AUTENTIČNOST vs DOGMA, (islam, Hriščanstvo, Judaizam itd.)

[Diwan]

I tako to ide ... nemas jarane, nemas curu, neko te drugi hrani i oblaci, sjedis ispred kompjutera ... i onda je sve matrix.

Mislim da ste pogrijesili druze gojeni - broj vaših postova i mojih dovoljno govori o nekim stvarima - 10000 vaših postova za 6 godina i 4 hiljade mojih za 13 godina. Biće to dobro, nemoj se sikirati.

Pa sad...ako cemo po nacionalnoj osnovi...

Ti si van konkurencije ili imaš firmu

[JVC]

Cilj sufizma je plemenit i pravilan, ali...evo pjesma

[Diwan]

Imamo sličnih životnih pojedinosti I kod Mojsija koje dijeli sa nekim drugim ličnostima iz prošlosti, gdje priču o stavljanju u košaru I puštanju niz rijeku dijeli sa pričom o Sargonu:

Sargon, strong king, king of Agade [ie. ancient Akkadia], am I. My mother was a high priestess, my father I do not know. My paternal kin inhabit the mountain region. My city (of birth) is Azupiranu, which lies on the bank of the Euphrates. My mother, a high priestess, conceived me, in secret she bore me. She placed me in a reed basket, with bitumen she caulked my hatch. She abandoned me to the river from which I could not escape. The river carried me along: to Aqqi, the water drawer, it brought me. Aqqi, the water drawer, when immersing his bucket lifted me up. Aqqi, the water drawer, raised me as his adopted son. Aqqi, the water drawer, set me to his garden work. During my garden work, Istar loved me (so that) 55 years I ruled as king.

I malo drugačiji prevod I verzija:

The following translation of the Sargon birth legend comes from J.B. Pritchard's The Ancient Near East, Volume I, pages 85-86:
Sargon, the mighty king, king of Agade, am I.

My mother was a changeling, my father I knew not.
The brother(s) of my father loved the hills.
My city is Azupiranu, which is situated on the banks of the Euphrates.
My changeling mother conceived me, in secret she bore me.
She set me in a basket of rushes, with bitumen she sealed My lid.
She cast me into the river which rose not (over) me,
The river bore me up and carried me to Akki, the drawer of water.
Akki, the drawer of water lifted me out as he dipped his e[w]er.
Akki, the drawer of water, [took me] as his son (and) reared me.
Akki, the drawer of water, appointed me as his gardener,
While I was a gardener, Ishtar granted me (her) love,
And for four and [ ... ] years I exercised kingship,
The black-headed [people] I ruled, I gov[erned];
Mighty [moun]tains with chip-axes of bronze I conquered,
The upper ranges I scaled,
The lower ranges I [trav]ersed,
The sea [lan]ds three times I circled.
Dilmun my [hand] cap[tured],
[To] the great Der I [went up], I [. . . ],
[ . . . ] I altered and [. . .].
Whatever king may come up after me,
[. . .]
Let him r[ule, let him govern] the black-headed
[peo]ple;
[Let him conquer] mighty [mountains] with chip-axe[s
of bronze],
[Let] him scale the upper ranges,
[Let him traverse the lower ranges],
Let him circle the sea [lan]ds three times!
[Dilmun let his hand capture],
Let him go up [to] the great Der and [. . . ]!
[. . .] from my city, Aga[de ... ]
[. . . ] . . . [. . .].

Carol A. Redmount says, in 'Bitter lives', published in The Oxford History of the Biblical World, page 63, that recent research indicates that even more of the extant Exodus account than previously thought comes from periods during or after the Israelite monarchy or even the Exile. So, to a large extent, the story of Moses was written a thousand years after he was supposed to have lived. It then becomes credible that the story of his birth was based on the story of Sargon's birth.

