cudna zivotna faza

[coco_breeze0102]

Da li ste ikad imali taj osjecaj kao da ste dosli u neku cudnu zivotnu fazu gdje bas sve krene po losem i najgore pa nigdje kraja, mislis hajd barem ce jedan problem se srediti ali ne. Eto kroz tu fazu ja sada upravo prolazim.. Bilo je tu neki razocarenja zbog ljubavi prije ali sve to nekako na kraju sve prodje ali sada mi se bas sve sastalo, otac je neizljecivo bolestan, izgubila sam posao a ni u ljubavi ne ide bas, nekako mi sve zablokirano i ne mogu da krenem naprijed. Vjernik sam i vjerujem da sve se desava sa razlogom i da je ovo sve neki test i vjera u dragog Allaha uvijek me drzi i sigurna sam da ce me kroz zivot pratit ali jednostavno tesko je kada dodjes u tu situaciju gdje ti nista ne ide i pitam se sada ako ste ikad bili u takvoj slicnoj situaciji kao mojoj, kako ste vi to sve podnijeli i kako ste se stim izborili?

[coco_breeze0102]

bila sam, i jesam.
kako preživjeti...prvo da prihvatiš situaciju, digneš glavu i kreneš. di kreneš? dalje, skupa sa svim nedaćama koje su te snašle. pokušaš da ih riješiš, ako možeš, ako ne možeš na to da utjećeš, bit će ti još gore jer satrat će te nemoć, prihvati da ne možeš...prihvati sve, i "pogledaj" toj nevolji "u oči". Prkosi, ali s razumom...vremneom će proći, opet će bit lijepo, i tako u krug. To je život...
nema neki lijek, možda te i satra do kraja, nije bitno koliko puta padneš, bitno se ponovo dići.
iz svega izvuci najbolje, iz svega možeš nešto naučiti.

Bože, daj mi mirnoću da podnosim stvari
koje ne mogu promjeniti.

Bože, daj mi hrabrost da promjenim
koje mogu promjeniti.

Bože, daj mi mudrost da razlikujem
jedno od drugog.

Hvala lijepo na odgovoru i na iskrenosti i divim ti se na snazi jer eto vjerujes, ja sam uvijek bila osoba koja u svemu vidi nesto positivno ali kad kod svakog u okolini sve nekako ide dobro pomislim pa dali sam ja negdje pogrijesila pa mi nista ne uspijeva ili je do neceg drugo, i jednostavno kad pocnem pricat sa prijateljima uvijek svi kazu bice bolje bice bolje ali ustvari nije meni to potrebno da cujem, zelim da kazem sve sto osjecam ali ne mogu nekako ne zelim da prijatelje stime opterecujem, zato se stalno smijem i vesela sam a u sebi dodjem mi da vrisnem od nemoci.

[coco_breeze0102]

nije poanta u tome da se smiješ, a unutra kipiš, razboljet ćeš se..ne bi vjerovala koliko to utječe na razvoj bolesti. stvarno moraš da prihvatiš..nije loše pričati o tome, ali ne svakome, jer ti bi da se izjadaš, da dobiješ savjet, a nitko te u tome neće zadovoljiti..ili ne razumiju, ili ne znaju šta bi ti rekli..samo ti odmažu time. drži za sebe, sa sobom rješavaj..jer nitko to neće bolje odraditi..

I to sto kazes, jeste pokusacu onda tako ma ja sam ok eto samo dodje ponekad taj teski momenat odjednom ali mislim da si upravu, pokusacu onda sve da prihvatim i da krenem dalje a tebi hvala jos jednom )

[_majevica_]

nije poanta u tome da se smiješ, a unutra kipiš, razboljet ćeš se..ne bi vjerovala koliko to utječe na razvoj bolesti. stvarno moraš da prihvatiš..nije loše pričati o tome, ali ne svakome, jer ti bi da se izjadaš, da dobiješ savjet, a nitko te u tome neće zadovoljiti..ili ne razumiju, ili ne znaju šta bi ti rekli..samo ti odmažu time. drži za sebe, sa sobom rješavaj..jer nitko to neće bolje odraditi..

I to sto kazes, jeste pokusacu onda tako ma ja sam ok eto samo dodje ponekad taj teski momenat odjednom ali mislim da si upravu, pokusacu onda sve da prihvatim i da krenem dalje a tebi hvala jos jednom )

Cini mi se da ti nedostaje iskrenog razgovora.Najbolje je da popricas sa nekom osobom koja te ne poznaje niti ti
nju/njega.Ne treba ti sazaljenje,utjeha,samilost,tapsanje po ramenu...dovoljno je samo da se iskreno ispricas sa
nekom osobom...Pokusaj..ispricaj se negdje u cekaonici,kaficu,restoranu,skoli il sl.

