Tsipras učinio više u tri dana, nego Bih u dvadeset godina

[The 51st State]

jebes replike kliksovaca bilo kojeg profila, bitnije je da su se grci "naguzili" ipak se to njih tice.

[triiksa]

N'akav Stiglic, prodaje paradajz na Otoci...


Joseph Stieglitz, jedan od najznačajnijih svjetskih intelektualaca, nobelovac i kolumnist The Guardiana, objašnjava o čemu se zapravo, radi u Grčkoj.

Rastući krešendo svađe i zajedljivosti unutar Evrope može se činiti vanjskim posmatračima kao neizbježna posljedica gorke završnice igre između Grčke i njenih povjerilaca. Naime, evropski čelnici konačno počinju otkrivati pravu prirodu tekućeg spora oko grčkog duga, a odgovor nije ugodan: mnogo više se radi o moći i demokratiji nego o novcu i ekonomiji.

Naravno, ekonomika programa koji je "trojka" (Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond) nametnula Grčkoj prije pet godina bila je katastrofalna, što je rezultiralo padom od 25 posto BDP-a te zemlje. Ne mogu se sjetiti nijedne depresije koja je bila tako smišljena i imala tako razorne efekte: grčka stopa nezaposlenosti mladih, na primjer, sada prelazi 60 posto.

Zapanjujuće je kako je "trojka" odbila prihvatiti odgovornost za bilo šta od toga ili priznati kako su loše njihove prognoze i modeli bili. No, ono što je još više iznenađujuće je da evropski lideri iz toga ništa nisu naučili. Oni i dalje traže da Grčka do 2018. dostigne primarni budžetski suficit (osim isplate kamata) od 3,5 posto BDP-a.

Ekonomisti diljem svijeta osudili su taj cilj kao kazneni, jer stremljenje ka tome će neizbježno dovesti do dublje krize. Zaista, čak i ako Grčka restruktuira svoj dug iznad svega što možete zamisliti, zemlja će ostati u depresiji ako grčki birači podrže ove mjere na prijevremenom referendumu koji će se održati ovog vikenda.
Većina novaca nije otišla u Grčku

U pogledu pretvaranja velikog primarnog deficita u suficit, neke zemlje su doživjele nešto poput onoga što su Grci postigli u proteklih pet godina. I, iako je cijena u smislu ljudske patnje izuzetno visoka, novi prijedlozi grčke vlade predstavljaju primicanje prema ispunjavanju zahtjeva svojih povjerilaca, nakon dugog i mukotrpnog puta.

Da budemo potpuno jasni: gotovo ništa od ogromne količine novca posuđenog Grčkoj zapravo nije otišao tamo. On je otišao na ime isplate povjerilaca iz privatnog sektora - uključujući njemačke i francuske banke. Grčka je dobila, ali jako mali dio, ali je zato platila visoku cijenu za očuvanje bankarskih sistema tih zemalja. MMF i drugi "službeni" povjerioci ne trebaju novac koji traže. Prema uobičajenom poslovnom scenariju, novac koji dobiju od Grka samo će ponovo proslijediti opet u Grčku.

No, opet, tu se ne radi o novcu. Stvar je u tome da se, pod izgovorom krajnjih rokova, Grčka prisili na "pokoravanje" i prihvatanje neprihvatljivog - ne samo mjera štednje, već i drugih regresivnih i kaznenih politika.

Ali, zašto Evropa ovo radi? Zašto su čelnici Evropske unije protiv referenduma i odbijaju produžiti rok za otplatu dijela duga samo nekoliko dana duže od 30. juna.

Zar Evropa ne počiva na demokratiji?

U januaru su Grci glasali za vladu koja je obećala da će okončati restriktivne mjere štednje. Ako bi vlada jednostavno ispunjavala svoja predizborna obećanja, to bi automatski značilo odbijanje evropskih prijedloga. Ali, njima je trebalo dati priliku i prostor da odvažu odluke o ovom pitanju, tako krucijalnom za buduću dobrobit njihove zemlje.

Ta briga oko legitimnosti tih odluka u smislu šire podrške nije kompatibilna u potpunosti s politikom eurozone, koja nikad nije ni bila baš demokratski projekt.

