Sarajevske tajne objavljene u Zagrebu
Miroslav Tuđman i Slobodan Praljak su, svaki za sebe, objavili na hiljade
stranica zapisnika sa sjednica Predsjedništva BiH i drugih ratnih
dokumenata. Ovi dokumenti omogućavaju drugačiji uvid u odnos ključnih
političara BiH prema formiranju nacionalnih država. Ono što danas politički
do kraja ne govori, Haris Silajdžić je jasno rekao u decembru 1993. godine:
ako nema jake centralne vlasti koja daje smisao državi, Bošnjacima je bolje
graditi svoju suverenu i međunarodno priznatu državu.
Razmjena teritorija
Ilijaš za Srebrenicu
Haris Silajdžić je na sjednici Predsjedništva od 15. decembra 1993. govorio o
kompenzacijskim razgovorima koji su vođeni u Ženevi sa srpskim
političarima. U tim razgovorima su učestvovali Silajdžić, Izetbegović i
Muhamed Filipović. Silajdžić je otkrio da je razgovor "jedino moguć u
Sarajevu". "Iz tih zahtjeva se vidjelo sljedeće - oni žele da zadrže, kako oni
zovu, seljački dio Sarajeva: dakle, Rajlovac, Ilidža, Lukavica. Dakle, cijeli
ovaj polukrug oko Sarajeva, naravno, Nedžariće i Grbavicu, Stup, Rajlovac,
uključujući Zabrđe Krajišnikovo, koje je ušlo duboko itd. Rekli su, što se tiče
Vogošće, ona se može zamijeniti za Hrasnicu, što se tiče Ilijaša, on se
može zamijeniti za Srebrenicu. To je bio takav razgovor. Kad se radi o
Grbavici posebno, rekli smo da je to podjela urbanog dijela Sarajeva. To je
Berlinski zid. To nije ono što Srbi nazivaju drugo Sarajevo - novo koje će oni
graditi, nego Sarajevo koje je već izgrađeno. Grbavica je u centru Sarajeva.
Uglavnom, na tim sastancima se ništa nije riješilo. Stalno se išlo u krug",
tvrdio je Silajdžić.
Prema njegovom objašnjenju, bošnjački političari su ponavljali zahtjev za
povezivanje s enklavama u istočnoj Bosni: "Stalno smo pokušavali,
pokazujući na karti enklave u istočnoj Bosni. Kako se Srebrenica može
povezati? Preko Zvornika s Tuzlom ili, eventualno, južno preko Goražda s
centralnim dijelom republike. Odgovor je bio da ne može ni jedno ni drugo."
Silajdžić je otkrio da su srpski političari bili spremni na druge ustupke: "Ono
što su oni bili spremni da ustupe, kao što kažu, to je potez od Gornjeg
Vakufa preko Donjeg Vakufa do Jajca. Dakle, objašnjenje je bilo - mi smo
ovo bili dali Hrvatima, mi to držimo i imamo pravo dati kome hoćemo. Mi to
dajemo vama, s tim što Jajce cijeli grad ne može. Može urbana zona,
industrijska zona ide nama. Donji Vakuf također popola. Ili, ne znam, Srbi
su tamo naseljeni i zovu ga Srbobran. Nema govora da se povlače itd."
Iako nema dokaza o takvom dogovoru, činjenica je da je u završnim
operacijama rata upravo došlo do nestanka bošnjačkih enklava u istočnoj
Bosni i potom povlačenja Srba iz predgrađa Sarajeva, te poraza VRS-a na
području Donjeg Vakufa i Jajca.
I jos...
Alija Izetbegović
Ne treba bježati od referenduma
Također, ključno pitanje današnjih političkih debata u BiH je odnos prema
najavama referenduma za otcjepljenje RS-a iz BiH. Poznato je da je Alija
Izetbegović u pregovorima s Krajišnikom 1993. prihvatio mogućnost
održavanja referenduma. Tokom rasprave na sjednici Predsjedništva BiH od
15. decembra 1993. Izetbegović se zalagao za referendumsko traženje
mišljenja svih naroda u BiH o tome šta oni hoće: "Ja sam u jednom papiru
koji sam potpisao s Krajišnikom prihvatio da bi to bio referendum. To je
samo još jedna tehnika. Oni bi vjerovatno rekli da Srbi hoće. Hoću i ja, i ja
bih rado proveo među muslimanima referendum, pravo da vam kažem, šta
oni hoće. Na kraju krajeva, ko ima ovdje pravo da kaže ima ovako da bude
ako to narod neće. Ja bih volio da znam šta hoće naš narod. Najradije
danas, da ikakvih mogućnosti ima, iznio bih sve skupa ovo na referendum i
rekao - evo vidite, postoje ovakve mogućnosti da ili ne! Prema tome,
mislim da od referenduma, ne u ovakvim nego u normalnijim uvjetima, ne
bi trebalo bježati. Ne znamo mi. Treba ponovo opipati šta je to Bosna, šta
je od Bosne ostalo. Demografski, politički, moralno - šta je to ostalo. I
pitati tu novu Bosnu šta hoće. I zato kažem trebat će narod upitati u nekom
momentu šta stvarno hoće."
_________________
PS I zasluzili su...
Jednom muzej, a drugom da handri ("svoj" napaceni) narod dok u njemu
daha ima...
Go Hare... GO !!
