Sarajevo-jednonacionalni grad ?

[fantom slobode]

Stanovnistvo se seli, migrira, iz Sarajeva su ljudi odlazili u ratu zbog nemogucnosti iole normalnog zivota koje su nam organizovale spodobe sa brda, poslije rata jer su zeljeli da pokusaju negdje drugo i da izbjegnu obnovu totalno unistenog grada i nestabilnu situaciju u zemlji. Tu su i naravno oni koji su otisli, jer su ih pozvali SDS-ovci i oni koji su uvijek proklamovali nemogucnost zajednickog zivota u drzavi BiH (koja je ujedno za njih bila nepostojeca).Takvi su ucinili dosta propagirajuci matice u susjednim zemljama, koje su svakako bile u daleko boljem polozaju, ako nista zato sto ratna razaranja nisu bila tako obimna kao u BiH. Velika je stvar, sto Sarajlije nisu ucestvovali u etnickom ciscenju i dobar dio je ostao dosljedan u svom pogledu na komsiju, gledajuci ga prije svega kao covjeka (kakav je karakterno), nacija u ovom gradu nikada nije bila bitna. Zapamtio sam komentar jednog Banjalucanina, koji mi je rekao da je Banja Luka bila 5 dana u uslovima kakvim je bilo Sarajevo 3 i po godine, ne bi ostao niko ziv, a znamo sta se desilo u Banja Luci koja i nije dozivjela par dana rata. To je velicina naseg grada i stanovnistva u njemu, nikada necu zaboraviti proteste ispred USA ambasade kada je Gorazde bilo pred padom i ocekivanim pokoljem, a ti rodjaci ili ljudi porijeklom iz Gorazda (stanovnici grada Sarajeva) nisu krenuli da se svete nad neduznim sugradjanima, samo zato sto tamo neke ubice koji zloupotrebljavaju jednu naciju da bi ostvarili svoje pljackaske i zlocinacke ciljeve ubijaju sirom Bosne i Hercegovine.
U Sarajevu se i dalje moze zivjeti, a zivjece se i bolje, na veliku muku onih sto im je grad trn u oku. Drago mi je cuti kada se vrate stari sugradjani iz dijaspore i kada vidim da duh zajednickog zivota postoji. Grad raste, razvija se, nove generacije dolaze, a i globalizacija ce donijeti svoje, bice tu raznih boja i nacija sve vise, bas kao u mnogim evropskim gradovima. Perfidne kampanje i zastrasivanja nisu nikada prestala, ali ljubav prema gradu je mnogo jaca od jadnih propagatora mrznje i neistina. Sarajevo je veliki grad u Bosni i Hercegovini, koji moze sam da opstane, nije glavni grad koji skuplja pare od provincije, vec zivi od zaradjenog, gradi se i postaje veci i bolji, uprkos besmislenim politickim opcijama i politickoj mafiji koja krade za svoje bolje sutra. I tome ce doci kraj, nadam se sto prije. Nase je da ih prepoznamo i da se borimo protiv njih. Borili smo se zajedno u ratu, nema nikakvog razloga da se ne borimo i sada u miru, protiv novih i starih neprijatelja ovog grada i normalnog zivota.

[pici]

Hronologija opsade

--------------------------------------------------------------------------------

1992.


2. mart: Postavljene barikade u gradu; prilazi gradu blokirani.

3. april: Snage JNA zauzele rezervoar Mojmilo.

5. april: Mirne demonstracije građana (između dvije i tri hiljade) ispred zgrade Skupštine; pale prve žrtve na Mostu Vrbanja - Suada Dilberović i Olga Sučić. Napadnuta Policijska akademija na Vracama.

10. april: Oko 300 građana napušta Sarajevo uz pomoć Jevrejske općine; JNA i srpski dobrovoljci patroliraju Grbavicom.

11. april: Sve parlamentarne stranke, uključujući SDS, potpisale Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu.

13. april: Teritorijalna odbrana postavila kontrabarikadu na ulazu u tunel Lapišnica; Vehbija Karić napustio JNA; vojnici JNA pucaju iz Kasarne "Maršal Tito"; Samir Mešetović gine na igralištu prekoputa kasarne; iz Kasarne "Viktor Bubanj" također se puca.

30. april: Dobrinja potpuno blokirana; niko iz nje ne može izići, niti se u nju može ući. JNA proglašena okupatorskom vojskom.

2. maj: Sukob između JNA i Teritorijalne odbrane na Skenderiji. Zapaljena Glavna pošta na Obali. Po povratku sa pregovora u Lisabonu, Alija Izetbegović, Zlatko Lagumdžija i Sabina Berberović uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu.

17. maj: Srpske snage i JNA pokušavaju podijeliti Sarajevo na dva dijela linijom Pofalići - Kasarna "Maršal Tito" - Most "Bratstvo-jedinstvo" - Grbavica; peta kolona pomaže JNA.

18-19. maj: Prekinute telefonske veze sa ostatkom svijeta.

19. maj: Na Ilidži stopiran konvoj sa 500 žena i djece.

20. maj: Zapaljena Sportska dvorana "Zetra".

22. maj: 113 mentalno zaostalih pacijenata moraju napustiti bolnicu Jagomir.

26. maj: Granatirano porodilište "Zehra Muidović".

27. maj: Masakr u ulici Vase Miskina, tri granate ispaljene iz pravca Borija usmrtile 19, a ranile 157 ljudi.

1. juni: JNA napustila Kasarnu "Maršal Tito".

2. juni: Objavljena ratna opasnost i opća mobilizacija.

