Broj povratnika po opstinama tzv. RS

[seno1]

Bracika o povratku u Zvornik ... 2002.

DANI: Poznato je da su u zvorničkoj općini napravljeni pionirski koraci povratka u BiH. Koliko se Zvorničana do sada vratilo?

BANJANOVIĆ: Stalnih povratnika je deset hiljada, a još pet hiljada će ih to postati čim se obezbijede minimalni stambeni preduvjeti. Od desetak hiljada onih koji su obezbijedili kuće i stanove na području Sarajeva i Tuzle, bar tri hiljade njih bi se opredijelilo za povratak ako istinski zaživi odluka o konstitutivnosti, pa se otvori prostor za zapošljavanje u školstvu, zdravstvu i drugim javnim službama. Povratak u grad je najslabiji jer seosko stanovništvo na imanjima dolazi do kakvih-takvih prihoda, dok je gradski svijet, kao, školovaniji, našao posao u Federaciji, pa sad ne žele biti socijalni slučajevi u Zvorniku.

DANI: Mislite li da će konstitutivnost riješiti sve probleme? Vidite li sebe, u tom kontekstu, u nekoj ministarskoj fotelji u Banjoj Luci?

BANJANOVIĆ: Ja sam već rezervirao ministarsko mjesto u Kozlučkom polju, gdje smo osnovali zemljoradničku zadrugu i zasijali stotine hektara. Kamo sreće da ima države, k'o što je nema, pa da pruži podršku tim projektima. Historijske fraze o konstitutivnosti iz usta mnogih visokih funkcionera me nerviraju kad vidim da ti isti ljudi nemaju nikakve spone s povratnicima na terenu, koji u postojećim uvjetima, prepušteni sami sebi, ne mogu više izdržati. Pitam se hoće li imati ko da koristi blagodati konstitutivnosti ako jednog dana ona osvane. Navest ću primjer jednog mladog, poslovnog čovjeka, Zvorničanina, koji godinama obija sarajevske pragove moleći da mu pomognu oko izgradnje proizvodne hale, gdje bi desetine povratnika dobile posao. Njegov elaborat kupi prašinu po ladicama aktuelne vlade, isto kao i kod one prethodne. Pred nama su entitetske i sve druge rampe. Sarajevo nas ne smatra svojima, a Banja Luka pogotovo. Mi smo ničiji. Vlada TK-a je rijedak pozitivan primjer u povratku, ali su njezine mogućnosti skučene. Moj poruka glasi: Neće nam biti nafake od nekakve papirnate ravnopravnosti ako i narednih godinu dana u Zvorniku, Janji i Bijeljini ne budemo vidjeli nijednog visokog funkcionera iz Sarajeva.
...

ja vam kazem da broj stalnih povranika nije veci od 7000.ljudi masovno prodaju kuce i stanove.mnogi su se snasli na zapadu,sarajevu i tuzli.

[Jastreb35]

Bilo bi interesantno identifikovati opstine u "Srpskoj" koje su od kljucne vaznosti, jer u bosnjackom korpusu postoji element zainteresovan za naseljavanje podrucja od vitalnog znacaja, kao i za kupovinu zemlje u istom. Kako onih koji su protjerani iz drugog entiteta, tako i onih koji su iz "Federacije".

[spongebob]

Zove svijet iz Gorazda u panici, zapomazu, vracaj nas u Federaciju, efendijo, ako boga znas!

tebi bi bilo pametnije da ostaviš Bošnjake i Reisa na miru.
šprdaj se sa svojima.

Inace - sta? Usprkos ozbiljnosti teme, ja ne mogu da ovo ne prokomentiram - ovo je prilicno ostra (cak i bezobrazna) reakcija na jedan u biti blag post. Svaka je javna osoba podlozna kritici, pa i Ceric. Neki su se, vidim, malo opustili otkako im nema danas.

ma pusti, primjetis i sam da je pomalo nelagodno biti opozit ovakvim razmisljanjima na forumu zadnjih sedmica...ko da su se ljudi ludih gljiva najeli, kada sam se ukljucio nije postojala ovolika koncentracija nepodnosljivosti drugacijih stavova.
Ceric treba da se brine poslovima oko svoje vjerske zajednice i da ne prica gluposti. Koga je on od tih jadnih ljudi zadnji put posjetio i dao im, ako finansijsku barem moralnu podrsku svojim prisustvom? Kada je on otisao zadnji put u RS? Ali manimo se njega i njegove figure, pogresan covjek na pogresnom mjestu sa opasnim stavom. Njegov rezon je cisti revansizam i mali je kao covjek koliko i svak drugi zadrti nacionalista. Dovoljno govori u kakvom se stanju/diktaturi politickog mesetarstva nasla IVZ BIH. Meni je tih ljudi zao, jer je on kao autoritet.

No, sto se teme same tice: samo je politickom slijepcu jos nejasno, da je povratak izbjeglica propala stvar. Cetnicke vlasti u RS-u u ucinile sve moguce napore da taj povratak onemoguce, a ti napori su obrnuto proporcionalni volji SDA da im povratak olaksa politickim sredstvima. Podjela zemlje je zavrsena stvar. Vratili su se stari i iznemogli kojih za deset-dvadeset godina vise nece biti. Ne mogu da vjerujem da je to samo zasluga cetnicko-fasistickih vlasti, jer se toliko malo napora ulozilo da se ljudi tamo vrate, da im se obezbijedi sigurna egzistencija. Zato mi jos teze pada i smatram ih cinicnim kada citam ove brojke i slova od reisa koji zastupa SDA, stranku koja je uvijek licni gledala ispred drustvenog tj. etnickog interesa. Bice mozda da se narod borio za jedinstvenu, ali SDA to sigurno nije.

