BiH je napravljena da razbije daj sistem privilegije koji postoji od Osmanlija do Jugoslavije. To je znacenje rijeci (demokratska) "republika", a ni ova dejtonska nije tako losa. Neces naci kod Bosnjaka "Republiku Bosnjacku" ili "Bosnjacku Demokratsku Zajednicu". Ne postoji kod Bosnjaka politika gdje oni hoce da budu glavna baja, ta prica se ne moze podkrijepiti cinjenicama na terenu. Niko nije proglasio vojnika Slavisu ili Generala Jovu cetnicima, a gdje su ti slicni ljudi na drugim stranama? U grobnicama.PeppermintSA wrote:Razlozi su vrlo jasni, samo što se sve tri strane prave lude.
Na ovim prostorima su stvari veoma jednostavne - postoje tri različita historijska narativa, kao i tri različita nacionalna programa. Srbi žele da svi Srbi žive u jednoj državi, Hrvati žele da svi Hrvati žive u jednoj državi, a Bošnjaci žele da BiH bude nedjeljiva i da oni u njoj budu većina (i glavni). Srbi su i rukama i nogama htjeli da 'očuvaju' Jugoslaviju, odnosno da je pretvore u Veliku Srbiju kako bi oni i dalje bili većinski narod, pa samim ako ne već isključivo vladali, onda bili ti koji zavrču ruku kad dođe do statusa kvoa i koji se za sve pitaju. Hrvati su željeli izaći iz Jugoslavije i stvoriti nezavisnu (veliku) Hrvatsku kako bi oni vladali na što većoj teritoriji. Bošnjacima je historijski jedino bitna nedijeljivost BiH, bilo to u A-U, SHS, SFRJ ili kao nezavisna država, jer su u njoj Bošnjaci većina i na nju gledaju kao Srbi na Jugoslaviju. Ja kao Bošnjak apsolutno ne vidim razliku između načina na kojeg su Srbi gledali na Jugoslaviju i načina na kojeg Bošnjaci gledaju na BiH. Ovdje govorim isključivo o poimanju, a ne o ratovima, zločinama itd.
Logika je sljedeća: mi smo većina i ovo je de facto naša država, iako ćemo tolerisati i druge budući da nam to čak i u neku ruku odgovora. U Jugoslaviji su mogao biti ponosni Srbin i to je bilo ok, ali nisi mogao biti ponosni Bošnjak ili Hrvati ili Albanac jer si odmah iredentist. To se može vidjeti i po nazivima ulica - srpske vojskovođe i vojvode su imale svoje ulice iako nisu bili ideološki podobni za komunističku vlast, dok su pripadnici drugih naroda dobijali ulice samo ako su ideološki podobni za komunističku vlast. Isto tako u današnjem, probosanskom konceptu možeš biti ponosni Bošnjak, ali ako si ponosni Srbin ili Hrvat, odmah si četnik ili ustaša. Ista matrica. Kolokvijalno se multinacionalno društvo i država poistovjećuje sa većinskim narodom, što smeta manjinskim narodima, a onda se većinski narod poziva na institucionalnu jednakost koja de iure i veoma često i de facto postoji, ali se ne osjeti u kulturnom modelingu društva.
Dakle, apsolutno ista priča na sve tri strane - teritorija. Želim biti većinski narod, pa samim tim biti privilegovan i osjećati se komforno. Srbi ne vole BiH jer, kako kažu, ne žele da žive u muslimanskoj zemlji. Oni dakle tumače BiH kao muslimansku zemlju zato što su Bošnjaci u njoj većina. Bošnjaci nisu htjeli da žive u Jugoslaviji zato što je ona iscrpila svoje aparate za nacionalnu jednakost i počela je postajati velika Srbija. To u prevodu znači da bi BiH, da je kojim slučajem teritorijalno opstala kao cjelina u krnjoj Jugoslaviju, silom inercije takođe postala teritoriji u kojoj vladaju Srbi. Dakle, Bošnjaci su tumačili tu novu/staru Jugoslaviju kao srpsku zemlju i htjeli su je napustiti i stvoriti zemlju u kojoj će oni voditi glavnu riječ jer ih je najviše. Hrvati u Federaciji traže treći entitet zato što Federaciju takođe tumače kao muslimanski entitet. Zašto? Pa zato što su manjina u tom entitetu i žele teritorijalnu jedinicu u kojoj će biti ogromna većina kako bi se samo oni pitali.
I da se ne lažemo, svi to jako dobro znamo, samo se pravimo ludi. Kao što rekoh, na ovim prostorima se sva priča isključivo svodi na to ko će biti glavni baja i koga će biti najviše, pa samim tim ko će imati najviše zemlje, državnog grunta, proizvodnih kapaciteta i političke moći u svojim rukama. Na kraju krajeva, historijski determinizam je uradio svoje jer su takve težnje slika i prilika naše zajedničke historije. Pod Osmanlijama su Bošnjaci bili privilegovani, pod Austrougarima su Hrvati bili privilegovani, a u Kraljevini SHS i djelemično SFRJ Srbi bili privilegovani.
Hrvati i Srbi su teski nacionalisti, ne pomaze to sto su oni koji su u Bosni uglvnom iz manjih gradova i sela, tako da su vrlo podlozni tom mentalitetu. Ne govorimo ovdje o Splicanima i Beogradjanima, vec o generacijama koje su odrasle u prigradskim naseljima i selima, pod teskom dozom propagande. To je glavni razlog.
Nemoj mi vise te price o istoj matrici. Kad kazes da neces da se lazemo, onda priznaj da je uglavnom srpski nacionalizam neprijatelj broj 1. Pusti se psihologije i historije.
