Sirija

[matematicar_teski]

mladen maric i paralele kao argument???

p.s jedno pitanje,taj forum na kog se stalno pozivate,čiji je?maj siti??

klavikuline brace, srba

[FFC]

ne mora asad da pobjedi u smislu da potpuno eliminise teroriste. dovoljno je da ga ne mogu svrgnuti bez dogovora.

ako pristanu na dogovor ili ako se rat bude vodio 30 godina onda je asad pobjedio. a građanski se ratovi mogu voditi 30 godina.

vazno je samo da fašističko islamistička koalicija ne preuzme popunu kontrolu na sirijom i ne dobije ono što zeli. izgledi da ce im to poci za rukom su jako, jako mali bez obzira sta bijela kuca izjavljuje.

[sumirprimus]

mladen maric i paralele kao argument???

p.s jedno pitanje,taj forum na kog se stalno pozivate,čiji je?maj siti??

klavikuline brace, srba

srbijanski forum???
pa onda,mislim relevantni su skoro ko advance

[amoninan]

mladen maric i paralele kao argument???

p.s jedno pitanje,taj forum na kog se stalno pozivate,čiji je?maj siti??

klavikuline brace, srba

srbijanski forum???
pa onda,mislim relevantni su skoro ko advance

naravno, prvi u rovu protiv "anti-imperijalizma". Zar si sumnjao. Dakako, anti-imerijalizam za njih i slične (ovdje prisutne također) je prosta formula ustvari : Uvijek kontra "Splita" aka SAD-a, zapada, Japana, Zanzibara. Datum nastanka; 1995., procvat 1999. ( Kosovo).

[matematicar_teski]

mladen maric i paralele kao argument???

p.s jedno pitanje,taj forum na kog se stalno pozivate,čiji je?maj siti??

klavikuline brace, srba

srbijanski forum???
pa onda,mislim relevantni su skoro ko advance

advance je mila majka za ove, poredjene sa markalama(kako su njima nabacili takve stvari, Srebrenica i ostale stvari) je njihova svakodnevnica,nazivanje muslimana pogrdnim imenima,ismijavanje tradicije Bosnjka/Albanaca isto, i onda frajer s tog forum. klavikula(ima tamo profil) pise takve gadosti, a ovdje se pretvara.

[japin_mutapi]

Jones je gromada...

jel to ovaj lik ...



p.s. čekam danima i mjesecima da gromadu pomene neko od teoretičara na forumu da postavim ovaj video

[sumirprimus]

Ha onda je sve očigledno

[amoninan]

Part 2: http://bit.ly/Ground-Zero-Syria-2
Part 3: http://bit.ly/Ground-Zero-Syria-3
Part 4: http://bit.ly/Ground-Zero-Syria-4
Part 5: http://bit.ly/Ground-Zero-Syria-5



O Al-Tawhid Brigadi

[asurbanipal]

Ha onda je sve očigledno

Shalom @sumirprimus

Kako napreduje IDF u Gazi ?

[sumirprimus]

Ha onda je sve očigledno

Shalom @sumirprimus

Kako napreduje IDF u Gazi ?

Nema dalje
Pogotovu,ako uzmeš u ozbir,da su spec.jed.idf-a već uveliko na terenu,u siriji mislim

[sumirprimus]

vouuuuu momci,tema je sirija,mada uzročno posljedično trenutno nema armije na granici koja može ofenzivno djelovati ka izraelu,,,ova situacija u siriji izraelcima ide na ruku sam tako...
a arapi ko arapi, i da ne ratuju medjusobom,slavbo sta bi mogli...

[stotka12]

Ih velika je stvar sto uopste ratuju,ljencuge Arapi,prvo ce malo medjusobno da vide gdje su sta su,a poslije sto rece jedan Forumas: u Arapskom svijetu su u toku velike promjene,koje su rusi skontali a Amerikanci nisu.
Abwarten und Tee trinken

[Challenger__]

Jedan tekst uvaženog Memije koji će jasno da oslika civilizacijski i duhovni ambis između sljedbenika Moloha i slobodnih ljudi.

Iran i atomska bomba

Ovu krizu je sasvim izvjesno moguće riješiti miroljubivim metodama, uvažavanjem pravnog, demokratskog i multilateralnog autoriteta međunarodnih institucija, a ne vojnom intervencijom...

