Bošnjaci u WW1 i WW2?

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderator: anex

User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#51 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by stakasa »

Na koju foru su ovi Bosnjaci i Sandzaklije ucestvovali, cisto dobrovoljci? Zar nisu bili mobilisani u neke druge vojske?
User avatar
sinuhe
Posts: 11456
Joined: 03/06/2011 11:33

#52 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by sinuhe »

Budalastine. :D Srbija porazena krajem oktobra 1915, galipoljska bitka trajala do januara 1916.
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#53 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by Woody »

stakasa wrote:Na koju foru su ovi Bosnjaci i Sandzaklije ucestvovali, cisto dobrovoljci? Zar nisu bili mobilisani u neke druge vojske?
E, evo na ovu foru: Otomanska imperija se stavlja na stranu Centralnih sila (AU i Njemačka imperija i Bugarska kraljevina) napadom na Rusku crnomorsku obalu 29.10.1914, nakon čega Rusija objavljuje rat 5.11.1914.

Bošnjaci iz BiH, kao AU podanici, a na osnovu vojnog sporazuma o savezništvu sa Otomanima su mogli da se prijavljuju kao dobrovoljci, odn. kao vojna pomoć AU Otomanskoj imperiji, zajedno sa naoružanjem i MTS-om. Bošnjaci iz Crne Gore i Sandžaka (kao okupiranih teritorija) nisu spadali pod naredbu o mobilizaciji, pa su to objeručke "iskoristili" za odlazak u Tursku, a AU je to mogla samo da poprati sa smješkom odobravanja.

I tako su Bošnjaci pušili foru svaki put :sad:
User avatar
Spartan17
Posts: 205
Joined: 08/03/2017 17:48

#54 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by Spartan17 »

Bosanske elitne jedinice u 1. svjetskom ratu: Zaboravljeni dio bh. historije

Zatiranje historije, negacija i nepriznavanje historijskih činjenica, poigravanje s faktografijom, specifikumi su današnje Bosne i Hercegovine.

Aktuelni kreatori bh. političke zbilje danas su, više nego ikada, skloni historijskom revizionizmu. Nepriznavanje 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, na cijeloj teritoriji, možda je najupečatljiviji primjer u kojoj mjeri se iz ideoloških i političkih razloga još uvijek pokušavaju zatrti i one najvažnije historijske činjenice ove države.

Stoga i ne čudi da bosanskohercegovačka javnost gotovo da ništa ne zna o dijelu historije iz perioda austrougarske vladavine nad BiH, a koja se odnosi na bosanskohercegovačke pješadijske pukove – elitne jedinice carsko-kraljevske armije. Gotovo da se ništa ne zna o priči o carevim egzotama, najmlađim trupama carsko-kraljevske armije, koja je počela nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878.

Profesor historije na Filozofoskom fakultetu u Sarajevu dr. Zijad Šehić, bh. historičar koji je veliki dio svog života posvetio izučavanju ovog dijela historije u razgovoru za Radiosarajevo.ba, pojašnjava razloge zašto je ovo nepoželjni dio bh. historiografije. Dr. Šehić je ovu temu predstavio na nedavno održanoj Međunarodnoj konferenciji "Prvi svjetski rat i BiH: Neispričane priče" u Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

On ističe da je provizorni Vojni zakon u Bosni i Hercegovini proglašen 4. novembra 1881., kada je monarh Franjo Josip uputio proglas bh. stanovništvu u kojem je naglasio da se “bez oružane sile ne može očuvati mir u zemlji, štititi život i imetak stanovnika, a zemlja od neprijatelja spolja“

„U Prvom svjetskom ratu u BiH je bilo angažirano 291.498 vojnih obveznika ili 16,34 posto osoba od ukupnog stanovništva. Od mobiliziranih bh. vojnika u toku rata je smrtno stradalo oko 38.000 osoba. U toku Prvog svjetskog rata bh.pješadijski pukovi i bosanskohercegovački lovački bataljoni su primili ukupno 35.637 medalja za hrabrost. Bh. vojnicima je ukupno dodijeljeno 146 zlatnih medalja za hrabrost. Broj dodijeljenih medalja za hrabrost bh.jedinicama je najbolji pokazatelj njihovih vojničkih osobina, čime se daje odgovor zašto su smatrane elitnim jedinicama austrougarske armije“, kazao je profesor Šehić.

