Humljanin wrote:Međutim, koliko sam upoznat (a solidno jesam), prorok Muhamed se u islamu predstavlja kao najsavršeniji čovjek i uzor i model za sve ljude. Da je prorok Muhamed predstavljen samo kao ponizni donositelj poruke Božije koji je kao i svaki čovjek slab i grešan, ne vjerujem da bi se tu moglo išta prigovoriti. Medutim sama postavka da je prorok najsavršeniji čovjek koji je ikada postojao i hodao Zemljom, vuče nemuslimane (jer je muslimanima to zabranjeno) na kritičko razmišljanje i ispitivanje cjelokupnog života proroka. Moraš priznati da je logično da ako ti netko predstavi nekog čovjeka kao najsavršenijeg ikada i dadne zahtjev da ga moraš oponašati, da ćeš dobro ispitati sve aspekte te osobe.
Muhammed a.s. jeste bio "najsavršeniji" čovjek, što opet ne znači da je bio savršen i bez greški.
Što se tiče konkretne teme, ropstvo je i u Kur'anu dozvoljeno, ili bi možda bilo ispravnije reći tolerisano. Većina nemuslimana, a i mnogi muslimani danas, imaju neki problem sa prihvatanjem ideje da je nešto dozvoljeno ili bar nije eksplicitno zabranjeno, čak i ako je loše. Ovo je inače dosta kompleksna tema, pa ne znam da li mogu sažeti sve u par jasnih rečenica, ali evo da probam.
Ropstvo i robovlasništvo je u Kur'anu tolerisano i dopušteno, no daju se naznake da je to ipak nešto Bogu mrsko, obzirom da se oslobađanje roba smatra jednim vidom činjenja dobrog djela, ili vidom uspona ka Bogu (npr. ovo zadnje se spominje u suri Grad); to znači da se ropstvo ne promoviše, čak se ni ne podržava u nekom pozitivističkom smislu, već se toleriše, kao što se može tolerisati neko zlo ili nešto loše. Drugi primjer je razvod braka, za koji se u hadisima prenosi da je u pitanju "Allahu najmrže dozvoljeno djelo", znači čak i ako je dozvoljeno ne znači da je lišeno ružnoće i loših osobina. No tu i leži mudrost ovakvih propisa i izjava, obzirom da sam čovjek i njegov život nisu i ne mogu biti savršeni, te se za radi većeg dobra tolerišu neka nužna zla, ili neke ružne i loše stvari.
Vraćajući se na pitanje ropstva, tolerancija je, koliko ja vidim, bila usljed sljedećih razloga:
1. mjesto i vrijeme tadašnjeg društva gdje je dostavljana Objava, a koje ipak se oslanjalo na robove i ropstvo, samim time "odjednom" ukinuti nešto tako je ipak bilo opasno sa više aspekata;
2. iako mnogi ljudi, među kojima su i mnogi koji to licemjerno kažu, tvrde stvari tipa "bolje grob nego rob", ostaje činjenica da za mnoge ljude je čak i ropstvo bolja opcija od smrti, ili izgnanstva, usljed primjerice ratnih dejstava; ponovo, vraćamo se na pitanje nesavršenosti čovjeka i svijeta, i neizbježnost zla, uključujući rat, te samim time ropstvo za mnoge ljude je bolja opcija od drugih stvari koje im se mogu desiti kao negativne u ratu;
3. nelienarnost historije, usponi i padovi civilizacija i tome slično, vode zaključku kako nije nemoguće da usljed npr. neke globalne kataklizme, čovječanstvo bude vraćeno u neko manje materijalno napredno stanje i usljed toga da se poveća potreba za ljudskim radom; a vežući to za neizbježnost zla poput rata, ostaje činjenica opet da je ropstvo nekada nužno i manje zlo u odnosu na alternative poput npr. istrebljenja;
4. bilo je i muslimana robova nemuslimanima, prenosi se u jednom autentičnom hadisu (Buharijev Sahih) kako je jedan musliman bio zarobljen u bitci sa nemuslimanima, te su mu nemuslimani ponudili opciju da bude rob radije nego da bude ubijen; on je to prihvatio i neko vrijeme je bio njihov rob; istina da su ga na kraju ubili zbog njegove vjere, ali je sam on bio dobar rob koji nije zlo činio svojim vlasnicima; ovo ukazuje na to da "bolje rob nego grob" je bar jednako validno za bar neke ljude.
Dodatno, osim šta sam rekao šta Kur'an kaže o oslobađanju robova, brojne predaje u hadisima govore kako se prema tim robovima treba odnositi. Mislim da je za ispravno razumijevanje ovog problema jedino razumno da se napravi razlika u tipovima robovlasničkih društava, jer nije isto društvo koje robove tretira kao puku robu životinjskog tipa prema kojoj se surovo ophode, i društvo kakvo propagira autentični Islam gdje se za robove kaže da im se treba dati od hrane što i ukućani normalno jedu, i da ih se treba lijepo odijevati, i da ih se ne smije preopterećavati. Umjesto apsolutističkog stava "svako ropstvo je loše", čak i ako je istinito, treba vidjeti da nije svako ropstvo jednako loše, a neka od tih ropstava su ipak za roba bolja od alternativnih sudbina poput smrti, izgnanstva, bijede i slično.