28. juni: François Mitterrand posjetio Sarajevo. Dočekan je sa ljiljanima. Otvoren humanitarni zračni most. Granatirano Oslobođenje. Obustavljena isporuka vode sa vodovoda Bačevo.

17. juli: Napadnuto Aerodromsko Naselje. Granatirani tramvaji.

28. juli: Uništena i opljačkana Tvornica UNIS, šteta 700 miliona maraka.

1. august: Napadnut konvoj sa bebama iz Doma za nezbrinutu djecu "Ljubica Ivezić", Vedrana Glavaš (dvije godine) i Roki Sulejmanović (16 mjeseci) ubijeni. Zapaljen Hotel "Evropa".

3. august: Petero djece i dvije žene poginuli na Kobiljoj Glavi dok su pokušavali ubrati trešnje. Dvije osobe su ranjene. Sarajlijama Evropa poslala tone lijekova protiv malarije.

13-14. septembar: Napadi na naselje Stup; liniju drže HVO, HOS i Armija BiH.

18. august: Granatiran Hotel "Evropa"; poginulo petero, a ranjeno osam građana.

25/26. august: Zapaljena Nacionalna biblioteka "Vijećnica".

9. oktobar: Prekinut dovod gasa u grad. 30 litara vode prodaje se za deset maraka.


1993.


7. januar: U Sarajevu Srbi, Muslimani, Jevreji i Hrvati zajedno proslavili pravoslavni Božić u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.

8. januar: U UNPROFOR-ovom transporteru ubijen potpredsjednik Vlade Hakija Turajlić.

15. januar: Poginulo osam, a ranjeno 20 ljudi u redu za vodu kod Sarajevske pivare.

15. februar: Civilna zaštita postavila kontejnere ispred Gradske bolnice, kako bi zaštitila građane od snajpera. Bianca Jagger posjetila Sarajevo.

1. mart: Pokrenuta inicijativa za ekstradiciju Radovana Karadžića sudskim vlastima RBiH.

april: Otvorena stara groblja - Lav, Sveti Josip, Sveti Marko za sahranjivanje umrlih, a pomoćni stadion na sportskom kompleksu Koševo pretvoren u novo groblje.

1. juni: Na fudbalskom igralištu u naselju Dobrinja III od dvije minobacačke granate poginulo devet osoba, uglavnom djece, a ranjeno 104.

8. juni: Rasim Delić postao komandant Armije BiH.

15. juni: Na dženazi, na groblju Budakovići, ubijeno 12 ljudi.

16. juni: Kompletan grad ostao bez struje. Takvo stanje trajalo je ravno 53 dana.

8. juli: Jedanaest članova Gradske skupštine Sarajeva stupilo u štrajk glađu u znak protesta zbog nepružanja humanitarne pomoći izgladnjelom Goraždu. Kompletno Sarajevo, u kojem je već svaki građanin smršao u prosjeku između 10 i 15 kg, bojkotuje humanitarnu pomoć dok se ona ne uputi i Goraždu.

12. juli: Na Dobrinji, u redu za vodu, ubijeno 13, a ranjeno 15 civila.

15. august: Nakon dugih pregovora, teško ranjena djevojčica Irma Hadžimuratović evakuirana iz Sarajeva.

19. septembar: U Sarajevu formirana Međunarodna vatrogasna brigada.

4. novembar: UNPROFOR preuzeo kontrolu vodovoda Bačevo i Butile.

9. novembar: U Osnovnoj školi "Prvi maj" na Alipašinom Polju ubijena učiteljica Fatima Gunić i njenih troje učenika. Nedaleko od škole, istog dana poginulo je još pet osoba, a ranjene 42.

11. novembar: Časovi u svim školama skraćeni za 15 minuta.

28. novembar: Na mostu Drvenija ubijeno petero ljudi, a četvero ranjeno.

3. decembar: U skloništu na Alipašinom Polju premijerno izvedena predstava za djecu Žaljubljeni žmaj.

14. decembar: Ubijeno osmero i ranjeno tridest dvoje ljudi na Drveniji.



1994.

3. januar: U Sarajevu ubijeno 20, a ranjeno preko 40 civila. U svom stanu u centru grada, od granate poginulo šest članova porodice Tatarević-Dragnić, među njima i dvoje djece.

22. januar: Na Alipašinom Polju ubijeno šestero, a ranjeno troje djece.

1. februar: General Michael Rose izjavio: "Želim da se identifikujem sa građanima Sarajeva."

4. februar: Ubijeno 12, ranjeno više od 40 Sarajlija.

5. februar: Na pijacu Markale pala granata od 120 milimetara. Bilans: 66 mrtvih i 197 ranjenih. Rose nije izjavio ništa.

12. februar: Prvi put od početka opsade u Sarajevu nije bilo mrtvih i ranjenih.

8. mart: Nakon 670 dana proradio tramvaj.

23. mart: Most "Bratstvo-jedinstvo" otvoren za prelazak civila. Prvog dana 25 ljudi prešlo na Grbavicu, 15 došlo u slobodni dio grada.

5. april: U Sarajevu uključena ulična rasvjeta u Ferhadiji, ulici Maršala Tita i na Trgu oslobođenja. Sarajlije protestovale pred rezidencijom generala Rosea zbog srpskog napada na Goražde.

13. april: Obustavljeni prelasci preko Mosta "Bratstvo-jedinstvo".

1. maj: U Sarajevu proslavom obilježen Praznik rada, a liturgijom kojoj je prisustvovao dr. Haris Silajdžić - Vaskrs.

23. maj: Počela sa radom prva benzinska pumpa u Sarajevu.

19. juni: U Vijećnici, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, izveden Requiem W. A. Mozarta.

4. juli: Otvorena Američka ambasada u BiH.

