udrch wrote:radite kako želite, ali djeca su najveća radost na svijetu..svaka godina ima svoje čarobne trenutke koje jednostavno želite ponoviti sa drugim djetetom, trećim, četvrtim..
jednostavno nije, postoje teški dani, svi žele na vama dodatno zaraditi, jer znaju koliko volite svoje dijete, ali ti mališani vam dadnu dodatnu snagu i razboritost koja na kraju nađe rješenje za svaki problem..
kao društvo smo izgubili osjećaj toliko da je to nekad žalosno..ozbiljno se bavim idejom da pokrenem posao sa dječijom odjećom, hranom ili igračkama, bez kojih roditelji ne mogu..uvozničke marže na ove artile su mininimalno 100%, a trgovačke još toliko, osim ako nisu na nekom atraktivnom mjestu, tad već dostižu maržu od 500%..
uzmite prosječnu pušku koja je još uvijek nezaobilazna igračka naših dječaka..cijena je otprilike do 10KM, na čaršiji i do 20, a ima ih i po 30 KM..kvalitet je svagdje isti, nema ga, isti dan mu slome neki dio..takva igračka u Kini ne košta više od jednog eura, a kod nas dostižu ove cijene koje sam naveo..
o odjeći da ne govorim..u bangladešu, tajlandu, vijetnamu to proizvode za bagatelu, a nas oderaše..gledam neki dan pamučna gegica 30 KM..svi hoće da se preko noći obogate..nadam se da će se to uskoro promjeniti kako bi svaki građanin ove zemlje bar dva puta prošao odrastanje svoje djece..
zasto ovo ne radi drzava? vjerske zajednice? silne nevladine karine?
jos u doba interneta?!
raja po kuci suta stare igracke i stvari koje im ostaju kako djeca odrastaju, nerijetko bacaju sve u smece kad nemaju kome proslijediti dalje... koji bi bio sevap nesto tako odraditi, napraviti nesto poput pik-a za te stvari, da se dijele, ili barem prodaju iz prve ruke (niko nece bas baciti u smece sjedalicu za auto ili kolica placena par stoja)
bilo je takvih ideja i prije, ali jarane mi kao pojedinci to ne mozemo napraviti, osim ako bi odvojili par godina vremena i brdo svojih para... a siguran sam da je neko u nevladinom sektoru dobro omastio brk na slicnim idejama, bez ikakvih rezultata, po obicaju
