zuti-kisobran wrote:Mehmed Handžic;:Cuvanje muslimanskih obicaja
Tema: Ahlak
Mehmed Handžic;: MUSLIMAN JE DUŽAN CUVATI MUSLIMANSKE OBICAJE I OSOBINE, A KLONITI SE NEMUSLIMANSKIH
Jedna od važnih dužnosti svakog muslimana je, da cuva muslimanske obicaje i da ih se uvijek pridržava, a da se kloni i izbjegava svaki nemuslimanski obicaj, koje bilo vrste on bio. Muslimanski obicaji su nekada i vjerski propisi, a nekada su jaka ograda koja cuva vjerske propise, i neda da se pocnu osipati. Naša vjera od nas traži da ne primamo nikakve obicaje koji služe kao obilježje druge vjere.
Alejhisselam kaže: "Razlikujte se od nevjernika!" U ovome hadisu Alejhisselam od nas zahtjeva da ne primamo nikakve nemuslimanske obicaje koji služe kao iskljucivo obilježje nemuslimana, i od nas traži da se razlikujemo od nemuslimana. To je za zajednicu vrlo važna stvar. To joj cuva cjelinu od raspadanja i njenu samostalnost. Napustivši to, zajednica se pocne rasipati, a cjelina raspadati. U obrnutom slucaju, držeci se strogo toga, cuvamo i jacamo svoju zajednicu i cjelinu. Da je ovo vrlo važno, vidi se iz toga, što i svaka druga zajednica polaže ovome veliku pažnju i nastoji da se njezini obicaji ne samo cuvaju, nego ponekad pokušava svoje obicaje i drugima naturiti, želeci time broj svoje zajednice uvecati.
Stoga je baš Alejhisselam i nastojao da zaprijeci put uvodjenju tudjih obicaja i osobina drugih vjera, pa je rekao: "Ko oponaša neki narod, on pripada njemu!" U ovoj oštroj osudi Alejhisselam kaže, da onaj, koji bi želio kao clanovi neke druge zajednice, da primi njihove obicaje, njihove osobine, on ispada iz islamske zajednice, a pripada onoj koju oponaša. Kao da samo napuštanje islamskih obicaja, simpatisanje tudjih osobina, znaci da u srcu nema pravog cvrstog islamskog vjerovanja, što je, uistinu, i uzrok da se tudje osobine simpatišu. Kao da onaj, koji gazi islamske obicaje, a prima tudje gazi i islamsku vjeru. Zaista je u ovom hadisu izrecena vrlo oštra osuda za one koji na ovu stvar ne paze.
Pa kada je ovako stroga osuda izrecena za onoga, koji prihvaca samo obicaje i osobine druge vjerske zajednice, možete pomisliti, kakva ce osuda biti za one, koji prihvacaju cisto vjerske stvari druge vjere. Kao npr.: proslavljaju svetkovine drugih vjera, prisustvuju raznim nemuslimanskim vjerskim ceremonijama itd. I kod nas se iz našeg džahilijjeta-predislamskog doba, radi našeg džehaleta-neznanja, ponegdje zadržalo po koje takvo djelo. Npr. svetkovanje Jurjeva, Alidjuna, i slicnih dana. To se narocito održalo medju neukim seljaštvom, a narocito u onim mjestima, gdje nije bilo vrijednih i agilnih ljudi-ucitelja vjere. Na nekim mjestima seljaci svetkuju i neke druge dane baš na slican nacin kao i nemuslimani. Oni npr. u taj dan na polju ne rade, sijeno ne kupe i slicne poslove ne vrše. Sve ovo, bez i najmanje sumnje, vjerom je strogo zabranjeno. Ovakve naše džehalete neki danas podupiru, a cesto puta ih upotrebljavaju i za dokaze, da i muslimani poštivaju toga i toga svetog covjeka druge vjere. Takav ima dokaz u protuvjerskom postupku neznalica, koji ne poznaje ustanovu svoje uzvišene vjere?!