16. juli: Srbi ponovo zatvorili sve puteve iz Sarajeva i ka njemu.

14. august: Na aerodromu potpisan antisnajperski sporazum.

15. august: U toku jednog dana u Sarajevu primirje prekršeno 742 puta.

1. septembar: Papa Ivan Pavao II potvrdio posjetu Sarajevu.

6. septembar: Odgođena posjeta pape Ivana Pavla II.

28. septembar: Kamion UNPROFOR-a zgazio dječaka. Vozač u "psihičkom šoku".

4. oktobar: Za 24 sata u Sarajevu primirje prekršeno 2.000 puta.

8. oktobar: Na Marindvoru pucano u tramvaj: poginuo vozač, 12 putnika ranjeno.

25. oktobar: Vozilo UN-a usmrtilo petogodišnjeg dječaka.

8. novembar: U Sarajevu ubijeno šestero civila, od toga četvero djece, a 10 ranjeno.

17. novembar: Granatirana zgrada Predsjedništva BiH.

30. novembar: Sarajevo posjetio generalni sekretar UN-a Boutros Ghali. Dočekan zvižducima.

1. decembar: Zatvoren aerodrom; nestalo plina; "Velepekari" isključena struja zbog neplaćenih računa, Sarajevo ostalo bez hljeba.


1995.


20. januar: Poginuo gost na Balu Roma u Sarajevu.

26. januar: 1.000 dana opsade Sarajeva.

2. februar: Otvoreni putevi preko aerodroma.

4. mart: Jedan snajperski metak ranio troje ljudi.

15. mart: Zatvoren aerodromski put, cijene u Sarajevu utrostručene.

13. april: Na željezničkoj stanici u Sarajevu granata ranila sedam učenika.

16. maj: U granatiranju grada petero poginulih, 16 ranjenih.

24. maj: UNPROFOR u Sarajevu zabilježio 2.758 detonacija.

16. juni: Modifikovana avio-bomba pala u Dositejevu ulicu.

18. juni: Granatiran red za vodu u Dobrinji: sedam ubijenih i 12 ranjenih.

21. juni: Novi masakr u redu za vodu, na Dobrinji: šest mrtvih i 15 ranjenih.

25. juni: Ubijeno dvoje, a ranjeno osmero djece.

28. juni: Avio-bombom pogođena zgrada RTV BiH.

30. juni: Ubijene četiri, ranjeno 20 osoba. Dvije granate pale na štab UNPROFOR-a.

1. juli: Granatirani svi dijelovi Sarajeva: poginulo 12, ranjeno 67 civila.

6. juli: U Sarajevu ubijeno šest, a ranjeno 11 osoba.

12. juli: Šest mrtvih, 12 ranjenih u Sarajevu.

18. juli: Šest mrtvih, šest ranjenih Sarajlija.

10. august: Snajperskim hicima ubijeno četvero Sarajlija.

22. august: Šest mrtvih i 33 ranjenih u Sarajevu. Dvije modifikovane bombe pale na Novo Sarajevo.

28. august: Masakr na Markalama: Ubijeno 35 ljudi, 90 ranjeno.

4. septembar: Nakon zračnih udara, Srbi počeli povlačiti oruđa oko Sarajeva.

8. septembar: U granatiranju Sarajeva ranjeno 10 osoba.

15. septembar: Poslije više od pet mjeseci otvoren Aerodrom Sarajevo.

24. oktobar: Za humanitarne konvoje otvoren put Sarajevo - Kiseljak, preko Ilidže.

11. novembar: Sarajevo dobilo struju.

21. novembar: Koncert Laibacha u Narodnom pozorištu.

22. decembar: Ukinuto ratno stanje.

[Topla voda]

Sarajevo jeste jednonacionalan grad i ne treba bježati od toga. A sve je to posljedica etničkog inžinjeringa prije svega prestavnika srpskog i hrvatskog naroda. Ali ne treba ni zanemariti ulogu bošnjačkog rukovodstva, koje od rata pa na ovamo pravi od Sarajeva izbjeglički centar za Istočnu Bosnu i Sandžak. A ko kaže da se ove politike ne mogu izjednačiti, djelomično je upravu ako se to odnosi na ratno vrijeme, ali nakon rata zajedničkim donošenjem zakona o zamjeni imovine, zajedno su dali smrtni udarac, povratku svi na svoje i pravoj repatrijaciji.
A da su stavili član koji glasi: Svi građani kojima je vračena imovina, ne mogu prodati, ni zamjeniti svoju imovinu u narednih 15 godina. Danas bi etnička slika BiH izgledala puno drugačije!

Kratko i jasno

A da je ostalo da se ne moze mijenjati 15 godina,opet bi to bilo protumaceno kao antisrpski potez,jer se onemogucava slobodno raspolaganje imovinom.
bila bi prica da to postoji kako se srbi ne bi vratili u sarajevo i opet sarajevo krivo.
mi smo njima krivi sto smo zivi.

[BSn]

Sto bi rekli u "Na kraju tunela" svaki grad u BiH koji nema preko 85% pripadnika jednog naroda sebe smatra multi-etnickim, pa tako i Sarajevo.

