Božić u ratnom Sarajevu

[kijameta]

A sto se tice anegdota (bolje reci crnog humora): covjek se vratio sa ponocke i nasao u stanu nove sustanare, koje nije mogao nikako (legalno) izbaciti iz stana.

dobro ima i tog crnog , ko da je ekipu sto je slavila Božić u K.Tomislava pokupila Ćelina ekipa jer su pjevali "ustaške pjesme " i 7 dana im se nije znalo za trag tek ih je Kardinal spasio tj Kardinal kod Alije ,Alija kod Ćele , ustaške pjesme su bile pjesme od Parnog valjka i Prljavog kazališta .

Lazes !!

Bozici(katolicki i pravoslavni) su u ratnom Sarajevu bili mnogo ljepsi ,nego su to danas i to u svakom pogledu.
Kolicina entuzijazma,idealizma,multikulturalnosti,duhovnosti,humanizma u ljudima Sarajeva 92-95 i danjnjeg Sarajeva je neusporediva i razlika bi bila smijesna,da nije zalosna.
Sarajevo je je periodu 92-92 bilo na vrhuncu svog duhovnog razvoja a sada je na dnu. Bili smo tada ideal,metropola svijeta a sada smo samo ofucana zapadnosrbijanksa palanka.

[Betand]

Laže ti nos , jel treba imenom i prezimenom ovdje da ofiram ljude koji su sad po Kanadi i koje kuda sve ili da ti ih zovnem da ti ispričaju šta su doživjeli i preživjeli ni krivi ni dužni ?

[dr.gog]

Mrzim idealiziranje..pa i ono multikulti Jest bilo sranja, znam i ja, i šta sad...da malo upitamo Ivu Miru Jovića za izjavu u tom duhu, da nahranimo pitbulove interneta koji bi najradije spržili sa-x, tj. teheran-x, poznati "komunjarsko-četničko-ustaški- balijski" forum i banovanu omladinu Praščića Peppe ?

Božiće u sarajevu sam mrzio iz jednog a volio iz drugog razloga.Prvi razlog je bilo nekoliko preglupih akcija 9 i 10 bbr gdje umalo dva puta nisam glavu izgubio jer su Mirko i Slavko, pardon-Ramiz I Mušan, baš na 7 januar volili da poduzimaju ofirne i diletantske akcije protiv četnika.

Zadnji put, pravoslavni Božić 93-e čini mi se, čak su nam i dovikivali i zajebavali nas...
Osim toga, dok smetljari nisu pometlani u smeće (pobijeno, otjerano, smireno batinama), i jesu se dešavale provokacije od napuhanih majmuna u alfa maskirnim uniformama.Kasnije je bilo ok, osim ako neki naklinčeni komšija nije dobio napad ueberpatriotizma, ispoljavajući ga primitivnim seljaklukom tipa "ustaše, vlasi" i "vjere mu ne faleći".

Lijepe stvari su vezane uz obiteljska druženja, kao što je to uvijek i bila svrha( a ne kvazivjerski shopping cirkus i idolopoklonstvo).

25.12.
Atmosfera propovjedi franjevaca sa Bistrika, skromni kolači od prošvercanih sastojaka, od humanitarnih keks biskvita, odnekud izvučena boca pića ili od Unprofora kupljeno vino, paketić svijeća, tranzistor i par ukrasa..i nekolicina najbližih prijatelja.

Sjećam se da sam za francuze nabavio par bajoneta za koje sam dobio nekoliko boca Bordeaux-a, keksa i čokolade.Jedna boca meni, ostale podjelih da slavlja bude i drugdje.
U ambulanti na liniji otvorila se flaša, keks i ostalo.Bilo je plina, a struja prioritetna naravno , piči tv , svira radio, cigara ne može nestati.
6 ljudi.Pričalo se o svemu pomalo, a glavna tema bijaše sjećanje na sretne trenutke u životu..

Oko 2 sata, popio se ostatak vina( a i nije ga bilo osim za simboličnu zdravicu), napolju se nije pucalo, i izašli smo vani.Hladna i vedra , tiha noć..

Na liniji je jedan čiča nakuhao kafe i uskoro smo sjedili opet , ovaj put za drugim stolom, svega 10 metara od rova.