Eto, braco vidite koliko nam štete donosi neznanje i nepoznavanje svoje vjere, koliko nam najtežeg zla pribavljaju glupi postupci neznalica u vjeri! Islam ne trpi da se u njega uvlaci bilo šta iz druge vjere. Ne trpi da se obavljaju kakve svetkovine koje nisu islamskog porijekla. Evo šta stoji u "Sunenu" Ebu Davudovom.
Prica Enes ibn Malik r.a., Alejhisselamov drug: "Kada je Alejhisselam došao u Medinu, zatekao je kod stanovnika Medine dva dana u kojima su se igrali i veselili. Pitao ih je Alejhisselam o tim danima, a oni mu odgovore da datiraju još iz džahilijjeta (predislamskog doba). Na to im je Alejhisselam rekao: "Allah vam ih je zamijenio dvama boljim danima, dvama bajramima: adha i fitr." Iz ovog hadisa se jasno vidi, da je Alejhisselam nastojao dokinuti sve svetkovine nemuslimanske, pa makar one bile i narodne arapske.
Muslimani imaju svoje vjerske svetkovine: petak, bajrame itd. Njih treba da se drže, a odbace sve drugo. Iz našeg džahilijjeta postoje medju neznalicama i neukim neki tragovi, koji se moraju odbaciti i suzbiti, jer nam sasvim štete. Takoder, stoji u "Sunenu" Ebu Davudovom: "Jedan se covjek za vremena Alejhisselamova zavjetovao da zakolje nekoliko deva na mjestu zvanom Buvane, pa je došao Alejhisselamu da ga pita može li to izvršiti. Alejhisselam ga je na prvom mjestu upitao, da li je tu u predislamsko doba bio kakav kip, a kada mu je odgovorio da nije, pitao je, da li je tu bila kakva nemuslimanska svetkovina, a kada mu je i na to odgovorio da nije bila, on rece: "Ispuni svoj zavjet, a znaj da ne treba ispunjavati onog zavjeta kojim bi covjek zgrješio, a niti onoga kada se zavjetuje što nije moguce izvršiti!"
U ovom hadisu Alejhisselam naziva svako oživljavanje uspomene na nemuslimanske svetkovine grjehom, koji bi bio u stanju oboriti i dužnost ispunjavanja zavjeta.Oživljavanje uspomene na nemuslimanske svetkovine i ucestvovanje u raznim nemuslimanskim vjerskim proslavama znaci udaljavanje od pravog puta, a približavanje putu onih, na "koje se je Allah rasrdio i zamrzio ih, i puta onih, koji su u ocitu zabludu zapali." Onaj, koji bi to ucinio, on bi zaludu u namazu, vec ako ga klanja, ponavljao: Allahu, uputi nas na pravi put, put onih, koje si Ti obasuo blagodatima, a ne na put onih, na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali! Uzalud je da ti tako od Allaha tražiš, kad sam sebe bacaš u Allahovu srdžbu i ocitu zabludu.
Sam hazreti Omer, koji je kako treba razumjevao islam i u djelo ga primjenjivao, obicavao je reci, kako to preko pouzdane predaje prica islamski ucenjak Bejhekija: "Klonite se nemuslimanskih svetkovina!" Hazreti Omer je znao koliko to štete može nanijeti, pa je to tako kategoricki i zabranjivao. Allah dž.š. hvali dobre muslimane i istice njihova svojstva, pa o njima kaže: "... i oni, koji kada neistini ne prisustvuju." Ugledni islamski ucenjaci i poznati komentatori Kur'ana iz prvih doba islama: Ibn Sirin, Mudžahid, Ikrime, Dahhak, i dr., tumaèe šta se misli pod neistinom, pa kažu: "To su nevjernièke svetkovine." Sam je Alejhisselam jedno doba obicavao postiti subotu i nedjelju, a kada bi ga tko upitao rekao bi: "To su dva dana svetkovine i veselja nemuslimanska, pa ja volim da im se protivim.“
Na temelju svega toga, i na temelju drugih vjerskih dokaza, islamski ucenjaci su zabranili svako prisustvovanje i velicanje nemuslimanskih svetkovina i slicnih nemuslimanskih vjerskih obicaja. O tome su neki napisali zasebna djela, a neki su toj stvari posvetili po nekoliko stranica u svojim knjigama.
