Citati koje bi podijelili s drugima

[lmo]

Niko ne poznaje čoveka više nego žena koja je prestala da ga voli.

[SmokingMan]

[lmo]

„Volim pse jer uvijek opraštaju“, Albert Camus.
Najbolji način da se prežive naporni tjedni je – mahanje repom: mah-mah što sam dala sve od sebe, mah-mah što nisam odustala, mah-mah što se nisam slomila, mah-mah što će brzo sve to završiti, mah-mah što će ujesen možda u klupe sjesti neki drukčiji klinci…

Ne možemo promijeniti okolnosti, ali uvijek možemo naučiti nešto čime ćemo se osnažiti. Jedna od najkorisnijih životnih lekcija jest: gledati sebe u zrcalu i vidjeti psa koji ti radosno maše repom. Biti sam svoj pas!

[medvjed23]

The final aim of history is a crumbling field of ruins. Its final meaning is the sand blown through the eye-holes of human skulls

[samsonsam]

"Ko leti, vrijedi, ko vrijedi, leti, ko ne leti, ne vrijedi."


* Grunf

[samsonsam]

"Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti."


* Grunf (opet)

[medvjed23]

All the tragedies which we can imagine return in the end to the one and only tragedy: the passage of time.

[medvjed23]

So I have praised the dead that are already dead more than
the living that are yet alive; but better than both of them is
he who has not yet been, who has not seen the evil work
that is done under the sun.

[medvjed23]

Life is a mixture of good and bad, or so they say. Trouble is, there’s no way to determine where a particular life might fall along fortune’s spectrum. For every child born into the lap of luxury, there’s another born on the point of a knife. There are no guarantees as to what may transpire as the immediate present unfolds into the uncertain future. Things change in an instant. Two things, however, are certain. Everyone will suffer. And everyone will die. Back to where we came from. Knowing this, and understanding full well that any particular life embodies the potential for experiencing extreme pain and unhappiness unceasing in some cases is procreation really worth the risk?

[medvjed23]

You begin saving the world by saving one man at a time; all else is grandiose romanticism or politics.

[hadzinicasa]

Sve ima svoje granice." - Kako je jednostavno ponoviti te reči banalne klasične istine. Kako lako prihvata tu istinu onaj koji nikad ni u čemu nije osetio potrebu ni pokušao da ide daleko i tako se nije ni mogao naći na nekoj granici. Uostalom, u detinjstvu, dok su čovekove snage nerazvijene, pitanje granica i ne postavlja se pred nas, jer se ozbiljno i ne sukobljavamo s njim; tek sa mladošću i zrelim godinama počinju naši sudari i naši obračuni sa granicama, a starost i smrt i nisu drugo do poslednje granice naših snaga i našeg trajanja.

Tada je i samo naše postojanje , kao takvo, nerazdvojno vezano sa pojmom granice, i to svuda i u svemu. I naši najveći usponi i "uspesi" u stvari su samo granice naših moći i nastojanja , tek obrnuto protumačene i drugim imenom nazvane. Ono što ponekad u svom ili tuđem životu nazivamo "vrhunac sreće", samo je jedna od tih granica, a naš grob, koji nas pouzdano čeka negde, u zemlji ili u kamenu, poslednja je od naših granica. Tek kad jednom i njega, zajedno sa nama, nestane u prostoru i sećanju, možemo se nadati da ćemo se osloboditi prokletstva granice i ući, valjda, u bezgranično carstvo nepostojanja.

I.A.

[medvjed23]

Everything seems beautiful because you don't understand. Those flying fish, they're not leaping for joy, they're jumping in terror. Bigger fish want to eat them. That luminous water, it takes its gleam from millions of klix dead bodies. The glitter of putrescence. There's no beauty here, only death and decay

[Gojeni H]

Law of Jante

1. You're not to think you are anything special.
2. You're not to think you are as good as we are.
3. You're not to think you are smarter than we are.
4. You're not to imagine yourself better than we are.
5. You're not to think you know more than we do.
6. You're not to think you are more important than we are.
7. You're not to think you are good at anything.
8. You're not to laugh at us.
9. You're not to think anyone cares about you.
10. You're not to think you can teach us anything.