Mnoge vlade članice eurozone nisu pitale svoje glasače žele li svoj monetarni suverenitet prebaciti na Evropsku centralnu banku. Kada je švedska vlada to učinila, Šveđani su rekli - NE. Shvatili su da će nezaposlenost rasti ako se monetarna politika bude kreirala pod okriljem ECB. Politika fokusirana jednostrano na inflaciju, ali ne i na finansijsku stabilnost štetila bi privredi jer ekonomski model na kojem se zasniva politika eurozone stavlja radnike u nepovoljan položaj.

I, zaista, ono što vidimo sada, 16 godina nakon što je eurozona uspostavljena, je suprotnost demokratiji: mnogi evropski čelnici žele vidjeti kraj premijera Alexisa Tsiprasa i njegove "ljevičarske" vlade. Uostalom, to je vrlo nezgodno da u Grčkoj imate vladu koja je tako različita od politika koje su učinile mnogo za povećanje nejednakosti u mnogim razvijenim zemljama, te da je tako predana zaustavljanju neobuzdane moći bogatstva.

Teško je savjetovati Grke kako glasati 5. jula. Nijedna od ponuđenih alternativa - odobravanje ili odbacivanje uvjeta trojke - neće biti laka, i obje nose ogromne rizike. Glasati ZA bi značilo depresiju gotovo bez kraja. Možda iscrpljena zemlja - ona koja je rasprodala svu svoju imovinu, a čija se pametna mladost raselila širom svijeta, napokon dobije oprost duga; možda, nakon što bi bila bačena u zagrljaj privrede sa srednjim dohotkom, Grčka konačno bude u mogućnosti da dobije pomoć od Svjetske banke. Sve to moglo bi se dogoditi u sljedećih deset godina, ili možda u desetljeću nakon toga.

S druge strane, glas PROTIV bi barem otvorio mogućnost da Grčka, sa svojom jakom demokratskom tradicijom, zgrabi svoju sudbinu vlastitim rukama. Iako možda ne tako uspješni kao u prošlosti, Grci bi mogli dobiti priliku da oblikuju budućnost s daleko više nade u odnosu na patnju koju im donosi sadašnjost.

Ja znam kako bih glasao.


Izjeba koncepciju kliksovih neliberalnih supkoljubaca...

Da je cupanje iz duga stednjom moguce, ne bi ameri i evropljani upumpali hiljade milijardi evra/dolara u sistem samo da zadrze isti nivo potrosnje koji ih cupa iz recesije. I ma koliko grci bili rastrosni (a vrijeme ce pokazati da nisu bili nista vise od francuza ili italijana), cinjenica je da pitanje grckog duga nema veze sa ekonomijom vec je cisto politicko pitanje.

[nosara]

jebes replike kliksovaca bilo kojeg profila, bitnije je da su se grci "naguzili" ipak se to njih tice.

Njihova stvar... Poenta je u Stiglicovoj analizi problema i kljucnoj ulozi evrope u grckoj tragediji... I nasoj, uskoro, sve su prilike... Dal' ce neke bolit cuna i tad, budemo videli...

[_BataZiv_0809]

jebes replike kliksovaca bilo kojeg profila, bitnije je da su se grci "naguzili" ipak se to njih tice.

Njihova stvar... Poenta je u Stiglicovoj analizi problema i kljucnoj ulozi evrope u grckoj tragediji... I nasoj, uskoro, sve su prilike... Dal' ce neke bolit cuna i tad, budemo videli...

Hoce. Pola foruma pise sa lokacija koje ta havarija nece dokaciti. Jos ce govori: "E jesmo vam fino govorili"

[nosara]

jebes replike kliksovaca bilo kojeg profila, bitnije je da su se grci "naguzili" ipak se to njih tice.

Njihova stvar... Poenta je u Stiglicovoj analizi problema i kljucnoj ulozi evrope u grckoj tragediji... I nasoj, uskoro, sve su prilike... Dal' ce neke bolit cuna i tad, budemo videli...

Hoce. Pola foruma pise sa lokacija koje ta havarija nece dokaciti. Jos ce govori: "E jesmo vam fino govorili"

Nataknem ih...