Piše: Mufid Memija

Trenutno, dva najaktualnija politička pitanja savremenog svijeta glase: da li će se Izrael usuditi napasti iranska nuklearna postrojenja, te kakav bi u tom slučaju bio odgovor Irana?

Izvjesno da posljednjih sedmica izraelski i američki stratezi, kao i gotovo svi štapski resursi Zapada, užurbano odmjeravaju moguće posljedice poduzimanja tzv. anticipativne odbrane od navodne iranske nuklearne bombe.


Pod eufemizmom anticipativna odbrana misli se zapravo na nešto dijametralno suprotno, na preventivni napad, u punom ubilačkom i rušilačkom značenju toga pojma.


“Kredibilne” informacije

Još od svrgavanja šaha Reze Pahlavija, a tome su prošle već 32 godine, politička kultura Zapada percipira Islamsku Republiku Iran kao neprijateljsku državu, i pririče joj svakojake grijehe. Otprije deset godina Teheran u diplomatskom žargonu Washingtona i Tel Aviva slovi kao vrhunska kota rata protiv širenja oružja za masovno uništavanje, rata protiv terorizma i napora da se „demokratski“ preoblikuje Bliski istok.


Međutim, šifra za dekodiranje stalno rastućeg animoziteta američke administracije prema iranskom režimu puno je prozaičnija: Teheran je uz Peking i Moskvu, jedina nacionalna metropola koja insistira na vlastitim prioritetima, neovisno o američkim i, posredno, izraelskim interesima. Zbog toga je IRI od časa svoga osnivanja stalno pod sve strožijim trgovinskim, finansijskim i vojnim američkim i zapadnoevropskim sankcijama.

Nedavni izvještaj Međunarodne agencije UN za atomsku energiju (IAEA), sa sjedištem u Beču, ukazuje na „ozbiljnu zabrinutost“ zbog vojnog karaktera iranskog nuklearnog programa, što je, kako se navodi, utvrđeno na temelju "kredibilnih" informacija. Taj izvještaj tvrdi da je Iran „savladao ključne korake, neophodne da se napravi nuklearno oružje” i da je zbog toga „na pragu nuklearnog kluba”.


Zvanični Teheran čini se nije pretjerano impresioniran prijetnjama što horski odjekuju sa Zapada, svjestan da SAD, nakon iračkog iskustva, ne smiju sebi priuštiti još jednu internacionalnu blamažu, pokretanjem rata koji bi vjerovatno bio neizvjesniji i teži nego oni u Iraku i Afganistanu.

List New York Times je prije petnaestak dana objavio kako je direktor IAEA Jukio Amano sa sadržajem najnovijeg izvještaja upoznao Vijeće za nacionalnu sigurnost u Washingtonu, napomenuvši da je „predstavnik američke administracije odbio potvrditi da je Amano uopće bio u Bijeloj kući”.

Nastojeći procijeniti koliko je Iran odmakao u ovladavanju tehnologijom nuklearne bombe, IAEA tvrdi da je identificirana „struktura”, za koju se sumnja da predstavlja kapsulu za testiranje „uređaja za imploziju”, odnosno, isprobavanje upaljača atomskog punjenja. Ovakav zaključak izveden je na bazi obavještajnog mozaika, sačinjenog od satelitskih snimaka, raznih dokumenata, te evidencije o kupovini opreme i znanja iz Evrope i Izraela.

Prema navodima IAEA, ključni doprinos u otklanjanju posljednjih tehnoloških prepreka dao je ruski nuklearni ekspert Vjačeslav Danilenko, koji u razgovoru sa inspektorima Agencije nije poricao angažman sa Irancima, ali je odlučno tvrdio da se njegova asistencija u cijelom procesu odnosila isključivo na projekte civilnog inženjeringa.

Histerična kampanja


Osim navođenja Danilenka kao saradnika na iranskom nuklearnom programu, teza o inostranim pomagačima “potkrijepljena” je i neimenovanim stručnjacima iz Sjeverne Koreje. U istoj funkciji naveden je i “otac” pakistanske nuklearne bombe Abdul Kadir Kan, čiji su nacrti za „neutronski inicijator” (nuklearni upaljač), navodno, dospjeli u ruke Irancima.