Nikad nijedan Božić nakon rata nije ponovio tu atmosferu jednostavne blagdanske bliskosti

[smurf]

'94. u Katedrali je bila tolika guzva da nisam osjetio kad mi je ispao pistolj... To sam tek kasnije skontao kada sam izasao a znam da nisam bio izbunaren... Znam da sam se tad zezao da me je dragi Bog kaznio sto sam isao na Ponocku al' me naravno to nije sprjecavalo da i dalje dijelim Bozice sa rajom koja slave

I da, moja raja su i u ratu obiljezavala vjerske praznike, naravno to je bilo puno skromnije ali ne i manje srdacno

[Truba]

hvala ljudi
to s jednostavnošću mi treba...

[stolac-SARAJEVO]

Kada je poceo rat ja sam imao tri godine.Al' sjecam se jednom za Bozic da sam sa roditeljima bio kod komsija i komsija je radio u Crvenom krstu.Dijelili nama djeci neke poklone(bio ja i njihova dva sina) i meni dali onu veliku kantu mlijeka u prahu,propisno umotani u autic.Sve to cuvam i dan danas( u kanti drzim neke stvari a autic na vitrini) a ono sto mi je jos draze i sto se jos cuva jesu komsije,koje dodju nama na Bajram mi njima na Bozic i sve se slavi i sve je NAS praznik.

[karanana]

u stocu ili u sarajevu?

[stolac-SARAJEVO]

Sarajevu.

[RosaSpinosa]

Par dana prije Božića '92 okitila se jelka, kuća se uredila, mama postavila nove zavjese (da se ne vidi ona UNPROFOR folija na prozorima), a onda na Badnji dan ispred kuće padne granata, izbije prozore, pocjepa zavjese, krš na sve strane, strahota... Ali organizuje se mala radna akcija sa komšijama i nekako se to sve sanira za jedan dan a sutradan 25.12. prava proslava Božića. Mama i komšinica podjelile 2 ikara i od toga svaka napravila sarmu i pitu burek (samo mi nikada neće biti jasno kako su od tako malo "mesa" napravile toliko jela ). Čitav komšiluk se sjatio, jelo se, malo se pilo, ali što je najvažnije UŽIVALO se.
Slična je proslava bila i '93 i '94, ali poslije toga sve je nekako počelo da se hladi i nikada neće biti onako dobro kako je bilo u ratu. NAŽALOST!!!

[Truba]

hvala najljepsa

[General_Jackson]

Ljudi covjek je samo htio da mu svako iznese svoja sjecanja iz tog perioda, a vi se i oko toga uspjeli posvadjati.

Sto se mene tice evo ukratko onog prvog ratnog 92. sjecam se da sam taj dan dosao s linije, kod kuce nije bilo ni struje ni kruha, a posto sam do tada vec sahranio pola svoje raje i saboraca i nije mi bilo ni do cega. Onog 93. se iskreno ni ne sjecam gdje sam bio, a 94. mi je vec ostao u sjecanju nekih 20-tak dana prije dobili smo po usima na Nisickoj visoravni, poginuo bliski saborac u jos jednoj "genijalno" osmisljenoj akciji nase "Komande" vratili se u Sarajevo, ako me sjecanje ne vara bila je suha zima, znam da je bio mir u Sarajevu i tu noc nije bilo policijskog casa. Izasli smo u vecem broju u grad i otislo se na ponocku, grad je bio dosta ziv i tacno je druzenje je bilo bolje tada, ali ne ponovilo se ipak, radije bih se prisjecao onih druzenja i proslava prije rata.

[SnezanaM]

'94. u Katedrali je bila tolika guzva da nisam osjetio kad mi je ispao pistolj... To sam tek kasnije skontao kada sam izasao a znam da nisam bio izbunaren... Znam da sam se tad zezao da me je dragi Bog kaznio sto sam isao na Ponocku al' me naravno to nije sprjecavalo da i dalje dijelim Bozice sa rajom koja slave

I da, moja raja su i u ratu obiljezavala vjerske praznike, naravno to je bilo puno skromnije ali ne i manje srdacno

Bog te jedino mogao kazniti sto si usao u crkvu sa pistoljem

[Asana]

Sjedili smo jednom poslije rata, mi komsije , ali sada u prosirenom sastavu: prosirenom za clanove porodica koji su tokom rata bili vani. Pocelo se prepricavati, pa ovo, pa ono, bacali smo se od smijeha … I na cudjenje nasih "izbjeglica" zakljucili – da nam je to bilo .. najljepse vrijeme u zivotu ….
Ne kaze se uzalud da covjek postane sasvim slobodan i da sagleda prave vrijednosti tek kad izgubi sve. U to vrijeme, ako i nismo jos bili izgubili sve, bili smo jako svjesni da mozemo svakog slijedeceg trenutka izgbiti sve, od materijalnih stvari, nasih najdrazih… do, recimo, vlastite sposobnosti kretanja ili vlastitog zivota. To je sadasnjem trenutku davalo pravu vrijednost.