Dalje navodi da je u toku Prvog svjetskog rata od bosanskohercegovačkih od vojnih obveznika registrirano 51.815 ranjenih ili oboljelih, u prosjeku svaki šesti. Od toga, 12.726 su ostali invalidi, ili u prosjeku svaki četvrti. Od ukupnog broja bh. ratnih vojnih invalida bilo je 5.371 pravoslavnih, 4.413 muslimana, 2.586 katolika, 32 Jevreja i 356 ostalih što je bilo približno tadašnjoj konfesionalnoj strukturi stanovništva.

Image

„Bh. elitne jednice su bile angažirane na frontovima Austrije, na Soči, u Tirolu, u Italiji, Rusiji, u Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji. Svuda su bili prvi među prvima, najhrabriji među hrabrima, predstavljajući simbol idealnog vojnika. Gubici na rijeci Soči tokom dvanaest bitaka vođenih od 1915. do 1917. bili su najteži. U borbama u Galiciji, na Monte Meletti, osvajanju Crne Gore, borbama na rijeci Taljimento, bosanskohercegovačke jedinice su povrdile svoje ratne vještine i stekle status elitnih jedinica carsko-kraljevske Armije“, ističe profesor Šehić.

Na bh. elitne jedinice danas podsjećaju dvije spomen – ploče. U središtu austrijskog Graza, u počasnoj dvorani crkve Milostivog srca, ranijoj garnizonskoj crkvi među spomen-pločama starih gradskih pukova nalazi se i ploča 2. bosanskohercegovačkog pješadijskog puka, u znak sjećanja na bitku na Monte Meletti. U Beču, u Vojno-historijskom muzeju, od 1929. nalazi se spomen - ploča 1. bosanskohercegovačkog puka, poklon udruženja oficira i vojnika 1. bosanskohercegovačkog puka. Nekoliko kilometara od Boveca, usred vojničkog groblja na istočnom obronku Rombona, nalazi se spomenik na kojem su uklesani carski strijelac i bosanskohercegovački vojnik, kao predstavnici svih pukova koji su ginuli braneći ovaj masiv od napada Talijana“.
A šta je s BiH i tragovima ovog dijela historije?

„Nažalost mi smo u BiH toga uskraćeni i vrlo je malo tragova bh. pukova ostalo u našoj državi.. U arhivima rijetko možete naći neke dokumente, svega nekoliko fotografija se može naći. Sve je iz sjećanja nestalo, tako da je ova tema gotovo zaboravljena. Tragovi ovog dijela historije u BiH su sistematski uklanjani“, ističe profesor Šehić.

O tome zašto bh. političkim elitama ne odgovara ovaj dio historije, možda najbolje opisuje major Pero Blašković, koji je napisao knjigu o 3. bosanskohercegovačkom puku, u čijem se sastavu nalazio cijeli ratni period, dajući zanimljiva zapažanja o vojničkim odlikama bh. vojnika.

Image

“Mislim da nije bilo jedinica austrougarske vojske kod kojih bi disciplina značila tako malen problem kao kod Bosanaca. U vojsci nisu nikada i ni u čemu činili razliku između Srba, Muslimana i Hrvata, a mogu smjelo ustvrditi, da razlike zapravo nije ni bilo. Od političara često i u zlom smislu upotrebljena parola, da je brat mio- koje vjere bio, bila je puna istina i realnost kod bivših austrijskih bosanskih pukova. I u vrhovnoj ratničkoj vrlini, u hrabrosti, nije postojala razlika između tri bosanska brata“, navodi major Blašković.

Profesor Šehić ističe da je posljednji pokušaj zajedničkog okupljanja oko ovog dijela historije bio 2016. kada je u organizaciji Austrijske ambasade u BiH načelno napravljen dogovor da se obilježi 100. godišnica bitke na Monte Meletti. On ističe da su tada u ambasadi bili pristuni i vojni zvaničnici iz RS-a.