Ovaj izvještaj, koji bi de facto mogao postati casus belli (povod za rat) protiv Irana, po mjerodavnim ocjenama ne sadrži ni jedan jedini vjerodostojan dokaz da vlada u Teheranu zaista radi na nuklearizaciji svojih oružanih snaga.


Kako Zapad motive za oružani napad ne može pronaći u međunarodnom pravu, jer ono ne zabranjuje proces obogaćivanja uranijuma, protiv Irana je intenzivirana obimna i histerična medijska i politička kampanja.

Washington je, za svaki slučaj, vladu u Teheranu zvanično imenovao većom prijetnjom i od Al Kaide. U nedostatku stvarnog razloga, i takva bi (dis)kvalifikacija mogla poslužiti kao opravdanje za eventualni udar.

Istovremeno, konzervativni premijer Binyamin Netanyahu, nekadašnji kapetan izraelskih komandosa, nastoji senzibilizirati međunarodnu javnost predstavljanjem iranske opasnosti u hitlerovskim razmjerama, sugerirajući da je sada „godina 1938., a Iran je Njemačka“.

U patetičnom govoru u Knesetu ove sedmice, Netanyahu je upozorio da bi nuklearno naoružan Iran bio "užasna prijetnja" svijetu i "strašna, direktna opasnost po Izrael".

Predsjednik Izraela Shimon Peres, laureat Nobelove nagrade za mir, apelira na svjetsku zajednicu da „ispuni svoju odgovornost, bez obzira da li to znači ozbiljne sankcije ili vojnu operaciju" protiv Irana…

S druge strane, zvanični Teheran se trudi da umanji tenzije, reagirajući što je moguće smirenije.

"Sjedinjene Države su na žalost izgubile mudrost i obazrivost u bavljenju međunarodnim pitanjima. One se oslanjaju samo na snagu", izjavio je iranski ministar vanjskih poslova Ali Akbar Salehi u Bengaziju, za nedavne posjete Libiji.


Zvanični Teheran čini se nije pretjerano impresioniran prijetnjama što horski odjekuju sa Zapada, svjestan da SAD, nakon iračkog iskustva, ne smiju sebi priuštiti još jednu internacionalnu blamažu, pokretanjem rata koji bi vjerovatno bio neizvjesniji i teži nego oni u Iraku i Afganistanu.

Bitan element u takvim kalkulacijama iranskog vođstva bez sumnje predstavlja i nezanemariva snaga njegovog oružanog protivudara, koji bi, u prvom redu, bio usmjeren na vitalne izraelske ciljeve. Ulozi u toj ratnoj igri su odveć veliki da bi olahko bili stavljeni na kocku…

U ovom, do sada najzamršenijem bliskoistočnom strateškom klupku toliko je aktera, i toliko interesa, da se svaka prognoza krajnjeg ishoda čini maglovitom. Utoliko prije što ključni protagonist ove svjetske drame, Izrael, i u slučaju da po njega stvari krenu najpovoljnijim tokom, ne bi mogao izbjeći opću osudu zbog svog odmetničkog ponašanja u odnosu na međunarodno pravo.

Frizirani podaci

Izrael, napokon, jeste jedina nuklearna sila u regionu, sa 200 do 400 nuklearnih punjenja, koja svim ostalim državama prijeti udarima čak i ako pomisle na razvoj vlastitog nuklearnog arsenala. Takvu hipokriziju malo ko je spreman danas opravdavati.


Ovu krizu je sasvim izvjesno moguće riješiti miroljubivim metodama, uvažavanjem pravnog, demokratskog i multilateralnog autoriteta međunarodnih institucija, a ne vojnom intervencijom, koja se u slučaju rata protiv Iraka pokazala kao fikcija, režirana friziranim obavještajnim podacima.

Napokon, nije li, u našem i nuklearno prenaoružanom svijetu, kucnuo krajnji čas da poslušamo savjet Alberta Einsteina, jednog od najumnijih ljudi uopće, koji je rekao: "Značajni problemi, sa kojima smo danas suočeni, ne mogu se riješiti na istoj razini razmišljanja, na kojoj smo bili kad smo ih stvorili" …

[sumirprimus]

Ih velika je stvar sto uopste ratuju,ljencuge Arapi,prvo ce malo medjusobno da vide gdje su sta su,a poslije sto rece jedan Forumas: u Arapskom svijetu su u toku velike promjene,koje su rusi skontali a Amerikanci nisu.
Abwarten und Tee trinken

malo dublje kopaj
ko je uopšte najavljivao prije 10-15 godina,"dah slobode koji tek treba da preleti bliskim istokom"
i šta sada gledamo?