Tako je Ibnul Hadž u svom "El-Medhalu" posvetio toj stvari oko cetrnaest stranica. Tekijjuddin Ibn Tejmije još više govori u svom djelu "Iktidaus-Siratil-Mustekim", Ebul Hasan el- Amidi donosi u svom djelu "Umdetul-hadir ve kifajetul-musafir" o tome zasebno poglavlje pod naslovom: "Poglavlje o tome da nije dozvoljeno prisustvovati kršæanskim i židovskim svetkovinama." Takoder, El-Challal u svom "El-Džami'u" donosi o tome posebno poglavlje pod naslovom: "Poglavlje o zabrani sudjelovanja muslimana u nemuslimanskim svetkovinama." Kada bi istakli sve, šta su muslimanski ucenjaci o tome napisali vrlo bi nas daleko odvelo. Samo smo ovo naveli, da se vidi, da je to kod muslimana svih mezheba, opstepoznata stvar koja dalje ne trpi rasprave ni diskusije.
I onako se ne držimo glavnih vjerskih propisa. Nema kod nas onog pravog vjerskog bratstva, koje je ustanovljeno uzvišenim Allahovim rjecima: "Muslimani su samo braca." Nema da se svojski medjusobno pomažemo. Mnogi od nas ne obavljaju ni propisanog nužnog namaza niti drugih tjelesnih dužnosti. Mnogi se žene nemuslimankama, a to, iako je u osnovi dozvoljeno, ipak je po nas u današnjim prilikama štetno. Mnogi odustaju od muslimanskih imena. I kada još budemo primali nemuslimanske obicaje i osobine u djelu i drugim slicnim stvarima, a zatim i u vjerskim stvarima, to za nas, za našu zajednicu, ne znaci drugo, nego li rasulo i propast. Ta, kada ne bi takav postupak u nas bio vjerom zabranjen, trebao bi da nas opameti i osvijesti postupak drugih i nastojanje, koje ne ide samo za održanjem zajednice, nego i za njenim širenjem i jacanjem.
Možda ce se mnogi izgovarati time, da ovo šteti napretku pojedinaca i ometa njihovo razvijanje. Ali, po Bogu brate, to je mizeran covjek, koji svoju vjeru žrtvuje za nešto malo svoga prividnog napretka i jadnog razvijanja. Inace to je najveca zapreka pravom našem napretku i stvarnom razvijanju, to nam ometa našu srecu na obadva svijeta, to ne šteti samo tim pojedincima, nego šteti cijeloj muslimanskoj zajednici. Ovakvi ljudi bi trebali svojski promotriti uzvišeni sadržaj Allahovih rijeci "Ni jevreji, ni kršcani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš njihovu vjeru. Reci: 'Allahov put je jedini pravi put!' A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštiti niti odbraniti."
To su vjerski propisi, koji se odnose na ovu stvar i kojih se bezuvjetno mora držati svatko. Prema tim vjerskim propisima ne smije ni jedan musliman prisustvovati nikakvoj proslavi, nikakvoj svetkovini, nikakvoj svecanosti niti bilo kojem cinu koji nosi obilježje nemuslimanske vjere. Potpuno je svejedno gdje se taj cin, koji ima obilježje druge vjere, obavlja: u obicnoj zgradi, u školi ili bogomolji doticne vjere.
Svoje vjerske propise može svako, tko želi biti musliman, slobodno vršiti, a da ga niko u tome ne smeta, jer je pozitivnim pravom naše države, zajamcena sloboda vjere, a c 108. Ustava islamske vjerske zajednice glasi: "Pripadnici islama ne mogu se prinudjvati da suradjuju ili prisustvuju kojem cinu ili svecanosti, koja nosi obilježje iskljucivo druge vjere."