[Michun]

Jako rijetko sam na temi politika iz razloga sto sebi (a predpostavljam i drugima) dizem pritisak sto citanjem sto komentarisanjem.
Jako ruzne izjave od strane Srdjanaja Dizdarevica a veoma je svjestan istine. Morate razumjeti da je funkcija u Helsinskom komitetu polticka (koliko god mi to htjeli priznati ili ne) i Srdjan ubire poene od drugih konfesija na nacin sto malo ili malo vise svoju kritikuje (covjek je musliman koliko je meni poznato).
E sad ko je gdje otisao, to je njegova licna stvar. Nikome nije oduzeta imovina u Sarajevu i svi koji su se vratili, odkupili stanove i onda ih prodali Sandzaku ili Ist. Bosni nemaju pravo glasa. Trazio 1000 ili 1500 KM po kvadratu i dobio. Vratio se u US, Evropu ili Srbiju, Hrvatsku ili gdje god.
Ja licno ne gledam ljude kroz prizmu religije i ne bi nikada ali upadaju u oci podaci koje sam vidjela u par navrata a to je da ako bi neko pogledao spiskove zaposlenih u stranim org. - vecina su Srbi. Kako su stranci dolazili "morali" su imati sve tri konfesije u istom broju, Hrvata bilo malo pa su umjesto njih zaposljavali Srbe. Da li ste svjesni koliko je ljudi is Ist. Sarajeva radilo u Sarajevu? Moj komentar je: nek ljudi rade, dakako, svi treba da zaradimo i da zivimo, ali onda neka Srdjan i ostali politicki korektni poltroni ne tvrde da je neko ugrozen kad je rijec o radu, skolovanju, pravo na posao, izjasnjavanju, pol. proteste i sl. Znaju li oni uopste sta znaci tako nesto? Biti ugrozen? Nek odu u distrikt pa nek vide koliko je muslimana vratilo svoje prijeratne posl. prostore u centru grada!!! 1

[zastoqsviram]

sjeca li se ko VOX-a???

[Downunda]

Naravno da "ekipa iz RS-a" i njima slični računaju broj prijeratnih Srba i žele to stanje da prebace na ovo Dejtonsko - osakaćeno Sarajevo, koje jedva da liči na prijeratno, i iz mnogo drugih razloga, a ne ovih "etničkih"!

Međutim, zapitajte se svi vi koji, kao i ja živite u 4 gradske opštine: Koliko prijeratnih komšija se vratilo u svoje stanove, u naslejima u kojima vi živite ? Pustite vi Lukavicu, tilavu, Plae , Vojkoviće i slično

Svi se mi volimo po malo lagati - pod isprikom: "A šta je sa Banja Lukom, Bijeljinom i sl"? (što je svakako neosporno, i na žalost istinito).

U mom naselju nije niko, a dovoljno je reći da živim u opštini Centar a u haustoru je bilo skoro 50% Srba (mad ih nikad nisam posmatrao kao takve).

[Shapat]

Jeste Downunda...ali svi su oni vratili, uzeli svoje, prodali i opet razgulili.

Da li ih je neko od komsija tjerao na to? Da li si ti ikoga od njih tjerao na to?

[Michun]

Kao sto i ja napisah...vecina starih komsija im je pomogla da zavrse papire po opstini ili inim ustanovama.
Sloboda izbora.
Ma i ja bi nekad razgulila ko i oni...psebno kad procitam sta Srdjani izjavljuju.

[cogni]

Sarajevo jeste jednonacionalan grad i ne treba bježati od toga. A sve je to posljedica etničkog inžinjeringa prije svega prestavnika srpskog i hrvatskog naroda. Ali ne treba ni zanemariti ulogu bošnjačkog rukovodstva, koje od rata pa na ovamo pravi od Sarajeva izbjeglički centar za Istočnu Bosnu i Sandžak. A ko kaže da se ove politike ne mogu izjednačiti, djelomično je upravu ako se to odnosi na ratno vrijeme, ali nakon rata zajedničkim donošenjem zakona o zamjeni imovine, zajedno su dali smrtni udarac, povratku svi na svoje i pravoj repatrijaciji.
A da su stavili član koji glasi: Svi građani kojima je vračena imovina, ne mogu prodati, ni zamjeniti svoju imovinu u narednih 15 godina. Danas bi etnička slika BiH izgledala puno drugačije!

Kratko i jasno

A da je ostalo da se ne moze mijenjati 15 godina,opet bi to bilo protumaceno kao antisrpski potez,jer se onemogucava slobodno raspolaganje imovinom.
bila bi prica da to postoji kako se srbi ne bi vratili u sarajevo i opet sarajevo krivo.
mi smo njima krivi sto smo zivi.

Zasto antisrpski, taj potez bi bio anticivilizacijski. Braniti nekom da raspolaze imovinom samo da bi se on na silu vratio tamo odakle je izbjegao je samo dodatno kaznjavanje ljudi koji su prognani. Valjda njima treba olaksati zivot, a ne uciniti ga josh tezim time sto im onemogucis raspologanje sopstvenom imovinom.

Zasto ne bismo obrnuli pricu. Sigurno je bilo pravednije sarajlijama oduzeti njihovu imovinu i dati je ljudima koji su prognani, pa onda tim istim sarajlijama pokloniti imovinu prognanih bosnjaka, nek oni malo idu da zive u RS.

Na stranu to sto onaj ko se ne misli vratiti se ionako ne bi vratio, samo bi bio siromasniji tu gdje je.

[Drvosjeca iz Dejcica]

Naravno da "ekipa iz RS-a" i njima slični računaju broj prijeratnih Srba i žele to stanje da prebace na ovo Dejtonsko - osakaćeno Sarajevo, koje jedva da liči na prijeratno, i iz mnogo drugih razloga, a ne ovih "etničkih"!

Međutim, zapitajte se svi vi koji, kao i ja živite u 4 gradske opštine: Koliko prijeratnih komšija se vratilo u svoje stanove, u naslejima u kojima vi živite ? Pustite vi Lukavicu, tilavu, Plae , Vojkoviće i slično

Svi se mi volimo po malo lagati - pod isprikom: "A šta je sa Banja Lukom, Bijeljinom i sl"? (što je svakako neosporno, i na žalost istinito).

U mom naselju nije niko, a dovoljno je reći da živim u opštini Centar a u haustoru je bilo skoro 50% Srba (mad ih nikad nisam posmatrao kao takve).

U mom haustoru prije rata je bilo 5 srpskih porodica, samo je jedna srpska porodica ostala a jedan njen clan je poginuo na Otesu kao pripadnik A.BiH. Ta porodica i danas zivi tu, ostale porodice, djelimicno ili kompletne, su jos prije aprila 92' godine sklonile na teritorij koji je bio pod srpskom kontrolom. Da bizarnost bude veca cak je jedna komsinica mojoj mami savjetovala da pođe sa njom i da se skloni sa djecom, dvojicom sinova, u Petrovice pokraj Pala. Na upit moje mame zasto da se skloni i od koga to, dobila je odgovor da je u Petrovicima postavljena poljska bolnica i da se svasta sprema - bio je oktobar 1991. godine. Sjecam se jednog cikice, nije bitno ime i prezime, koji mi je uvijek djelovao prijatno i svojom vanjstinom odavao utisak uvazenog gospodina. Ta osoba se uvijek sa nama kao djecicom iz naselja, a kasnije kao omladincima, salila i razgovarala. E taj ciko u praskozorje rata se potpuno izmijenio, ili je samo pokazao svoje pravo lice, sjecam se sredinom aprila 92' dok je naselje prvi put granatirano da se ciko cerekao, davao neprimjerene politicke komentare u takvoj situaciji i naprosto uzivao u strahu sviju nas koji smo izbezumljeni i preplaseni pitali se sta se desava. Taj je sa svojom zenom par dana kasnije preko Grbavice otisao ko zna gdje. Iza rata svi su do 2000. godine prodali stanove. Iz ove perspektive zaista moram priznati da mi je drago sto ne zivim vise sa takvim monstrumima koji su od ranije imali informacije, koji su uzivali u tuđem strahu, koji su tajno sredinom osamdesetih godina razmjenjivali knjigu "NOZ" Vuka Draskovica, zaista bez takvih lakse disemo a vjerujem i oni bez nas. U citavom naselju koje je ima desetak zgrada po cetiri sprata situacija je vise manje slicna, dobar dio je napustio Sarajevo prije ili neposredno po izbijanju sukoba. Eto to je dio mog iskustva vezano za ovu temu.

[zavrzlama]

Za velikosrbe je svaki grad ili selo jednonacionalno i tudje ono sto oni nisu okupirali i oznacili g obiljezjima,imenima i vlascu koja pripada izricito srbima...sto se tice Sarajeva...pokusali su 3,5 godine da pod nemogucom opsadom zauzmu grad i kad nisu uspjeli onda su izracunali da je bolje 100-tanjak hiljda srba iseliti iz dijelova Sarajeva koji ce administrativno pripasti fedraciji jer su se bojali da ce za tih 100 000 srba umanjiti broj u rs-u a povecati mogucnost da se 100 000 nesrba vrati u rs..to je sva velikosrpska strategija oko tih manipulacija jednonacionalnim gradovima..sad kad su shvatili da od podjele BIH nema nista i da ce morati ispostovati konstutivnost naroda na citavom teritoriju BIH ujedaju se za guzicu pa iz nemoci sire lazi kako je ovaj grad jednonacionalan itd...nije bitno koliko kojeg naroda zivi u kojem gradu ..bnitno je kolioko se postuju ljudsjka prava ..ali to je spansko selo za velikosrbe..oni su puni srdzbe jer nisu ostvarili ono sto su htjeli ..a lajanje je dozvoljeno nikog ne obavezuje ni na sto... nek laju, gubitnik ima pravo da se ljuti..

[Madame de Pompadour]

Za velikosrbe je svaki grad ili selo jednonacionalno i tudje ono sto oni nisu okupirali i oznacili g obiljezjima,imenima i vlascu koja pripada izricito srbima...sto se tice Sarajeva...pokusali su 3,5 godine da pod nemogucom opsadom zauzmu grad i kad nisu uspjeli onda su izracunali da je bolje 100-tanjak hiljda srba iseliti iz dijelova Sarajeva koji ce administrativno pripasti fedraciji jer su se bojali da ce za tih 100 000 srba umanjiti broj u rs-u a povecati mogucnost da se 100 000 nesrba vrati u rs..to je sva velikosrpska strategija oko tih manipulacija jednonacionalnim gradovima..sad kad su shvatili da od podjele BIH nema nista i da ce morati ispostovati konstutivnost naroda na citavom teritoriju BIH ujedaju se za guzicu pa iz nemoci sire lazi kako je ovaj grad jednonacionalan itd...nije bitno koliko kojeg naroda zivi u kojem gradu ..bnitno je kolioko se postuju ljudsjka prava ..ali to je spansko selo za velikosrbe..oni su puni srdzbe jer nisu ostvarili ono sto su htjeli ..a lajanje je dozvoljeno nikog ne obavezuje ni na sto... nek laju, gubitnik ima pravo da se ljuti..

Bravo zavrzlama, odlicno napisano

Srdjan, koliko i naivan moze da vidi sam ucvrscuje sebi stolicu u Helsinskom komitetu da bi se jos bolje uhljebio

[pesak]

pa , zavrzlamo, ne bih rekla da predsednik helsinskog komiteta za ljudska prava u bih, laje.
prvo sto je ruzno da se tako kaze, a drugo sto tim ljudima verujem. taj srdjan i govori o potrebi postovanja ljudskih prava bez obzira kojoj naciji ili veri pripadas.nije velikosrbin. mozda nije ni srbin.

evo linka http://www.bh-hchr.org/

ne znam kakvi kod vas, u bosni, ali ovi u srbiji su skroz ok.
evo link http://www.helsinki.org.yu/serbian/index_s.html

[Michun]

@ pesak...procitaj moj komentar
Vjeruj, ovdje je sve politika pa i HC.