Image

„Ali očito da se iz nekih drugih razloga od toga vrlo brzo odustalo. Danas se to više politički iskorištava, neće niko da kaže kada su bh. jedinice u pitanju, da je otprilike struktura vojske u bh. jedinicama odgovarala tadašnjoj konfesionalnoj strukturi stanovništva. U historiografiji imamo različita tumačenja, više ideološki usmjerena, a nema realnih tumačenja na osnovu egzaktnih činjenica. Politika je učinila svoje. S druge strane imamo dosta bh. građana koji tragaju za članovima svojih porodica i interesuju se za taj dio historije. Dobivao sam jako puno pisama i težnji da ljudi saznaju gdje su njihovi preci učestvovali i u kojim sukobima, te gdje su poginuli. Postoji interes u javnosti, ali politika je to pretvorila u jedno političko pitanje“, zaključuje profesor Šehić.

Još jedan vrijedan dokument o tom dijelu historije predstavlja knjiga „Bošnjak“ mladog poručnika Hansa Fritza, koji se cijeli ratni period nalazio u sastavu bosanskohercegovačkih vojnih jedinica. U knjizi, između ostalog, stoji:

„Bošnjaci su bili pravi vojnici. Car je zapovjedio da se jave u vojsku, krenu na front i oni su poslušno išli u rat, baš kao u polje. Znali su da je rat ali su se pomirili sa tim da se ne može suprotstaviti sudbini. Smatrali su da ako u Knjizi sudbine piše da će neko pasti, on će pasti, pa makar ga čuvao bilo kakav oklop. A ako nekom piše da će opet svoju Bosnu vidjeti, on će je vidjeti, makar ga kuršumi izrešetali kao sito...“

Image

Izvor: https://www.radiosarajevo.ba/metromahal ... ije/292618
User avatar
Rampage
Posts: 3196
Joined: 07/08/2013 10:56

#55 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by Rampage »

Spartan17 wrote: ...

Još jedan vrijedan dokument o tom dijelu historije predstavlja knjiga „Bošnjak“ mladog poručnika Hansa Fritza, koji se cijeli ratni period nalazio u sastavu bosanskohercegovačkih vojnih jedinica. U knjizi, između ostalog, stoji:

„Bošnjaci su bili pravi vojnici. Car je zapovjedio da se jave u vojsku, krenu na front i oni su poslušno išli u rat, baš kao u polje. Znali su da je rat ali su se pomirili sa tim da se ne može suprotstaviti sudbini. Smatrali su da ako u Knjizi sudbine piše da će neko pasti, on će pasti, pa makar ga čuvao bilo kakav oklop. A ako nekom piše da će opet svoju Bosnu vidjeti, on će je vidjeti, makar ga kuršumi izrešetali kao sito...“

Knjiga se može skinuti ovdje, .pdf format:

http://www8.zippyshare.com/v/3SRSxs9j/file.html


Valjda ne kršim pravila foruma :D
User avatar
Men_of_Numenor
Posts: 267
Joined: 22/01/2018 11:52

#56 Re: XIX stoljeće u BiH - nastanak tri nacije.

Post by Men_of_Numenor »

"O svojim vrlim vojnicima i ratnim drugovima Bošnjacima moram kazati, da su bili među najboljim vojnicima svijeta. U životu me pratila sreća. Zaista je sreća da sam poslije tolikog ratovanja izvukao živu glavu, a velika je sreća i to, što cijelog rata nisam mijenjao jedinicu, nego sam uvijek ratovao sa istim momcima iz bh 3 Tuzlanskog okruga koji su bili dobri, hrabri i uzorno disciplinirani. Moji zapisi žele postaviti skroman spomenik vojnicima bosanske treće, sa kojima sam prošao malo dobra, a mnogo zla.

Bošnjaci su tihi i povučeni, no u borbi su veseli, glasni, temperamentni i živi. Uvijek su kao dobra djeca. Svog komandanta slušaju, ne napuštaju ga nikada i neograničeno su mu odani samo neka je oficir ma i najmlađi i neka ima volju da se za njih stara. Ne mare mnogo ni najstarijeg podoficira kao sebi ravnog".

