no_sekirli wrote: ↑10/04/2021 07:23
Ovdje se poziva na ukidanje konstitutivnosti zbog malobrojnosti, ali se ne smije preispitivati logičko pitanje od kud pravo nekoj grupi ljudi u sred rata da svom narodu da naziv za kako se sada piše, da je povijesni naziv stanovnika Bosne i Hercegovine, a da za svoj jezik prisvoje ime pola teritorije države u kojoj žive.
O tempora, o mores.
Što naravno implicira, da po meni, niti hrvatski niti srpski jezik kao takvi i službeni, nisu prihvatljivi za državu koja se zove Bosna i Hercegovina, i po meni mogu biti samo priznata narječja kao dio službenog, bosanskohercegovačkog jezika.
I šta se propinjete na zadnje noge, ako dajem mišljenje i prijedlog kako da barem jednu zavrzlamu riješimo u ovoj sramotnoj državi? Imate vi neki bolji prijedlog, a koji će zadovoljiti i logički i semantički sve 3, odnosno 4 strane?
Čuj Ostali pričaju bosanskim jezikom? Ko to kaže? Gdje to piše, i zašto onda Ostali nemaju svoj priznati jezik, može se nazvati i svahili, vanzemaljski, lašvanski, savski, kako bilo...
Hoćemo li pilati do sudnjeg dana o imenima ulica, nazivima jezika i naroda, praznicima?
Hoćemo li kao i u SFRJ (za koju mi je žao da više ne postoji kao ideja i kao država) što je kvazipartizanija radila, obilježavati 45 godina svaku jebenu ofanzivu, diviziju, četu, narodnog heroja? Dok su se drugi poput zapaljene Francuske, Italije, Njemačke, Japana razvijali i rasli, mi obilježavali 45 godina gdje je piškio Koča Popović i gdje je Tito rekao "Prozor mora pasti". Pravili se sletovi i nosala štafeta 1000 kilometara, a ljudi pravili rakete i spuštali se na mjesec. Dok se susjedne države razvijaju i ulaze u integracije i rastu, mi ćemo do kraja naših života o ustavnosti dana RS-a i ustavnosti dana neovisnosti BiH, i ratnim zločincima.
Danas, totalno ista patetika obilježavanja i sjećanja na sramotnu istoriju rata koji je bio početkom 90ih. Ulice po "narodnim herojima", vojnim formacijama, popovima i hodžama, nacistima i ratnim zločincima.
Samo nastavite tako, vi retrogradne snage, nađite još jednu kost oko koje ćete režati! Samo da malo pogledate okolo ima po jedna kost za sve nas, i da je u miru i tišini guštamo.
P.S. I ovaj epitet "ono". Pa stvarno je degutatno to uopće upotrebljavati, a onaj tko to upotrebljava govori više o sebi i svojoj kulturi i načinu komunikacije.