Draga braco, vas je Allah dž.š. usrecio i naputio vas na pravu vjeru islam, vjeru prvog covjeka na Zemlji, vjeru svih Allahovih pejgambera i ugodnih Allahovih robova, vjeru istine i svjetla, vjeru nauke i razuma! Time budite ponosni i cuvajte nadasve tu svoju uzvišenu vjeru! Njene obicaje držite svetinjom, ako želite da sebe sacuvate!
Bojte se Allaha kako treba da Ga se bojite, i umirite jedino kao dobri muslimani! Sjetite se oporuka velikih Allahovih pejgambera, koje su u Kur'anu a.š. iznesene u ovim ajetima: "Tko ce odustati od vjere Ibrahimove, osim onoga, koji sebe ludo upropasti! Mi smo njega odabrali na ovom svijetu, a na drugom ce svijetu biti u broju dobrih. Kad mu njegov Gospodar rece 'Budi odan Meni!', on odgovori: 'Ja sam odan Gospodaru svih svjetova.' To je vjerovanje Ibrahim oporucio svojim sinovima, a i Jakub je to ucinio. On im rece: 'O moji sinovi, Allah vam je izabrao pravu vjeru, pa nemojte umrijeti, nego jedino kao muslimani (Allahu odani)!' Jeste li vi bili prisutni, kad je Jakub bio na samrti i kada rece svojim sinovima: 'Šta ce te obožavati iza mene?' Oni rekoše: 'Mi cemo obožavati tvoga Boga, Boga tvojih otaca Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Boga jedinoga i mi smo Njemu odani (muslimani).'"
To je, braco, vaša djedovska vjera, koju su svi Pejgameri širili i iza sebe je kao najveci emanet svojim sinovima ostavljali. Te se vjere vi morate držati, ako sebi dobro želite! Tu bi vjeru trebao svako cuvati i prigrliti je, jer je ona najstarija vjera, vjera prvih ljudi i jedina od Allaha objavljena vjera!
Allahu, Ti nam daj da budemo vrijedni nosioci ove vjere, da je sa svega srca ljubimo, da se njome ponosno dicimo, da nam ona bude najmilija, a i njeni obicaji da nam budu slatki i da u njima uživamo. Naputi nas na pravi put, put onih velikih Pejgambera, kojima si obilje Svojih blagodati dao! A sacuvaj nas od krivog puta, puta na kome su oni na koje si se Ti rasrdio i koje si u Svoju nemilost bacio, tako isto i put onih koji su u ocitu zabludu zapali, i stranputicom krenuli. Amin.
Tekst preuzet iz knjige “Vazovi” od rahmetli Mehmeda Handžica, uvaženog bošnjackog alima. Pisano 1943. god.
Kao i obicno... hadis ovaj, hadis onaj.... Od ovoga se vecinom sastoji tradicionalna religija Islam.
Jos kada sa takvom sigurnoscu neko kaze "rekao je alehisselam" - k'o da je bas on cuo svojim usima i zna 100% da je "rekao"... pa makar da se odgradi od odgovornosti sa: "cuo sam, ili procitao sam da je Muhammed a.s. rekao"... Strahota. Kada bi se komentarisalo na svaki propust i slijepo slijedjenje otisla bi ova tema daleko od "obicaja"... "Boze sacuvaj nas ovakvih dobronamjernih ucenjaka sto kao papagaji ponavljaju sto im se utuvilo, oprosti im, i nama, i primi njihove dobre namjere - makar njima i sijali razdor - jer njihove rijeci razdora ne doticu i ne prljaju srca iskrenih vjernika."
Vjera Islam je jasno obrazlozena u Bozijim Objavama.
Ne vidim da se iko poziva na prijasnje Objave prijasmjim Poslanicima - samo na price i predaje od doba Posljednje Objave - a, navodno, vjerujemo u SVE Objave...