[seno1]

Da ne nastavljam onu mucnu diskusiju bez diskusije objasnjavajuci razliku izmedju ironije i pljuvanja, izmedju sagovornika i autora izjava u javnosti itd. Radije bih pitala, jer ja kad ne znam - pitam.

Seno1, pomenuo si da si iz zvornickog kraja pa da pitam tebe kao nekoga ko sve ovo svojim ocima gleda i mozda i sam ima neke dileme, sta uopste uciniti, ovoliko godina poslije? Posao? Skola (imajuci u vidu nastavne planove i programe)? Sigurnost ljudi? I opet, posao?

ja sam iz carsije.morao sam kao i vecina da prodam svoje.morao sam da kupim nesto u federaciji,a nisam imao novac.to je bilo jedino rijesenje.povratnici zive veoma tesko.problem je sto se mladja raje uopste ne zeli vratiti.ja ipak mislim da su ovu podjelu dogovorili politicari.

uzimi primjer banja luke.tamo su najskuplje nekretnine u bosni.prodas stan u banja luci,a kupis tri u zenici za taj novac.zato u banja luci vise nema bosnjaka.

[Mikula Mali]

Ne znam sta bih ti rekla. I da nije bilo zlocina, ko bi zivio medju ljudima koji te ne zele? A jos ovako...

Jedno je ekonomski momenat, drugo je socijalni ili, na kraju krajeva - cisto ljudski: da se sam i odlucis na povratak, iz prkosa ako ni iz cega drugog, i tako doneses odluku da svu tu muku uzmes na sebe, ko bi se usudio da tome izlozi i svoju djecu? Vecini ljudi je to odluka ne samo za sebe vec i za djecu...

[Mr_M]

Sto se tice posla u RS, iskreno govoreci, u dosta mjesta ga nazalost uopste ni ne nema. Znaci ako nema radnih mjesta ni za koga, ne moze ga biti ni za povratnike. Kroz opadanje potraznje proizvoda na trzistu i lose rukovodjenje firmama, koje su doskora bile takorekuc 100% u drzavnom vlasnistvu, doslo je do propadanja istih, a malo se tih firmi obnovilo u pravom smislu, znaci da se postiglo min. 60% prijeratne proizvodnje. A uopste sam primjetio, da se vecina firmi bavi nekom vrstom prodaje i preprodavanja, nego proizvodnjom. A i u samim prodajnim prostorima se zaposljava malo ljudi, radi se poprilicno puno, a cesto se ponajvise zaposljava najvise po nekoj rodbinskoj/prijateljskoj vezi.
Izgleda da je za "biznismene" puno privlacnije prodavati i otvarati razne trgovinske prostore, nego proizvodne. Zbog toga se moze primjetiti i velik broj uvoznih proizvoda, veci od onih domacih.
Mislim da je glupo govoriti o tome, da vlast RS ne dozvoljava povratak. Uostalom vecina povratka se odvija po palicom medjunarodne zajednice i pod pokrovitelstvom iste, u finansijskom smislu.
Sto se tice cijene nekretnina, ona zavisi od toga gdje se sta nalazi i kolika je potraznja. Recimo u gradu je cijena stana oko 1500 km/m², dok npr. negdje na selu mozes kupiti kucu sa 150 m² povrsine za nekih 25 000 km.

[Prenj]

Evo lijep primjer kako sve tri strane sada slozno pushu u jedra dosljedne
medjunacionalne podjele ...
Ko je sta zapishao, zapishao ...

http://www.danas.org/article/2006/06/05 ... 3750a.html
Nakon izbjeglištva, u pečalbu
Gordana SANDIĆ HADŽIHASANOVIĆ

Savez udruženja izbjeglih i raseljenih BiH, koje okuplja 90 organizacija iz zemlje i regije, počeo je potpisivanje Peticije kojom se traži povratak na prijeratna radna mjesta, gdje god to dozvoljavaju uslovi. Istovremeno se time naglašava problem diskriminacije i nepoštivanje ustavnih amandmana koji traže da zaposleni u javnim službama odražavaju nacionalnu strukturu popisa iz 1991. godine.
Gotovo bez izuzetka svuda u BiH je prisutna diskriminacija pri zapošljavanju povratnika: u opštinama, javnim ustanovama i javnim preduzećima. Ne poštuje se ustavni amandman koji zahtijeva proporcionalnu etničku zastupljenost u organima vlasti BiH. Branka Raguz, ombudsmen Federacije BiH, svjedoči o sasvim suprotnoj praksi:

“Dovoljno je bilo koju općinu uzeti, pa ćete vidjeti koje su to drastične razlike upravo u ovom nacionalnom sastavu. Nažalost, tu su upravni odbori, nadzorni odbori, pa i u visokom školstvu.... Sve to govori da se ljudi jednostavno nisu vratili na posao, i kad ima prilika da se uposle, neće da ih prime. Spomenuću najnoviji slučaj, MUP Kantona Sarajevo, gdje je, od 37 primljenih novih radnika, 35 Bošnjaka. Drago mi je da je Agencija za državnu službu uvažila tu žalbu, odnosno vratila da se ispita.“

Nekoliko naših sagovornika potvrđuje ovu osnovnu ocjenu:

- Musair Penava, Čapljina: „U općinskoj administraciji radi, slovom i brojem, jedan Bošnjak i nijedan Srbin. U institucijama kojima je osnivač Čapljina, nema ni jednog Bošnjaka i ni jednog Srbina. To je ono gdje su strahoviti otpori.“
- Enisa Suhonjić, Bosanska Gradiška: „Ravno, evo, šest godina kako se većina vratila. Pitanje je povratka na prijeratna radna mjesta. Nije izvršen niti jedan posto. I tamo gdje postoji mogućnost, nije nama dozvoljeno.“
- Ranka Ivić, Doboj: „U školama nemamo zaposlenih ni Hrvata ni Bošnjaka. Možda se na pola prstiju jedne ruke može nabrojati koliko je ljudi zaposleno.“
- Nikola Ivičić, Donji Vakuf: „Povratnici nisu zastupljeni u lokalnim organima vlasti, nema zaposlenih u opštinskim službama, na šalterima pošte, u elektrodistribuciji, prosvjeti, zdravstvu, komunalnim i drugim javnim institucijama. Za ovih 10 godina u zapošljavanju se nije promijenilo: jednonacionalni etnos u korist multietičnosti. Jedino je promjena uslijedila u policijskoj stanici.“

Pored brojnih apela, razgovora, obećanja, praktično ništa nije učinjeno. Stoga je Savez izbjeglica pokrenuo akciju javnog pritiska i potpisivanje peticije za povratak na posao svugdje gdje je to moguće. Predsjednica Saveza Mirhunisa Zukić kaže:

„Imamo oko 30.000 potpisa kako bi se, na prijedlog svih, zaposlili ljudi koji su se u ovom momentu vratili u gradove, a bez mogućnosti da se vrate na svoja radna mjesta, kao što su javne institucije. Naravno, nismo računali da će se ljudi moći vratiti u privatizirana preduzeća, koja su, nažalost, opljačkana i samim tim su izgubljena njihova radna mjesta.“
Od 211 zaposlenih radnika u opštini Novi Grad, Sarajevo, 185 je Bošnjaka. U Bosanskom Novom, od 6.000 Bošnjaka povratnika, u organima uprave rade tri osobe. U Bosanskoj Krupi zaposlena su samo četiri povratnika Srbina. U prosvjeti na području opštine Foča radi samo jedan Bošnjak i to na mjestu podvornika. Mnogi od onih što su se vratili, razočarano kažu:

„Težak život. Nema stalnog zaposlenja. Od povratka na posao nema ništa.“

U praksi je malo učinjeno da se povratnici zadrže u mjestima u koja su stigli nakon brojnih prepreka. Stoga ne čudi što su mnogi od njih odlučili da ponovo krenu u izbjeglištvo. Tamo gdje će biti posla.

[Batonus]

U Podrinju nece biti nikada vise Bosnjaka kao sto je nekad bilo,ali za 20 godina Bosnjaci ce ponovo biti vecina u Zvorniku, Bratuncu, Srebrenici...

Ali problem je sa velikim gradovima,gdje su Bosnjaci bili prije vecina,a nisu vise: Doboj, Prijedor, Brčko, Stolac

[domi]

Djeca su vojska najjača!
Evo gradića u koji se njegovo izbjeglo stanovništvo nije vratilo tako što je poslalo na noćenje tek pokoju nanu i dedu, u kojem povratnici ne čekaju da im humanitarne organizacije naprave kuću ili da im socijalna služba udijeli koji kilogram brašna, gdje se ljudi nisu vratili "da umru", već da žive. Evo gradića u kojem su malodobna djeca uspostavila sistem obrazovanja kakav žele i u kojem ima hljeba za sve, pa čak i za "gastarbajtere"


--------------------------------------------------------------------------------

ođete li magistralnim putem od Banje Luke do Bosanskog Novog, ili kako tamo na tablama piše - Novog Grada, jednolični pejzaž prošaran zapuštenim kućercima, trobojkama Republike Srpske, svježe obojenim fasadama crkava i živo obojenim noćnim barovima sa ćiriličnim natpisima: Najt klub Baci oko, Najt bar Laguna…, i tarabama - reklamnim panoima koji vas obavještavaju da je baš tu Srbija, iznenada će se tumbe preokrenuti. I to odmah iza tabli na kojima piše Omarska i Trnopolje, i koje vam, kao kad na nekom internet pretraživaču ukucate ta dva pojma, u unutrašnjosti očnih kapaka spika izlistaju slike ljudi pretvorenih u skelete što proviruju iza bodljikavih žica logora Trnopolje, Omarska, Keraterm…

I dok još uvijek sasvim jasno vidite sva rebra logoraša Fikreta Alića, onu sliku nastalu 5. augusta 1992. godine, pred vama se ukazuje buket novih kuća sa crvenim krovovima, izlozi sa latiničnim reklamama i šest novih minareta sa duplim redom kandilja… Vjerovali ili ne, ali stigli ste u Kozarac, općina Prijedor, entitet Republika Srpska.

Samo do prije tri godine ovo je mjesto, a koje se nekad zbog izuzetne ekonomske razvijenosti nazivalo Mala Švicarska, bilo poravnato sa zemljom, a njegovih oko 24.000 stanovnika, od kojih je 96 posto Bošnjaka, bilo je ili protjerano ili pobijeno. I danas se oko 4.000 Bošnjaka sa područja općine Prijedor, kojoj pripada Kozarac, smatra nestalim, među njima su 242 žene, više od 200 maloljetne djece, a oko hiljadu ubijenih je ekshumirano.