Pero Blašković, komandant u ratu 1914-1918.
User avatar
Spartan17
Posts: 205
Joined: 08/03/2017 17:48

#57 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by Spartan17 »

Ferid Džanić, u Francuskoj ponos, u BiH ga se stide

Image

Tragični je junak do kraja neistražene bošnjačke povijesti za Francuze slavan, a za Bosnu i Hercegovinu kontraverza i tajna.
U južnoj Francuskoj u departmanu Aveyron nalazi se gradić Villefranche-de-Rouergue u kome je podignut jedini spomenik njemačkoj okupacionoj vojsci u ovoj državi.

Francuzi do danas slave 17. septembar 1943. godine kada su zahvaljujući pobuni 13. pionirskog bataljona 13. SS-divizije osam sati bili jedini slobodni grad u porobljenoj zapadnoj Evropi. Vijest o pobuni prvi su objavili Radio Brazavil i Radio London.

Sloboda je kratko trajala, ali taj događaj za Francuze ima istaknuto mjesto. Pobunu su podigli najvećim dijelom Bošnjaci na čelu sa Feridom Džanićem i manjim dijelom Hrvati.

Džanić je ubijen tokom pobune zajedno sa još dvojicom kolovođa Lutvijom Dizdarevićem i Nikolom Vukelićem, a broj ubijenih na obje strane varira od 40 do 156.

Nacisti su otpustili 825 vojnika ove divizije, mahom Bošnjaka, i uputili ih u koncentracioni logor Dachau, a potom u konclogor Zachsenhausen gdje ih je 536 završilo u poluvojnoj građevinskoj firmi Todt. Ostalih 289 je upućeno u logor Neuengam.

Slojevi kontraverzi

Zahvaljujući pogrešnim uvjerenjima i povijesnim kontraverzama, uz spomenik, u čast pobunjenika, grad je najbližu ulicu memorijalnom parku nazvao Avenue des Croates. Povijesni spomenik kipara Vanje Radauša miluje topla okeanska klima, vruća ljeta i blage vlažne zime gradića od svega 11.000 stanovnika koji pod ovim imenom živi od 1252. godine.

Gradić je u spomen na pobunu koja se obilježava i kao početak antifašističke borbe u ovom dijelu Francuske postavio i sunčani sat, djelo Didier Benoit na kome je ubilježen datum 17. septembar 1943. godine. Ovdje se svake godine organizira komemoracija u čast bošnjačko-hrvatskih heroja i mučenika, a osim domaćina i predstavnika Republike Hrvatske niko od zvaničnih predstavnika iz BiH uglavnom ne dolazi u Villefranche-de-Rouergue. Kao da se oficijelna BiH stidi ovog datuma koga slavi slobodarska Francuska.

Osim Wikipedije i nešto historiografske publicistike koja je uglavnom apsolvirala svoje predodžbe o jedinoj pobuni u njemačkoj vojsci tokom Drugog svjetskog rata u ovom francuskom gradiću ništa više ne hrani uspomenu na vođu pobunjenika Bišćanina Ferida Džanića (1918-1943). Niti je hrani niti je skrnavi.

Sedamdesetpet godina iza tog datuma koga slavi Francuska, a u BiH je prekriven naslagama povijesnih kontraverzi ,u najvećoj mjeri, "zaslugama" jugoslovensko-srbijanske historiografske "škole" , jedna uličica sa dvije-tri kuće u Bihaću u susjedstvu Kantonalne bolnice "Dr. Irfan Ljubijankić" i fotografija 25-godišnjeg Ferida Džanića u njemačkoj smeđoj Waffen-SS uniformi sa crnim ovratnikom "podgrlom" i nakrivljenom oficirskom šapkom na Facebook profilu njegovog sestrića, 72-godišnjeg Hajrudina Ferizovića, tek svjedoče da ovo vrijeme još uvijek nije ugasilo pomen na jednog od najkontraverznijih bošnjačkih likova iz krvavog martirija 1941-1945. Ferizović ima svoju priču o daidži i sa njom će otići u mezar.