[pici]

Srđan Dizdarević

GRADOVI U BIH POSTALI JEDNONACIONALNI

PHOTO: HELSINČKI KOMITET BIH

Predsjednik Helsinškog komiteta Bosne i Hercegovine, Srđan Dizdarević, jedan je od rijetkih koji se odvažio javno reći da je Sarajevo postalo jednonacionalni grad, ali da su i drugi bosanskohercegovački gradovi etnički očišćeni. U intervjuu za e-novine, Dizdarević iznosi podatke koji ilustruju tu činjenicu, ali i uvjerenja i nade da je prijeratna multietničnost BiH moguća. Piše: Dženana Karabegović

Predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Srđan Dizdarević, kaže da je o jednonacionalnosti Sarajeva govorio sa aspekta ljudskih prava i sa stanovišta činjenice da je u ratu i neposredno nakon rata izvršeno etničko čišćenje, odnosno da je napravljena nova demografska slika Bosne i Hercegovine.

„Druga stvar koju sam htio da kažem je da sve vlasti, bez razlike, u BiH nisu pokušale da tu sliku izmijene i da vrate ono predratno stanje. Naprotiv, radile su različitim metodama na tome da se očuvaju rezultati etničkog čišćenja, odnosno da se učini trajnim etnička homogenizacija na određenim teritorijama i dominacija određenih političkih struktura koje pretenduju da su ekskluzivni predstavnici Bošnjaka, Hrvata ili Srba. To je bila moja teza”.

Glavni grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo, smatra Dizdarević, nije nikakav izuzetak u tom smislu. Za prvog čovjeka Helsinškog komiteta BiH Sarajevo je grad u kome danas nedostaje 140.000 Srba, da je učešće Hrvata u ukupnoj populaciji spalo sa sedam na tri posto, od četrdesetak hiljada na svega petnaest hiljada.

„Nezastupljenost nebošnjaka u strukturama vlasti, javnim preduzećima, sarajevskih opština, grada i kantona je još dramatičnija, jer tu učešće Srba i Hrvata ne prelazi 10%. To je problem, jer Sarajevo ima dodatnu obavezu, jer je glavni grad BiH. Morao bi prvi da izliječi te ratne posljedice i da pokuša da uspostavi ponovo tu poljuljanu multietičnost.

kada bi veliki pobornik za ljudska prava malo prelistao zvanicni dokument i pogledao istorijske cinjenice ko je za to glavni krivac nebi navodio takve neistine za 140 000 srba treba da se raspita u Haagu kod krajisnika i karadzica,pobijeni nisu,protjerani nisu ali zasljepljeni velikosrpstvom i naci podvalom to jesu.....


http://www.un.org/icty/bhs/cases/milose ... 30729b.htm


56. sednica Skupštine
17. decembar 1995.
Jahorina
Zapisnik: ERN 0215-4749 – 0215-4757.
Transkript: ERN 0215-4758 – 0215-4917


Ovo je prva sednica posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma (zvanično “Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini”) u Parizu 14. decembra. Nikola Koljević i Branislav Lukić podnose izveštaj o više mirovnih razgovora, uključujući i donatorsku konferenciju u Londonu nekoliko dana ranije. Mnogi poslanici ih nemilosrdno kritikuju, besni što je Milošević potpisao sporazum a da ih nije konsultovao i što Koljević i Buha, predstavljajući bosanske Srbe, nisu uspeli da izdejstvuju povoljnije uslove.

Poslanici raspravljaju o budućnosti 140.000 Srba koji žive u sarajevskim predgrađima, području koje su Srbi držali tokom celog rata, ali koje je u Dejtonskim pregovorima dodeljeno Federaciji. Koljević naglašava da su odredbe Dejtonskog sporazuma neizmenjive, ali je za to da Krajišnik i Karadžić posete predgrađa Sarajeva i da Srbi ostanu u njima, makar za sad. Grujo Lalović (na stranici 0215-4788 – 0215-4790) predlaže da sarajevski Srbi prihvate život u Federaciji i da vlada RS neke uprave preseli tamo, kako bi im bila blizu. Krajišnik odbacuje tu ideju, smatrajući da prvi strateški cilj isključuje bilo kakav saživot s Muslimanima i Hrvatima.

Prvi strateški cilj nalaže da Srbi napuste Sarajevo
Krajišnik: 0215-4842 – 0215-4844

“Zadatak ove Republike i prvi strateški cilj je da se mi odvojimo od Muslimana i Hrvata i nema niko pravo da zasniva strategiju Srpskog Sarajeva na ostanku u zajedničkoj državi. Tako da je isključena bilo kakva opasnost ili želja sa kopčom i rešenjem Sarajeva mi želimo da ostanemo sa Muslimanima i Hrvatima. Niko ne može sada novo rješenje praviti da ostanemo skupa niti to ljudi u Sarajevu žele, odnosno /srpski/ narod, niti želi rukovodstvo Sarajevo, ali je jedna manjkavost naših poslanika koji vide opasnost, da bi ako ostanemo u MHF, da bi Sarajevo bilo kopča unije. Ima samo jedan problem gdje ćemo sada ljudi iseliti, da se kaže iselićemo ih tu i tu, na taj i taj način. Treba nam vrijeme, jer je ovo iznenađenje, jer ni u jednoj varijanti ništa nije predviđeno. Zato nam treba i vrijeme za političko rješenje i konačno razlaz i na kraju krajeva najbolje rešenje da se Sarajevo iseli i da se naše lokacija da se smjeste ljudi i da se mi i tu ako imamo opasnosti sa tom kopčom (u zajedničkoj državi) konačno raskopča. ... da ostane jedan glavni cilj, jer to rješenje ne dovodi do uspostavljanja unije, nego do raspada, jer nam je to prvi strateški cilj.”