[Bodkin]

Sta ima pustiti da propadnu. Kolijevka turbo kapitalizma USA je spasavala svoje. Aig, bear stern, gmc, freddy mae, funny mac...bruka njih. I jos trilion u sistem upumpali za dan. Pustili da padne lehman i doveli svijet na granicu 1929. Zdrava logika kaze da ne mozes pustiti da veliki padnu. Too big to fail je legitiman iako je kontra slobodne ruke kapitalizma

Ali nije to prvi put da drzave vade svoje privatne finansijske institucije iz govana parama poreskih obveznika

I zato sto nije prvi put, ok je? Mislim da mi isto pisemo samo se ne slazemo oko rjesenja. "Too big too fail" i politika visoke zarade uz obaveznu pratnju visokih rizika je uzrok svega ovoga, a ne Grci koji su dobijali 13. platu ili uvozili kivi dok su hladili muda ispod Akropolisa. I kad vec pricamo o poukama i porukama Grcima, Portugalcima, Talijanima itd, kakva se poruka salje ovim finasijskim institucijama? Da nastave kao do sada jer njihov pad znaci i pad citave ekonomije? Porezni obveznik je tu da socijalizira vase gubitke dok se profit naravno dijeli samo medju izabranima? Nice.

Tako nekako. U ovom sistemu je takva postavka. Da padne DB ili allianz cijela evropa bi mogla kljuc u bravu. Promjene sistema za sobom obicno povuku svjetski rat. Inali smo primjere u historiji. Dakle zar nije racionalno prihvatiti to?

A i ovo sto je nosara pisao je tacno. Pola para je zavrsili u njemackih bankama. Prakticno su lovu od ecba proslijedili kreditorima, u ovom slucaju bankama. Tako da su danas duplo otpornije nego 2008. Politika...

[Bodkin]

N'akav Stiglic, prodaje paradajz na Otoci...


Joseph Stieglitz, jedan od najznačajnijih svjetskih intelektualaca, nobelovac i kolumnist The Guardiana, objašnjava o čemu se zapravo, radi u Grčkoj.

Rastući krešendo svađe i zajedljivosti unutar Evrope može se činiti vanjskim posmatračima kao neizbježna posljedica gorke završnice igre između Grčke i njenih povjerilaca. Naime, evropski čelnici konačno počinju otkrivati pravu prirodu tekućeg spora oko grčkog duga, a odgovor nije ugodan: mnogo više se radi o moći i demokratiji nego o novcu i ekonomiji.

Naravno, ekonomika programa koji je "trojka" (Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond) nametnula Grčkoj prije pet godina bila je katastrofalna, što je rezultiralo padom od 25 posto BDP-a te zemlje. Ne mogu se sjetiti nijedne depresije koja je bila tako smišljena i imala tako razorne efekte: grčka stopa nezaposlenosti mladih, na primjer, sada prelazi 60 posto.

Zapanjujuće je kako je "trojka" odbila prihvatiti odgovornost za bilo šta od toga ili priznati kako su loše njihove prognoze i modeli bili. No, ono što je još više iznenađujuće je da evropski lideri iz toga ništa nisu naučili. Oni i dalje traže da Grčka do 2018. dostigne primarni budžetski suficit (osim isplate kamata) od 3,5 posto BDP-a.

Ekonomisti diljem svijeta osudili su taj cilj kao kazneni, jer stremljenje ka tome će neizbježno dovesti do dublje krize. Zaista, čak i ako Grčka restruktuira svoj dug iznad svega što možete zamisliti, zemlja će ostati u depresiji ako grčki birači podrže ove mjere na prijevremenom referendumu koji će se održati ovog vikenda.
Većina novaca nije otišla u Grčku

U pogledu pretvaranja velikog primarnog deficita u suficit, neke zemlje su doživjele nešto poput onoga što su Grci postigli u proteklih pet godina. I, iako je cijena u smislu ljudske patnje izuzetno visoka, novi prijedlozi grčke vlade predstavljaju primicanje prema ispunjavanju zahtjeva svojih povjerilaca, nakon dugog i mukotrpnog puta.

Da budemo potpuno jasni: gotovo ništa od ogromne količine novca posuđenog Grčkoj zapravo nije otišao tamo. On je otišao na ime isplate povjerilaca iz privatnog sektora - uključujući njemačke i francuske banke. Grčka je dobila, ali jako mali dio, ali je zato platila visoku cijenu za očuvanje bankarskih sistema tih zemalja. MMF i drugi "službeni" povjerioci ne trebaju novac koji traže. Prema uobičajenom poslovnom scenariju, novac koji dobiju od Grka samo će ponovo proslijediti opet u Grčku.

