje bola nije nikakav luksuz već legitimna ljudska potreba koju je teško zadovoljiti mimo civilizacije.. ergo, život u divljini i skupljanje bobica nisu rješenje ili možda jesu al ono radikalno koje ne predstavlja potvrdu ljudske slobode.. u suprotnom, moglo bi se i za antičke robove reći da su bili slobodni, jer imali su, bar teoretski, mogućnost da stvari promijene suicidom ili bijegom u divljinu, van granica rimskog carstva..

ako čovjek osnovne potrebe ne može zadovoljiti u naseljenom mjestu bez da radi više od 10 sati dnevno, onda on nema mnogo od slobode koju mu demokratski poredak garantuje..

Ali pazi, je li drugi covjek koji je osmislio lijek ili naucio kako popraviti zub i nudi tu uslugu zasluzuje da mu se za njegov rad da nesto sto vrijedi koliko njegov rad? Ako da, a valjda ces se sloziti da je jedini moguci odgovor da, onda je jasno da ti nisi rob vec vrijednost svog rada dajes za vrijednost tudjeg rada koji ti je potreban. Niti jedni anticki robovi nisu bili slobodni jer birati izmedju opcija suicid ili prisilan rad za drugu osobu nije znak slobode.

A to sto moras neciji rad kompenzirati nekim svojim radom nije ropstvo vec logican slijed stvari. Ni ti ne bi dao nekome vrijednost svog rada tek tako. Opet, imas slobodu da pokusas sam rjesavati svoj problem (zubobolju u ovom slucaju) bez da trazis od drugog covjeka ista. I svaki problem te vrste nije nesto na sta te natjerao bilo koji drugi covjek vec se desilo jer se u prirodi te stvari desavaju.. jedino ako cemo cinjenicu da moramo jesti, ili da ne podnosimo bol/bolest bas najbolje zvati robovanjem prirodi (sto sam namjerno pretjerujuci i napisao u jednom od ranijih komentara).

Dolazimo do problema vrijednosti. Vrijedi li rad Neimara 200 miliona Eura? Da li rad ima objektivnu vrijednost ili vrijedi onoliko koliko je neko spreman da ga plati?

Da li sat zubara vrijedi više il manje od rada vodoinstalatera? Zubar je morao potrošiti više na školovanje. Ali kada ti pukne ventil i počne da curi komšiji, pa osim što moraš nadoknaditi svoju štetu, moraćeš nadoknaditi štetu koju si napravio komšiji ispod, da li tada sat vodoinstalatera koji je možda došao hitno u 3 ujutro zbog tog ventila vrijedi više od zubarovog ili da li vrijedi više nego što vrijedi kada si ga pozvao u 1 popodne da ti zamijeni gumicu na česmi?

Postoji u svjetu jedan pokret. U suštini ide ovako: Ja sam IT stručnjak. Treba mi prevodilac. Meni neko besplatno prevede neki tekst. Ja nekome besplatno odradim neki IT posao. Neko tom prevodiocu besplatno donese kilo jabuka. Neko tom poljoprivredniku besplatno isporuči gorivo ya poljoprivrenu mašinu. Neko tom naftašu besplatno okreči pumpu. Neko tom moleru besplatno da cipele. Neko tom obućaru besplatno... Skontali ste kako ide.

Da li bi to bilo rješenje?

[interwal]

Nije, jer u takvom sistemu mene ništa ne spriječava da se bavim krečenjem, što užasno radim, a da živim sasvim ok život jer imam besplatne jabuke i gorivo. U takvom sistemu bi mene počeli zaobilaziti, a nekog dobrog majstora opsjedati, pa bi dobar majstor prvo išao krečiti kod onog ko mu da 2 besplatne jabuke, a ne jednu i voila, eto nas u kapitalizmu.

[Hakiz]

Nije, jer u takvom sistemu mene ništa ne spriječava da se bavim krečenjem, što užasno radim, a da živim sasvim ok život jer imam besplatne jabuke i gorivo. U takvom sistemu bi mene počeli zaobilaziti, a nekog dobrog majstora opsjedati, pa bi dobar majstor prvo išao krečiti kod onog ko mu da 2 besplatne jabuke, a ne jednu i voila, eto nas u kapitalizmu.

Taj sistem se već koristi. Prati se ko ima koliko angažmana, ocjenjuju se i naručoci i izvršioci poslova itd. Postoje mehanizmi koji pokušavaju sistem napraviti poštenim. Jedan oblik toga je airbnb, naravno ograničen samo na smještaj.