An eleventh rule recognised in the novel as 'the penal code of Jante' is:

11. Perhaps you don't think we know a few things about you?

A Fugitive Crosses His Tracks (En flyktning krysser sitt spor) - Aksel Sandemose

[Gojeni H]

The Enlightenment was really the globalization of science and rationality and the backlash came when every thief, crook, exploiter and fraud claimed that watever he was doing was necessitated by science and logic. the same could happen with globalization.

Many will see it as little more than a mask used by certain economic elites for taking away the voice of the individual citizen.
That is why some argue that the globalizers in each society want to buy the media first, because they want to turn potentially aggrieved and assertive citizens into conforming consumers.

Turning politics into a spectator sport is one of the subtle processes which supports globalization.
It converts or transforms the citizen from an actor to a spectator, with illusions of participation.

Yaron Ezrahi - Izraelski politicki teoreticar

[dembele]

"Kada jedan mladi čovjek sa 35 godina postigne takav komfor, takav stan, takvu društvenu poziciju, takvu plaću, takvu mogućnost da putuje po svijetu, takvu mogućnost da priča šta god hoće, pa za njega nikada bolje stranke, koja će mu to omogućiti, neće biti. On sa svojih 35 godina živi u centru BiH, bolje nego najbolji branioci zemlje, akademici, pisci, dobitnici nagrada za film i režiju, sportisti"

Bake izetbegović o Senadu Šepiću-SDA sinu razmetnome

[kiligonzales]

covjek je vreca govnima koja se prije ili kasnije spusti u zemlju.

[medvjed23]

Ima jedan problem kod pisaca. Ako je ono što pisac napiše štampano i prodato u mnogo mnogo primeraka, pisac misli da je veliki. Ako je ono što pisac napiše štampano i prodato u osrednjem broju primeraka, pisac misli da je veliki. Ako je ono što pisac napiše štampano i prodato u samo nekoliko primeraka, pisac misli da je veliki. Ako ono što pisac napiše nije nikada štampano, a on nije imao pare da to sam štampa, onda on misli da je zaista veliki. Prava istina je, kako god okreneš, da ima vrlo malo veličine. Skoro da je i nema, nevidljiva je. Ali možete biti sigurni da su najgori pisci najnadobudniji, ti najmanje sumnjaju u sebe. Sve u svemu, treba izbegavati pisce, i ja sam se trudio da ih izbegavam, ali bilo je to skoro nemoguće. Oni su gajili nade u neku vrstu bratstva i jedinstva. Ništa od svega toga nije blage veze imalo s pisanjem, ništa od svega toga nije pomagalo prilikom kucanja na mašini.

Imao sam na sebi kaput mrtvog oca prevelik za mene. Pantalone su mi bile predugačke, manžetne su padale preko cipela i to je bilo dobro, jer nisam imao istovetne čarape, a pete na cipelama bile su totalno izlizane. Mrzeo sam frizere, pa sam se šišao sam kada nisam mogao da nađem ženu za to. Nisam voleo da se brijem, a nisam voleo ni duge brade, pa sam kratio bradu makazama svake 2—3 nedelje. Vid mi je bio loš, ali nisam voleo naočare, pa ih nisam ni nosio, osim za čitanje. Zubi su bili moji, ali nisam ih mnogo imao. Moje lice i nos bili su crveni od pića, a od svetlosti su me bolele oči, pa sam škiljio kroz uske proreze. Uklopio bih se u svaku povorku izbeglica bilo gde na kugli.

Nikad nisam bio tip za oblačenje. Košulje su mi bile sve izbledele i izgužvane, 5-6 godina stare, iznošene. Pantalone isto. Mrzeo sam robne kuće, mrzeo prodavce, ponašali su se tako superiorno kao da znaju tajnu života, imali su sigurnost koju ja nisam imao. Cipele su mi uvek bile stare i propale, mrzeo sam i radnje s obućom. Nikad nisam bilo šta kupio dok stvar ne postane apsolutno neupotrebljiva, uključujući i kola. Nisam stipsa, samo ne podnosim da budem kupac koji traži prodavca, prodavca koji je tako zgodan i nadobudan i superioran. Osim toga, treba i vremena za to, onog vremena kad bi mogli da se izležavate i pijete.