Nešto više o Sargonu:

https://en.wikipedia.org/wiki/Sargon_of_Akkad

Naravno, kao I u drugim stvarima, imamo oprečna mišljenja koji tvrde da je ta priča posuđena iz Egzodusa I da je nastala poslije a ne prije.
Ali ima I druga priča pored te kao npr.:

In Buddhism, which is an offshoot of Hinduism, there is the story of King Nyatri Tsenpo, the first king of Tibet. King Tsenpo began his reign in 127 B.C. However, as the Buddhist story goes, Tsenpo was abandoned by his mother as a child because his appearance was so hideous. He was placed in a copper box and floated down the Ganges river (like Karna). He was found by a peasant who adopted him as his own son and brought him up. He then ascended the holy Mt. Bonri, met a group of native priests and went on to become a great leader.7

The Greek myth of Oedipus offers a slight variation. Rather than being abandoned on a riverbank, the infant was to be abandoned, with his ankles tied together, on a mountaintop. The story of Oedipus is subject of Sophocles' tragedy Oedipus Rex and is recounted in the Odyssey and Iliad. According to the Wikipedia entry, “Oedipus was the son of Laius and Jocasta, king and queen of Thebes. Having been childless for some time, Laius consulted the Oracle of Apollo at Delphi. The Oracle prophesied that any son born to Laius would kill him. In an attempt to prevent this prophecy's fulfillment, when Jocasta indeed bore a son, Laius had his ankles pierced and tethered together so that he could not crawl; Jocasta then gave the boy to a servant to abandon ("expose") on the nearby mountain. However, rather than leave the child to die of exposure, as Laius intended, the servant passed the baby on to a shepherd from Corinth and who then gave the child to another shepherd.”
According to the myth, Oedipus ultimately became king of Thebes.

Zatim iz Mahabharate priča o Karni:

Birth, education and curses

As a young woman Kunti, the princess of the Kunti Kingdom, had been granted a boon by sage Durvasa to be able to invoke any deity to give her a child. Eager to test the power, while still unmarried, she called upon the solar deity Surya and was handed a son Karna wearing armour (Kavacha) and a pair of earrings (Kundala). Afraid of being an unwed mother and having an illegitimate son, Kunti placed the baby in a basket and set him afloat on a river. The child was found by Adhiratha, a charioteer of King Dhritarashtra of Hastinapur. Adhiratha and his wife Radharaised the boy as their own son and named him Vasusena. He also came to be known as Radheya, the son of Radha.

https://en.wikipedia.org/wiki/Karna

[Diwan]

Kralj



Thanks for listening )))

[Smrcak15]

prejako

[Diwan]

Prva poslanica Korinćanima 13 Knijga O Kristu
13

16 Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih poput mjedi što ječi ili cimbala što zveči.

2 Kad bih imao dar prorokovanja, kad bih razumio sva otajstva i imao sve znanje te takvu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih - ništa.

3 Kad bih siromasima razdao sav svoj imetak, kad bih i tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi koristilo ne bi.

4 Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ona ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.

5 Nije nepristojna, ne traži svoje pravo, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

6 ne raduje se nepravdi, nego istini.

7 Sve izdržava, nikad ne gubi vjeru, uvijek se nada, sve podnosi.

8 Ljubav nikad neće uminuti. Prorokovanje? Iščeznut će. Jezici? Zamuknut će. Znanje? Nestat će.

9 Jer nepotpuno je naše znanje, nepotpuno naše prorokovanje.

10 A kada dođe ono što je savršeno, uminut će ovo što je nepotpuno.

11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, rasuđivao sam kao dijete. Kad sam postao zrelim čovjekom, odbacio sam što je djetinje.

12 Sad vidimo u zrcalu, nejasno, a tada ćemo gledati licem u lice. Sada spoznajem nepotpuno, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i sam spoznan.

13 A sada ostaje troje: vjera, nada i ljubav, ali najveća je među njima ljubav.

[Bloo]

@Diwan

Lijepe riječi.

Osim ljubavi, ja bih dodala i samilost.

[ExNihilo]

Onda skontaš da je svaka ljubav, deep down, iza vela svijesti, na subgenetskom nivou, uključujući ljubav majke prema vlastitom djetetu, ništa više doli interes.

[Bloo]

Onda skontaš da je svaka ljubav, deep down, iza vela svijesti, na subgenetskom nivou, uključujući ljubav majke prema vlastitom djetetu, ništa više doli interes.

pa svaka ljubav jeste interes. zapravo je sve interes Prijateljstvo, ljubav...
Nesvjesno /svjesno.

[ExNihilo]

Onda skontaš da je svaka ljubav, deep down, iza vela svijesti, na subgenetskom nivou, uključujući ljubav majke prema vlastitom djetetu, ništa više doli interes.

pa svaka ljubav jeste interes. zapravo je sve interes Prijateljstvo, ljubav...
Nesvjesno /svjesno.

Čemu je onda opjevavati, mistificirati, uzdizati na pijedestal?

[arzuhal]

Onda skontaš da je svaka ljubav, deep down, iza vela svijesti, na subgenetskom nivou, uključujući ljubav majke prema vlastitom djetetu, ništa više doli interes.