No, opet, tu se ne radi o novcu. Stvar je u tome da se, pod izgovorom krajnjih rokova, Grčka prisili na "pokoravanje" i prihvatanje neprihvatljivog - ne samo mjera štednje, već i drugih regresivnih i kaznenih politika.

Ali, zašto Evropa ovo radi? Zašto su čelnici Evropske unije protiv referenduma i odbijaju produžiti rok za otplatu dijela duga samo nekoliko dana duže od 30. juna.

Zar Evropa ne počiva na demokratiji?

U januaru su Grci glasali za vladu koja je obećala da će okončati restriktivne mjere štednje. Ako bi vlada jednostavno ispunjavala svoja predizborna obećanja, to bi automatski značilo odbijanje evropskih prijedloga. Ali, njima je trebalo dati priliku i prostor da odvažu odluke o ovom pitanju, tako krucijalnom za buduću dobrobit njihove zemlje.

Ta briga oko legitimnosti tih odluka u smislu šire podrške nije kompatibilna u potpunosti s politikom eurozone, koja nikad nije ni bila baš demokratski projekt.

Mnoge vlade članice eurozone nisu pitale svoje glasače žele li svoj monetarni suverenitet prebaciti na Evropsku centralnu banku. Kada je švedska vlada to učinila, Šveđani su rekli - NE. Shvatili su da će nezaposlenost rasti ako se monetarna politika bude kreirala pod okriljem ECB. Politika fokusirana jednostrano na inflaciju, ali ne i na finansijsku stabilnost štetila bi privredi jer ekonomski model na kojem se zasniva politika eurozone stavlja radnike u nepovoljan položaj.

I, zaista, ono što vidimo sada, 16 godina nakon što je eurozona uspostavljena, je suprotnost demokratiji: mnogi evropski čelnici žele vidjeti kraj premijera Alexisa Tsiprasa i njegove "ljevičarske" vlade. Uostalom, to je vrlo nezgodno da u Grčkoj imate vladu koja je tako različita od politika koje su učinile mnogo za povećanje nejednakosti u mnogim razvijenim zemljama, te da je tako predana zaustavljanju neobuzdane moći bogatstva.

Teško je savjetovati Grke kako glasati 5. jula. Nijedna od ponuđenih alternativa - odobravanje ili odbacivanje uvjeta trojke - neće biti laka, i obje nose ogromne rizike. Glasati ZA bi značilo depresiju gotovo bez kraja. Možda iscrpljena zemlja - ona koja je rasprodala svu svoju imovinu, a čija se pametna mladost raselila širom svijeta, napokon dobije oprost duga; možda, nakon što bi bila bačena u zagrljaj privrede sa srednjim dohotkom, Grčka konačno bude u mogućnosti da dobije pomoć od Svjetske banke. Sve to moglo bi se dogoditi u sljedećih deset godina, ili možda u desetljeću nakon toga.

S druge strane, glas PROTIV bi barem otvorio mogućnost da Grčka, sa svojom jakom demokratskom tradicijom, zgrabi svoju sudbinu vlastitim rukama. Iako možda ne tako uspješni kao u prošlosti, Grci bi mogli dobiti priliku da oblikuju budućnost s daleko više nade u odnosu na patnju koju im donosi sadašnjost.

Ja znam kako bih glasao.


Izjeba koncepciju kliksovih neliberalnih supkoljubaca...

Da je cupanje iz duga stednjom moguce, ne bi ameri i evropljani upumpali hiljade milijardi evra/dolara u sistem samo da zadrze isti nivo potrosnje koji ih cupa iz recesije. I ma koliko grci bili rastrosni (a vrijeme ce pokazati da nisu bili nista vise od francuza ili italijana), cinjenica je da pitanje grckog duga nema veze sa ekonomijom vec je cisto politicko pitanje.