[anći]

Ja te u potpunosti razumijem i bas se nalazim u toj fazi...kad pogledam oko sebe imam osjecaj da svima ide a ja stojim u mjestu...nekako mi se zablokiralo..samo stojim u mjestu i tako vec dvije godine...kad razmisljam o buducnosti ne vidim da ce mi biti ista bolje al onda se pokusavam trgnuti..ne vrijedi misliti unaprijed jer covjek ne zna sta ce se desiti sutra..sve se moze promjeniti...trudim se da promjenim ono na sto mogu utjecati a ove neke vece stvari prepustam sudbini i molim dragog Allaha za najbolje..A sto se tice pricanja o tome...sta ja znam..ja imam konu pa sam se otvorila njoj-ona meni al primjetila sam da od toga padam u vecu depresiju..samo vrtim iste probleme umjesto da pokusam da ih zaboravim...Najbolje pronaci nesto sto volis,neki hobi pa si tako davat oduska..i naravno vjerovati da je ovo samo faza i da ce proci aBd..u zivotu i onako sve ima pocetak i kraj.

[Wolf Angel]

Da li ste ikad imali taj osjecaj kao da ste dosli u neku cudnu zivotnu fazu gdje bas sve krene po losem i najgore pa nigdje kraja, mislis hajd barem ce jedan problem se srediti ali ne. Eto kroz tu fazu ja sada upravo prolazim.. Bilo je tu neki razocarenja zbog ljubavi prije ali sve to nekako na kraju sve prodje ali sada mi se bas sve sastalo, otac je neizljecivo bolestan, izgubila sam posao a ni u ljubavi ne ide bas, nekako mi sve zablokirano i ne mogu da krenem naprijed. Vjernik sam i vjerujem da sve se desava sa razlogom i da je ovo sve neki test i vjera u dragog Allaha uvijek me drzi i sigurna sam da ce me kroz zivot pratit ali jednostavno tesko je kada dodjes u tu situaciju gdje ti nista ne ide i pitam se sada ako ste ikad bili u takvoj slicnoj situaciji kao mojoj, kako ste vi to sve podnijeli i kako ste se stim izborili?

Već i sam naziv koji si upotrijebila"čudna" govori da imaš potencijala da to prebrodiš. Kada bih recimo ja za svoje faze života koristio riječ "čudna" doslovno bi mi sve i jedna bila čudna.
Dobra ti je stvar što si vjernik, ja to nisam, nekada bio ili pokušao biti ni ne znam više tačno,i prestao (nisam ni nevjernik-zapravo mislim da ni Klajićev riječnik ne poznaje tačnu definiciju kako bi me se opisalo), dodatni ti je oslonac.
Sve što si taksativno pobrojala sam imao ( i nešto još uvijek ima), tako da te u potpunosti razumijem.
Da ti sada kažem kako da ti krene-ne znam, ne postoji jedinstveni recept jer nismo svi isti.
Na PP ću ti poslati svoj kratki biografski opis kako je to išlo kod mene, i kako umalo da nije išlo više ništa.Možda ti pomogne, ne smislu da se ponašaš ili radiš kao ja, već više da vidiš da nas ima takvih još, a i to je nešto. Ja sam skoro uvijek "ratovao sam."

[pirmin]

“Sometimes fate is like a small sandstorm that keeps changing directions. You change direction but the sandstorm chases you. You turn again, but the storm adjusts. Over and over you play this out, like some ominous dance with death just before dawn. Why? Because this storm isn't something that blew in from far away, something that has nothing to do with you. This storm is you. Something inside of you. So all you can do is give in to it, step right inside the storm, closing your eyes and plugging up your ears so the sand doesn't get in, and walk through it, step by step. There's no sun there, no moon, no direction, no sense of time. Just fine white sand swirling up into the sky like pulverized bones. That's the kind of sandstorm you need to imagine.

An you really will have to make it through that violent, metaphysical, symbolic storm. No matter how metaphysical or symbolic it might be, make no mistake about it: it will cut through flesh like a thousand razor blades. People will bleed there, and you will bleed too. Hot, red blood. You'll catch that blood in your hands, your own blood and the blood of others.

And once the storm is over you won't remember how you made it through, how you managed to survive. You won't even be sure, in fact, whether the storm is really over. But one thing is certain. When you come out of the storm you won't be the same person who walked in. That's what this storm's all about.”

― Haruki Murakami, Kafka on the Shore

[Symantec]

Ja sada ne bih smio uraditi psiho test.
Stalno mi naumpada ono pitanje "imate li osjećaj da život prolazi pored vas?"
I prije mi je stajalo da postoje znaci anksioznosti i depresije...a sada..kažem ti, ne smijem ni da ga uradim.