[asurbanipal]

Da malo prostudiramo "Ko je čiji ?", "Ko je koga ?", "Kako ?", "Zašto ?", "Kada ?" i "Gdje ?" Čija majka crnu vunu prede ?

[Challenger__]

Arapsko proljeće zimskih boja



Počelo je prekomponiranje svijeta, na jednoj od najneuralgičnijih tačaka globusa.

Piše: Mufid Memija

Društveni procesi što se od konca januara do danas odvijaju na horizontima arapskog svijeta, ne bi trebali biti iznenađenje čak ni za obavještenije pojedince, kamoli za mnogobrojne trustove mozgova na Zapadu.

Još sredinom 2002. godine globalna javnost je, posredstvom Ujedinjenih nacija, potanko obaviještena o tome da je arapski svijet u cjelini zahvaćen sveobuhvatnom krizom razvoja. Kako je tada konstatirao multidisciplinarni tim od 158 najeminentnijih arapskih naučnika, ta kriza primarno nije bila rezultanta ekonomskih, već društvenih i polititičkih uzroka.

Epohalan karakter

Na površini arapskih društava, i prije najmanje deset godina, bila su uočljiva tri duboka deficita: deficit političkih sloboda, deficit ljudskih prava, posebno prava žena, te deficit intelektualne produkcije. U zaključku toga izvještaja tim Ujedinjenih nacija je ocijenio da demokratizacija napokon mora zahvatiti i arapski svijet, nakon što su takve promjene već zaživjele u latinoameričkim i istočnoevropskim zemljama...

Danas, međutim, vodeći zapadni mediji masovna okupljanja i proteste naroda, po trgovima i ulicama glavnih gradova u gotovo svim sjevernoafričkim i bliskoistočnim arapskim državama, imenuju ponešto stereotipnom sintagmom “Arapsko proljeće”.
No, politolozi i historičari koji su, za razliku od novinara, mogli staloženije opservirati taj politički fenomen, jasno su uočili epohalan karakter pobune arapskih masa.

Sada je i laicima razvidno da je revolucija u zemljama sjeverne Afrike i širom Bliskog istoka najznačajnija politička promjena, koja se događa u svijetu posljednjih dvadeset godina, preciznije - nakon rušenja Berlinskog zida, 9. novembra 1989. Sjećamo se da je Zapad tada instantno podržao istočno-njemačku, poljsku, čehoslovačku i mađarsku opoziciju, pošto su na njihovim transparentima i zastavama bile ispisane njegove vrijednosti - sloboda, ljudska prava, demokracija, pravna država... Autokratski poredak jednopartijskih istočnoevropskih država neopozivo je, kako bi se izrazio Krleža, otpremljen „u ropotarnicu povijesti“.

Ove godine, pak, politički Zapad je bio zatečen činjenicom da diljem 300-milionskog arapskog svijeta nije bilo nikakvih njegovih znamenja. U Tunisu, Kairu, Sani, Manami, Rijadu, pa ni u Bengaziju – kako svjedoče objektivni očevici - nisu viđeni barjaci američke demokracije, niti kakvi drugi zapadnjački simboli.

Američki izvoz demokracije pomoću tenkova proizveo je u tamošnjim masama emociju, uvredljiviju čak i od ritualnog paljenja „Old Glory“ na povremenim antizraelskim demonstracijama – proizveo je, naime, ravnodušnost, pa i rezistentnost arapske javnosti u odnosu na holivudsku idealizaciju zapadnjačke hijerarhije vrijednosti.

Očigledno, i u arapskom svijetu dospio je račun za ceh politike, vođene decenijama, u kojoj su nafta, sigurnost Izraela i vazalska potčinjenost klijentelističkih lokalnih garnitura, bili važniji od principa. Pogotovo ne treba očekivati da u Siriji, koju Zapad sve naglašenije fiksira kao glavno žarište otpora diktaturi nepoćudnog Bashara al-Assada, narodna pobuna potraži inspiraciju u američkim društvenim obrascima.