Pa to je evropski odgovor bio. Americki i japanski je pumpanje love i QE, a evropski je stednja. Njemacki mentalitet. I onda skontali nakon 5 godina da ne moze tako i sad pumpanje love i sistem

[The 51st State]

http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?y ... id=1010831

nakon ovako neceg nema racionalizacija, sad im je kasno za bilo sta smisleno, sve ostalo je klasicna ideolosko-politicka zloupotreba nastupajuceg jada za grcki narod.

[SmokingMan]

[Sinapsa]

Pa da, kao sto sam rekao: zaboli te chuna. Vazna je licna guzica. Svaka tebi cast sto si ostao u BiH i sto se boris za njezin boljitak, na koji god nacin. No meni BiH nije domovina, jer sam kao dijete dosao u Austriju. Danas mi je 30 godina. Ipak me zanima buducnost BiH i sto se u njoj desava. U njoj su mi korijeni i zbog toga joj zelim svaki napredak i prosperitet, ali njezinog naroda umjesto raznih bjelosvjetskih hohstaplera koje neki ovdje nazivaju investitorima. Interesuje me BiH ravnopravnih gradjana u kojoj svi ljudi imaju mogucnost da zive dostojanstveno od svog rada i da se definiraju kroz svoj rad i odnos prema drugima, naime kao ljudi, a ne kao pripadnici "konstutivnih" torova. Neoliberalizam i bosnjastvo takve mogucnosti ne pruzaju. Nema bosnjacke Bosne i posebnih bosnjackih "nacionalnih" interesa. Svi su u istim govnima i interesi prosjecnog Bosnjaka se ne razlikuju od interesa prosjecnog Srbina, Hrvata ili Grka. Svi se mi nalazimo u globalnom kapitalistickom sistemu, pa su tako problemi Grcke i nasi problemi.I kriza u Ukrajini ili ratovi na Bliskom istoku se odvijaju unutar tog globalnog kapitalistickog sistema koji je ogromnim dijelom generator i dinamika tih sukoba.

Solidarnost sa grckim narodom je u interesu naroda BiH. Nazalost, ozbiljna i produktivna diskusija previse opterecena vasim navijanjem za ili protiv naroda koje vi smatrate "bratskim" ili "neprijateljskim". To je slucaj i kod vasih susjeda na obje strane, koji takodjer nikako da shvate da se svijet davno radikalno promijenio i da u medjunarodnim politickim i ekonomskim (kapitalistickim) odnosima nema "brace".

Zanimljivo je kako se cudite da netko moze kritikovati kapitalizam i istovremeno zivjeti na Zapadu. Radnicki pokret i kritika kapitalizma su odavde potekli, a ne iz Crne Gore ili Kambodze. Najkrvavije bitke radnickog pokreta za prava koja su nam danas sasvim normalna su vodjene na Zapadu. I po cemu je Austrija vise kapitalisticka od Rusije ili bilo koje druge zemlje na svijetu osim njih nekoliko koje mozes na prste izbrojati? Zivjeti na Zapadu znaci automatski biti kapitalist i ubirati socijalu, jer ovdje Euri rastu na drvecu. Je li to vasa logika?

Takodjer je zanimljivo kako neke osobe pljuju Zapad kada je tema islamski svijet, ali u ovom slucaju zauzimaju "prozapadni" stav. Izrael je mocna kapitalisticka zemlja, ali vam ne valja, jer ubijaju "bracu". Gdje su ti principi trzista?

Dobar post. Ne slazem se samo sa ovim zadnjim pasusom. Citiracu Chomskog: "USA i Izrael su nitkovske zemlje. Generatori globalnog zla."
Osim toga, ljudima u Bosni svaka kritika ove turbokapitalisticke spirale koja sve vise uzima zamaha, djeluje licemjerno jer vide da su ljudi na zapadu uglavnom bolje materijalno situirani od njih samih. To jeste tacno, ali je i tacno da zapad nije onaj isti od prije 20 - 30 godina. Radnici se sve vise izrabljivaju, rade tesko, inflacija polagano obezvredjuje novac a plate stagniraju odnosno ne prate inflaciju. Sve je vise ljudi koji su zbog svoje situacije nesretni, ali kada to kazes ovdje, shvatice se pogresno i dosta ce ih to dozivjeti kao nesto licemjerno jer mnogi iz BiH bi zamjenili svoju tesku BiH-situaciju za tu tesku zapadnjacku situaciju. Sto je u potpunosti razumljivo i istinito. Medjutim, onog momenta kada odu na taj zapad i pocnu raditi teske poslove i zivot na zapadu postane svakodnevnica, shvatice da ma koliko tesko radili ogromna vecina ne moze akumulirati nekakav signifikantan kapital.Tada ce shvatiti da im u materijalnom smislu jeste bolje, da je zivot na zapadu bolji nego u BiH, ali i da sreca izgleda drugacije. Onda se pocinju buditi prve iskre sumnje...