Intelektualci naprijed, ostali stoj! U samom Kozarcu potpuno je uništena sva infrastruktura; bolnica, pošta, kinosala, dom zdravlja, tvornica obuće, tvornica modne konfekcije, pilana, štamparija, nekad najveća osnovna škola u Bosni i Hercegovini koju je pohađalo oko 4.000 učenika… i oko pet hiljada privatnih kuća, a vodovod koji je izgrađen samodoprinosom tamošnjih građana preusmjeren je u Prijedor, pa Kozarčani danas, ukoliko ne pada kiša, dnevno imaju samo po jedan sat vode. "Srbi su se hvalili da su tri pune godine imali šta pljačkati iz Kozarca", kaže Sead Čirkin, jedan od prvih povratnika u Kozarac i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Pa iako je uništavanje Kozarca bilo tako temeljito izvršeno, njegovi preživjeli stanovnici nisu se nijednog časa dvoumili hoće li se u njega vratiti. Još dok je trajao rat, oni su, organizirani u dijaspori, pravili planove za povratak, vrijedno su radili i skupljali novac za obnovu svog gradića.

Između 1995. i 1998. godine raseljeni Kozarčani su, kaže Sead Čirkin, izradili neku vrstu strategije povratka i osigurali logistiku. Za razliku od drugih raseljenika koji su se u svoje domove vraćali neorganizirano i uglavnom su u izviđačke pohode slali nane i dede, Kozarčani su u jesen 1998. godine u zbrisani grad poslali ekipu intelektualaca - pravnike, učitelje, inžinjere, hodžu i pet poslanika Bošnjaka u Narodnoj skupšini Republike Srpske. Sa sobom su poveli i djecu.

U toj prvoj grupi bili su i Mevlida Fazlić-Deomić, odbornik SDA u Skupštini općine Prijedor, Osman Mujagić, nastavnik, Sead Čirkin, pravnik… Oni vele da je povratak najviše podupirala Stranka demokratske akcije, koja je tada i imala najveći broj svojih poslanika u RS-u, a prvu pomoć prilikom obnove Kozarca pružila je švedska humanitarna organizacija LWF, te njemačka vladina organizacija THW.

Uz pomoć ovih organizacija i dijaspore, prvo je obnovljena jedna manja stambena zgrada, gdje su se smjestile ove familije, a onda je izgrađen i mesdžid. U proljeće naredne godine povratnici su vlastitim sredstvima započeli izgradnju kuća, a Osman Mujagić, čovjek koji inače voli kazati da se rodio pred školom i sav život proveo između školske table i klupa, 4. septembra 1999. je u prostorijama mesdžida organizirao osnovnu školu. U početku, Srbi su pravili probleme povratnicima, pucali su na njih i minirali kuće, ali poslije su se smirili.

Prst u uho "Mi smo 17. maja 1999. uputili Ministarstvu prosvjete Republike Srpske zahtjev za organiziranje nastave u Kozarcu, ali odgovor nismo dobili. Shvatili smo da srpske vlasti šutnjom zapravo hoće da dobiju na vremenu i povratak u Kozarac odgode što je moguće više, pa smo nastavu organizirali na svoju ruku", kaže Mujagić. On je tada okupio 22 učenika, oformio jedan prvi i jedan četvrti razred, te otpočeo nastavu po programu Federacije BiH. Za to vrijeme učitelj Mujagić nije primao platu, niti je Ministarstvo prosvjete RS-a djecu iz te škole htjelo uvesti u matične knjige.

Pošto je njemačka organizacija TWH već izgradila zgradu Mjesne zajednice, povratnici su željeli da se u njenim prostorijama održava nastava. Međutim, Srpska radikalna stranka Kozarca na čelu sa Mladenom Tadićem, bratom osuđenog haškog zatvorenika Duška Tadića, i organizacija Srpska omladina, preduhitrili su ih i zaposjeli Mjesnu zajednicu. Ali ni povratnici se nisu dali - uputili su bezbroj žalbi tamošnjem OHR-u, koji je donio odluku da se zgrada Mjesne zajednice vrati povratnicima. Srpski radikali i omladinci su se povukli i usput zgradu minirali. "Međutim", kaže Sead Čirkin, "mi smo je popravili i 21. februara ove godine organizirali školu."

Danas ova zgradica, osim naziva Mjesna zajednica Kozarac, nosi i naziv Osnovna škola "Ćirilo i Metodije". Jedna velika prostorija pregrađena crnom zavjesom čini dvije učionice, koje je opremio Caritas iz Beča. Na zidu učionice je zastava Bosne i Hercegovine, a u jednoj maloj prostoriji, koja je i zbornica i ostava za lopte i druge rekvizite, pored globusa stoji i kartonska maketa džamije sa dva minareta. Jedna učiteljica drugog razreda veli da su u učionicama nekad stajale i mape Bosne i Hercegovine, ali da im je naređeno da ih skinu pošto u njima nisu ucrtane granice entiteta. Ali, zato se u razredima rahat kočopere državne zastave, a djeca će vam, na pitanje: Kako se zove vaša domovina?, bez razmišljanja i uglas odgovoriti: Bosna i Hercegovina! Ove godine u školu je upisano je 270 učenika i u njoj radi 12 nastavnika. Razrednu nastavu vode uglavnom učitelji Bošnjaci, dok neke predmete od petog do osmog razreda predaju i nastavnici Srbi. Školski dnevnici, odnosno razredne knjige, štampani su ćirilicom, i nastavnici su obavezni sve podatke o učenicima i nastavi pisati tim pismom.