Porodična legenda

"Moj daidža je bio u partizanima, oficir operativac, školovan čovjek, najbolji đak bihaćke gimnazije. Po zaduženju je kao uvjereni komunist otišao u neprijateljske redove u njemačku diviziju u koju su regrutovani Bošnjaci i Hrvati sa ciljem da podigne pobunu i priključi se francuskom pokretu otpora", razlaže svoju priču Ferizović, a na sumnje da je njegov daidža bio agent Gestapoa samouvjereno odgovara.

"Zašto bi im se moj daidža priključivao kao navodni agent Gestapoa i dizao pobunu u kojoj stradaju desetine SS vojnika i oficira!? No, on je imao zadatak da regrutovane ljude mahom polupismene i ideološki potpuno nezrele pokuša odvratiti od služenja Wermachtu".

Sjeća se da su nakon rata u porodičnu kuću rahmetli Ferida Džanića u prekounjskom sokaku blizu željezničke stanice došli "partizani" i pokupili sve stvari i dokumente koji su ičim bili vezani za daidžu-da ne ostane trag.

U Bihaću danas živi penzioner Elektroprivrede BiH Ferid Džanić, koji je dobio ime po amidži Feridu, vođi pobunjenika iz Villefranche-de-Rouerguea.

Odrastao je uz priče nane Zemke i djeda Saliha, tetki Šerife i Melke , pamti i fotografiju amidže na zidu nanine sobe. Rahmetli otac Šerif, sjeća se Ferid, na pomen brata samo je šutio, takva su bila "šutljiva" vremena.

"Amidža je govorio tri strana jezika, bio je sposoban mladić, mogao se pretvarati u šta hoće. I bio je komunist. Završio je visoku školu za željezničara, bio šef stanice u Bosanskom Novom, a Hamdija Omanović sa kojim će poslije otići u partizane bio je otpravnik vozova. Po pričama , napravio je neku diverziju na vozu i pobjegao u šumu. I pričala mi je nana, najzad to je znala cijela naša familija, da je imao curu koja je bila komunist kao i on, zvala se Bekira", ispričao nam je Ferid neobično plamteći očima na pomen čovjeka po kome mu je otac Šerif dao ime.

Nakon Drugog svjetskog rata naš sugovornik sjeća se i dolaska nekog čovjeka iz Osijeka i jedne žene koje je doveo krajiški novinar Nurija Rošić. Bio je to jedan od preživjelih učesnika pobune u Villefranche-de-Rouergueu kome se ne sjeća imena.

Zanimljivo je da je 2009 godine od francuskog gradića Villefranche-de-Rouerguea Bihaću došla inicijativa o bratimljenju i tadašnji načelnik Hamdija Lipovača išao je u Francusku na obilježavanje godišnjice pobune. Porodica Ferida Džanića žali i danas što je u ovim aktivnostima i pored iskazane želje da se upoznaju sa mjestom gdje je svoj mladi revolucionarni život okončao njihov "slavni" rođak, bila isključena.

"Lično sam načelniku Lipovači dao Feridovu i svoju fotografiju iz kojih je vidljiva moja nevjerovatna fizička sličnost sa daidžom. Rekao sam mu i neke porodične stvari, lične prirode, što je, očito, zasmetalo, jer je djevojka sa kojom se moj daidža trebao oženiti bila Bekira, sestra Hakije i Hamdije Pozderca, a poznato je da je i Lipovača u srodstvu sa Pozdercima.

Bilo kako bilo,u francuskom gradiću je ostalo skriveno da rahmetli Ferid Džanić, čiji podvig slave Francuzi, ima žive srodnike koji čuvaju uspomenu na njega", objašnjava danas Hajrudin Ferizović i dodaje kako je pisao gradonačelniku Villefranche-de-Rouerguea i u pismo pitao "kakva je to francuska kultura kada se ne interesiraju za rodbinu čovjeka čiji podvig slave". I penzioner Ferid Džanić potvrđuje priču o amidžinoj djevojci Bekiri Pozderac koja će igrom neobične sudbine postati nana Hamdiji Lipovači!?

Uloga Pozderaca

Njegov brat Ratmir Džanić koji živi u Zagrebu ističe kako je preteško, prema dosadašnjoj građi, posložiti mozaik cjelokupne priče o amidži Feridu, ali je činjenica da on zaslužuje posebno mjesto u povijesti Bošnjaka.