Putinova poruka

Jer, demokracija nije matematički aksiom, koji ne treba dokazivati, već suštinski kvalitet pluraliteta savremenih društava…

Ba’asistički režim u Damasku, s bilansom većim od 3.500 civilnih, vojnih i policijskih žrtava, bez sumnje je prešao crtu i zagazio u zločin protiv vlastitog naroda. Tolika količina surovosti, koju autokratski predsjednik Bashar al-Assad nesmiljeno egzercira pred licem cijelog svijeta, navela je i Arapsku ligu da se distancira od brutaliteta represivnog aparata sirijske države.

Ta 22-člana organizacija suspendirala je režim u Damasku i dala mu rok od tri dana da prekine nasilje, zaprijetivši mu strogim ekonomskim sankcijama. Zajedno sa vodećim zemljama Evropske unije ¬- Velikom Britanijom, Francuskom i Njemačkom - Arapska liga je podnijela Ujedinjenim nacijama rezoluciju, s oštrom osudom sirijskog režima zbog nasilja protiv demonstranata, koji traže demokratske promjene. Ta rezolucija će se već u utorak 22. novembra naći na dnevnom redu Komiteta UN-a za ljudska prava.

Praktički, osim Moskve i Pekinga, Bashar al-Assad ima vrlo malo sagovornika u svijetu, ali i u regionu. Saudijska Arabija, Jordan, Katar, Maroko i Kuvajt su među sponzorima spomenute rezolucije, a Turska, doskorašnji saveznik Sirije, također je zauzela čvrst gard prema Damasku. Ankara je već uvela sankcije na isporuke oružja vladi u Damasku, odložila na neodređen rok dogovorena istraživanja nafte i prirodnog plina, a najavila je i da će obustaviti isporuke struje.

Pogoršanje odnosa između dva susjeda utoliko je ozbiljnije, ako se zna da oni dijele zajedničku granicu, dugu 800 kilometara, ta da je nakon izbijanja pobune, u martu ove godine, u Tursku prebjeglo više od sedam hiljada sirijskih izbjeglica.

Na ovom mjestu treba podsjetiti da je ruski premijer Vladimir Vladimirovič Putin, komentirajući tzv. “Arapsko proljeće”, početkom ovog mjeseca, u Sankt Petersburgu, na zasjedanju Šangajske organizacije za saradnju, kritikovao nedosljednost zapadnih sila, koje su najprije podržavale režime u sjevernoj Africi, a zatim pomagale pobunjenike, koji su ih svrgavali..!

Sasvim je izvjesno da je Putin ovu poruku uputio Washingtonu, kao upozorenje da ipak postoji granica, na kojoj se moraju respektirati interesi Moskve, ako ne već i interesi Damaska. On jamačno zna da se potpora američke vlade demokratskim procesima u arapskom svijetu svodi, zapravo, na podršku jednoj drugačijoj demokraciji - demokraciji transnacionalnih korporacija, koje su, izvan svake razumne sumnje, pozicionirane na samom vrhu presudnih motiva političke aktivnosti Zapada, odnosno, ukupnih vojnih i civilnih agregata njegove moći.

Današnji je svijet, očito, po principu spojenih posuda povezan hidraulikom profita i hidraulikom trgovinskih interesa, a nerijetko i hidraulikom krvi.

Politička neizvjesnot

Po svemu sudeći, cijela međunarodna zajednica danas zna da širenje "univerzalnih vrijednosti ljudskog dostojanstva", kako se patetično, u isti mah i licemjerno, izrazio svojedobno George W. Bush, nije ništa drugo do političko lukavstvo najniže vrste.

Sve u svemu, počelo je prekomponiranje svijeta, na jednoj od najneuralgičnijih tačaka globusa, a gdje će se i kako završiti, u ovom času vjerovatno niko sa sigurnošću ne reći.

Izvjesno je, međutim, da više ništa neće biti kao što je bilo, ne samo u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Svijet ulazi u razdoblje velike političke neizvjesnosti i naglašenih razvojnih rizika. Nevolja je u tome što na horizontu čovječantsva trenutno nema nijednog velikog političkog karaktera: izgleda da je takav kadrovski ishod i projektiran u krugovima, koji kormilare našom sudbinom...