Naravno, kako je to nov i mali sistem, baziran na entuzijastima, sve izgleda mnogo bolje nego što bi bilo kada bi bio masovan i kada bi ljudi kojima je glavni cilj da iskoriste i prevare taj sistem bili uključeni u njega.

Izgleda da nam nema pomoći, da sve šta napravimo na kraju moramo upropastiti zbog pohlepe.

[Dope_Man]

Taj sistem je nemoguci osim u nekon teoretskoj situaciji gdje svi mi imamo raspored u nekoj centralnoj bazi i svi radimo sta treba da radimo.. to donekle i moze funkcionisati, kako si i sam rekao, u nekim malim komunama gdje su svi tu zbog istog cilja, ili onih par koji bi zabusavali to ne rade toliko zbog male sredine i osude drustva. Na vecem nivou to ne moze funkcionisati i neminovno ce voditi do onoga sto vec sad imamo jer imas ljude koji ce uvijek raditi bolje, ili raditi vise, i one koji bi da zabusavaju maksimalno.

I da, rad vrijedi onoliko koliko je neko spreman platiti. Ne vrijedi rad Messija i Ronalda nista vise od nekog zubara, zapravo u stvarnoj vrijednosti uradjenog posla svaki poljoprivrednik je kad okopa red krompira uradio vise nego Ronalno i Messi zajedno jer je proizveo nesto. Ali ovi zabavljaju milione ljudi koji vec imaju dovoljno hrane i nisu spremni dati 100 eura za kilu krompira, ali jesu za kartu da gledaju sportsku ili pozorisnu predstavu, koncert itd.

Kako god okrenes, bez potpune kontrole kompletnog drustva ne postoji potpuni egalitarizam. Sto se mene tice i ne treba da postoji. Ko radi vise neka i ima vise ako je njegov rad trazen, ko je bolji neka i naplati vise od onog ko je losiji u svom poslu itd. Bitno je samo da se svima daju jednake slobode da rade sta zele, a to je zapadno drustvo uglavnom postiglo. Nema kasti i poslova predodredjenih za jednu grupu ljudi po rodjenju, vec sam biras svoj put. Naravno da ce i tu lakse biti nekom kome su roditelji bogati pa mogu platiti bolje obrazovanje, ali i oni su to stekli svojim radom (ne racunajuci sumnjivo zaradjena bogatstva naravno) upravo da bi omogucili svojim potomcima bolji start.

PS
Nezz otkud da usporedba sa airbnb. To je bukvalno samo mjesto gdje ljudi izlazu svoje oglase, i korisnici opet biraju ono sto zele ovisno o kvaliteti i cijeni ponude. Najobicnija prodavnica na kraju. Nije to sistem gdje dajes sobu, a zauzvrat uzmes od nekog drugog kad ti negdje odes sto bi bilo slicnije ovoj postavci ''fer'' sistema.

[Hakiz]

...Nezz otkud da usporedba sa airbnb. To je bukvalno samo mjesto gdje ljudi izlazu svoje oglase, i korisnici opet biraju ono sto zele ovisno o kvaliteti i cijeni ponude. Najobicnija prodavnica na kraju. Nije to sistem gdje dajes sobu, a zauzvrat uzmes od nekog drugog kad ti negdje odes sto bi bilo slicnije ovoj postavci ''fer'' sistema.

U smislu da korisnici prostora ocjenjuju onoga ko izdaje, kao što i onaj ko izdaje prostor ocjenjuje korisnike. Pa ko bude imao loše ocjene ispada iz sistema, niti će loše ocijenjenom korisniku iko više izdati prostor, niti će loše ocijenjen "izdavač" ikada više imati klijente. To je bila opaska na kontrolni mehanizam koji bi možda mogao sprečiti zloupotrebe koje si ti spomenuo.

[Hakiz]

Taj sistem je nemoguci osim u nekon teoretskoj situaciji gdje svi mi imamo raspored u nekoj centralnoj bazi i svi radimo sta treba da radimo.. to donekle i moze funkcionisati, kako si i sam rekao, u nekim malim komunama gdje su svi tu zbog istog cilja, ili onih par koji bi zabusavali to ne rade toliko zbog male sredine i osude drustva. Na vecem nivou to ne moze funkcionisati i neminovno ce voditi do onoga sto vec sad imamo jer imas ljude koji ce uvijek raditi bolje, ili raditi vise, i one koji bi da zabusavaju maksimalno.