Možda je i obrnuto...Samo zavisi od posmatrača, njegove priprave, mogućnosti, itd.

[ExNihilo]

Onda skontaš da je svaka ljubav, deep down, iza vela svijesti, na subgenetskom nivou, uključujući ljubav majke prema vlastitom djetetu, ništa više doli interes.

Možda je i obrnuto...Samo zavisi od posmatrača, njegove priprave, mogućnosti, itd.

Kako misliš obrnuto? Nijesam razumio.

[Bloo]

Čemu je onda opjevavati, mistificirati, uzdizati na pijedestal?

Govorim o nesvjesnom.
Nesvjesni interes kada se priča o ljubavi nije ništa loše. Ja želim biti sa tobom jer se osjećam lijepo, ja želim da te volim opet zbog tog osjećaja pozitivnosti. Intres je i što želim da me voliš jer se ja onda dobro osjećam.. Daje i širi se ljubav ne sa svjesnom namjerom da se izazove taj osjećaj, već nesvjesnom.
Prijateljstvo je slično. Ako iz slike makneš prizemne motive, ostaje ti nešto slično kao i za ljubav.
Ovo su naše ljubavi, ovozemaljske.

Kod diwana je već ideja ljubavi. Koja meni više liči na samilost jednim dijelom. Ta idejna ljubav je nešto drugo. Zašto davati imetak ako to ne radim da bih pomogla. Naravno ima i tu taj nesvjesni interes djelomično. Dajem milostinju iz 2 razloga: da pomognem nekom sa kim sa povezana (na tom većem nivou - čovječanstva) i da bih se poslije osjećala bolje (nesvjesni razlog). Davajući neznancu, te znajući da nećeš dobiti ništa zauzvrat, ispunjava srce i dušu posebnim osjećajem. NEsvjesno uživaš u njeu, te ćeš ga eventualno ponoviti.
Kad bih siromasima razdao sav svoj imetak, kad bih i tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi koristilo ne bi. Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ona ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.



Ne znam da li sam se dovoljno jasno izrazila, radim nešto sa strane

[arzuhal]

Onda skontaš da je svaka ljubav, deep down, iza vela svijesti, na subgenetskom nivou, uključujući ljubav majke prema vlastitom djetetu, ništa više doli interes.

Možda je i obrnuto...Samo zavisi od posmatrača, njegove priprave, mogućnosti, itd.

Kako misliš obrnuto? Nijesam razumio.

Tako što neko "ljubav" vidi (kao što si ti to iznio) kao manifestaciju interesa tog, kako kažeš, subgenetskog, sebično-genskog ili materijalističkog (na putu razvoja materije od nesvjesnog do pojave svijesti i duha kao krajnjeg "proizvoda materije"), dakle ljubav je tu možda najfinija, najsuptilnija, najljupkija i sl. manifestacija golog interesa koji je u njenom temelju,
a možda je obrnuto, možda je u temelju svih interesa ustvari sama ljubav, možda je ona kodirana, upisana, možda je ključni peti element, bitak pojavnosti pa se sve po njoj odvija s tim da se često stvari udaljavaju od nje, drukčije doživljavaju i tumače, u otporu prema njoj i sl. I onda svi pojedinačni interesi bivaju zastorom od suštine Jednog Interesa, Ono Nečeg Što Je Između Svega.
Ako bi ovo drugo bilo tačno, da je Ljubav temeljni interes, onda bi prvo objašnjenje o ljubavi kao prividu, odnosno samo jednoj ali veoma efektnoj manifestaciji sebično-genskog interesa bio najbolji način da se to sakrije, da se napravi najveći zastor od svih...

Ja ipak vjerujem u ovo drugo.

[Bloo]

Nihilo je darvinista

[Bloo]

Arzuhal filozofira.

[arzuhal]

Pardon, pogrešan Roden, trebao je ovaj:

[ExNihilo]

Ja sam više ciljao na to da je (romantična) ljubav, zapravo, ako je ogolimo do kosti, interes za prenosom našeg genetskog materijala, dakle suštinski sebičan poriv, dok su emocionalne afekcije koje sve to prate, a koje zovemo ljubavlju, tek trik evolucije, zov sirene, slijepi motivator koji nas gura u pravcu samoodržanja vrste. Dakle, suštinski, iluzija. Drugačije nije ni sa roditeljskom ili prijateljskom ljubavlju - jedino je pozadinski interes nešto drugačije usmjeren.