Ljudi su opcenito puno bolje, toplije… jednostavno – ljudskije komunicirali tokom rata. Valjda je ta svijest da "danas jesmo sutra nismo" pomogla da svaki povod za ljubaznost, druzenje i smijeh bude iskoristen s velikim entuzijazmom. E, kako je bogata bila nasa trpeza: mi napravili ratne hurmasice komsiji za Bajram .. on nama donio konzervu sa sunkom za Bozic … Jedan komsija opet dobio paket s Pala, pa smo ga drobili svi zajedno mjesec dana …
Bozici i Bajrami bili su divan povod da se sjedne zajedno, da damo podrsku jedni drugima, da znamo da smo drugaciji od onih koji su inicirali to zalosno stanje u kojem smo se nalazili. Imala su ta vremena toliko drazi … jer nikome nisu padale na pamet gluposti poput "modne osvjestenosti", "sta je in ove zime", wannabe & musthave …

Eh.

[Truba]

hvala


povijest se ponavlja na nasim prostorima

evo jedna kratka vijest iz sarajeva 1942

Sarajevo: Nema ponoćke. Svečana pontifikala u katedrali na Božić.

Radi ratnih prilika ne će ni ove godine, kao ni lani, biti ponoćke. Svečanu sv. Misu, uz veliku asistenciju, u 9 sati prije podne, imat će u katedrali na prvi dan Božića, kao i dosadašnjih godina sam preuzv. gosp. Nadbiskup i pod sv. Misom izreći prigodnu propovijed.

[Pera Trta]

hvala


povijest se ponavlja na nasim prostorima

evo jedna kratka vijest iz sarajeva 1942

Sarajevo: Nema ponoćke. Svečana pontifikala u katedrali na Božić.

Radi ratnih prilika ne će ni ove godine, kao ni lani, biti ponoćke. Svečanu sv. Misu, uz veliku asistenciju, u 9 sati prije podne, imat će u katedrali na prvi dan Božića, kao i dosadašnjih godina sam preuzv. gosp. Nadbiskup i pod sv. Misom izreći prigodnu propovijed.

Pretpostavljam da je to "Hrvatski narod" ili "Sarajevski novi list" Pitanje, iako nevezano za temu: gdje se mogu prelistati novine iz doba NDH? Na netu sumnjam da ih ima.

[Truba]

nisu te novine

ima kod mene jeftino u arhivi svega

oftopik

najdraže su mi ratne novine... sad kad čitam... ma komedija... kao montipajton... do proljeća smo u ________________ (umetni ime grada) koji nikad nije promijenio stranu

ili rat će trajati još 3 mjeseca... ono 1993. fasciniran sam starim novinama

imam UNA novine BH exkluziv Globus onda neke novine AP Zapadna Bosna ma loodilo

najšokiraniji sam bio kada sam u starim novinama iz 1936 pronašao podatak o jednom događaju kojim je počeo jedan film Koste gavrasa...Amen
samoubistvo židova na konferenciji lige naroda... došo frajer i upuco se za govornicom rekavši židove progone u njemačkoj...

stvarno što nije zapisano nije postojalo... djaba mi pričali po forumu ili gledali TV i slušali radio... papir je papir...

[Pera Trta]

Za mene su pravo blago svi brojevi "Politike" do 6. aprila 1941. u elektronskoj formi, potpuno free

[pure_love]

Za mene su pravo blago svi brojevi "Politike" do 6. aprila 1941. u elektronskoj formi, potpuno free

gdje kupis to?

[Pera Trta]

Za mene su pravo blago svi brojevi "Politike" do 6. aprila 1941. u elektronskoj formi, potpuno free

gdje kupis to?

Ništa se ne kupuje. Sve za dž
Uživaj!

http://digital.nb.rs/collection/no-politika

[kijameta]

Laže ti nos , jel treba imenom i prezimenom ovdje da ofiram ljude koji su sad po Kanadi i koje kuda sve ili da ti ih zovnem da ti ispričaju šta su doživjeli i preživjeli ni krivi ni dužni ?