Nastava se odvija po planu i programu Republike Srpske, s tim što je dozvoljeno učenje bosanskog jezika. Međutim, učitelj Mujagić poznavanje prirode i društva također predaje po udžbenicima iz Federacije, jer su, kaže, roditelji tako odlučili. A djeca sama su odlučila šta će učiti iz historije i geografije.

Dakle, prije, kada bi nastavnica počela govoriti o srpskim ustancima ili podvizima Vojske RS-a, djeca bi začepila uši i zviždala. Kada to nije uspijevalo, izlazili su iz učionice. Ili djeca, ili nastavnica. I tako su do sada promijenili četiri nastavnice historije. Međutim, peta se dobro drži. Njeno ime je Daliborka Majstorović i pored historije predaje geografiju i likovnu kulturu. Učitelj Mujagić veli da tajna njenog uspjeha leži u tome što je shvatila šta djeca ne žele, pa "govori samo ono što ona žele da čuju". (Nažalost, za vrijeme našeg boravka u Kozarcu, nastavnica Majstorović je bila odsutna.)

U Osnovnoj školi "Ćirilo i Metodije" vjeronauka je obavezan predmet, pa je efendija Abaz Muratćehajić čak i primljen u radni odnos u ovoj školi i prima platu od Ministarstva prosvjete Republike Srpske. Djeca također obavezno uče ćirilicu, ali kako su veći dio svog života proveli u izbjeglištvu u Švedskoj, Njemačkoj, Švicarskoj…, sa ovim pismom imaju problema. Ali i tu ima izuzetaka - u školi su dvije djevojčice koje su izbjeglištvo provele u Rusiji i one su nam uglas, jasno i glasno, bez ijedne greške, pročitale pjesmicu o pticama, granju i gnijezdima. Napisanu ćirilicom, naravno.

Od logoraša do policajca I dok djeca čekaju da se iz Mjesne zajednice presele u novu školsku zgradu, koja samo što nije završena, njihovi roditelji prave kuće, prodavnice, radionice. Zapravo, u Kozarcu već sada postoji nekoliko firmi koje proizvode građevinski materijal i koje zapošljavaju po 20-30 radnika, tu su farme rasplodne teladi, pekara, prodavnica namještaja, zlatara, frizerski salon, kinosala, kafe-klubovi… Interesantno je napomenuti i to da Srbi iz susjednih mjesta dolaze u Kozarac u potrazi za poslom. Osim njih, redovni "gastarbajteri" na kozaračkim "bauštelama" su i Zeničani. Tamo ih je godišnje između dvije i tri stotine; fizički radnici rade za dnevnicu od 30, a majstori 60 maraka. Povratnici su svojim novcem izgradili i šest džamija (nekad ih je bilo 14), a pošto je srušena zgrada Doma zdravlja, organizirali su i zdravstvenu zaštitu. Tako, iz Sanskog Mosta jednom sedmično u Kozarac dolaze ljekar opće prakse, pedijatar, ginekolog…

Kako je RS i Kozarcu dodala prefiks srpski, povratnici su vrlo brzo uzdurisali kod tamošnjih vlasti da se ovom mjestu vrati njegovo staro ime. I glavna kozaračka ulica opet se zove ulica Maršala Tita, a prije tri mjeseca na čelo Mjesne zajednice postavljen je Bošnjak. I u Policijskoj stanici su zaposlena tri Bošnjaka (u Policijskom centru Prijedor ukupno ih je sedam), a prvi policajac Bošnjak koji je ovdje dobio posao bio je Vehidin Elezović. Radi se o jednom od onih ljudi-skeleta iza bodljikave žice u Trnopolju, sa slike koja je u augustu 1992. godine obišla i zgrozila svijet.
U Kozarcu, u Republici Srpskoj

Vehidin je, kaže, u logor odveden na svoj 17. rođendan, 26. juna 1992, a pušten je 13. augusta iste godine. Od tada on 13. august slavi kao svoj rođendan. Nije ga, veli, bilo strah vratiti se u Republiku Srpsku, ali je "pomalo ogrubio i oguglao". Ovaj nekadašnji logoraš kaže da je u Banjoj Luci završio policijsku akademiju i da su ga u Kozarcu kolege Srbi odlično primili. On kratko kaže: "Nikada mi, otkako sam se vratio, niko nije rekao nijednu ružnu riječ."

Da su Kozarčani sasvim ozbiljno shvatili povratak, pokazuje i to što su reaktivirali Fudbalski klub "Bratstvo" i lovačku sekciju, a kane obnoviti i šahovski te body building klub. Za trenera FK "Bratstvo" izabrali su Boška Dragičevića, bivšeg fudbalera i trenera ovog kluba. Dragičević i njegova familija su inače jedna od pet srpskih familija koje danas žive u Kozarcu, i on, valjda kako je i red, živi odmah pored fudbalskog igrališta, odnosno stadiona, kako ga on naziva. Iz Kozarca Dragičević je, kaže, izbjegao kad i Bošnjaci, i vratio se '93. godine. "Kad sam došao, doživio sam duboko razočarenje. Dočekao me je jad i čemer, sve je bilo porušeno. I moja kuća je bila opljačkana. Srbi su sve opljačkali, ja ću da vam kažem pošteno, pa neka ide glava. A prije rata ovdje se itekako dobro živjelo. Onda sam počeo sam da popravljam stadion. Rekao sam im - djeca će se uvijek htjeti igrati. Kad su se komšije Bošnjaci vratili i počeli sa formiranjem fudbalskog kluba, mene su bez dileme izabrali za trenera. Sada je 'Bratstvo' u Četvrtoj međuopćinskoj ligi, ali se pripremamo da se popnemo stepenicu više. Stadion i opremu sponzorira naša dijaspora i tvrdim vam da to jako dobro radi", kaže trener Dragičević i s ponosom ističe da je sa svim komšijama u dobrim odnosima, da im ide na svaki praznik, na svaku dženazu. I obratno, veli.