ima gosn Dizdarevic te dokumente neg malo se pravimo blesavi pred izbore,a kome li to nepristrasno pomaze veliki štovatelj i branioc Abu Hamze

neka je rekao da je sarajevo jednonacionalno i etnicki ocisceno samo od strane koga?????Zasto ne izvrsi pritisak na vlasti u entitetima da se postuju ljudska prava,zasto kad je dosao jos daleke 1995 u Hensilski komitet nije zaustavljao 140 000 srba da se sele po direktivama SdS-a ,zasto nije apeloavao da se zakonom utvrde imovinska i stanbena prava povratnika ,nego je dozvolio da se po kvadratu prodaju od 800 do 1500 KM 1/1 u vlasnistvu sarajevskih srba ,hrvata,bosnjaka i ostalih,zasto nije podigao glas 2001 kada je bio u sukobu sa predstavnicima ostalih u hensilskom komitetu,zasto,zasto,zasto.......gosn dizdarevic je sto bi reko narod "Lezi hljebu da te jedem".......velike rijeci a djela nista.Zato od mene ima veliki minus.Al ko sam ja sa placom od 1000 naspram njegovih 7000

Srdjan Dizdarevic je rodjen 29.09.1952. u Sarajevu, diplomirao 1976. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Kretanje u sluzbi i clanstvo u nevladinim organizacijama:

1978 – Direktor i glavni urednik “Djecije i omladinske štampe” – “Oslobodjenje”;

1981 – Pomocnik glavnog i odgovornog urednika lista “Oslobodjenje”;

1987 – 1991 – Prvi sekretar Ambasade SFRJ u Parizu;

1995 – Izabran za prvog predsjednika Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH
- Clan Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99;

1996 – Izabran za clana Izvršnog komiteta Medjunarodne helsinške federacije;
- Izabran za clana Predsjedništva Gradjanskog alternativnog parlamenta;

1997 – Imenovan za clana Alternativnog ministarskog vijeca – Ministar za spoljne poslove;

1998 – Imenovan za clana Privremene izborne komisije;

1998 – Imenovan za clana Nezavisne komisije za medije;

1998 – Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu imenovan u Radnu grupu za izradu Stalnog izbornog zakona;

[Downunda]

Jeste Downunda...ali svi su oni vratili, uzeli svoje, prodali i opet razgulili.

Da li ih je neko od komsija tjerao na to? Da li si ti ikoga od njih tjerao na to?

Pogrešno si me shvatila/shvatio (pardon) - SVIMA JE JASNO pa i samim Srbima koji su napustili Sarajevo, zašto su to uradili.
To je neosporno. Niko ih nije tjerao, ali niko te ne može ni natjerati da ostaneš ako nećeš da ostaneš.

Međutim u našem komšiluku nema prijeratnih Srba (bar ne onoliko koliko ih je bilo), svidjelo se to nama ili ne. To su činjenice.
Otiđi na Ciglane, Breku, M.Dvor pa se uvjeri - mislim, ne znam šta nekome tu nije jasno. Nema ih i gotovo.

Ja lično, neke komšije i ne bih volio vidjeti nikad, kad znam da su u kacama za kiseli kupus držali šajkače, noževe i oružje "bojeći" se da ih "Turci" ne "pobiju" preko noći, ali to je već druga tema.

Još jednom ponavljam, ne može se porediti prijeratno Sarajevo sa današnjim u smislu postotka prijeratnog stanovništva.

[Klodovik]

Jeste Downunda...ali svi su oni vratili, uzeli svoje, prodali i opet razgulili.

Da li ih je neko od komsija tjerao na to? Da li si ti ikoga od njih tjerao na to?

Pogrešno si me shvatila/shvatio (pardon) - SVIMA JE JASNO pa i samim Srbima koji su napustili Sarajevo, zašto su to uradili.
To je neosporno. Niko ih nije tjerao, ali niko te ne može ni natjerati da ostaneš ako nećeš da ostaneš.

Međutim u našem komšiluku nema prijeratnih Srba (bar ne onoliko koliko ih je bilo), svidjelo se to nama ili ne. To su činjenice.
Otiđi na Ciglane, Breku, M.Dvor pa se uvjeri - mislim, ne znam šta nekome tu nije jasno. Nema ih i gotovo.

Ja lično, neke komšije i ne bih volio vidjeti nikad, kad znam da su u kacama za kiseli kupus držali šajkače, noževe i oružje "bojeći" se da ih "Turci" ne "pobiju" preko noći, ali to je već druga tema.

Još jednom ponavljam, ne može se porediti prijeratno Sarajevo sa današnjim u smislu postotka prijeratnog stanovništva.

U onome što se naziva Istočno Sarajevo danas živi 88.000 ljudi. Ako izuzmeš općinu Sokolac, u kojoj je prije rata živjelo 15.000 ljudi, ostane 73.000 ljudi koji žive na teritorijalnom obuhvatu koji je ranije pripadao predratnom Sarajevu. Mi možemo proizvoljno iznositi svoje stavove i mišljenja, ali matematika je egzaktna.

[fantom slobode]

Da, to divno Istocno Sarajevo, sa najvecim gradskim parkom na svijetu.