[udrch]

gospodine "informirani"! ovo je tvoja rečenica citiram: "tako da je Zapad duboko zaslužan za haos koji je tamo prisutan oduvijek.."
Ako je to tako a jeste, ko ovdje ponajmanje treba da drži lekcije i da se petlja? Pa zapad naravno!
U Siriji tzv pobunjenici odrađuju POSAO,to su nekoliko hiljada ljudi iz 12 zemalja najmanje iz Sirije, nahuškani, nadrogirani, indokrinirani u kampusima al qaide i sličnih ''humanitarnih'' organizacija koji potpomognuti upravo ovim Zapadom o kojemu ti govoriš kao odavno prisutnim i zaslužnim za haos.
Odakle onda zanemarivanje ove činjenice da se Zapad petlja u tuđe zemlje, i da je on faktor nestabilnosti. sve se zanemaruje a bavi se lokalnim pitanjima. jedan od takvih si i ti!

pa da, to je moja rečenica..šta je sporno u njoj..nemoj je vaditi iz konteksta..
Britanija je postavila sjeme svih problema u Siriji..instalirala je manjinu da vlada većinom godinama..

ovaj drugi dio ko danas ratuje u Siriji je šupljak obični..možemo mi pričati o raznim mudžahedinima, o svjetskim urotama i svemu drugom..u ovaj haos se ne ide baš tako svim srcem i dušom i hrli sa svih strana..pa malo je toliko ludih na dunjaluku, nije ovo Španija nekad..te ideje su prohujale..
osnova problema je Assad koji se nije povukao na vrijeme, iako je znao u kakav haos će da uvuče zemlju..

što kraljevska porodica sauda ne preda vlast narodu, neka odluči,
što jedna mala porodica u Bahrejnu vlada i poubija svoj narod pobunjenički,
što jordanski kralj ne siđe s trona i ne preda vlast svom narodu
što se to ne dešava u Kuvajtu
zato što su teporodice braća američka. Zato što su sluge američkog i cionističkog režima, zato neka tih porodica neka vladaju,iako se svakodnevno u tim državama ubije na stotine ljudi koji protestuju.
Naravno to ti i ne možeš znati kada slušaš vijesti koje ti servira upravo Zapad. nisi ti kriv za to, ali si odgovoran kada nemajući potpuni uvid u sve to daješ osude ko je kakav, na osnovu CNN i BBC vijsti, halal ti svaki haber

apsolutno sam za opciju da se sve ove porodice poruše, jer jesu sluge američke, ne zanima ih sirotinja, odavno nemaju nikakvih drugih interesa, osim da gomilaju svoje vlastito bogastvo..sa malim izuzetkom Jordana koji se godinama polagano transformiše u parlamentarnu monarhiju kakve imamo na Zapadu, iako su još daleko od tog cilja..
ne slušam nikakve zapadne medije, imam dovoljno pameti i iskustva da sam donesem zaključke, a jako dobro poznajem povijest ovih prostora od VII vijeka pa do dana današnjeg, tako da znam sve uzroke ove ogromne razjedninjenosti i dekadencije u kojoj se nalaze Arapi kao narod..

popokatepetl_com
Ko je ostavio Saudijsku Arabiju, Katar, UAE raznim princevima i kraljevima u nasljedstvo a protiv njih i njihovih nakaradnih drzava se niko ne buni?

sve ove prinčeve i kraljeve treba osiromašiti i dati im opciju da se posvete narodu ili vješanje..

međutim ovdje je tema Sirija..
Sirija, Egipat, Tunis i Libija su po mnogo čemu slične i zato su se one prve našle na udaru..
većina vas koji podržavate porodicu Assad i Alavite, a koji ste podržavali i Gadafija istovremeno pljujete po našoj koruptokraciji, našim elitama iz SDA, SNSD, HDZ, SDP-a i svih drugih..
a ova četvorica vladara protiv kojih je narod ustao kod Arapa su školski primjer te koruptokracije, oni su je skoro izmislili..svi su na vlast došli silom, vojnim udarom, svi su na vlasti desetinama godina, a Bašar je čak već naslijedio i oca, a isto je čekalo i sinove Gadafija i Mubaraka..
ovih dana je rasprodaja Zinedinovog bogastva, a od ovih ostalih neprestano nalaze po raznim bankama..