[NEOPLAN]

Sve se desava s razlogom. Ja sam npr prosle godine u ovo doba bio u kriticnoj fazi zivota. Oba roditelja bolesna, posla vise nema nego sto ima, nista ne ide kako treba, fax se otegao nikako diplomirati. Jedino sam imao vezu sa djevojkom koju sam bas volio, i zajednicki smo gurali kroz to.

Onda je dosao dan kad sam diplomirao i mislio sam sve krece nabolje. Ali onda me kao grom iz vedra neba sje*e djevojka s kojom sam tri godine proveo, prevari me i ostavi bukvalno preko noci. tad su mi sve ladje potonule, pao sam u depresiju i bilo je svega i svacega.

I znas kako sam sam sebi pomogao? Postavio sam sam sebi cilj, da za Novu godinu moram biti u Budvi. Glupost najobocnija, ali nije poenta sta je vec da imas neki dostizan cilj. I krenuo sam naporno raditi, a rad oslobadja psihu, rasterecuje... tako rasterecen ponovo sam se aktivirao u drustvu, upoznao nove prijatelje, vratio neke stare, nasao poslovne kontakte, sad sam opet sretan. Ne trebam reci gdje sam bio za Novu? u Budvi naravno... i to me je ucinilo ponosnim na sebe, jer sam sam sebi dokazao da sve mogu i da vrijedim.

Sad sam sretan, opet imam jedno krizno razdoblje na poslu ali ne gledam nista crno, vec se borim i borim i boricu se. I to je moj najveci uspijeh.

Znaci, postavi sebi neki cilj koji zelis, bilo sta, i usredsredi se na to... vidjeces, ave drugo pocinje da se slaze samo od sebe... naravno bice teskoca, ali lakse ces proci kroz njih, da tako kazem, sa osmijehom.

Sretno...

[vaca]

Bili, bili
Bili, vidjeli i prošli

Bolesti, iznenadne smrti u porodici...
Gubitak posla, partnera ... sve u isto vrijeme - relativno
Beznađe je najgori osjećaj u životu, zato mu se ne prepuštaj.

Evo šta je meni pomoglo:
Nisam baš vjernik-vjernik ali recimo da sam duhovna
Koristila sam neke od praksi koje se zasnivaju manje više na onome što su ti neki gore pominjali.
Prvo - prihvati. Stvari i životi se promjene u jednom danu, nikad ne znamo šta donosi sutra. Ali sada je tako kako je. Ne opiri se i pokušaj primiriti misli jer nam one znaju mnogo muka donijeti. Opuštanje, muzika, šetnja, priroda, ljubimci, dobre knjige, fino društvo - to je meni pomoglo.
A u momentima kada me napadne panika ili anksioznost radila sam nešto što se primjenjuje i u nekim psihološkim pristupima. Umjesto da pokušam da se riješim tog strašnog osjećaja - ja bih mu se prepustila. Sjednem, zažmirim i utonem u taj strah. Ne u priču vezanu za strah, nipošto - već u sam osjećaj unutar tijela. Možeš ga fizički locirati, odrediti intenzitet... I samo ga osjećaj. Nije rezultat svaki puta isti naravno, ali u nekoliko prilika su se stvarno desile nevjerovatne stvari - taj emotivno-fizički bol u tijelu nestane!! Ili se preobrazi
Pokušaj!

I ovo sa postavljanjem konkretnih, dostižnih ciljeva koji će ti dići moral...koje neko spomenu...takođe preporučujem od srca Može biti bilo šta, najmanje stvari....ali kada se ostvare i u tebi se nešto promjeni...onda dalje...step by step

Ne bih da zvučim kao neki jeftini motivacijski časopis ali nakon što sam prošla kroz sve te faze - a bilo ih je nekoliko u životu, možda bude još koja osjećala sam se drugačije, kao da sam nešto drugačija, u pozitivnom smislu, osoba. Ne znam to ni objasniti, čudan osjećaj

Sa srećom i ne posustajte

[sheilak]

“Sometimes fate is like a small sandstorm that keeps changing directions. You change direction but the sandstorm chases you. You turn again, but the storm adjusts. Over and over you play this out, like some ominous dance with death just before dawn. Why? Because this storm isn't something that blew in from far away, something that has nothing to do with you. This storm is you. Something inside of you. So all you can do is give in to it, step right inside the storm, closing your eyes and plugging up your ears so the sand doesn't get in, and walk through it, step by step. There's no sun there, no moon, no direction, no sense of time. Just fine white sand swirling up into the sky like pulverized bones. That's the kind of sandstorm you need to imagine.

An you really will have to make it through that violent, metaphysical, symbolic storm. No matter how metaphysical or symbolic it might be, make no mistake about it: it will cut through flesh like a thousand razor blades. People will bleed there, and you will bleed too. Hot, red blood. You'll catch that blood in your hands, your own blood and the blood of others.

