Steph wrote:Hakiz wrote:moonca wrote:Kada radis za drugoga - niti u jednom ces uzivati.
U svom biznisu radis 24 i ne primjetis, niti si opterecen. Spoznaja da mozes uzeti slobodan sat, dva tokom dana veliko olaksanje i nikada ga ne uzmes.
No, sve sto ima pravila-osjecamo kao ropstvo.
ZNam čovjeka koji jeradio fiksno radno vrijeme. Onda je počeo raditi freelancerski. Puno više zarađuje. I nema život. Kada god treba otići na put ili vikend ili u kafanu uvijek je u mislima to da svaki sat koji nije proveden u radu je em izgubljena zarada em mogućnost da se propusti ili izgubi klijent.
A ljudi su prokleti, kada se jednom naviknu na novac, teško se vratiti na slabiji materijalni životni standard. Čak i po cijenu da socijalni, društveni i porodični životni standard bude ne nizak nego nepostojeći. Ipak smo svi robovi novca.
Sada je više rob posla nego kada je radio u firmi fiksno radno vrijeme.
Tek sam stigao do ovoga posta na temi pa se izvinjavam ako je već bilo.
Dakle, bolje raditi fiksno od 8 do 4, po potrebi i duže (zavisi kako se "gazdi" digne kujac), sve to za 500-600-700-800 KM nego kada hoćeš i kako hoćeš za pet do šest više? Ok...
Naravno, u ovo "fiksno" ne računam druge i noćne smjene, jer ima i toga jelte...
Promašio si poentu.
Radiš od 9 do 5 za 500 KM. I dosadi ti. Postaneš freelancer. Počneš zarađivati bolje nego dok si radio fiksno. I onda ti se desi slijedeće: Odradiš posao, odlučiš da nećeš raditi nekoliko dana da se odmoriš, ali sve vrijeme dok odmaraš ti u glavi misao da za to vrijeme dok odmaraš možeš još više zaraditi. Počnu djeca plakati hoće na more a tebi u glavi da tih 5, 7, 10, 15 dana dok si sa djecom na moru ne zarađuješ, a uz to ti konkurent uzima poslove koje si ti mogao uzeti. Zazvoni ti telefon u 3 ujutro da nešto hitno odradiš i ti umjesto da odbiješ jer spavaš, ustaneš i odeš da radiš jer ako odbiješ tog klijenta za taj posao, možda ćeš ga odbiti zauvijek. Itd.
Uz to, kada počneš više zarađivat porastu i apetiti. Veća kuća, skuplji auto, i ti ali još gore i žena i djeca se naviknu na bolji standard. I onda moraš stalno misliti na to da moraš zaraditi da otplatiš veće kredite, zadovoljiš potrebe ukućana koje si navikao na skuplju odjeću, skuplju hranu, skuplje igračke, skuplji nakit, skuplje odmore, itd. A to znači da ćeš uzimati sve više poslova, time imati sve manje slobodnog vremena, i od ideje da sam raspolažeš svojim vremenom ne ostane ništa. Počneš raditi za banku (krediti), ženu, djecu i sve ostale koji se usput nakače.
I onda umjesto da sam raspolažeš svojim vremenom postaneš rob posla jer svaki odbijeni posao da bi se odmorio ti je izgubljena zarada, konkurent uzima poslove i zaradu koje si ti mogao uzeti, klijent kojeg si odbio će pričati da odbijaš poslove i nećeš da radiš pa ti je to loša reklama itd.
Tako da izbor raditi fiksno ili klizno ili freelancerski ili... nije jednostavan.
Na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš.