ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je bio najviši državni organ antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata, te se razvio kao nosilac bosanskohercegovačke državnosti.
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati. Završeno je iste noći (26. novembra) u 4 sata ujutro.
Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao opštepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti.
Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Bogić Bogićević: ZAVNOBiH je naš rodni list i naš grunt!
Novembar 24, 2013 in Kolumne
Na zasjedanju u Mrkonjić-Gradu utemeljena je moderna državnost zemlje koja je imala status države još prije hiljadu godina. Bosanski i hercegovački delegati savladali su otpore koji su i tada postojali, a koji su nastojali da BiH ostave na nivou neke autonomne pokrajine unutar nove, federativne Jugoslavije, kaže Bogićević, s kojim smo razgovarali uoči obilježavanja 70. godišnjice ZAVNOBiH-a o ovom presudnom historijskom događaju za našu zemlju, o dramatičnim dešavanjima koja su prethodila raspadu Jugoslavije i današnjoj Bosni i Hercegovini…
• Gospodine Bogićeviću, Bosna i Hercegovina 25. novembra obilježava 70. godišnjicu Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u MrkonjićGradu. Koliko su vrijednosti ZAVNOBiH-a uvažene u današnjoj Bosni i Hercegovini?
- Vijećnici ZAVNOBiH-a bili su antifašisti. Za mnoge koji danas određuju sudbinu ove države, ta odrednica ne može se koristiti, pa se ne može ni očekivati da oni slijede tradicije suprotne svojim opredjeljenjima. Oni su svoju nacionalnost pretvorili u profesiju, a zanimanje u mržnju, istorijsko pamćenje u zlopamćenje i iracionalno pomirenje mrtvih da bi zavađali žive.
Te vrijednosti, međutim, žive u ljudima. Nije tog pitanja bilo u obrascu za popis stanovništva, ali ja vjerujem da duh ZAVNOBiH-a živi u većini građana ove zemlje. Oni će vršenjem pritiska na kalkulantsku vlast jednom možda i postići to da se u vođstvu države bolje tretira jedan događaj koji je utemeljio modernu državnost BiH.
Dok u ljudima ima tog duha, međusobne tolerancije i razumijevanja, ima i nade da BiH bude uređena u skladu sa visokim standardima koje je za nju ZAVNOBiH propisao još prije sedam desetljeća. Jedan od najvažnijih zaključaka, upravo sa tog zasjedanja, kaže da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska (kako su tada nazivani Bošnjaci), nego i srpska i muslimanska i hrvatska. Ona je programirana kao zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost pripadnika svih naših naroda.
• Zašto nema saglasnosti u Bosni i Hercegovini o tome da se kao državni praznik, na cijeloj njenoj teritoriji, obilježava 25. novembar – Dan državnosti BiH? Umjesto toga, iz Republike Srpske se značaj ZAVNOBiH-a za noviju historiju naše zemlje uporno negira.
- Politikama koje su željele da razbiju BiH, od čega još nisu odustale, ne odgovara potvrda istorijskog kontinuiteta bh. državnosti. Oni žele da je demontiraju sa ključnom tezom da države ovdje nikad nije ni bilo, da su ovo samo neke provincije u kojim su oduvijek živjeli samo „zalutali” Srbi i Hrvati, dakle pripadnici naroda iz susjednih država. Oni negiraju i samosvojnost bošnjačke nacije i vječito pokreću neke „istrage poturica”, samo da bi falsifikovanim tvrdnjama navukli vodu na svoj mlin regionalne hegemonije.
S njima ne vrijedi diskutovati. Oni i sami znaju da ne govore istinu. Njima je bitan interes, u ovom slučaju politički i nacionalistički, da otmu nešto tuđe te da to ispadne kao vraćanje nečega što im je, navodno, uvijek i pripadalo. Zaboravljaju da je BiH starija od svih njenih naroda. To zapravo znači da fašizam kao ideologija i ovdje i u Evropi nikad nije pobijeđen do kraja, već da su pobijeđeni samo fašistički režimi i njihove vojske. Zbog toga su antifašizam i ZAVNOBiH potrebni BiH jednako kao i prije 70 godina.
Međutim, ima u BiH i snaga, pa i političkih, koje visoko vrednuju ZAVNOBiH i koje bi ga rado postavile na tron najznačajnijeg državnog praznika. No, ovdje vlast nije u stanju ništa da se dogovori, ništa konkretno da uradi. Oni nisu u stanju ni da prime poklonjene novce iz inostranstva, a kamoli da stvore ambijent u kojem će ljudi živjeti od svog rada. Otud i pitanje ZAVNOBiH-a postaje gotovo marginalno: kako se dogovoriti o zajedničkom prazniku, kad vlast nije u stanju svojim građanima da obezbijedi ni elementarni, pristojan ljudski život.
• Šta je za ovih sedam decenija ZAVNOBiH zapravo donio Bosni i Hercegovini?
- Prvo i najvažnije: time je utemeljena moderna državnost zemlje koja je imala status države još prije hiljadu godina. Bosanski i hercegovački delegati u Mrkonjiću su savladali otpore koji su i tada postojali, a koji su nastojali da BiH ostave na nivou neke autonomne pokrajine unutar nove, federativne Jugoslavije.
Ti vijećnici mudro i čvrsto su branili stajalište o staroj bosanskoj državnosti i narodima koji tu zemlju tvore. Uspjeli su u svojoj nakani, a sve dalje bilo je učvršćivanje tog kapitalnog dobitka. Poratne socijalističke generacije davale su svakojake i velike doprinose narastanju ove državotvorne jugoslovenske republike.
Uostalom, zar BiH na kraju i nije dobila međunarodno priznanje upravo u granicama koje je uokvirio ZAVNOBiH! To je naš rodni list i naš grunt, mjerodavan po svim svjetskim standardima.
Kad vidimo šta sve danas nemamo, onda o onome što smo stekli nakon ZAVNOBiH-a najviše govori ono što smo imali dok ovdje nije stigla „demokratija”. Živjelo se solidno i solidarno, s puno nacionalne tolerancije, osjećaja za susjedstvo i dobročinstvo, za skromnost, za kulturno i obrazovno uzdizanje.
Nezaposlenost je između 1945. i 1990. bila izuzetak: danas je pravilo. Samo Unis, Šipad, Energoinvest i Famos zapošljavali su više ljudi nego danas sva ekonomija u državi. Bili smo sportska, filmska, muzička i umjetnička sila u tadašnjoj Jugoslaviji, sa velikim međunarodnim uspjesima naših sugrađana.
Možda je ljudima, koji danas drhte od straha i u svom stanu, dovoljno podsjećanje na ličnu i opštu sigurnost koja je tada vladala. Usred parka moglo se bezbjednije spavati u mrkloj noći negoli se danas u pola bijela dana kretati glavnim gradskim ulicama.
Dabome da je u socijalizmu bilo i puno grešaka, skretanja, zapinjanja, i grijeh se prema nekim strukturama stanovništva znao učiniti. Ali, vrijednost za sebe je to da se bilo došlo i u fazu otvorene samokritičnosti. Mijenjali su se neki stereotipi, otvarala se reformska perspektiva.
FTV 20:00
, i onda da se gazdi sve isplati i kaze izvini... 