[tandmand]

Dnevnik.hr 01.07.2015.
SVIJET SE ZGRAŽA Grčke mirovine veće su i od onih u Njemačkoj
No, iako su u krizi, Grci imaju veće mirovine nego neke bogatije zemlje Europske unije. Tako će umirovljenik u Grčkoj prosječno mjesečno od države dobiti 882 eura, dok će onaj u Njemačkoj dobiti 760. Uz to, minimalna plaća u Grčkoj veća je nego u nekim siromašnijim zemljama. Primjerice, Grk će mjesečno u prosjeku zaraditi 683 eura, a Slovak 380. Zemlje s manjim plaćama do sada su također nosile teret grčke krize, no više ne žele.

[triiksa]

Pa to je evropski odgovor bio. Americki i japanski je pumpanje love i QE, a evropski je stednja. Njemacki mentalitet. I onda skontali nakon 5 godina da ne moze tako i sad pumpanje love i sistem

Pumpali su i evropljani da bi pokrili gubitke svojih banaka http://goo.gl/XctSCR.
Sve mi se čini da Njemačka počinje sa projektom "održive" EU po njihovoj mjeri gdje će južna granica biti Hrvatska a ostale mediteranske (problematične zemlje) svaka u nekom trenutku biti dovedena u poziciju Grčke sa zadnjom ponudom "ili po našem ili mrš iz unije".

[nosara]

Pa to je evropski odgovor bio. Americki i japanski je pumpanje love i QE, a evropski je stednja. Njemacki mentalitet. I onda skontali nakon 5 godina da ne moze tako i sad pumpanje love i sistem

Pumpali su i evropljani da bi pokrili gubitke svojih banaka http://goo.gl/XctSCR.
Sve mi se čini da Njemačka počinje sa projektom "održive" EU po njihovoj mjeri gdje će južna granica biti Hrvatska a ostale mediteranske (problematične zemlje) svaka u nekom trenutku biti dovedena u poziciju Grčke sa zadnjom ponudom "ili po našem ili mrš iz unije".

Hrvatska nije problematicna...?

eu mora poklopit Srbiju...

[Bodkin]

Govorim o obaranju kamatnih stopa i QE programu. Otkupu obveznica od strane centralne banke itd

[triiksa]

Pa to je evropski odgovor bio. Americki i japanski je pumpanje love i QE, a evropski je stednja. Njemacki mentalitet. I onda skontali nakon 5 godina da ne moze tako i sad pumpanje love i sistem

Pumpali su i evropljani da bi pokrili gubitke svojih banaka http://goo.gl/XctSCR.
Sve mi se čini da Njemačka počinje sa projektom "održive" EU po njihovoj mjeri gdje će južna granica biti Hrvatska a ostale mediteranske (problematične zemlje) svaka u nekom trenutku biti dovedena u poziciju Grčke sa zadnjom ponudom "ili po našem ili mrš iz unije".

Hrvatska nije problematicna...?

eu mora poklopit Srbiju...

Hrvatska jeste ekonomski problematična ali nije politički. Mislim da glavni razlog tvrdog njemačkog stava prema Grčkoj nije njihov ekonomski diletantizam nego politička nepouzdanost. Ista stvar se može reći i za Italiju, Španiju, Bugarsku, Rumuniju, Mađarsku.
Zemlje zapadnog Balkana (a Srbija posebno) će ostati moneta za potkusurivanje i poligon za ispitivanje otpornosti materijala.
Tako nam pao grah.

[sinuhe]

Nije Njemacka neka zvijezda vodilja. Vise Njemacku i Nijemce cijene u istocnoj Evropi nego npr. u Skandinaviji.