Kozarčani su vlastima Republike Srpske još uputili zahtjev da im se vrati status općine koji su i imali do 1963. godine i na što, po Zakonu o lokalnoj samoupravi, imaju pravo. Premijer RS-a Mladen Ivanić poslao im je pismeni odgovor u kojem stoji da se oni - Vlada RS-a, kao, pribojavaju za "ekonomsku održivost Kozarca". No, Kozarčani se na ovo samo smiju. Kažu da je veliki broj Srba živnuo otkako su se oni vratili, te da neće odustati od ove inicijative.

Dok smo napuštali Kozarac, kojeg je noć već bila prekrila i kandilji ga obasjali, Sead Čirkin nam je kazao kako oni ne žele stati na ovome. "Molim vas, napišite da se ovdje vratilo više od 50 posto prijeratnog preživjelog stanovništva i da će se uskoro vratiti i ostali. Evo, i Srbi su izgradili novu crkvu pored stare, Vlada RS-a im je za to dala iz budžeta 40.000 maraka, ali nama to ne smeta. Jedino nam smeta jeste to što nam niko iz vlasti, iako smo ih pozivali, nije došao na otvorenje džamija i uređenje mezarja."

I još je, pošto smo mu kazali kako nam je drago što ljudi u Kozarcu žive dobro, dodao: "Ovdje se ne živi dobro, već dosta dobro. A bit će još i bolje."

Svaka čast! Svečanost u logoru
Logor Trnopolje, kojeg je 1992. tamo u zgradi osnovne škole formirao SDS, danas je ponovo škola i srpske vlasti su odlučile da se kao Dan škole slavi 24. maj, pa su na ovogodišnju školsku proslavu pozvali i povratnike Bošnjake. Naravno, nijedan Bošnjak se nije odazvao, jer su mnogi bili zatvoreni i mučeni u toj školi, a osim toga, promijenjen je i sam datum dana škole, pa je umjesto nekadašnjeg - 10. juna, uzet 24. maj, što je zapravo datum kada je škola pretvorena u logor.

"Nećete vjerovati, ali čak su tražili da i djeca iz naše škole u Kozarcu dođu u tu školu-mučilište u Trnopolje i učestvuju u 'svečanom programu'. Nisam znao hoću li se smijati ili plakati i, naravno, odbio sam. Još su se odvažili da me tužakaju Ministarstvu prosvjete. Tamo sam otišao i lijepo im sve rekao i sad nas više ne zovu", kaže učitelj Osman Mujagić.

Bošnjaci su se vratili i u Trnopolje, ali njihova djeca pohađaju školu u Kozarcu



Izvinjavam se na duzini paste-iranog posta.

[Prenj]

Kozarac, koji je nakon Srebrenice, vjerovatno mjesto gdje su pocinjeni najgori zlocini u proslom ratu, je najbolji primjer da se sve moze kad se hoce.

[Bosanac sa dna kace]

Osnovna škola "Ćirilo i Metodije"

u novinama ne moze proc rijec hefta u reklami, a bosnjcka djeca moraju da idu skolu sa ovakvim nazivom! pa ljudi ovo je fasizam, ne do ti Bog da mi damo kome naziv skole Sultan Mehmed Fatih gdje su 99% ucenika Srbi ili Hrvati!digli bi se svi na noge da nas uniste!
jel se ova skola prije rata zvala ovako?

[Prenj]

Osnovna škola "Ćirilo i Metodije"

u novinama ne moze proc rijec hefta u reklami, a bosnjcka djeca moraju da idu skolu sa ovakvim nazivom! pa ljudi ovo je fasizam, ne do ti Bog da mi damo kome naziv skole Sultan Mehmed Fatih gdje su 99% ucenika Srbi ili Hrvati!digli bi se svi na noge da nas uniste!
jel se ova skola prije rata zvala ovako?

U ovom konkretnom slucaju grijesis, jer Cirilo i Metodije su 'odgovorni' za pismenost svih Juznih Slovena.

[Bosanac_21]

Kozarac, koji je nakon Srebrenice, vjerovatno mjesto gdje su pocinjeni najgori zlocini u proslom ratu, je najbolji primjer da se sve moze kad se hoce.

To je istina, cestitam Kozarcanima sto ipak nisu zaboravili sta im se desavalo. Kad je u pitanju zapadna Bosna, mislim da Kozarac, opstina Prijedor i opstina Bosanski Novi prednjace s povratkom i izgradnjom.

[Bosanac sa dna kace]

Osnovna škola "Ćirilo i Metodije"

u novinama ne moze proc rijec hefta u reklami, a bosnjcka djeca moraju da idu skolu sa ovakvim nazivom! pa ljudi ovo je fasizam, ne do ti Bog da mi damo kome naziv skole Sultan Mehmed Fatih gdje su 99% ucenika Srbi ili Hrvati!digli bi se svi na noge da nas uniste!
jel se ova skola prije rata zvala ovako?

