Hajmo da razmotrimo tvrdnju:
"Društvo je nametnulo ženama rađanje djece."
Prije svega, nemoguće je poreknuti biološku osnovu čovjeka. Teško je poreknuti i to da čovjek kao živi organizam teži da stvori potomke, jer je, naravno, fundamentalna osobina živih organizama težnja da prežive i stvore potomke. Onda imamo tvrdnju kao gore, koja je u najmanju ruku upitna, ako ne i nezdrava. Kakav to organizam, ako su stvoreni relativno dobri uvjeti, svjesno izabire da ne stvori potomke?
Sa stanovišta evolucije devijacije kod jedinki bivaju "kažnjene" time što te jedinke ne uspjevaju stvoriti potomstvo. Dakle, one su slijepa ulica u smislu evolucije. Ovo je jak argument kojeg je teško poreći.
Imamo kvazi-religijske feministkinje kao što su Gloria Steinam i Andrea Dworkin, a nijedna nema biološke potomke. Pod "kvazi-religijskim" mislim na one feministkinje koje zaozbiljno uzimaju svoju pseudonaučnu teoriju, ne osobe koje izjednačuju termine "žena" i "feministkinja".
Evo dva primjera koji su očiti. Jedan imamo na ovoj temi,
a drugi se lagano može naći na Internetu u vidu pisanja Asje Bakić. OK, Asja ne želi djecu, ali zašto u oba primjera imamo blatantno nametanje seksualnosti, koje je usko povezano sa stvaranjem potomaka? Očito možemo vidjeti u Asjim tekstovima opscesne hrpe psovki i degutantno pornografsko izražavanje. OK, u oba primjera se ne žele djeca, no što onda imamo toliko bavljenja seksualnošću?
Naravno, najšašavija tvrdnja je:
"Ženom se ne rađa, nego postaje."
što je već poricanje materijalne stvarnosti, jer naravno, ženski pol je definisan genetičkom informacijom sadržanom u Y hromozomu.