korijen problema je što je neko drugi crtao karte arapskih država, bez da je iste išta pitao..
pogledaj ovo samo:

za početak ja bih ovaj arapski poluotok sastavio u jednu jaku državu, KSA, UAE, Katar, Jemen, Oman, Jordan, Bahrein..
u drugu državu bi sastavio Tunis, Egipat i Libiju..
za treću bi pričekao, ali sastavio Irak, Kuvajt, Siriju i Libanon..
svi bi imali jedni drugim šta ponuditi, a istovremeno iskorijenili bisiromaštvo u nekim od njih..
čak i ovako podijeljeni bili bi ekonomske sile koje bi se jako pitale..
naravno zadnji korak bi bio potpuno ujedinjenje svih arapskih država, ali da će bar odnekle početi..

Zapad igra na kartu stvaranja haosa, ali taj haos mu se može obiti od glavu, sve se ovo može okrenuti i završiti tamo gdje niko ne očekuje i ne želi..
ja se nadam da će mlada populacija ovih zemalja shvatiti šta je vrhunski interes svih ujedinjenje u jednu arapsku državu..takvo nešto nemaju već osam stoljeća..
i nadam se d aće se vratiti Poslanikovom putu..

[stotka12]

Ih velika je stvar sto uopste ratuju,ljencuge Arapi,prvo ce malo medjusobno da vide gdje su sta su,a poslije sto rece jedan Forumas: u Arapskom svijetu su u toku velike promjene,koje su rusi skontali a Amerikanci nisu.
Abwarten und Tee trinken

malo dublje kopaj
ko je uopšte najavljivao prije 10-15 godina,"dah slobode koji tek treba da preleti bliskim istokom"
i šta sada gledamo?

Ne trebam kopati koristim wlan .
Kad je dan dugacak ima mnogo najava,al ja sam mislio na Buducnost Arapa,izgubili su strah koji im je raznim metodama uvaljivan od oruzane pobune,jahali su ih kako su htjeli,Svi koji su imali tamo svoje interese,direktno ili indirektno preko marionetskih rezima.
Sta htjedoh reci je,tesko ih je bilo natjerati da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke,a teze ce bit da im se to jopet oduzme

[asurbanipal]

Ne trebam kopati koristim wlan .
Kad je dan dugacak ima mnogo najava,al ja sam mislio na Buducnost Arapa,izgubili su strah koji im je raznim metodama uvaljivan od oruzane pobune,jahali su ih kako su htjeli,Svi koji su imali tamo svoje interese,direktno ili indirektno preko marionetskih rezima.
Sta htjedoh reci je,tesko ih je bilo natjerati da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke,a teze ce bit da im se to jopet oduzme

Pa, jašu ih i dan-danas.

[sumirprimus]

Strah su izgubili,ali su im metode rješavanja neistomišljenika identične njihovim prethodnici,slaba karta za budućnost...

[amoninan]

I kako se Memija molim te uklapa u proAssadov kamp?

Uz dužno poštovanje Memiji i njegovoj emisiji, Al Đezira je najefektnije debankovala američku i izraelsku histeriju oko iransog nuklearnog programa. Pobucali su ih jednostavno kroz seriju priloga i emisija. Meni iskreno najdraža je bila epizoda INside Story netom nakon IAEA izvještaja kojim su Ameri mahali.... Pozvali su oni u goste i lika iz Wašingtona, ali i Robert Kelleya - dugogodišnjeeg glavnog inspektora Agencije. Koji je bukvalno razokrio cjelu farsu oko tog izvještaja. Potražite epizodu na yt, zamalo mi je došlo da se saosjećam s likom iz Vašingtona

[Challenger__]

Osnovna linija nerazumijevanja između dva oprečna pristupa Siriji je u poimanju slobode. Sa jedne strane to je samostalnost u kojoj se, svojom voljom, misli i radi na vlastitim prioritetima, nezavisno od "interesa američkih političkih elita i posredno Izraela" (M. Memija), a sa druge strane su niske strasti koje su pod finansijskim, logističkom i političkim kišobranom SAD, Izraela i njihovih trabanata.

Sirija je najbliža periferija tih koncepcija, neuralgični nerv ta dva svijeta. Sa odlaskom Asada, trijumfuju Tel Aviv i Vašington, a sa njegovim ostankom se ne rješavaju decenijama nagomilavani problemi. Pat situacija. Jedno je sasvim sigurno, velika većina njegovih oponenata niti imaju predstavu o slobodi niti imaju viziju, kuda i kako dalje.