"Ferid je rođen 1918. godine, a moj otac Šerif 1927. Još su bile dvije sestre. Ferid je bio nadaren mladić i zarađivao je davajući instrukcije bogataškoj djeci. Bio je zaljubljen u sestru Hakije i Hamdije Pozderca što njima nikako nije odgovaralo, iz čega iščitavam buduću proskribiranost imena Ferida Džanića u ratu i nakon rata. Mislim da je odnos s obitelji Pozderac utjecao na neka događanja u njegovom životu, odlazak u partizane, pa u domobrane, a zatim i u njemačku vojsku", ističe Ratmir Džanić.

Naglašava kako se o amidži nije puno govorilo i iz razloga što nije bilo dovoljno informacija, a posebice za partizanski dio prošlosti. Mislim da je razlog bio što su Pozderci malo kočili u tome. Možda griješim ali takvo je bilo promišljanje tada kod nas- kaže on. Pominje zanimljiv detalj kako je činjenica da je Ferid Džanić otišao u njemačku vojsku omogućio njegovom bratu Šerifu, Ratmirovom ocu, da bude pošteđen slanja na front.

Iz dosad objavljivenih publicističkih radova o pobuni u Villefranche-de-Rouergueu i "mozgu pobune" Feridu Džaniću nesporne su činjenice da je bio domobranski vojnik, potom partizan u Osmoj krajiškoj brigadi te da se dobrovoljno iz sarajevskog zatvora Beledija 1943. godine priključio 13. SS diviziji u koju su regrutovani Bošnjaci i Hrvati.

Teza o Džanićevom infiltriranju u njemačke trupe obavijena je do danas velom tajne što je na neki način i normalno obzirom na obavještajna pravila, ali praksu organiziranja vojnih komiteta u neprijateljskim garnizonima tada je podržavao i realizirao partizanski glavni štab u Hrvatskoj. Iz nacističkih dokumenata jasno je da Džanić nikada nije bio njemački agent.

Karl Rochor obavještajni oficir pri Glavnom štabu 13. divizije u svom izvještaju napisao je: "Džanić se smatra pokretačem pobune. Postoje dokazi da je najmanje sedam mjeseci bio u partizanima u srpsko-hrvatsko-crnogorskoj oblasti i da su ga, po svemu sudeći, već tamo engleske tajne službe pripremale za ovu akciju."

Ovo je jedna od teza o motivima pobune u Villefranche-de-Rouergue koja ima svoje pristalice. I brojne druge, nikad do kraja istražene. A jasno je još nešto-Ferid Džanić bio je sposoban, inteligentan i hrabar do te mjere da podigne pobunu u najjačoj armiji svijeta i na tom zadatku ostavi svoj život. I jedan od tragičnih junaka do kraja neistražene bošnjačke povijesti Drugog svjetskog rata zatočen u dramatičnoj i neumoljivoj sudbini. Za Francuze slavan, za nas još uvijek ili zauvijek - kontraverzan.

Pobuna i kazna

U noći 16/17. septembra 1943.godine komandiri Prve, Druge, Pete i Dvadesete čete 13. opkoparskog bataljona Ferid Džanić (25), Lutvija Dizdarević (22), Edvard Matutinović (20) i Nikola Vukelić (19) zarobljavaju i razoružavaju njemačke podoficire i oko dva sata ujutro dolaze pred hotel Moderne gdje zarobljavaju komandira Oskara Kirchbauma i ostale komandire 13. opkoparskog bataljona.

Strijeljaju ih u dvorištu Štaba odnosno Više djevojačke škole, osim dvojice, koji su uspjeli ranjeni pobjeći. Džanić poziva bataljonskog imama Halima Malkoča, takođe Bišćanina, da im se pridruži koji prihvata poziv, ali se ubrzo stavlja na stranu Nijemaca. U okršaju kod hotela "Moderna" zarobljavaju Vukelića, ubijaju Dizdarevića, a Džanića likvidiraju kod Grandhotela.