[prog321]

Govorim o obaranju kamatnih stopa i QE programu. Otkupu obveznica od strane centralne banke itd

Da se Njemacku pitalo ne bi se QE nikada dogodio u Evropi.

[nosara]

Nije Njemacka neka zvijezda vodilja. Vise Njemacku i Nijemce cijene u istocnoj Evropi nego npr. u Skandinaviji.

Pored sjebane Francuske i VB koja je jednom nogom vani, svabe ce opet postat politicka imperija...

[JoseMujica]

Ima Federacija

http://www.fmf.gov.ba/budzet_2015/clan_1_bos_srp.pdf

ček dole u zadnjoj piše -141 i nešto miliona

[sinuhe]

Nije Njemacka neka zvijezda vodilja. Vise Njemacku i Nijemce cijene u istocnoj Evropi nego npr. u Skandinaviji.

Pored sjebane Francuske i VB koja je jednom nogom vani, svabe ce opet postat politicka imperija...

Politicki se mogu siriti na istok gdje im se dive. Ekonomska sila su svakako.

[Bodkin]

Govorim o obaranju kamatnih stopa i QE programu. Otkupu obveznica od strane centralne banke itd

Da se Njemacku pitalo ne bi se QE nikada dogodio u Evropi.

Naravno. Austerity je njihova ideja i njihov mentalitet. Nakon 5 godina skontali da ne vodi nigdje jer nije evropa samo njemacka

[nosara]

Nije Njemacka neka zvijezda vodilja. Vise Njemacku i Nijemce cijene u istocnoj Evropi nego npr. u Skandinaviji.

Pored sjebane Francuske i VB koja je jednom nogom vani, svabe ce opet postat politicka imperija...

Politicki se mogu siriti na istok gdje im se dive. Ekonomska sila su svakako.

Jucer je baba rekla "ne" Grcima... Danas se svi horski slazu s tim... Dakle, baba je sef...

[prog321]

Njemacka je ostala pri svom misljenju. Ako ih i danas pitas oni ce reci (Mr. Schaeuble) da je QE jedna prevara. Navlakusa na besplatan novac.

A ko ce to otplatiti , niko ne zna

[sinuhe]

Sta bi Grci radili sa parama

[Challenger__]

N'akav Stiglic, prodaje paradajz na Otoci...


Joseph Stieglitz, jedan od najznačajnijih svjetskih intelektualaca, nobelovac i kolumnist The Guardiana, objašnjava o čemu se zapravo, radi u Grčkoj.

Rastući krešendo svađe i zajedljivosti unutar Evrope može se činiti vanjskim posmatračima kao neizbježna posljedica gorke završnice igre između Grčke i njenih povjerilaca. Naime, evropski čelnici konačno počinju otkrivati pravu prirodu tekućeg spora oko grčkog duga, a odgovor nije ugodan: mnogo više se radi o moći i demokratiji nego o novcu i ekonomiji.

Naravno, ekonomika programa koji je "trojka" (Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond) nametnula Grčkoj prije pet godina bila je katastrofalna, što je rezultiralo padom od 25 posto BDP-a te zemlje. Ne mogu se sjetiti nijedne depresije koja je bila tako smišljena i imala tako razorne efekte: grčka stopa nezaposlenosti mladih, na primjer, sada prelazi 60 posto.

Zapanjujuće je kako je "trojka" odbila prihvatiti odgovornost za bilo šta od toga ili priznati kako su loše njihove prognoze i modeli bili. No, ono što je još više iznenađujuće je da evropski lideri iz toga ništa nisu naučili. Oni i dalje traže da Grčka do 2018. dostigne primarni budžetski suficit (osim isplate kamata) od 3,5 posto BDP-a.

Ekonomisti diljem svijeta osudili su taj cilj kao kazneni, jer stremljenje ka tome će neizbježno dovesti do dublje krize. Zaista, čak i ako Grčka restruktuira svoj dug iznad svega što možete zamisliti, zemlja će ostati u depresiji ako grčki birači podrže ove mjere na prijevremenom referendumu koji će se održati ovog vikenda.
Većina novaca nije otišla u Grčku

U pogledu pretvaranja velikog primarnog deficita u suficit, neke zemlje su doživjele nešto poput onoga što su Grci postigli u proteklih pet godina. I, iako je cijena u smislu ljudske patnje izuzetno visoka, novi prijedlozi grčke vlade predstavljaju primicanje prema ispunjavanju zahtjeva svojih povjerilaca, nakon dugog i mukotrpnog puta.