Sta ces ti 'ofirati' rodjen sam i odrastao u djelu grada oko katedrale,znam 80 % ljudi tamo,imam u tom djelu grada i mnogobrojnu rodbinu-katolike,znam more ljudi iz 9 mtbr i skoro sve vaznije ljude iz te brigade,da mi je potrebno da znam,saznao bih za par sati i imena uhapsenih i zasto su uhapaseni i ljudi koji su ih uhapsili.
I zato ti kazem ne lazi,jos jednom. Ako je neko i bio uhapsen,sigurno nije zbog pjevanja pjesmi od Kazalista i Valjka,nego zato sto je ustasa,saradnik paravojske hzhb ili hrvatski spijun.
U ratu su ljudi bili mnogo upuceniji jedni na druge i mnogo su se vise druzili,tako da su sve proslave bili mnogo toplije i ljepse. Od doba tih ratnih Bozica,redovno do danas,obilazim rodbinu,kojoj prije rata,nisam nikako ni isao,pozitivan utjecaj ratnih vremena.Meni nekako najupecatljiviji u sjecanju ostaju katolicki Bozic 95 i pravoslavni 07.01 96,mada to i nisu formalno ratni,jer rat je formalno bio zavrsen ali ipak mislim da se mogu smatrati ratnim. Svi praznici su prije su bili pod utjecajem prezivljavanja i smrti svugdje oko nas. Dok ta dva Bozica su nekako bili kao zora novog dana,pa smo svi bili narocito veseli,tu je negdje bio i Bajram i Nova Godina,pa je opcenito vladalo neko sretno i praznicno rasolozenje a i 'imalo se svega' u odnosu na predhodni period. Pa su mi se ti Bozic-partiji te zime zauvjek urezali u sjecanje po svom veselju,sreci i razdraganosti.

[Nekako s proljeća]

Jedno je sigurno, odnosi među ljudima su bili mnogo prisniji. O neljudima ne bih...
U jedinici sam imao nekoliko saboraca-ki koji su slavili blagdane Božić i meni je bilo drago što dobijam pozive od njih da im se pridružim u tom slavlju, bilo kući ili na ponoćki.Naravno, nikada mi obilatost ''sofre'' nije bila mjerilo, ali su druženja uz nešto svečaniju hranu i piće bile praznik za oči a osjećaj da smo do tada ali i ubuduće biti ''rame uz rame '',ispunjavala naše ranjene momačke duše...

Danas, mi preživjeli redovno tokom bajramskih i božićnih blagdana obiđemo porodice naših ubijenih saboraca ...tako bude lakše, i nama i njihovim roditeljima, braći , sestrama, ženama.

[kockica_kockica]

sjecam se Bozica 94...

isli smo na polnocku koja to nije bila ( jer je misa bila u 8.00 sati uvece) ... nije bilo crkve vec smo isli u prostoriju gdje je bila inace misa... sve je bilo krcato ljudima... cak je bilo njih koji su stajali i vani pred vratima jer nisu mogli uci...

mi ( mladi ) smo stajali kao sardine jedno do drugog i nikad blizi jedni drugima.. iz sveg glasa smo pjevali, i sjecam se da sam barem ja imala samo jednu misao: prezivjeti rat ... svi smo bili sretni... zupnik nam je te godine kao i svih narednih dozvolio da imamo party nakon mise u prostorijama Caritasa... dan prije smo svi zdusno cistili i prali podove i kitili da nam ugodjaj bude sto bolji... svako je trebao donijeti nesto od hrane, sto i nije bilo bog zna sta, ali je nama bila gozba... roditelji su svakako pravili one "kao pravi prijeratni" kolace ... na nasu radost kao humanitarna pomoc su dolazili "slatki francuzi"... mi smo ih tako zvali jer su donosili slatkise ... a mi bez obzira sto smo bili 17+ ipak smo bili radosni kad nam je zupnik iznio veliku kutiju punu tih slastica da se pocastimo... i kako je bio policijski niko do jutarnjih sati nije isao nigdje, svi smo tu noc barem na tren zaboravili da je rat... ujutro smo svi krenuli kucama na jutarnji Bozicni dorucak sa obiteljima a nakon toga onako pospani i sretni na jutarnju misu.... bez obzira na cinjenicu ne spavanja cijele noci Bozic smo slavili u krugu obitelji nakon mise a uvece... pa uvece smo opet isli malo plesati i pjevati....

[Betand]

[quote="kijameta ustasa,saradnik paravojske hzhb ili hrvatski spijun..[/quote]
de bolan , necu dalje s tobom raspravljati puno sarajevo 93 ustaša , saradnika paravojske nekakve i špijuna hrvatskih i vi ih hvatali i hapsili , dosta

[Truba]

hvala svima

dobio sam potvrdu mojih razmišljanja

ako se može zatvoriti topik

hvala

[latentnicinik]

nije se uopste slavilo tad jarane

...koje "zlo" u tebi čuči...perfidno

našo se ko će mu reći