Nakon njegove smrti pobunjenici se predaju, a bježi jedino Matutinović koji se priključuju francuskom pokretu otpora a potom Titovim partizanima. Komandant 1.divizije Karl Gustav Sauberzweig naređuje potčinjenom Hansu Hankeu da razoruža sve Bošnjake i Hrvate iz 13. bataljona.

Divizijski vojni sud osudio je na smrt 14 pobunjenika: Nikolu Vukelića, Karamanovića (nepoznato ime), Ivana Jurkovića, Aliju Beganovića, Mustafu Morića, Jusufa Vučjaka, Mehu Memiševića, Muju Alispahića, Ismeta Ćefovića, Uzeir Mehičića, Filipa Njimca, Sulejmana Silajdžića (u odsustvu, dezertirao) Zemka Banjića i Efraima Bašića. Naknadno su na smrt osuđeni Klaus Tilly, Hasan Novkinić i Suljo Suljčić. Još 15 ih je osuđeno na kazne zatvora, a dvojica oslobođena zbog nedostatka dokaza.

Izvor: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/fe ... a-se-stide
User avatar
Ned071
Posts: 6435
Joined: 27/01/2014 15:32

#58 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by Ned071 »

http://stav.ba/hitler-i-islam-knjiga-o- ... -njemacka/

Dobar dio knjige Motadel je posvetio situaciji na Balkanu. Kada su Nijemci 1941. godine umarširali u Kraljevinu Jugoslaviju, ispočetka nisu bili zainteresirani za područja na kojima su većinski živjeli muslimani. Nisu se bavili Bosnom i Hercegovinom, koja je bila pod novoosnovanom ustaškom državom. Međutim, od početka 1942. godine Bosna je postala poprište žestokih sukoba ustaških snaga, partizana i četnika. Muslimanska populacija bila je sve više izložena napadima sa svih strana. Ustaški je režim koristio jedinice muslimanske vojske u borbi protiv partizana i četnika. Uskoro su muslimanska sela postala meta osvete. Procjene broja muslimanskih žrtava bile su na desetine hiljada. Motadel piše kako je na Balkanu do kraja rata ubijeno 250 hiljada muslimana. Konačno, neki od muslimanskih prvaka okrenuli su se Nijemcima i zatražili muslimansku autonomiju pod njemačkim pokroviteljstvom. U memorandumu od 1. novembra 1942. izrazili su svoju “ljubav i odanost” Hitleru i ponudili da podupru osovinu. Berlin je postao otvoren za saradnju.
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#59 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Stabsfeldwebel Stefan Paulic-Filjic, vom 3. bosnisch-herczegowinischen Infanteriebataillon der 1. Gebirgsbrigade mit der großen silbernen Tapferkeitsmedaille, Isonzofront, Soldat, 16. Korps-Kommando, 5. Armeekommando, 1915

Image

Narednik Stefan Paulić-Filjić, iz 3. bosanskohercegovačkog pješadijskog bataljona 1. brdske brigade sa velikom srebrnom medaljom za hrabrost
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#60 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Bosnisch herczegowinische Infanteriesoldaten der 1. Gebirgsbrigade der 18. Infanteriedivision, Isonzofront, 16. Korps-Kommando

Die erste Gebirgsbrigade hatte während der dritten Isonzoschlacht im Oktober 1915 schwere Kampfhandlungen zu überstehen. Die Aufnahme wurde im Raum Salcano Zagora gemacht, dem Aufstellungsraum der Gebirgsbrigade

Image


Bosanskohercegovački pješadinci - vojnici 1. brdske brigade, 18. pješadijske divizije

Prva planinska brigada vodila je tokom treće ofanzive na Isonzo frontu u oktobru 1915 teške borbe. Fotografija je snimljena na području Salcano Zagora
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#61 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Beobachter im Graben mit Feldwache-Ausgang bei der 16. Kompanie des bosnisch-herzegowinischen Infanterieregimentes1, 1917

Image

Na straži u rovu
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#62 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Gasalarmposten im Schützengraben der 16. Kompanie des bosnisch-herzegowinischen Infanterieregimentes l, 9.1.1917, 9. Korps-Kommando

Image

Stražarsko mjesto za upozoravanje od napada bojnim gasovima
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#63 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Inspizierung des bosnisch-herzegowinischen Regimentes l durch Eduard Freiherr Böhm Ermolli in Hodowam 14.12.1916, 9. Korps-Kommando