I da, rad vrijedi onoliko koliko je neko spreman platiti. Ne vrijedi rad Messija i Ronalda nista vise od nekog zubara, zapravo u stvarnoj vrijednosti uradjenog posla svaki poljoprivrednik je kad okopa red krompira uradio vise nego Ronalno i Messi zajedno jer je proizveo nesto. Ali ovi zabavljaju milione ljudi koji vec imaju dovoljno hrane i nisu spremni dati 100 eura za kilu krompira, ali jesu za kartu da gledaju sportsku ili pozorisnu predstavu, koncert itd.

Kako god okrenes, bez potpune kontrole kompletnog drustva ne postoji potpuni egalitarizam. Sto se mene tice i ne treba da postoji. Ko radi vise neka i ima vise ako je njegov rad trazen, ko je bolji neka i naplati vise od onog ko je losiji u svom poslu itd. Bitno je samo da se svima daju jednake slobode da rade sta zele, a to je zapadno drustvo uglavnom postiglo. Nema kasti i poslova predodredjenih za jednu grupu ljudi po rodjenju, vec sam biras svoj put. Naravno da ce i tu lakse biti nekom kome su roditelji bogati pa mogu platiti bolje obrazovanje, ali i oni su to stekli svojim radom (ne racunajuci sumnjivo zaradjena bogatstva naravno) upravo da bi omogucili svojim potomcima bolji start.

U suštini, ti si za ono šta imamo sada. A nije baš dobro. Možda i ne možemo izmisliti ništa bolje.

[Dope_Man]

Iz svega onoga sto znam o ljudima, ali i opcenito zivim bicima, prilicno sam siguran da je bolji sistem od sistema slobodnog trzista nemoguce napraviti. Bolje bi moglo tek sa nekom globalnom promjenom svijesti, a to se nije i nece desiti nikada bez nekog globalnog reprogramiranja ljudi. A onda vise ne bi bili to sto jesmo. Mimo toga, ovo ''oznacavanje'' bi imalo za cilj sta.. izbacis covjeka iz sistema? I gdje on ode? Covjek kreci a niko ga ne zove jer je lose ocjenje, pa ne dobije komad hljeba i umre od gladi?

Jos jedna stvar tu je i novac. Koliko god ga neko ''mrzio'' on je potreban i valjda se ne mora objasnjavati zasto je daleko bolji od sistema razmjene direktnih proizvoda/usluga.

Da li je sistem koji imamo savrsen? Naravno da nije, jer se provlaci dosta losih stvari tu. Ali je sigurno bolji od bilo cega sto smo imali u proslosti od kraljeva i kmetova do cistog ropstva. Stoga pri cistoj savjesti uvijek mogu reci da zivimo u najboljem vremenu koje je ljudski rod do sada imao (bar u ovom dijelu svijeta gdje mi zivimo).

[Hakiz]

Iz svega onoga sto znam o ljudima, ali i opcenito zivim bicima, prilicno sam siguran da je bolji sistem od sistema slobodnog trzista nemoguce napraviti. Bolje bi moglo tek sa nekom globalnom promjenom svijesti, a to se nije i nece desiti nikada bez nekog globalnog reprogramiranja ljudi. A onda vise ne bi bili to sto jesmo. Mimo toga, ovo ''oznacavanje'' bi imalo za cilj sta.. izbacis covjeka iz sistema? I gdje on ode? Covjek kreci a niko ga ne zove jer je lose ocjenje, pa ne dobije komad hljeba i umre od gladi?

Jos jedna stvar tu je i novac. Koliko god ga neko ''mrzio'' on je potreban i valjda se ne mora objasnjavati zasto je daleko bolji od sistema razmjene direktnih proizvoda/usluga.

Da li je sistem koji imamo savrsen? Naravno da nije, jer se provlaci dosta losih stvari tu. Ali je sigurno bolji od bilo cega sto smo imali u proslosti od kraljeva i kmetova do cistog ropstva. Stoga pri cistoj savjesti uvijek mogu reci da zivimo u najboljem vremenu koje je ljudski rod do sada imao (bar u ovom dijelu svijeta gdje mi zivimo).

Nije to sporno. Problem je u tome što ovo šta imamo nije više dovoljno. Ne možeš zagovarati princip slobodnog tržišta, a onda spasavati privatne kompanije budžetskim novcem (od poreza, građana) jer su previše velike i važne da propadnu. Ako ništa, licemjerno je i nepošteno. Jer, ako svi imaju jednake uslove, pa ko je bolji napreduje, onda ne možeš pustiti da propadne restoran koji zapošljava 10 ljudi, a spasavati banku ili korporaciju, To onda nisu jednaki uslovi, a to znači da nije ostavljeno slobodnom tržištu da reguliše. A ako to možeš uraditi, to onda znači da ne postoje principi na kojima temeljiš stvari, procese itd.

