kojeime wrote:Da, Dodik je to rekao iz sasvim drugih razloga, to je svima jasno, ali je iz zle namjere nazalost dao tacnu dijagnozu. U stvari, ovako naivan kakv jesam, jos se potajno nadam da nije bas tako, ali racio mi govori da je gotovo.
Reis i roditelji ucenika koji zele vjeronauk su gradjani ove drzave. To im niko ne spori. I niko im ne spori pravo na vjeronauk. Zato u ovoj drzavi vjerske zajednice imaju pravo osnivanja skola u kojima ce, pored obaveznog minimalnog gradiva koje propisuju zakoni drzave (da bi im svjedocanstva i diplome bili priznati pri zaposljavanju ili prelasku na visi stepen skolovnja), mogu imati gradivo koje zele, i tu mogu, neometani od bilo koga, poducavati djecu vjeronauku. Ali, vjerske zajednice su uprle u to da i pored toga ipak udju u drzavne skole. Zasto da daju novac za gradnju skola kada mogu besplatno uci u drzavne skole, novac je u ovoj prici nezapobilazan faktor.
Neko maloprije upita znamo li sta zelimo. Znam. Da vjernici imaju pravo na slobodno ispoljavanje svoje vjere, da osnivaju organizacije, institucije, skole i tako dalje. Ali da isto tako nemaju pravo uticati na rad drzavnih skola. Da u zemlji u kojoj zivim ako drzavni interes dodje u koliziju sa vjerskim interesom, drzavni interes je vazniji. To je sekularna drzava. Vjera je dozvoljena, ne samo dozvoljena, njeno postojanje u zemlji je i neupitno, ali joj je mjesto u vjerskim ustanovama i privatnim posjedima vjernika. U drzavne ustanove se ne mogu petljati.
Dijelim mišljenje s tobom u glavnini napisanog, komentirat ću gore boldirano.
Vjerske zajednice su legitimni predstavnici ljudi koji su birali njihova tijela. Vjerske zajednice su se (u)petljale tamo gdje se smiju i mogu petljati - pitanje vjeronauke. Vjerske zajednice imaju i svoje škole, ali nisu toliko ekonomski jake da migu imati tih škola u svakom gradu itd. Te škole, koliko mi je poznato za medrese, su u okrilju ministarstva obrazovanja, imaju usklađen NPP, dakle ama baš sve kao i druge škole uz dodatne vjerske predmete.
I o drugoj boldiranoj stavci sam pisao više puta. Ukratko: ovo je još jedno nepravilno razumijevanje sekularizma. Kako je to u ovom konkretnom slučaju u koliziji vjera i država?! Vjernici ne mogu ostaviti vjeru u džamiji/crkvi/sinagogi... jer je to prosto nemoguće. Primjera radi: Kako da ja ostavim moral koji mi je zasnovan na vjerskom učenju i koji me uči da ne ubijem, ne kradem, ne uzimam i ne dajem kamatu, da poštujem drugog, drugačijeg?!