Pripadnici Bosanske crkve su bili proganjani od strane zapadnih i istocnih komsija, slicno kao i danas.
Papa gregorij je 1234. godine pozvao na krstaski rat protiv "bosanskih nevjernika", nije to jedini varvarski akt od strane komsija. Kraljevina Bosna ulazi u zlatno stoljece 1300-1400. godine, narod fino zivi, kraljevina raste.
Dolazi do genocida nad Bogumilima francuske (katari) i tako mnogi bogumili evrope bjeze u Kraljevinu Bosnu.
Bilo je i krvoprolica Madjara kada je njihov kralj upadao u Bosnu ali vecinom je Bosna bila stabilna kada se stranci nisu mjesali. Strah od rima i konstantinopolja je i tjerao bogumile da gradice grade u planinama da se narod lakse brani zbog konfiguracije terena.
Medjutim opet dolazi do prijetnji komsija i bosanska kraljevina, tada najmocnija sila na balkanu opet mada i dolazi do nestabilnosti, narod nije zadovoljan. Osmanlije vide svoju sansu i 1463. godine vrlo lako zauzimaju ovu kraljevinu.
Eh sad dolazi do revolta protiv rima i pravoslavaca, bosanski inat tjera Bosnjane da se ne priklone ni rimu ni istocnim komsijama nego se poznaju slicnosti Bosanske crkve sa Islamskom vjerom.
Bogumili nisu koristili krst, nisu smatrali isusa sinom bozijem nego poslanikom, nisu pravili crkve (zato nema bos. crkvi koje su sacuvane). Bogumili su bili vrlo duhovna skupina, nesto slicno sufijama u islamu.
Nisu nikada priznavali papu i nisu zeljeli mocne svestenike.
U doba kada su se molitve po evropi samo citale na latinskom kojeg 90% ljudi nije razumilo su se u Bosni protivili latinskom i molili se na svom jeziku, znaci 100-200 godina prije revolucionarnih Martina Luthera i ostalih.
Odbijali su vjerovati u sveto trojstvo, nisu jeli meso sto znaci da Bogumili nisu bili krscani (sam rim ih nije priznavao) nego tad vec jedna vrsta Muslimana. Onaj narod, koji Bozija svojstva ne pripisuje zivom bicu, dakle, koji vjeruje u jednog Boga-Stvaraoca svega, je narod koji je Bogu mio. Smatrali su da su oni, Bogu mili-dragi iz razloga sto pravilno interpretiraju Bozije stvaranje i sebe su, u odnosu na krscane, nazivali bogumilima.
Bogumili su bili vrlo tolerantni prema krscanima, govorili su "nama nasa vjera, njima njihova" iako je rim skoro sve "hereticare" uspio da unisti i da im tragove zbrise ali u Bosni to nije uspjelo. U ovoj zemlji izmedju rima i konstantinopolja (Istanbula) je bogumilstvo prezivilo jer su imali mudre vodje i uspjeli su se organizovati na drzavnom nivou.
Hrvatski istoricar Ivo Pilar govori da su "turci nisu osvajali Bosnu nego da su ih bogumili doveli". To moze znaciti da su turci dosli da brane bogumile-muslimane od rima a moze i znaciti da su bogumili vazda bili zrtveno janje za katolike
Uglavnom se bogumili nisu krstili, smatrali su idolopoklonstvom upucivanje molitve slikama i kipovima svetaca i relikvijma. Imali su jednostavne hramove a crkvena zvona su nazivali "satanske trube", smatraju da Isus nije razapet nego onaj izdajica Juda, nisu konzumirali alkohol, molili su se nekoliko (pet?) puta dnevno padajuci na koljena.