Možda ovo šta imamo jeste najbolje, ali ako stvarno nemamo ideju za nešto bolje, onda teško nama.

[Dope_Man]

Svakako, slazem se i nisam bio za to da se budzetskim novcem spasavaju privatne kompanije jer onda to ide protiv tog principa slobodnog trzista i jednakih uvjeta za sve (iako bi pad nekih velikih kompanija napravio opsti haos ali palo je i Rimsko carstvo, moze i koja banka).

Ali sa ovim vec idemo i dalje od same teme koja je cini mi se primarno tu zbog pojedinca i njegovog zivota u danasnjem vremenu

[Hakiz]

Koliko su fiksno radno vrijeme i uslovi rada nezavisni od makroekonomskih i političkih procesa, i koliko su neodvojivi od globalizacije i tržišta i politike?

Jer, ako u državu uđe 5.000 ili 100.000 ili milion izbjeglica iz nekog rata koji su spremni raditi puno sati za crkavicu, u zavisnosti od odnosa broja tih izbjeglica i veličine države, mijenjaju se uslovi i radnog vremena i cijene rada itd.

Iliti, ako leptir mahne krilima u Kini, u Evropi će zapuhati oluja.

[int21]

Rad je neophodan da bi covjek prezivio. I da zivis u sumi u svojoj kockici mimo ostatka svijeta, opet bi morao raditi da prezivis.
Novac samo pojednostavljuje razmjenu dobara. Bilo bi smijesno da moras zlataru odnijeti dvije prikolice krompira da uzmes lancic.

Ali nije rad ono cemu robujemo jer svakako se raditi mora. Robujemo svim ostalim glupstima da bi zadivili komsije, da bi nam se mogao dici, da bi nabijali jedni drugima na nos nove mobitele, auta, putovanja odjecu...kuce....vecere....crvene tepihe i slicno. I onda kad nismo u stanju da sve to postignemo, postajemo depresivni, vakvi i nakvi, i mislimo da robujemo nekome. Kupi cipele kad sjebes stare, kupi telefon kad ti se stari pokvari....jebo komsije i njihov telefon ili auto.....ti imas ono sto napravis.

Sa druge strane, samo svojim znanjem i vjestinama podizes vrijednos svom radu sto automatski povlaci da ce te ljudi traziti i vise platiti. Bio ti doktor, programer ili vodoinstlater. Pa cak i u vukojebini kao sto je BiH.

Na kraju krajeva, skromnost je vrlina. A malo je stvarno skromnih ljudi. Od obicnih ljudi do direktora banaka, svi su pohlepni. Kad se to promjeni.....onda necemo imati osjecaj da robujemo nego da svi radimo u cilju napretka cjelokupnog drustva.

[int21]

Odoh od teme. Iz mog licnog iskustva, mislim da je fiksno radno vrijeme bolje za ljude koji ne fushere i rade svoj posao kako spada. Takvim ljudima je posao jako bitan, tako da ako imaju fleksibilno radno vrijeme, to znaci mnogo vise rada.

Za one koji otaljavaju posao mislim da je puno bolje fleksi radno vrijeme jer mogu da zabusavaju.

[Dope_Man]

int21, svaka ti je zlatna

[Hakiz]

Odoh od teme. Iz mog licnog iskustva, mislim da je fiksno radno vrijeme bolje za ljude koji ne fushere i rade svoj posao kako spada. Takvim ljudima je posao jako bitan, tako da ako imaju fleksibilno radno vrijeme, to znaci mnogo vise rada.

Za one koji otaljavaju posao mislim da je puno bolje fleksi radno vrijeme jer mogu da zabusavaju.

Dobra procjena.

[victom]

Rad je neophodan da bi covjek prezivio. I da zivis u sumi u svojoj kockici mimo ostatka svijeta, opet bi morao raditi da prezivis.
Novac samo pojednostavljuje razmjenu dobara. Bilo bi smijesno da moras zlataru odnijeti dvije prikolice krompira da uzmes lancic.

