Prpa.ba wrote:jeza u ledja wrote:Da li isto to 'slijeganje ramenima' vrijedi i za Banja Luku?
Za mene licno NE, a u praksi je, naravno, drugacije. Tesko da ce se ikada vise od 20% povratnika vratiti, proslo je previse vremena, RS je i dalje fasisticka tvorevina, a i zemljiste se na legalan nacin prodalo. Osim ako ne dodje do velikih klimatskih promjena tipa nekakve Oluje
Samo je zalosno uporedjivati prognanike iz RS-a, sa "misteriozno" nestalim Srbima iz Sarajeva. A to se temama ovakvog tipa upravo i zeli postici. Zaboga, cak su i nezaposleni nebosnjaci u podrucjima sa skoro nepostojecom ekonomijom, eto, dokaz etnickog ciscenja...

Ja ne usporedjujem nasilno prognane i dobrovoljno iseljene. To su dvije razlicite stvari.
Medjutim, danas i jedni i drugi dobrovoljno ne zele da se vrate, opravdano ili ne, tako je. Ako ne zele dobrovoljno da se vrate kako onda insistirati na njihovom povratku na silu?
Ako si prodao stan u BL i odjavio se, te tamo vise ne glasas i sto je jos bitnije ne placas poreze odkud ti onda pravo da trazis recimo posao u nekoj opcinskoj ili entitetskoj strukturi vlasti? Zato sto su ostali protjerani?
Drugim rijecima - da li je kriterij za dobijanje nekih posebnih prava zasnovan na: a) time sto si protjeran? ili b) na konstataciji da zelis da se vratis?
Ako je a) onda trebas dokazati da si protjeran, tj. da nisi sam otisao. Kako? Kako dokazati 'sistematsko' od 'pojedinacnog' protjerivanja? Recimo, Bosnjak iz Banja Luke moze reci da je istjeran iz stana, ali isto tako moze reci da je pobjegao od straha da ce biti ubijen, istjeran. Isto tako Srbin iz Sarajeva moze reci da je pobjegao iz straha. Kako dokazati razliku (pravno) i da li je to moguce? I, ako je bilo i ovakvih i onakvih slucajeva, da li onda treba podjeliti ljude jedne nacionalnosti koji su otisli iz straha i druge koji su nasilno otjerani, te na osnovu toga zahtjevati paritet u drzavnim institucijama?
Ako je b) onda trebas dokazati da zelis da se vratis. Kako to postici ako: nisi vise prijavljen u toj opstini; ne glasas na izborima; prodao si svoju imovinu?
Pitanje se svodi opet na to da li postoji ikakva razlika danas, znaci kad je u pitanju uspostavljanje pariteta prilikom zaposljavanja u institucijama opcine, kantona, entiteta, dakle da li u tom kontekstu postoji razlika izmedju ljudi koji vise ne zive tu? Ja tvrdim da ta razlika vise ne postoji. Tvrdim da razlozi sto u odredjenom gradu vise nema 'manjina' koliko ih je bilo prije, a u kontekstu pariteta o kom govorimo, nisu vise relevantni.
U tom smislu, kao zakljucak, jednaka povlastena prava treba da ima Srbin ili Hrvat u Sarajevu kao i Bosnjak ili Hrvat u Banja Luci. Ili cemo tako ili necemo nikako.