Image
Image
Image
Image
Image
Image
Image
Image

Inspekcija I bosanskohercegovačke pukovnije
Last edited by blecak on 22/04/2018 00:02, edited 3 times in total.
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#64 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Bataillonskommando des vierten bosnisch herzegowonischen Infanterieregiments 1 Meierhof bei Koniuchy, 9.Jänner 1917, 9. Korps-Kommando

Image

Komanda bataljona
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#65 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Alarmposten im Schützengraben der 14.Kompanie des bosnisch-herzegowinischen Infanterieregimentes 1, 9.1.1917, 9. Korps-Kommando

Image

Schützengraben mit Fuchslocheingang bei der 15.Kompanie des bosnisch-herzegowinischen Infanterieregimentes1, 9.1.1917, 9. Korps-Kommando

Image

Alarmna stražarska mjesta u rovu, ista pukovnija, isti dan, različite jedinice (na drugoj se vidi ulaz u lisičju jazbinu - jamu, gdje su se skrivali vojnici od nevremena)
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#66 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Mannschaftsdeckung der 15.Kompanie des bosnisch-herzegowinischen Infanterieregimentes1, 9.1.1917, 9. Korps-Kommando

Image

Skrovište u rovu od nevremena i hladnoće (bajta, zemunica)
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#67 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Maschinengewehrstand der bosnisch-herzegowinischen 16.Kompanie am 9.1.1917, 9. Korps-Kommando

Image

Mitraljesko gnijezdo (položaj sa mitraljezom)
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#68 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Kaiser Karl I. in Predazzo, beim zweiten bosnisch-hercegowinischen Infanterieregiment, Jänner 1917,

Image

Car Karla I u Predazz-u, u II bosansko-hercegovačkoj pješačkoj pukovniji
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#69 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Inspizierung des bosnisch - herzegowinischen Infanteriebataillons 2 und der Tiroler Streifkompanie 3, Vigo.

Image

Inspekcija bosanskohercegovačke pješačke regimente 2, Vigo.
Last edited by blecak on 21/04/2018 23:45, edited 1 time in total.
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#70 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Defilierung des 2. bosnisch - herzegowinischen Infanterieregiments, 3. Bataillon, Predazzo.

Image
Image
Image
Image
Image

Defile 2. bosanske-hercegovačke pešadijske pukovnije, 3. bataljon, Predazzo.
Last edited by blecak on 22/04/2018 09:51, edited 1 time in total.
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#71 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Sturmabwehrgeschütz in einem betoniertem Unterstand eingebaut im Schützengraben der 5.Kompanie des bosnisch herzegowinischen Infanterieregimentes 1, südl. von Cebrow

Image

Betonirani odbrambeni položaj (bunker)
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#72 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Schützengraben nach dem Gefechte am 9.6. bei der 5.Kompanie des bosnisch herzegowinischen Infanterieregimentes 1 südlich Cebrow

Image

Rov nakon bitke (bombardovanja)
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#73 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Nach der Wiedererstürmung die von den Russen genommenen österreichisch ungarischen Stellungen südlich Cebrow, ein durch Brand zerstörtes Fuchsloch in den Gräben des bosnisch herzegowinischen Infanterieregimentes 1, 9.Juni 1916

Image

Spaljena lisičja jazbina (jama) nakon ponovnog preuzimanja položaja od Rusa
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#74 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Die Sturmtruppe des bosnisch-herzegowinischen Infanterieregimentes 1, In Krasnopusza bei einer Übung, 9. Korps-Kommando , 1917

Image

Jurišne trupe 1 bosanskohercegovačke pješadijske regimente tokom vježbi
blecak
Posts: 1379
Joined: 15/11/2006 09:28

#75 Re: Bošnjaci u WW1 i WW2?

Post by blecak »

Ausgang der 3.Feldwache bei der 16. Kompanie des bosnisch-herzegowinischen Infanterieregimentes1, 9.1.1917, 9. Korps-Kommando

Image

Rov sa pogledom na izlaz prema neprijateljskim linijama
Post Reply