problem BH je da je rat u sustini ostao nezavrsen... i svi smo sad zamrznuti u toj pat poziciji, ni korak naprijed ni korak nazad..
- bice onako kako MZ odredi da ce biti, a mi tu imamo malo izbora... ... ovaj frankenstajn od drzave zasigurno ne moze dugo ovako...
[/quote]
Izvrsno promišljeno..padam u napast da ti predložim radno mjesto
Institucije BIH is Sarajeva preselio u Banja
Luku,Bijeljinu,Capljinu,Bihac..
..moj jarane...a ko bi ti bolan radio u njima
glede prvog pomascenog -- naravno, u tome je problem... nije mi jasno zasto mislis da ce se necija svijest promijeniti sama od sebe... to je mukotrpan i dugotrajan proces, i mnogo puta sam na ovom forumu prisala o potrebi 'denacifikacije'... koja se nazalost kod nas nikada nece desiti, jer prvi i osnovni uvjet -- vojni poraz -- nije ostvaren... neko ko je prihvatio da se u njegovo ime rusi, ubija, siluje, baca u koncentracione logore i masovne grobnice... nece sam od sebe otici u potocare da oda postu zrtvama, a kamoli se postiditi toga... zato, ne zanosimo se...
Denacifikacija,odn.neka vrsta lustracije,nije moguća,ne samo jer nije bilo klasičnog vojnog sloma VRS kao Wehrmachta i SS-a,već i zbog jedne
veoma uznemirujuće činjenice: taj proces je u Njemačkoj pokrenut više iz pragmatičnih razloga,nego što su saveznici kao uspjeli promjeniti mišljenje hordi bivših SS jurišnika.Tamo je naime isto tako bio jak element protektorske demonstracije sile kao i danas u BiH,s tim što su među tadašnjom elitom međunarodnih upravitelja Njemačke vladali jasni odnosi i konsenzus po pitanju nacističkog režima,pa nijedan nacist nije bio toliko lud da uopšte pokrene polemiku,kako to danas čine bivše razne "vojvode","predsednici","časnici domoljubni" i "(podrumaške)gazije".Iznedadili bi se da vidite koliko oprečnih stavova ima u analitičkim tekstovima stručnih službi zemalja EU,posebice vojno-diplomatskog profila koji neposredno utiču na odluke.Zato nemajmo iluzija ,kao što kaže "danas",jer veoma mnogo utjecajnih ljudi i vladajućih grupa NE MISLI da je ovdje bila agresija,određeni-navedeni broj žrtava,NE PRIDAJE osobitu ulogu R.Karadžiću u često spominjanim dešavanjima,te na koncu,što je bolno i otrežnjujuće,od početka trpa sve u PRIBLIŽNO ISTU ravan glede odgovornosti.Jedini konsenzus u tim krugovima jeste da je ovo teška i zemlja napornog mentaliteta,uzaludnog posla maltene...tj.kao da imaju DA ANDRIĆEV KOD u glavi,još sa onih instituta na kojima su štrebali i sad nama prosipaju pamet i dobre namjere.Znači,treba razlučiti ono što ja kao pojedinac ostavljam u amanet svojem djetetu da zna glede prošlosti,jednog ličnog doživljenog dijela istorije....razlučiti od od realne potrebe da ličnim doprinosom svakog pojedinca dođe do smirivanja strasti,i okretanja ka poslovima od zajedničke koristi.Jednostavno,"pročišćavanje" kadrova nije izvodljivo ni zakonski ,trenutnim aktima,niti ubjeđivanjem ljudi da"njihov"izabrani predstavnik griješi.Za to je potrebno VRIJEME,što znači možda jednu čitavu generaciju.Nikakva buka i opravdano ukazivanje na nepravdu,sad nemaju efekta jer su centri moći okrenuti drugim dešavanjima u svijetu i trenutnim interesima.Ono što pamtite,zapisujte.Čemu ste bili svjedoci,konzervirajte dokazima.Pažljivo se odnosite prema i najmanjoj sitnici
koja je dokaz dešavanja jer strpljivim čuvanjem i skupljanjem činjenica istina izađe na vidjelo čak i nakon 50 godina,što se sad dešava u Njemačkoj sa arhivom STASIa,i poređenjem iste sa brojnim dnevnicima ,snimcima i dokumentima koje su same žrtve terora sačuvale.Jednom će se pojaviti dokumenti koji uvezuju ono što zasad pravno nije moguće dokazati,a što mi svi već znamo.Nije moguće sve spaliti ni uništiti,a posebno riječ direktnih sudionika koji će kad-tad progovoriti o lancu zla..od vrha nadolje,pa i onom međunarodnom dijelu istoga....