Oduvek sam mrzeo stereo uređaje. Kad živite u siromašnoj okolini, neprekidno slušate zvuke drugih ljudi, uključujući i kad se jebu, ali najodvratnija stvar je biti primoran da slušaš njihovu muziku puštenu do daske, totalno povraćanje koje traje satima. Kao dodatak obično ostave prozore otvorene, ubeđeni da ćete i vi uživati u onom u čemu oni uživaju.

Nešto nije bilo u redu sa mnom: mnogo sam mislio o seksu. Svaku ženu koju bih pogledao zamišljao sam u krevetu sa mnom. Interesantan način da se ubije vreme dok čekaš na aerodromu. Žene: voleo sam boje njihove odeće; način na koji hodaju; okrutnost nekih lica; tu i tamo skoro čistu lepotu nekog lica, totalno i opčinjavajuće ženskog. Prevazišle su nas: mnogo bolje su planirale i bile su bolje organizovane. Dok su muškarci gledali ragbi ili pili pivo ili se kuglali, one, žene, mislile su o nama, skoncentrisane, proučavajući, donoseći odluke — da li da nas prihvate, odbace, promene, ubiju, ili jednostavno napuste. Na kraju krajeva, sve to nije bilo bitno; šta god da urade, završavali smo usamljeni i izluđeni.

Moral jeste da sputava, ali on se ipak bazira na ljudskom iskustvu kroz vekove. Neka od tih pravila teže da zadrže ljude kao
robove u fabrikama, u crkvama i verne Državi. Druga pravila jednostavno daju smisao. To je kao vrt u kojem raste i otrovno voće i dobro voće. Treba znati šta da berete i jedete, a šta da ostavite.

»Znaš šta, mislim da si veliki pisac. Ti si jedan od par pisaca koje mogu da čitam.«
»Je l'? Ko su ti drugi mudraci?«
»Ne mogu sad da mislim kako se zovu.«

Bukovski, Žene

[riverflow]

“Let's swim to the moon
Let's climb through the tide
Surrender to the waiting worlds
That lap against our side.”

Jim Morrison

[hadzinicasa]

"Djelovanje unutrašnjeg principa, koje stvara promjenu ili prijelaz od jedne percepcije k drugoj, može se nazvati požudom (appetition); istina je da požuda ne može uvijek dospjeti do čitave percepcije kome teži, ali ona od nje uvijek nešto postiže i dospijeva k novim percepcijama."

G.W. Leibniz - Mondologija

[hadzinicasa]

Ako pokušam zgrabiti ovo JA u koje se osjećam tako siguran, ako ga pokušam definirati i sažmeti, ono nije ništa više od vode koja mi protiče kroz prste. Mogu opisati jedan po jedan svaki vid koji se može prisvojiti, kao i one koji su mu pripisivani, ovo odrastanje, ono porijeklo, ove strasti ili te tišine, ovu plemenitost ili ove podlosti. Ali vidovi se ne mogu sabirati.

Albert Camus

[medvjed23]

As far as I am concerned, I resign from humanity. I no longer want to be, nor can still be, a man. What should I do? Work for a social and political system, make a girl miserable? Hunt for weaknesses in philosophical systems, fight for moral and esthetic ideals? It’s all too little. I renounce my humanity even though I may find myself alone. But am I not already alone in this world from which I no longer expect anything?

[lmo]

Mislio sam idem negde, sada vidim, is'o sam u krug.

[hadzinicasa]

Kuje nas i oblikuje ono što ljubimo.

Göthe

[lmo]

Izgubili smo još i ovo veče.
Niko nas ne vide s rukama sjedinjenim
dok je plava noć padala na svet.

S moga prozora videh
praznik zalaska u brdima.

Ponekad, kao novčić,
palio mi se delić sunca u rukama.

Sećao sam te se duše stegnute
tugom koju dobro poznaješ.

I onda, gde se nalaziš ?
Međ' kakvim svetom ?
Međ' kakvim rečima ?
Zašto mi sva ljubav odjednom dođe
kad se osetim tužan i setim se da si daleko ?

Pala je knjiga koja se uvek s večeri čita
i kao pas ranjeni srozao mi se ogrtač pod noge.

Uvek, uvek se udaljavaš s večeri
tamo gde sumrak žuri brišući statue.

[medvjed23]

Let us imagine a number of men in chains and all condemned to death, where some are killed each day in the sight of the others, and those who remain see their own fate in that of their fellows and wait their turn, looking at each other sorrowfully and without hope. It is an image of the condition of men