Ali nije rad ono cemu robujemo jer svakako se raditi mora. Robujemo svim ostalim glupstima da bi zadivili komsije, da bi nam se mogao dici, da bi nabijali jedni drugima na nos nove mobitele, auta, putovanja odjecu...kuce....vecere....crvene tepihe i slicno. I onda kad nismo u stanju da sve to postignemo, postajemo depresivni, vakvi i nakvi, i mislimo da robujemo nekome. Kupi cipele kad sjebes stare, kupi telefon kad ti se stari pokvari....jebo komsije i njihov telefon ili auto.....ti imas ono sto napravis.

Sa druge strane, samo svojim znanjem i vjestinama podizes vrijednos svom radu sto automatski povlaci da ce te ljudi traziti i vise platiti. Bio ti doktor, programer ili vodoinstlater. Pa cak i u vukojebini kao sto je BiH.

Na kraju krajeva, skromnost je vrlina. A malo je stvarno skromnih ljudi. Od obicnih ljudi do direktora banaka, svi su pohlepni. Kad se to promjeni.....onda necemo imati osjecaj da robujemo nego da svi radimo u cilju napretka cjelokupnog drustva.

to što si ti rekao je samo način da se pomiriš da ropstvom i da se osjećaš bolje.
A mi definitvno živimo u ropstvu, ali tako je oduvijek.

A što se tiče života u šumi. Bogati ne rade ništa, a imaju sve više.
To ljude boli, a ne to da se mora raditi.

Al mislim da je to namjerno ostvljeno tako kao ilizuja, da se može reći, vidi , možda i ti jednog dana uspiješ.
Kako da ne. Uspije 1 od milion, ako i toliko.

ODGOVOR UKRATKO : Da. Fikso radno vrijeme je ropstvo, kao i bilo koji drugi rad za drugog. Koji se bogati na osnovu tvog rada a ti nemaš ništa od toga.

[PlayItCoolowski]

Da. Fikso radno vrijeme je ropstvo, kao i bilo koji drugi rad za drugog koji se bogati na osnovu tvog rada a ti nemaš ništa od toga.

vrlo jednostavno... To je poenta.

[Bluemore]

Srecom pa nema posla
I nikom ne robujes

[HAVANA]

Da. Fikso radno vrijeme je ropstvo, kao i bilo koji drugi rad za drugog koji se bogati na osnovu tvog rada a ti nemaš ništa od toga.

vrlo jednostavno... To je poenta.

Vrlo jednostavno je i rijesiti taj vas problem.Otvorite firmu,radite za sebe...To je milina i slobodnog vremena na pretek.

[victom]

Da. Fikso radno vrijeme je ropstvo, kao i bilo koji drugi rad za drugog koji se bogati na osnovu tvog rada a ti nemaš ništa od toga.

vrlo jednostavno... To je poenta.

Vrlo jednostavno je i rijesiti taj vas problem.Otvorite firmu,radite za sebe...To je milina i slobodnog vremena na pretek.

ne može svako otvoriti biznis iz finansijskih razloga. Neko se rodi bogat, neko siromašan.
čaki i da imaš novac da otvoriš neki "genijalni" biznis, velika korporacija te pojede.
Što je reći, veliki igrača upravljaju tržištem ili oteraju male u bankrot.
Primjer skype-a, kojeg je kupio microsoft
Primjer instagrama, kojeg je kupio Facebook.
Primjer Youtube, kojeg je kupio Google.
Primjećuješ šablon.
A da ne govorimo da ti trebaju miliona da dovedeš neki youtube, skype ili instagram na zavidni nivo.

A uposlenici svih ovih firmi su robovi. Samo su neki više plaćeni a neki manje.
Običnom čovjeku ostaje samo da se nada da će dobiti na lutirji gdje su šanse 1: 200 miliona.
A nekom i ne smeta biti rob.
Robovlasnik ga pusti kući da se odmori, kako bi bio svjež za sljedeći radni dan, a on sav sretan to shvati kao neku vrstu slobode.

[Hakiz]

ODGOVOR UKRATKO : Da. Fikso radno vrijeme je ropstvo, kao i bilo koji drugi rad za drugog. Koji se bogati na osnovu tvog rada a ti nemaš ništa od toga.

KAko nemaš ništa od rada za drugog?

Imaš platu.

A ako imaš platu, nisi rob. Definicija roba je neko ko radi bez naknade i nema nikakva prava, uključujući to da nema pravo da napusti posao.

Ko god može napustiti posao koji mu se ne sviđa, taj nije rob.

Drugo, niko nikoga ne tjera da radi za drugoga. Mi idemo okolo i moljakamo druge da nam daju posao. I kada nam ga daju, onda kukamo kako smo robovi. Zar to nije mazohizam, kukaš kada ti neko da šta tražiš?