U ovom konkretnom slucaju grijesis, jer Cirilo i Metodije su 'odgovorni' za pismenost svih Juznih Slovena.

da znam ja to, ali njihov zadatk je bio da ih pokrste, pismene ili ne, nebitno!
a cilj ovakvog naziva skole je zapisavanje, za njih je terorizam sto se skola zove Husein kapetan Gradascevic, a svi jako dobro znamo da je dan porsvjete u manjem enitetu dan Sv. Save!!!

[Bosanac_21]

u novinama ne moze proc rijec hefta u reklami, a bosnjcka djeca moraju da idu skolu sa ovakvim nazivom! pa ljudi ovo je fasizam, ne do ti Bog da mi damo kome naziv skole Sultan Mehmed Fatih gdje su 99% ucenika Srbi ili Hrvati!digli bi se svi na noge da nas uniste!
jel se ova skola prije rata zvala ovako?

U ovom konkretnom slucaju grijesis, jer Cirilo i Metodije su 'odgovorni' za pismenost svih Juznih Slovena.

da znam ja to, ali njihov zadatk je bio da ih pokrste, pismene ili ne, nebitno!
a cilj ovakvog naziva skole je zapisavanje, za njih je terorizam sto se skola zove Husein kapetan Gradascevic, a svi jako dobro znamo da je dan porsvjete u manjem enitetu dan Sv. Save!!!

Zato sad po rs-u sve vise skola imaju imena "sveti sava" i "vuk karadzic" a prije rata su nosile drugcija imena.
Neko se treba i za to pobrinuti, nedaj Boze da "oni" idu u skole s tako agresivnim nasim imenima

[Bosanac sa dna kace]

Mene zanima to da li je istina da se u opstinu Kotor Varos vratilo svo predratno bosnjacko stanovnistvo i pola hrvatskog! jel istina?

[seno1]

Mene zanima to da li je istina da se u opstinu Kotor Varos vratilo svo predratno bosnjacko stanovnistvo i pola hrvatskog! jel istina?

to je srpska propaganda.uglavnom su ljudi u gradu i predgradjima srbima prodali kuce.vratilo se oko 2500 bosnjaka.broj bosnjaka i hrvata je prije agresije bio veci od 20000.uglavnom su se vratili starci.

[Vodenjak]

Osnovna škola "Ćirilo i Metodije"

u novinama ne moze proc rijec hefta u reklami, a bosnjcka djeca moraju da idu skolu sa ovakvim nazivom! pa ljudi ovo je fasizam, ne do ti Bog da mi damo kome naziv skole Sultan Mehmed Fatih gdje su 99% ucenika Srbi ili Hrvati!digli bi se svi na noge da nas uniste!
jel se ova skola prije rata zvala ovako?

Ma ja da sam na mjestu Kozarcana, sam bih sebe jos jednom prognao, samo zbog naziva skole!

[Bosanac sa dna kace]

u Zvorniku je živjelo 48.208, a vratilo se 17.000

kolko ja znam u Zvornik su se vratili gotovo svi, medjutim pola zvornicke opstine je ostalo u Federaciji a pola u manjem entitetu pa zato brojka izgleda mala, cini mi se da je vecina bosnjackih sela ostala u Federaciji i danas ta sela tvore opstinu Sapna kolko ja znam!

[sanco]

Selam za povratnike u Zvornik i samo jedna informacija..pogledajte ko sve prolazi i dolazi vasoj kuci ko se onako "slucajno" cesto nadje u blizini kakvih sjela i drugih okupljanja..ako je slucajno srb samo javite nekom u federaciji..

Ubacuju svoje spijune medjupovratnike i nadgledaju trenutno stanje ovi sa Biroa za sigurnost iz manjeg entiteta..

POZDRAV DOMOVINI!

[neupucena]

Slucaj je takav da se na ovoj kao i na svim drugim temama moraju javiti ljudi koji ce imati huskacki i negativan komentar na svaki pozitivan primjer koji se navede o povratku ili pokusaju ljudi da ponovo grade zivot u mjestima iz kojih su protjerani. Da nije tuzno, bilo bi smijesno ali vecina ljudi koji ovde daju takve komentare su nazalost bolno nepismeni, neupuceni i bez vlastitog stava i razmisljanja.
Svi bismo mogli iznositi podatak da je na podrucju opstine Prijedor prije rata zivjelo preko 60.000 muslimana od ukupno cca 120.000 stanovnika i da je broj ljudi koji se vratio poslije 1995 zanemarljiv i da je puno bitnije sto se prijedorska gimnazija zove Sveti Sava ili osnovna skola u Kozarcu Cirilo i Metodije, te da se zbog toga muslimanski narod prijedorske opstine treba huskati na iseljavanje i prodaju svoje imovine ili sta znam vec.
Ista ova lica koja iznose argumente rulje uglavnom i ne znaju ko su bili Sveti Sava i Cirilo i Metodije ali im je najbitnije da je to nesto srpsko pa samim time vrijedno mrznje i gazenja.
Bolna je istina da se sistematski u nasoj drzavi radi na odgoju i obrazovanju takvih profila ljudi koji ne znaju sastaviti najprostiju recenicu a da ona ne sadrzi barem jednu gresku, ali zato su eksperti u mrznji i podsticanju na mrznju.

[sanco]

Ti uci o ljepoti pisanja i ponasanja i dokazuj se stalno ovoj evropi otrcanoj ja necu pisem ono sto jeste a ako ti smeta tvoj problem.Prezivio sam opsadu dok si ti garant trosila vrijeme na zabavne parkove..