Nije tu riječ o nekakvoj interpretaciji ili darvinizmu već bazičnim biološkim mehanizmima. O ljubavi kao mističnoj i transcedentnoj sili u sufijskoj teozofiji nisam pisao niti me takvo šta zanima.

[Bloo]

Arzuhalove idealizirane Ljubavi ponajmanje nekako ima u svijetu.
Jer čemu postojanje onostrane ideje ako se ne manifestira u stvarnosti.

[Bloo]

Ja sam više ciljao na to da je (romantična) ljubav, zapravo, ako je ogolimo do kosti, interes za prenosom našeg genetskog materijala, dakle suštinski sebičan poriv, dok su emocionalne afekcije koje sve to prate, a koje zovemo ljubavlju, tek trik evolucije, zov sirene, slijepi motivator koji nas gura u pravcu samoodržanja vrste. Dakle, suštinski, iluzija. Drugačije nije ni sa roditeljskom ili prijateljskom ljubavlju - jedino je pozadinski interes nešto drugačije usmjeren.

Nije tu riječ o nekakvoj interpretaciji ili darvinizmu već bazičnim biološkim mehanizmima. O ljubavi kao mističnoj i transcedentnoj sili u sufijskoj teozofiji nisam pisao niti me takvo šta zanima.

Ja ovo nazivam "darvinizmom" - ne kao materijalistička teorija, već kao srž odnosa.

[JVC]

Onda skontaš da je svaka ljubav, deep down, iza vela svijesti, na subgenetskom nivou, uključujući ljubav majke prema vlastitom djetetu, ništa više doli interes.

Da si napisao instinkt, nekako bih i progutao, ali se opet ne bi slozio. Kako opisati ljubav?
Ljubav se mozda moze opisati u sljedecim ljudskim osobinama: strpljiv, njezan, istinoljubiv, nesebican, povjerljiv, pun nade...A nikako ljubomoran, hvalisav, arogantan, nepristojan, sebican i ljut. Za mene bezuvjetna ljubav je vaznija od bilo cega drugog, bas kao sto pise u Korincanima 13.

[Bloo]

Onda skontaš da je svaka ljubav, deep down, iza vela svijesti, na subgenetskom nivou, uključujući ljubav majke prema vlastitom djetetu, ništa više doli interes.

Da si napisao instinkt, nekako bih i progutao, ali se opet ne bi slozio. Kako opisati ljubav?
Ljubav se mozda moze opisati u sljedecim ljudskim osobinama: strpljiv, njezan, istinoljubiv, nesebican, povjerljiv, pun nade...A nikako ljubomoran, hvalisav, arogantan, nepristojan, sebican i ljut. Za mene bezuvjetna ljubav je vaznija od bilo cega drugog, bas kao sto pise u Korincanima 13.

On ne piše o toj ljubavi.

[ExNihilo]

Onda skontaš da je svaka ljubav, deep down, iza vela svijesti, na subgenetskom nivou, uključujući ljubav majke prema vlastitom djetetu, ništa više doli interes.

Da si napisao instinkt, nekako bih i progutao, ali se opet ne bi slozio. Kako opisati ljubav?
Ljubav se mozda moze opisati u sljedecim ljudskim osobinama: strpljiv, njezan, istinoljubiv, nesebican, povjerljiv, pun nade...A nikako ljubomoran, hvalisav, arogantan, nepristojan, sebican i ljut. Za mene bezuvjetna ljubav je vaznija od bilo cega drugog, bas kao sto pise u Korincanima 13.

Nema potrebe personificirati ljubav. Ljubav nije ni strpljiva ni sebična. Ona je, kako rekoh, barem ako govorimo na linijama biologije i evolucije, tek nusprodukt naših primalnih interesa.

[Bloo]

Ovo baca apsolutno novo svjetlo na instituciju prilaska osobama suprotnog spola, zabavljanja, braka...
Kada pitaš nekog da li želi da se uda za tebe: Da li si spremna da ostavimo trag na ovom svijetu putem objedinjavanja naših genetskih materijala u novu jedinku? Jer ti mi se činiš kao idealan partner sa aspekata biologije i fizonomije da presenem svoj genetski materijal na buduće generacije...




TReba ovo isprobati.

[arzuhal]

... barem ako govorimo na linijama biologije i evolucije, tek nusprodukt naših primalnih interesa.

Takva priča o ljubavi odgovara PF Nauka, to nije sporno...