Da budemo potpuno jasni: gotovo ništa od ogromne količine novca posuđenog Grčkoj zapravo nije otišao tamo. On je otišao na ime isplate povjerilaca iz privatnog sektora - uključujući njemačke i francuske banke. Grčka je dobila, ali jako mali dio, ali je zato platila visoku cijenu za očuvanje bankarskih sistema tih zemalja. MMF i drugi "službeni" povjerioci ne trebaju novac koji traže. Prema uobičajenom poslovnom scenariju, novac koji dobiju od Grka samo će ponovo proslijediti opet u Grčku.

No, opet, tu se ne radi o novcu. Stvar je u tome da se, pod izgovorom krajnjih rokova, Grčka prisili na "pokoravanje" i prihvatanje neprihvatljivog - ne samo mjera štednje, već i drugih regresivnih i kaznenih politika.

Ali, zašto Evropa ovo radi? Zašto su čelnici Evropske unije protiv referenduma i odbijaju produžiti rok za otplatu dijela duga samo nekoliko dana duže od 30. juna.

Zar Evropa ne počiva na demokratiji?

U januaru su Grci glasali za vladu koja je obećala da će okončati restriktivne mjere štednje. Ako bi vlada jednostavno ispunjavala svoja predizborna obećanja, to bi automatski značilo odbijanje evropskih prijedloga. Ali, njima je trebalo dati priliku i prostor da odvažu odluke o ovom pitanju, tako krucijalnom za buduću dobrobit njihove zemlje.

Ta briga oko legitimnosti tih odluka u smislu šire podrške nije kompatibilna u potpunosti s politikom eurozone, koja nikad nije ni bila baš demokratski projekt.

Mnoge vlade članice eurozone nisu pitale svoje glasače žele li svoj monetarni suverenitet prebaciti na Evropsku centralnu banku. Kada je švedska vlada to učinila, Šveđani su rekli - NE. Shvatili su da će nezaposlenost rasti ako se monetarna politika bude kreirala pod okriljem ECB. Politika fokusirana jednostrano na inflaciju, ali ne i na finansijsku stabilnost štetila bi privredi jer ekonomski model na kojem se zasniva politika eurozone stavlja radnike u nepovoljan položaj.

I, zaista, ono što vidimo sada, 16 godina nakon što je eurozona uspostavljena, je suprotnost demokratiji: mnogi evropski čelnici žele vidjeti kraj premijera Alexisa Tsiprasa i njegove "ljevičarske" vlade. Uostalom, to je vrlo nezgodno da u Grčkoj imate vladu koja je tako različita od politika koje su učinile mnogo za povećanje nejednakosti u mnogim razvijenim zemljama, te da je tako predana zaustavljanju neobuzdane moći bogatstva.

Teško je savjetovati Grke kako glasati 5. jula. Nijedna od ponuđenih alternativa - odobravanje ili odbacivanje uvjeta trojke - neće biti laka, i obje nose ogromne rizike. Glasati ZA bi značilo depresiju gotovo bez kraja. Možda iscrpljena zemlja - ona koja je rasprodala svu svoju imovinu, a čija se pametna mladost raselila širom svijeta, napokon dobije oprost duga; možda, nakon što bi bila bačena u zagrljaj privrede sa srednjim dohotkom, Grčka konačno bude u mogućnosti da dobije pomoć od Svjetske banke. Sve to moglo bi se dogoditi u sljedećih deset godina, ili možda u desetljeću nakon toga.

S druge strane, glas PROTIV bi barem otvorio mogućnost da Grčka, sa svojom jakom demokratskom tradicijom, zgrabi svoju sudbinu vlastitim rukama. Iako možda ne tako uspješni kao u prošlosti, Grci bi mogli dobiti priliku da oblikuju budućnost s daleko više nade u odnosu na patnju koju im donosi sadašnjost.

Ja znam kako bih glasao.

Još jedan "oxi"?



Joseph Stiglitz

Ocekujem replike kliksovih neoliberalnih pusikuraca...

Gremo, robovi, evropa zdaj...!