https://vijesti.ba/clanak/547748/nijemc ... raniti-bih
Prije 2 dana, pročitah u bosanskohercegovačkoj štampi jedan udarni naslov u kontekstu gore pomenutog bosanskohercegovačkog sindroma (ja ga tako nazvah, a vi dodajte ili oduzmite po sopstvenoj volji) „dobrovoljačkog vazalnog strahopoštovanja“ naspram političkih predstavnika „najvažnije“ nacije u Evropi.
Naslov je glasio: „Može li Schmidt odbraniti Bosnu i Hercegovinu“?
U traženju objektivnog odgovora na ovo pitanje, ja bih na prvo mjesto želio postaviti jedno protiv- pitanje (uz svo dužno poštovanje prema njemačkim državničkim interesima, prema njemačkim dužnosnicima i prema građankama i građanima njemačkog govornog područja, koje uključuje i Austriju i dijelove Švicarske), koje glasi:
Da li je ikada u historiji/povijesti ijedan njemačko-švicatsko-austrijski predstavnik uspio odbraniti Bosnu i Hercegovinu?
Iako historijski-katastrofalan rezultat matične stranke visokog predstavnika Schmidta ne mora a priori imati direktan negativan uticaj na njegov rad i djelovanje u Bosni i Hercegovini, ovakav izborni rezultat njegove matične stranke na njemačkim saveznim parlamentarnim izborima najvjerojatnije neće osnažiti njegov položaj ni u strukturama EU, a pogotovo ne u diplomatskim strukturama Rusije, Kine itd.
Što se tiče njegovog odnosa sa socijaldemokratama SPD-a, meni lično ostaje u dobrom sjećanju njegov samoinicijativni potez prije četiri godine, kada je Christian Schmidt protivno tadašnjem koalicionom ugovoru (između CDU/CSU i SPD) samostalno i na svoju ruku u Briselu, na glasanju na nivou EU, glasao za produženje upotrebne dozvole (na 5 godina) hemijsko-agrarnog otrova protiv korova „Glyphosat“, iako je po unaprijed dogovorenom poslovniku između koalicionih partnera bio obavezan da bude uzdržan. Njegov glas je tada bio presudan za (neočekivanu) odluku EU o produženju upotrebne dozvole ovog hemijskog otrova protiv korova, za koji postoji nemali broj naučnih pokazatelja da izaziva i pospješuje niz zdravstvenih oboljenja – između ostalog i rak.
Tadašnji potez Schmidta je (kako su tada definirali njemački državni mediji) zatrovao i otezao koalicione pregovore o formiranju Savezne njemačke vlade 2017. između CDU/CSU i SPD. Tadašnja savezna ministrica za prirodu i okoliš, Barbara Hendricks (SPD) je npr. u medijskim izjavama optuživala Schmidta, da se ne drži unaprijed dogovorenog, dok su mu tada vodeći funkcioneri socijaldemokrata (među njima i sadašnji kandidat sa najviše šansi da postane sljedeći kancelar/savezni premijer Njemačke Olaf Schmidt) otvoreno i javno prebacivali, da je Schmidt ovim svojim potezom izgubio njihovo povjerenje.
Ove i slične činjenice su malo poznate bosanskohercegovačkoj javnosti, što možda i nije neki veliki problem, ali to da su ove i slične činjenice nedovoljno poznate funkcionerima BiH, koji su po službenom opisu njihovog posla zaduženi (a i dobro plaćeni) da brane interese države Bosne i Hercegovine - to je ipak veliki problem
Puno toga bi, iz perspektive bosanskohercegovačkih državničkih interesa, u odnosu prema Saveznoj Republici Njemačkoj bilo moguće ostvariti (što bi po mome iskrenom ubjeđenju bilo u skladu i sa njemačkim državničkim interesima), ukoliko bi se ovom sigurno vrlo važnom partneru BiH – jednom od najvažnijih u Evropi i u svijetu, konačno počelo pristupati profesionalno i suvereno partnerski umjesto kontinuiranog amaterskog pristupa iz pozicije vječite žrtve, koja i dalje čeka na nekog svog viteza-spasioca, kao neka lijepa princeza zarobljena u „mračnoj kuli“ Evrope.
Ne bih želio da ostanem pogrešno shvaćen, ovim nisam želio kazati, da Bosna i Hercegovina nije lijepa princeza (za mene najljepša), ovim sam samo želio ukazati na činjenicu, da današnji njemački vitezovi, kada u pratnji lijepe princeze izađu npr. u restoran na večeru, plaćaju samo svoj dio računa, a na lijepoj princezi je, da izvadi svoj sopstveni novčanik i da sama plati (i naravno unaprijed zaradi, kako bi mogla platiti) ono sto je sama naručila, pojela i popila.
U Njemačkoj svako plaća svoj ceh, a odgovor iz naslova ovog teksta: „a ko će sada odbraniti BiH“, potražio bih što prije kako u bližoj, tako i u daljnjoj historiji/povijesti Bosne i Hercegovine, prije nego što „konobar“ donese račun.