Zato protivnici Asada, za sada, ne mogu da imaju drugi epitet osim marioneta američkih i Izraelskih interesa; oni su ontološki robovi bez predstave o pojmu slobode.

[amoninan]

Osnovna linija nerazumijevanja između dva oprečna pristupa Siriji je u poimanju slobode. Sa jedne strane to je samostalnost u kojoj se, svojom voljom, misli i radi na vlastitim prioritetima, nezavisno od "interesa američkih političkih elita i posredno Izraela" (M. Memija), a sa druge strane su niske strasti koje su pod finansijskim, logističkom i političkim kišobranom SAD, Izraela i njihovih trabanata.

Sirija je najbliža periferija tih koncepcija, neuralgični nerv ta dva svijeta. Sa odlaskom Asada, trijumfuju Tel Aviv i Vašington, a sa njegovim ostankom se ne rješavaju decenijama nagomilavani problemi. Pat situacija. Jedno je sasvim sigurno, velika većina njegovih oponenata niti imaju predstavu o slobodi niti imaju viziju, kuda i kako dalje.


Zato protivnici Asada, za sada, ne mogu da imaju drugi epitet osim marioneta američkih i Izraelskih interesa; oni su ontološki robovi bez predstave o pojmu slobode.

To ćemo tek da vidimo.
Ono što znam je da u Tel Avivu nisu ni najmanje sretni s događinja u Siriji sudeći prema njihovim analitičarima, bivšim i sadašnjim vojno-političkim elementima. Čitaj malo Haaaretz, Jerusalem Post... Assad je njima bio samo mušica u oku. A, postoji realna mogućnost da će ummjesto Assada doći Assad na kvadrat kad ej upitanju odnos s Izraelom.

[udrch]

Osnovna linija nerazumijevanja između dva oprečna pristupa Siriji je u poimanju slobode. Sa jedne strane to je samostalnost u kojoj se, svojom voljom, misli i radi na vlastitim prioritetima, nezavisno od "interesa američkih političkih elita i posredno Izraela" (M. Memija), a sa druge strane su niske strasti koje su pod finansijskim, logističkom i političkim kišobranom SAD, Izraela i njihovih trabanata.

Sirija je najbliža periferija tih koncepcija, neuralgični nerv ta dva svijeta. Sa odlaskom Asada, trijumfuju Tel Aviv i Vašington, a sa njegovim ostankom se ne rješavaju decenijama nagomilavani problemi. Pat situacija. Jedno je sasvim sigurno, velika većina njegovih oponenata niti imaju predstavu o slobodi niti imaju viziju, kuda i kako dalje.


Zato protivnici Asada, za sada, ne mogu da imaju drugi epitet osim marioneta američkih i Izraelskih interesa; oni su ontološki robovi bez predstave o pojmu slobode.

za stanje u kojem se ne vidi niko drugi sposoban je upravo kriv diktatorski Assadov režim..
ali naći će se kvalitet kada im dođe sloboda..

[Challenger__]

To ćemo tek da vidimo.

To smo već vidjeli u Libiji; zapad je šapu stavio na resurse, a lokalnom stanovništvu prepustio da se ubija u plemenskim i političkim razračunavanjima. Konfesionalna šarolikost i surovost, danas i ovde, pokazuju jasno kakav pakao tek može da nastupi sa odlaskom Asada. Koliko vidim težnja za osvetom je jedina satisfakcija rebelsa, a to je obilježje ropske svijesti.

Ono što znam je da u Tel Avivu nisu ni najmanje sretni s događinja u Siriji sudeći prema njihovim analitičarima, bivšim i sadašnjim vojno-političkim elementima. Čitaj malo Haaaretz, Jerusalem Post... Assad je njima bio samo mušica u oku. A, postoji realna mogućnost da će ummjesto Assada doći Assad na kvadrat kad ej upitanju odnos s Izraelom.

Ma hajde molim te. Bez Asada nema ni Hezbolaha. Ostale dileme i zabrinutosti proističu iz činjenice da se ne može sve iskontrolisati, a Izrael je, ipak, prvi na eventualnom udaru.