[Loreley]

Ne znam stvarno čemu stalno potenciranje na poređenju sa drugim entitetom. Nisam ni prije rata imala rodbine u područjima koja su danas pod Republikom Srpskom a još manje veze sa tim krajevima imam danas. Zašto se uvijek Republika Srpska izvlači kao argument u ovakvim raspravama? Mene zanima kako je u Sarajevu, tu sam rođena i ja i moja majka i moj djed i do 1992. nismo mogli ni zamisliti da živimo negdje drugdje. Otišli smo kao i druge komšije, neko je bio izbjeglica na Koševu a neko na Floridi. Nacija nema sa našim odlaskom nikakve veze. Čak ni sa izborom zemlje boravka. Razumijem da je u Sarajevu teško naći posao, da i drugi čekaju, traže, prijavljuju se mjesecima, da mi sa elitnim univerzitetima mislimo da bismo trebali imati prednost i tako dalje ali da se primaju ljudi bez fakulteta, nepismeni, neobrazovani ... a mi nemamo posla - to mi je teško provariti. Da mi se spominje šta su sve Hrvati u ratu uradili Bošnjacima, Hrvatima, Eskimima ... i to ne mogu provariti. Moja jedina veza sa Hrvatima je što sam te nacije, a nju nisam birala. Čak se grozim jednonacionalnih okupljanja pred vjerskim objektima, škola tipa Katolički školski centar i sličnih institucija koje jačaju plemensku povezanost. Ja bih samo da normalno radim i živim u ovom gradu i da mi niko ne stavlja na dušu Jasenovce, Ahmiće, ne znam više ni ja šta ... da me ne šalje u zapadnu Hercegovinu ...

[pici]

Ne znam stvarno čemu stalno potenciranje na poređenju sa drugim entitetom. Nisam ni prije rata imala rodbine u područjima koja su danas pod Republikom Srpskom a još manje veze sa tim krajevima imam danas. Zašto se uvijek Republika Srpska izvlači kao argument u ovakvim raspravama? Mene zanima kako je u Sarajevu, tu sam rođena i ja i moja majka i moj djed i do 1992. nismo mogli ni zamisliti da živimo negdje drugdje. Otišli smo kao i druge komšije, neko je bio izbjeglica na Koševu a neko na Floridi. Nacija nema sa našim odlaskom nikakve veze. Čak ni sa izborom zemlje boravka. Razumijem da je u Sarajevu teško naći posao, da i drugi čekaju, traže, prijavljuju se mjesecima, da mi sa elitnim univerzitetima mislimo da bismo trebali imati prednost i tako dalje ali da se primaju ljudi bez fakulteta, nepismeni, neobrazovani ... a mi nemamo posla - to mi je teško provariti. Da mi se spominje šta su sve Hrvati u ratu uradili Bošnjacima, Hrvatima, Eskimima ... i to ne mogu provariti. Moja jedina veza sa Hrvatima je što sam te nacije, a nju nisam birala. Čak se grozim jednonacionalnih okupljanja pred vjerskim objektima, škola tipa Katolički školski centar i sličnih institucija koje jačaju plemensku povezanost. Ja bih samo da normalno radim i živim u ovom gradu i da mi niko ne stavlja na dušu Jasenovce, Ahmiće, ne znam više ni ja šta ... da me ne šalje u zapadnu Hercegovinu ...

u hebo te danas citav dan palamudim po forumu nista nisam danas konkretno uradio "Lezi hljebu da te jedem" nego Loreley ako si uporna dobit ces posao ,a kukanja i vadione na ime i prezime to ni maloj djeci ne mozes u vrticu,neg pljuni u sake,zasuci rukave i kreni bori se,a ne ja imam fakultet ima 62 struk ista Kate Moss(volio bi te upoznat) itd itd


pozz pici......sretno

[dalinton]

ali da se primaju ljudi bez fakulteta, nepismeni, neobrazovani ... a mi nemamo posla...

Reci da nisi završila fakultet, primiće i tebe.

[Shapat]

Bravo Loreley, to je tako.
Samo si i ti malo fulila oko nacionalnosti, kao sto fulaju mnogi ovdje na forumu ali i u zemlji. Ako ti je djed rodjen u Sarajevu, kako si ti onda Hrvatica po nacionalnosti?
Koliko znam, Sarajevo nikad nije bilo u Hrvatskoj, nego vazda u Bosni . ALi i to je druga tema

[Judge_Dread]

Bravo Loreley, to je tako.
Samo si i ti malo fulila oko nacionalnosti, kao sto fulaju mnogi ovdje na forumu ali i u zemlji. Ako ti je djed rodjen u Sarajevu, kako si ti onda Hrvatica po nacionalnosti?
Koliko znam, Sarajevo nikad nije bilo u Hrvatskoj, nego vazda u Bosni . ALi i to je druga tema

Pretpostavicu da je ovaj post zajebancija tipa u sali pa privali. Ako jeste cemu cudjenje !? Post je bas onako olicenje sirine i geografskog fetisizma ) pretpostavicu da si se zahebavo u stilu da si ipak ti personifikacija nekog kolektiva gdje je isti vecina pa ces nekome propisivati kako da se neko izjasnjava po ovom ili onom pitanju ?

[pici]

Naravno da Sarajevo nije jednonacionalni grad! To je možda stav luđaka sa portala Krstarica i njima sličnih

Čak prozivaju i stavljaju fotografije nekih članova sarajevo-x portala. Nečuveno!!!
Sarajevo je grad kojeg nisu uspjeli ubiti, pa sada to čine na druge načine.

ja bolesnika na tom portalu pssssssttt tihovanje u toku......vidi mirci ima kike a ja mislo da si viša