Pošto se ovdje ponovo potežu teze u "državotvrnosti" i "državopredanosti" SDA, mora se istači da iz historijske perspektive gledano SDA izrazito antidržavna prevrtljiva politička organizacija.
Evo nekoliko činjenica koje idu u tome u prilog:
1990. godine SDA se nikad nije proklamovala kao bosanskohercegovačka stranka, već kao politička organizacija islamskog civilizacijskog kruga.
1990. godine SDA je vodila zajedno s SDS i HDZ otvorenu kampanju protiv multietničkog građanskog političkog organizovanja.
1990. godine sklopila je savez sa otvorenom četničkom i ustaško strankom, SDS i HDZ. s kojima je formirala vlast.
1991. godine je u nekoliko navrata je blokirala pokušaje Ante Markovića da na SIV-u objavi protivustavne aktivnosti JNA i SDS-a u Bosni i Hercegovini.
1991. godine prva je podržala predaju oružja TO JNA.
1991. godine u avgustu je poturila ideju podjele BIH na etničke kantone na sastankua na Palama s SDS-ovim rukovodstvom.
S 1991. na 1992. godine je bez ikakvog plana i akcije pokrenula poces nezavisnosti BiH, iako institucije BiH nisu imale efektivnu kontrolu ni u dvorištu Skupštine, a kamo li na cijelom prostoru BiH.
Na samom početku 1992. raznoraznim kohabitacijama jasno je dala legitimitet Radovanu Karadžiću kao jedinom srpskom predstavniku.
U januaru se odjednom sjetila da je za građansku BiH i 29. februara i 01. marta 1992. godine, krijući istinu o stanju u BiH od naroda, izdejstovala neefektivnu potvrdu suverenosti, u nadi da će nam Amerikanci i NATO odbraniti državu, a time vlastiti narod žrtvovala radi političkog cilja.
U aprilu 1992. godine iako je iskoristila građanski referendum po pitanju nezavisnosti, u političkim pregovorima je kao princip postavila konsitutivnost naroda u BiH, a potom se povukla iz procesa, dajući legitimitet SDS i HDZ-u da traže etničku autonomiju, istovremeno osporavajući pokušaje opozicije da predstavlja i građansku opciju u BiH.
Zatim napad arkanovaca na Bijeljinu, nije uopšte shvatila za ozbiljno, već je očekujući ograničene sukobe čekala intervenciju NATO-a, a istočnobosanska opštinska rukovodstva povukla u Sarajevo prepuštajući narod samom sebi.
Ultimatum SAD da se JNA povuće do 14 aprila 1992, SDA je anulirala i povlačenje JNA produžila do 21. juna, nakon čega je tek proglasila ratno stanje.
I SDA danas kaže da je bila organizator otpora, zaboravljajući da je narod sam sebe počeo braniti, kad je za veći dio zemlje uglavnom bilo kasno. Kasnije iskorištavajući svoju političku prisutnost SDA se zakitila perijem otpora, tamo gdje se narod odbranio.
Sa otpočinjanjem mirovnih pregovora, pristala je da se rukovodstvo RBiH posmatra kao strana u sukobu, i ni jednom nije regovala na natpise strane štampe Bosnian civil war.
U jeku moralne pobjede branitelja BiH, 1993. godine SDA daje smrtni udarac RBiH, na Bošnjačkom saboru, poslije kog je Armija postala muslimanska, službeni pozdrav Selam aleik, pohkan jezik, pritisak na patriotski orjentirane Srbe i Hrvate očigledan, a BiH označena kao sredstvo a ne cilj.
Nekonzistentna politika malo građanska BiH, pa malo muslimanska Bosna, izvršio je temeljni udar na RBiH, kreiranjem Federacije u kojoj su patriotski orjentirani Srbi postali nacionalna manjina, a Hrvati poglavito iz ustaškog ogranka HVO državotvorni građani.
U Daytonu su RBiH i zvanično otjerali u povijest, multietničke elemente odbacili ko stare krpe i odrekli se svih područja u kojima ARBiH nije ostvarila kontrolu.
U ratu i poraću SDA je zgrnula silne pare od donacija u svoje đepove, pljačkaškom privatizacijom dokusurila privredu. Ali ni to nije bilo dovoljno pa je SDA administracija stvorila armiju leziljeboviča dajući penzije, boračke naknade, invalidnine, i druga prava, koji je i dalje održavaju u vlasti.
Danas od penzionera koji su izgradili zemlju stvorila je više gladne nego site građane, od žrtava rata monetu za potkusurivanje, od boraca bezličnu masu, rašrkanu u 3 miliona udruženja, od radničke klase srednje životne dobi nezaposlene na birou, djeci je uništila djetinjstvo i nametnula im da odrastuju uz propalo društvo i školstvo, koji nakon školovanja završe na birou, mlade koji gledaju da odu iz zemlje, a onima koji ostanu ostavlja jedino da se počnu baviti kriminalom ili za 30 godina da poslije mrcvarenja kod privatnika i sumnjivih biznismena postanu socijalni slučajevi. E to je epilog postojanja SDA i njenih kompanjona iz SDS i HDZ te sestrinskih stranaka SBiH, PDP, HDZ1990 itd.
i na kraju u Minhenu ko matičar.Pošto je on Alijin tečić a to je u ovakvim strankama jedna od važnijih stvari,čiji si rođak i tako on je odjednom predsjednik stranke i posljedično države.To što nemaš nikakve reference nebitno je, jer uvijek ima ovaca koje samo čekaju vođu.Kako se branila Bosna ovi lezihljebovići bi mogli učiti od Bešlagića,Bogićevića ili Komšića ali to bi bio preveliki napor za njihove moždane vijuge.