I Dosta stom statistikom drzi se realnosti,mojne mi evropskih supljaka

[privremeni]

Slucaj je takav da se na ovoj kao i na svim drugim temama moraju javiti ljudi koji ce imati huskacki i negativan komentar na svaki pozitivan primjer koji se navede o povratku ili pokusaju ljudi da ponovo grade zivot u mjestima iz kojih su protjerani. Da nije tuzno, bilo bi smijesno ali vecina ljudi koji ovde daju takve komentare su nazalost bolno nepismeni, neupuceni i bez vlastitog stava i razmisljanja.
Svi bismo mogli iznositi podatak da je na podrucju opstine Prijedor prije rata zivjelo preko 60.000 muslimana od ukupno cca 120.000 stanovnika i da je broj ljudi koji se vratio poslije 1995 zanemarljiv i da je puno bitnije sto se prijedorska gimnazija zove Sveti Sava ili osnovna skola u Kozarcu Cirilo i Metodije, te da se zbog toga muslimanski narod prijedorske opstine treba huskati na iseljavanje i prodaju svoje imovine ili sta znam vec.
Ista ova lica koja iznose argumente rulje uglavnom i ne znaju ko su bili Sveti Sava i Cirilo i Metodije ali im je najbitnije da je to nesto srpsko pa samim time vrijedno mrznje i gazenja.
Bolna je istina da se sistematski u nasoj drzavi radi na odgoju i obrazovanju takvih profila ljudi koji ne znaju sastaviti najprostiju recenicu a da ona ne sadrzi barem jednu gresku, ali zato su eksperti u mrznji i podsticanju na mrznju.

Prema nekim podacima, nakon ratnih sukoba procenat izbjeglih ili protjeranih koji se vracaju u svoja stara prebivalista max. je nekih 40%do 50% i on je najveci prvih godina poslije rata.
Kad se sagleda priroda sukoba u proslom ratu, njegova zestina i broj poginulih, prognanih i izbjeglih, kao i broj godina koji je protekao, mislim da od masovnijeg povratka bilo gdje u BiH vise nema nista. A da ne spominjem i nedostatak politicke volje. Svi su izgledi da ce u buducnosti to biti stvar odluke pojedinca odnosno porodice i njene procjene situacije (politicke, ekonomske,sigurnosne).
Onaj ko moze biti optimista moze se samo nadati da cemo jednog dana postati "normalna" zemlja (sta god to znacilo), cime ce i izbor mjesta zivljenja biti sasvim uobicajena stvar koja nece podlijegati nikakvoj vrsti prebrojavanja.

[lahor]

Osnovna škola "Ćirilo i Metodije"

u novinama ne moze proc rijec hefta u reklami, a bosnjcka djeca moraju da idu skolu sa ovakvim nazivom! pa ljudi ovo je fasizam, ne do ti Bog da mi damo kome naziv skole Sultan Mehmed Fatih gdje su 99% ucenika Srbi ili Hrvati!digli bi se svi na noge da nas uniste!
jel se ova skola prije rata zvala ovako?

Ma ja da sam na mjestu Kozarcana, sam bih sebe jos jednom prognao, samo zbog naziva skole!

Tekst o popovratku u Kozarac koji smo ovde procitali star je nekoliko godina.Skola se prije rata zvala "Rade Kondic" a danas nosi naziv "Kozarac".Isto tako se desilo puno toga u poslednjih nekoliko godina po pitanju izgradnje i prosperiteta.Dosta je toga novog napravito, nicu velike stambene zgrade,napravit je veliki bazen za kupanje sigurno najveci u cjeloj krajiskoj regiji.Ove godine pocinje gradnja atraktivnog hotela i jos puno toga.....Broj povratnika se iz godine u godinu povecava.Kozarac se uglavnom oslanja na vlastite snage jer od opstine Prijedor nema nikakve pomoci,zato se vec odavno radi na ideji samostalne opstine.Nikle su mnoge privatne firme a glavni nosioc razvoja je ipak dijaspora koja dolazi,gradi i ulaze u svoje mjesto.Cudno mi da ef.Ceric nije pomenuo ovo mjesto a proslo ljeto je bio na otvoru jedne dzamije i sigurno ce doci i ovog ljeta jer se na podrucju Prijedora otvaraju tri dzamije.

[bigetta]

Kad covjek slusa nase politicare i vjerske sluzbenike koji se od sve snage uzpinju da dokazu kako se NIKO nije vratio svojim kucama u tu dejtonsku tvorevinu zvanu RS i da je tamo teritorija gotovo etnicka cista,pitam se dali oni to rade za Dodika i slicne mu koji uporno tvrde referendumom mogu dobiti 95 % glasova za otcjepljenje i pripajanje RS Srbiji jer kampanja u koju je usla srpska politicka vrhuska u BiH je jako pametno smisljena,mi cemo blokirati rad drzavnih organa na svakom nivou,stopirati svake reforme i povratak na stare strikno etnicke zakone uslove djelovanja u svim sporama drustva,dokazati medjunarodnoj zajednici da je RS ekonomski odrziv i etnicki homogen dio BiH i da je moguc bez ostatka ionako nefunkcionalne i nepotrebe po njima,Bosne!
I onda se pitam dali onaj Safet koji sad zivi i radi u Svedskoj naprimjer i koji ljeti sjedne u svoj volvo i ode na mjesec dana u svoje Trebinje kao neki gastarbajter a ne ko neka izbjeglica bez krova i temelja,pitam Reisa Cerica "Pa pobogu brate mili , gdje se TAJ SAFET racuna?!" u glavama nasim politicara i vjerskih sluzbenika???! Hvala bogu da ga Dodik NEZELI uracunati u korpus zitelja te tvorevine zvane RS?!!