Tekst Reufa Bajrovića u Danima... http://www.bhdani.com/default.asp?kat=k ... tekst_rb=1
Dejtonski mirovni sporazum je velikim dijelom priznao rezultate genocida počinjenog u Bosni i Hercegovini. Novoj većini na teritoriji Republike Srpske dao je mogućnost da cijelu BiH – u kojoj su matematička manjina – drži taocem njihove političke volje zahvaljujući činjenici da njihov glas na izborima vrijedi više. Zadnjih 17 godina u BiH je proteklo u pokušaju političke elite iz Republike Srpske da udovolji željama većine svog biračkog tijela da se počinjeni zločini okončaju stvaranjem nove nezavisne države. Međunarodna zajednica je pokušavala da toj vladajućoj većini u RS-u da mogućnost integracije u EU kao nagradu za odustajanje od dugoročnog cilja – nezavisne i etnički čiste države – i danas je više nego jasno da su ti pokušaji osuđeni na propast. I političke elite i većina stanovnika RS-a naprosto više želi zaokružiti ono što je 1992. započeto nego da uđu u novu multinacionalnu tvorevinu koja je trenutno u krizi. Dok god Dejtonski ustav toj i takvoj manjini omogućava da demokratsku većinu drže taocem svojih sumanutih želja, BiH sigurno neće imati nikakve šanse za ozbiljniji društveni napredak.Pošto je međunarodno posredovanje i pritisak na političke lidere RS-a još od 2006. godine prošlost – zahvaljujući vladi Angele Merkel i njene želje da Amerikance pod svaku cijenu istisne s Balkana – postoji još samo jedan mogući način da se u BiH stvari promijene: masovna registracija birača u Republici Srpskoj za Opšte izbore 2014. godine.
Naime, uspjeh inicijative “Glasaću za Srebrenicu” i pobjeda Ćamila Durakovića su odličan primjer kako je moguće primijeniti demokratsku volju većine u ovoj zemlji, uz dobru organizaciju i efikasno liderstvo.
Za promjenu Ustava BiH je neophodno da se, prije svega u RS-u, napravi jedinstvena lista stranaka koje se u svojim programima zalažu za stavljanje negiranja genocida van zakona, ukidanje entiteta i regionalno uređenje BiH. S obzirom na uspjeh zajedničkog kandidata u Srebrenici, nema načina da bilo koja od stranaka odbije zajedničku listu i politički preživi.
Također, potrebno da je da se za Opšte izbore u RS-u do 2014. godine registruje novih 80 do 100 hiljada birača, opet po uzoru na uspjeh registracije novih 4,5 hiljada birača u Srebrenici. Primarna ciljna grupa za registraciju trebaju biti oni koji su do početka rata živjeli na teritoriji današnje RS.
S obzirom da je započet proces formiranja građanske koalicije “Prvi mart”, koja će se baviti masovnom registracijom, preostaje da probosanske političke stranke daju zeleno svjetlo za zajedničku listu. Takva lista onemogućava rasipanje glasova, a strankama ne stvara nikakav problem s obzirom da su liste otvorene i da njihovo članstvo može glasati samo za svoje kandidate, odnosno da ne dovodi u pitanje politički pluralizam.
Na kraju, postoji samo jedna ozbiljna opasnost koja će onemogućiti uspjeh gore navedenog. To je da nekome političkom kvislingu na pamet padne imbecilna ideja da mijenja Izborni zakon i eventualno zatvori izborne liste, odnosno integritet izbornog procesa povjeri u ruke skupštinskim većinama u RS-u. Nakon nasrtaja Milorada Dodika na izborni rezultat u Srebrenici jasne su dvije stvari. Prvo, da je njegova osnovna motivacija za zahtjeve za promjenu Izbornog zakona sprečavanje registracije raseljenih i prognanih na izborima 2014. Dodik, naime, ima problem. Ono što je ponudio i već godinama nudi prosječnom srpskom biraču u RS-u nije izvedivo bez nasilja. Odgovor civilnog društva na njegovo bezočno negiranje genocida i prijetnje referendumom je zakonit i bez izmjena Izbornog zakona, odnosno ozbiljnog narušavanja integriteta izbornog procesa, njegov režim nema zakonit način da se izbori sa političkom kampanjom usmjerenom na registraciju birača na svojim prijeratnim prebivalištima.
Drugo, još jednom je potvrđena važnost nezavisnih državnih institucija – koje jesu slabe, ali kao i civilno društvo, nikad nisu bile snažnije – nakon što je usprkos trojanskim konjima, Branku Petriću i Tihomiru Vujičiću, propao pokušaj da se legitimitet i legalitet izbornog procesa u Srebrenici dovede u pitanje.
Drugim riječima, bilo koja parlamentarna većina koja bi podržala takve izmjene Izbornog zakona koje i SNSD i SDS trenutno zahtijevaju, mogla bi biti ne samo izdajnička, nego jednom za svagda podići ruke za zaokruživanje etnički čiste srpske kneževine na teritoriji države Bosne i Hercegovine. Abdićevska većina, drugim riječima.