And once the storm is over you won't remember how you made it through, how you managed to survive. You won't even be sure, in fact, whether the storm is really over. But one thing is certain. When you come out of the storm you won't be the same person who walked in. That's what this storm's all about.”

― Haruki Murakami, Kafka on the Shore

znas ti izabrati...

[zvrk]

jednom kad mi je bilo bas ono tesko ...
sve ili stoji ili opada u zivotu

nabasam na knjigu aida al karnija - ne tuguj

los je prijevod i ima gresaka, ali je ima na netu

ali procitala sam stotinjak stranica
i nekako promijenila odnos prema problemima

do kraja nikada nisam dosla

i otad svaki put kad mi je lose, pocnem je citati i bude mi bolje, a nikad do kraja ne stignem

[m_l]

...

Čovječe, kada osvaneš, ne očekuj noć. Živjet ćes samo ovaj dan, ne prethodni koji je prošao zajedno sa svojim dobrom i zlom, niti budući koji tek treba da nastupi. Sunce će te zasigurno grijati samo danas. Znaj da je čitav tvoj život sadržan u jednom danu. Stoga, sve svoje misli podredi ovome danas, kao da si u njemu rođen i da ćeš u njemu umrijeti. U suprotnom, tvoj će život biti na raspuću između opsesije za prošlošću, njenim brigama i nedaćama, i očekivanja budućnosti, njenih utvara i strašnih opsjena. Svu svoju koncetraciju, zalaganje, kreativnost i trud usmjeri samo danu u kojem živiš...

...U svoje srce ukleši jednu rečenicu i nek ti stalno bude na umu: “Tvoj dan je samo tvoj dan”. (A.K)

[MrErko]

Imam tu fazu u životu, nemam nikakvog cilja, ne pronalazim se u stvarima, ljudima. Jeste'l vi imali nešto slično i kako ste to riješili?

[anći]

Imam tu fazu u životu, nemam nikakvog cilja, ne pronalazim se u stvarima, ljudima. Jeste'l vi imali nešto slično i kako ste to riješili?

Ma sta imali..imam bas sam u toj fazi...ne u potpunosti jer imam ciljeve i znam sta bi voljela al nazalost iz nekog razloga nikako to da ostvarim...i onda dolazim u ovu fazu...nemam volje ni za sta...ni za druzenje ni faks..ma nista..a samo mi malo fali al djaba..zaglavila A kako se nosim s tim..hmm..pa trudim se da previse ne razmisljam o tome..pronasla sam par hobija..izbjegavam lose vjesti...nekad pronalazim pjesme koje sam nekad voljela''kad sam bila happy'' pa mi i one podizu raspolozenje a najvise vjera..da ce i ovo proci jer kako kazu iza teskoce dolazi olaksanje..

[anći]

jednom kad mi je bilo bas ono tesko ...
sve ili stoji ili opada u zivotu

nabasam na knjigu aida al karnija - ne tuguj

los je prijevod i ima gresaka, ali je ima na netu

ali procitala sam stotinjak stranica
i nekako promijenila odnos prema problemima

do kraja nikada nisam dosla

i otad svaki put kad mi je lose, pocnem je citati i bude mi bolje, a nikad do kraja ne stignem

knjiga je i ja je uzmem cesto citati...cisto da se podsjetim..

[MrErko]

Ma sta imali..imam bas sam u toj fazi...ne u potpunosti jer imam ciljeve i znam sta bi voljela al nazalost iz nekog razloga nikako to da ostvarim...i onda dolazim u ovu fazu...nemam volje ni za sta...ni za druzenje ni faks..ma nista..a samo mi malo fali al djaba..zaglavila A kako se nosim s tim..hmm..pa trudim se da previse ne razmisljam o tome..pronasla sam par hobija..izbjegavam lose vjesti...nekad pronalazim pjesme koje sam nekad voljela''kad sam bila happy'' pa mi i one podizu raspolozenje a najvise vjera..da ce i ovo proci jer kako kazu iza teskoce dolazi olaksanje..

Imam i ja hobija, na pretek Kontam se, ako imam više obaveza da ću manje o tom misliti, al' ne možeš biti u obavezama 0-24

[Seoskivaralica]

Snaga koja tjera coJka da ide dalje je neopisiva sto i daje pravi smek ovoj cudnoj situaciji....
Ptsp ,napadi manicnog straha ( ima i stranjski naziv ) , isl njasra....
Sve to je nista prema snazi u covjeku ,
Bitno je znati naci svoj prekidac i nakon tog sve je lakse....
Biti jaci znaci prezivjeti....
Naravno razgovor uvijek pomaze....taman bilo i ovako ....