Reci ce, "prijasnje Objave su izmijenjene i ljudske rijeci su umijesane u njih" - a po cemu je onda hadis ishta autenticniji od prijasnjih Objava kojima su dodate price i pripovijedanja ljudi tog vremena?
Ovdje imamo dva izbora:
1. Trebamo se osloniti na sve, tj. i na pripovjedanjima i pricama izoblicene knjige prijasnjih Objava kao i na pripovijedanja od Posljednje Objave (naporedo sa Bozijim Objavama)
2.
Trebamo se osloniti samo na Posljednju Objavu (koja je usavrsenje vjere)
kao vjerski zakon i pravila -
a sva pripovijedanja (kako u vezi prijasnjih Objava [biblijskih prica] tako i u vezi Posljenje Objave [price, na arapskom "hadis"])
prihvatiti kao historijske mudrosti i upute sve dok se otvoreno ne suprotstavljaju Objavama, rezonu, logici i naucnim cinjenicama.
Dio iz gore-navedenog citata
Muslimani imaju svoje vjerske svetkovine: petak, bajrame itd.
STA SPADA POD "ITD" ???
Ja nabrojah dva-tri obicaja ili "svetkovine" a koje su druge koje se trebaju tako dobro "cuvati" i odrzavati - a "kloniti" se nemuslimanskih?...
'Ashura je "svetkovina" koliko muslimana - jos vise jevreja, jer je oni jos duze odrzavaju.
Dakle imamo mi i ZAJEDNICKIH svetkovina, i nisu sve svetkovine ljudi koji vjeruju u Tevrat, Zebur ili Indzil - "kjafirske" i "nemuslimanske" - a zasto nam "prosvijecena" i cijenjena ulema ne razjasni sta je sta?
Ovo "cuvajmo svoje, klonimo se tudjih" je jasno stvaranje razdora i medjureligijskog nepostovanja i netrpeljivosti, sto je veoma los primjer od strane "ucenjaka" koji su, navodno, ucevniji i bolje razumiju Islam od ostalih "obicnih" ljudi...
Bolje je reci realno: "
Cuvajmo svoje obicaje (od kojih mnogi nemaju puno veze sa vjerom niti neke izuzetne "naredbe" da se svetkuju)
i postujmo obicaje drugih (koji takodje imaju malo veze sa vjerom a vise su razlog da se narod sakupi, potsjeti na Boga i vjeru ili religiju)".
Kako ljudi mogu tako bezobzirno prevaliti svasta preko usana mi nikako nije jasno... Kao da nisu svjesni da ce to uticati na druge, i kao da nisu svjesni da Bog zna sve i da andjelima nista ne promice...
STOGA BIH DA NAVEDEMO (a do sada se "veliki muslimani" ne ukljucise da doprinesu nekim obicajem i informacijom o njemu, osim nekih sa nekakvim bulaznjenjem o hadisima) SVE "MUSLIMANSKE" OBICAJE, BILO KAKVOG PORIJEKLA, TAKO DA BAREM ZNAMO STA JE PISAC MISLIO SA NJEGOVIM
"ITD" - ili nije nista ni mislio osim da kaze da cemo u Dzehennem i da nismo "dobri" muslimani ako postujemo obicaje drugih i ako im se pridruzimo u njihovom veselju - iako ne vjerujemo u to niti nam je namjera da slavimo "nemuslimanske" svetkovine.
Izvinite na izrazu ali za to postoji samo jedna adekvatna rijec - GLUPOSTI.
) samo pisemo o muslimanskim obicajima, i onaj @zuti-kisobran sto je pokrenuo temu bi mogao da malo SVOJIM rijecima napise KOJI su muslimanski obicaji a ne samo da navede neciji citat o "cuvanju" muslimanskih obicaja i da na tome stane.
kao kada su jevreji bacali ribarske mreze u more u petak navece i vadili ih u nedjelju ujutro i tako "nisu radili subotom" 
